Povežite se sa nama

MONITORING

ROK PO ROK: Korak do sporazuma bez smisla

Objavljeno prije

na

Kad je već svima dosadilo da se razne odluke čekaju od petka do petka, političari u našoj zemlji riješili su da uvaže tu činjenicu. U ovom trenutku, u pregovorima oko potpisivanja sporazuma o slobodnim izborima ne postoji čak ni rok koji se očekuje. U jednoj riječi – limbo – prostor „između” u kojem se ne zna kako vrijeme teče. Samo što nama teče.

Prošli petak je bio jedan od rokova u kojem se očekivalo potpisivanje sporazuma. Ptice znaju da je uslov za njegovo potpisivanje ostavka direktorice RTCG Radojke Rutović. Petak se provukao, šuškalo se o ponedjeljku – ništa.

,,Mislim da su prošli svi rokovi i da je krajnje vrijeme da, ako se želi uraditi nešto, u narednih nekoliko dana sporazum bude potpisan. U suprotnom, on neće imati mnogo smisla”, ocjenjuje za Monitor Dragan Koprivica, direktor Centra za demokratsku tranziciju.

Funkcioner Demosa Goran Danilović smatra da je jasno da DPS ne želi sporazum, kao i da je žalosno skrivanje iza urednice RTCG. Prema njegovim riječima, DPS se do posljednjeg trenutka nadao da će dio opozicije koji pregovara odustati, kako bi premijer Milo Đukanović mogao nemoćno raširiti ruke prema Evropi uz čuvenu i otrcanu frazu: sve sam im nudio, ali nemam kome. ,,U posljednjem trenutku, danas, sjutra, DPS će opet odigrati predstavu o nezavisnim institucijama, profesionalizmu i ucjenjivačkoj opoziciji”, kazao je Danilović uz objašnjenje da po sporazumu opoziciji pripada preko 200 mjesta u državnim službama i preduzećima i to u ključnim oblastima.,,To je ključni problem i sada treba naći nešto drugo, neki objektivni ili istorijski motiv da se sporazum odbaci. Čekamo taj scenario mirno i staloženo”, kazao je Danilović.

Nije lako dokučiti šta u tom scenariju može izazvati ,,mir” i ,,staloženost” kod opozicije. Kao u partiji šaha koju igraju početnici, svaki potez je predvidiv i ne nazire se onaj koji ide na ruku dijelu opozicije koja pregovara o formiranju vlade izbornog povjerenja. Ako sporazum bude potpisan, već je jasno da za njegovu ozbiljnu primjenu neće imati dovoljno vremena. Ako ne bude potpisan, uslovi za izbore neće biti popravljeni ni onoliko koliko bi sa sporazumom možda bili. Opozicija na to može da odgovori, zahtjevom da se iozbori odlože, i bojkotom. Milo Đukanović na raspolaganju ima raspisivanje izbora sa satelitskim partijama. To je to.

Za sedam dana koliko je u posljednjem odlaganju dosad izgubljeno, onih 200 ljudi koji treba da zauzmu pozicije u vlasti mogli su da nauče, barem, gdje im je radno mjesto i da se upoznaju sa budućim saradnicima. Ako bi bili vrlo vrijedni i da razmotre sve interne akte po kojima određena institucija funkcioniše.

Demokratski front sa strane se ruga opoziciji koja sa Đukanovićem pregovara i broji im sate. ,,Predsjedništvo DF-a još jednom upozorava lidere opozicije koji mole Mila Đukanovića da ih uzme sa sobom, da će sjutra biti 96 sati od isteka posljednjeg, šestog roka koji su dali DPS-u, i da ukoliko prebace 100 sati čekanja, više ne rizikuju ozbiljnu kompromitaciju, već i cenzus koji im neće davati nikakve posljednje rokove”, napisao je DF u saopštenju objavljenom u srijedu.

DPS uglavnom ćuti, ali zato urlaju njihovi mediji. ,,Opozicija već prebrojava i kalkuliše sa 200 funkcija”, objavi se na jednom i odjekuje na barem još pet mjesta. Na nekom pametnijem mjestu zvučalo bi suludo, ovdje je dio života. Kao kad je, sjetiće se stariji čitaoci, na prvim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori najkrupnija optužba glasila: ,,Opozicija se bori za vlast”. Monitor je već pisao o tome kako način na koji strogo kontrolisani mediji pišu o sporazumu vlasti i opozicije jasno govore o tome koliko je vlst spremna da sporazum zaista sprovede i koliko joj je, zapravo, stalo do uslova za fer i demokratske izbore.

Postaje smiješno koliko DPS sjekira što se lider SDP-a Ranko Krivokapić još potpisuje kao predsjednik Skupštine Crne Gore. I tu su istekli razni rokovi. Bilo je najavljeno da će, ukoliko sporazum bude potpisan, sjednica parlamenta na kojoj bi se glasalo o lex specialisu, formiranju nove vlade i Krivokapićevoj ostavci – tim redom – biti održana 19. aprila. Pošto sporazuma nema, nema ni sjednice, a izostala je i sjednica Kolegijuma na kojoj je trebao da bude usaglašen dnevni red u verziji ,,bez sporazuma”. Ruku na srce, ako se nikome u zemlji ne žuri, što bi se žurilo Ranku Krivokapiću.

Prema jednoj od čaršijskih priča, partije koje pregovaraju o sporazumu utihnule su jer čekaju rezultate izbora u Tivtu. Nema neke logike, prosto zato što izbori u tom gradu teško mogu biti indikator za izbore na državnom nivou. Na prošlim lokalnim izborima u Tivtu DPS je osvojio 12, SDP pet, HGI i SNP po četiri mandata, Nova srpska demokratija tri, koalicija DSS, SSR i nezavisni kandidati dva mandata i po jedan mandat Liberalno građanska alternativa i Pokret za promjene.

Na izborima u Tivtu 17. aprila učestvovaće 12 lista. Za bojkot su se, osim Demokratskog fronta, odlučili Demos, Demokrate i Građanski pokret URA. SNP i SDP učestvuju na izborima, Pozitivna nije uspjela da napravi listu. Prvi put će biti primijenjena elektronska identifikacija birača, ali tivatski birački spisak nije ,,prošao” AFIS – sistem koji treba da eliminiše duple birače. Iz nevladinog sektora su ranije ocjenjivali kako izbore, ako ne bude provjere pomoću AFIS-a treba odložiti, ali sad više niko o tome ne govori. Prema podacima koje je objavio MUP, u poređenju sa predsjedničkim izborima koji su održani 7. aprila 2013. godine birački spisak u Tivtu je uvećan za 331 građanina.

U međuvremenu je pet opozicionih poslanika optužilo izvršnu vlast da je na mala vrata uvela mogućnost da glasaju osobe za koje u sistemu nema fotografija, iako je to suprotno Zakonu o izboru odbornika i poslanika. Poslanici Neven Gošović i Velizar Kaluđerović iz Demokratske Crne Gore, Goran Danilović iz DEMOS-a, Dritan Abazović i Miloš Konatar iz URE i Mladen Bojanić podržali su MANS-ovu inicijativu i uputili Ustavnom sudu Predlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Pravila o radu biračkih odbora, kao i Uputstva o načinu korišćenja elektronskih uređaja za identifikaciju birača.

,,Izuzetno je zabrinjavajuća činjenica da izvršna vlast, suprotno zakonu i volji skupštinske većine, direktno utiče na izborni proces izradom pogubnih podzakonskih akata kojima se obesmišljavaju ključne promjene izbornih zakona. Još veći problem je što nova Državna izborna komisija nije spriječila takvo postupanje izvršne vlasti, već se pridružila podrivanju zakonitosti izbornog procesa”, ocijenili su poslanici. Na njihov poziv Ustavnom sudu da hitno reaguje, niko nije odgovorio.

Nezakonita pravila, kako tvrdi pet poslanika, obezbijedila su u Tivtu biračko pravo za 245 građana. To je više od cenzusa koji je bio potreban na prethodnim lokalnim izborima, pa taj broj glasova može odlučiti ko će u Tivtu u naredne četiri godine biti na vlasti.

Već, očigledno, izbori u Tivtu, pokazali su još jednan raskošan repertoar izbornih zloupotreba vlasti. Ovakva primjena elektronske identifikacije birača, koliko se vidi, u vrh glave može da koristi kratkovidim članovima biračkog odbora da ne moraju da se muče sa onim sitnim slikama na ličnim kartama, nego da ih fino vide na ekranu. I to tu.

Ako su izbori u Tivtu trebali da nam budu putokaz kako će izgledati izbori za državni parlament, sve se vidi samo ne čist put. Sve govori kako ni za tivatske, ni za izbore na jesen ništa nije spremno.

Ne zna se hoće li sporazum za fer izbore završiti tako što će DPS pregovore o njemu odlagati do tačke kad dogovor postane potpuno besmislen, ili će od njega, prosto odustati, računajući da je kupuo dovoljno vremena. Nije velik manevarski prostor opozicije koja sa ovakvom vlašću pregovara, ali nije ni rješenje da – čami čekajući.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo