Povežite se sa nama

MONITORING

ROK PO ROK: Korak do sporazuma bez smisla

Objavljeno prije

na

Kad je već svima dosadilo da se razne odluke čekaju od petka do petka, političari u našoj zemlji riješili su da uvaže tu činjenicu. U ovom trenutku, u pregovorima oko potpisivanja sporazuma o slobodnim izborima ne postoji čak ni rok koji se očekuje. U jednoj riječi – limbo – prostor „između” u kojem se ne zna kako vrijeme teče. Samo što nama teče.

Prošli petak je bio jedan od rokova u kojem se očekivalo potpisivanje sporazuma. Ptice znaju da je uslov za njegovo potpisivanje ostavka direktorice RTCG Radojke Rutović. Petak se provukao, šuškalo se o ponedjeljku – ništa.

,,Mislim da su prošli svi rokovi i da je krajnje vrijeme da, ako se želi uraditi nešto, u narednih nekoliko dana sporazum bude potpisan. U suprotnom, on neće imati mnogo smisla”, ocjenjuje za Monitor Dragan Koprivica, direktor Centra za demokratsku tranziciju.

Funkcioner Demosa Goran Danilović smatra da je jasno da DPS ne želi sporazum, kao i da je žalosno skrivanje iza urednice RTCG. Prema njegovim riječima, DPS se do posljednjeg trenutka nadao da će dio opozicije koji pregovara odustati, kako bi premijer Milo Đukanović mogao nemoćno raširiti ruke prema Evropi uz čuvenu i otrcanu frazu: sve sam im nudio, ali nemam kome. ,,U posljednjem trenutku, danas, sjutra, DPS će opet odigrati predstavu o nezavisnim institucijama, profesionalizmu i ucjenjivačkoj opoziciji”, kazao je Danilović uz objašnjenje da po sporazumu opoziciji pripada preko 200 mjesta u državnim službama i preduzećima i to u ključnim oblastima.,,To je ključni problem i sada treba naći nešto drugo, neki objektivni ili istorijski motiv da se sporazum odbaci. Čekamo taj scenario mirno i staloženo”, kazao je Danilović.

Nije lako dokučiti šta u tom scenariju može izazvati ,,mir” i ,,staloženost” kod opozicije. Kao u partiji šaha koju igraju početnici, svaki potez je predvidiv i ne nazire se onaj koji ide na ruku dijelu opozicije koja pregovara o formiranju vlade izbornog povjerenja. Ako sporazum bude potpisan, već je jasno da za njegovu ozbiljnu primjenu neće imati dovoljno vremena. Ako ne bude potpisan, uslovi za izbore neće biti popravljeni ni onoliko koliko bi sa sporazumom možda bili. Opozicija na to može da odgovori, zahtjevom da se iozbori odlože, i bojkotom. Milo Đukanović na raspolaganju ima raspisivanje izbora sa satelitskim partijama. To je to.

Za sedam dana koliko je u posljednjem odlaganju dosad izgubljeno, onih 200 ljudi koji treba da zauzmu pozicije u vlasti mogli su da nauče, barem, gdje im je radno mjesto i da se upoznaju sa budućim saradnicima. Ako bi bili vrlo vrijedni i da razmotre sve interne akte po kojima određena institucija funkcioniše.

Demokratski front sa strane se ruga opoziciji koja sa Đukanovićem pregovara i broji im sate. ,,Predsjedništvo DF-a još jednom upozorava lidere opozicije koji mole Mila Đukanovića da ih uzme sa sobom, da će sjutra biti 96 sati od isteka posljednjeg, šestog roka koji su dali DPS-u, i da ukoliko prebace 100 sati čekanja, više ne rizikuju ozbiljnu kompromitaciju, već i cenzus koji im neće davati nikakve posljednje rokove”, napisao je DF u saopštenju objavljenom u srijedu.

DPS uglavnom ćuti, ali zato urlaju njihovi mediji. ,,Opozicija već prebrojava i kalkuliše sa 200 funkcija”, objavi se na jednom i odjekuje na barem još pet mjesta. Na nekom pametnijem mjestu zvučalo bi suludo, ovdje je dio života. Kao kad je, sjetiće se stariji čitaoci, na prvim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori najkrupnija optužba glasila: ,,Opozicija se bori za vlast”. Monitor je već pisao o tome kako način na koji strogo kontrolisani mediji pišu o sporazumu vlasti i opozicije jasno govore o tome koliko je vlst spremna da sporazum zaista sprovede i koliko joj je, zapravo, stalo do uslova za fer i demokratske izbore.

Postaje smiješno koliko DPS sjekira što se lider SDP-a Ranko Krivokapić još potpisuje kao predsjednik Skupštine Crne Gore. I tu su istekli razni rokovi. Bilo je najavljeno da će, ukoliko sporazum bude potpisan, sjednica parlamenta na kojoj bi se glasalo o lex specialisu, formiranju nove vlade i Krivokapićevoj ostavci – tim redom – biti održana 19. aprila. Pošto sporazuma nema, nema ni sjednice, a izostala je i sjednica Kolegijuma na kojoj je trebao da bude usaglašen dnevni red u verziji ,,bez sporazuma”. Ruku na srce, ako se nikome u zemlji ne žuri, što bi se žurilo Ranku Krivokapiću.

Prema jednoj od čaršijskih priča, partije koje pregovaraju o sporazumu utihnule su jer čekaju rezultate izbora u Tivtu. Nema neke logike, prosto zato što izbori u tom gradu teško mogu biti indikator za izbore na državnom nivou. Na prošlim lokalnim izborima u Tivtu DPS je osvojio 12, SDP pet, HGI i SNP po četiri mandata, Nova srpska demokratija tri, koalicija DSS, SSR i nezavisni kandidati dva mandata i po jedan mandat Liberalno građanska alternativa i Pokret za promjene.

Na izborima u Tivtu 17. aprila učestvovaće 12 lista. Za bojkot su se, osim Demokratskog fronta, odlučili Demos, Demokrate i Građanski pokret URA. SNP i SDP učestvuju na izborima, Pozitivna nije uspjela da napravi listu. Prvi put će biti primijenjena elektronska identifikacija birača, ali tivatski birački spisak nije ,,prošao” AFIS – sistem koji treba da eliminiše duple birače. Iz nevladinog sektora su ranije ocjenjivali kako izbore, ako ne bude provjere pomoću AFIS-a treba odložiti, ali sad više niko o tome ne govori. Prema podacima koje je objavio MUP, u poređenju sa predsjedničkim izborima koji su održani 7. aprila 2013. godine birački spisak u Tivtu je uvećan za 331 građanina.

U međuvremenu je pet opozicionih poslanika optužilo izvršnu vlast da je na mala vrata uvela mogućnost da glasaju osobe za koje u sistemu nema fotografija, iako je to suprotno Zakonu o izboru odbornika i poslanika. Poslanici Neven Gošović i Velizar Kaluđerović iz Demokratske Crne Gore, Goran Danilović iz DEMOS-a, Dritan Abazović i Miloš Konatar iz URE i Mladen Bojanić podržali su MANS-ovu inicijativu i uputili Ustavnom sudu Predlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Pravila o radu biračkih odbora, kao i Uputstva o načinu korišćenja elektronskih uređaja za identifikaciju birača.

,,Izuzetno je zabrinjavajuća činjenica da izvršna vlast, suprotno zakonu i volji skupštinske većine, direktno utiče na izborni proces izradom pogubnih podzakonskih akata kojima se obesmišljavaju ključne promjene izbornih zakona. Još veći problem je što nova Državna izborna komisija nije spriječila takvo postupanje izvršne vlasti, već se pridružila podrivanju zakonitosti izbornog procesa”, ocijenili su poslanici. Na njihov poziv Ustavnom sudu da hitno reaguje, niko nije odgovorio.

Nezakonita pravila, kako tvrdi pet poslanika, obezbijedila su u Tivtu biračko pravo za 245 građana. To je više od cenzusa koji je bio potreban na prethodnim lokalnim izborima, pa taj broj glasova može odlučiti ko će u Tivtu u naredne četiri godine biti na vlasti.

Već, očigledno, izbori u Tivtu, pokazali su još jednan raskošan repertoar izbornih zloupotreba vlasti. Ovakva primjena elektronske identifikacije birača, koliko se vidi, u vrh glave može da koristi kratkovidim članovima biračkog odbora da ne moraju da se muče sa onim sitnim slikama na ličnim kartama, nego da ih fino vide na ekranu. I to tu.

Ako su izbori u Tivtu trebali da nam budu putokaz kako će izgledati izbori za državni parlament, sve se vidi samo ne čist put. Sve govori kako ni za tivatske, ni za izbore na jesen ništa nije spremno.

Ne zna se hoće li sporazum za fer izbore završiti tako što će DPS pregovore o njemu odlagati do tačke kad dogovor postane potpuno besmislen, ili će od njega, prosto odustati, računajući da je kupuo dovoljno vremena. Nije velik manevarski prostor opozicije koja sa ovakvom vlašću pregovara, ali nije ni rješenje da – čami čekajući.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo