Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Igre gladi

Objavljeno prije

na

Blokade kapija preduzeća i sprečavanje izvoza, novi su vid radničke borbe. Rudari Boksita u Nikšiću i radnici KAP-a pokušavaju na ovaj način da se izbore za svoja prava. Radnici KAP-a, koji su stekli uslove za prijevremenu penziju, pretprošle sedmice su tri radna dana blokirali izvoz aluminijuma u znak protesta što im uz pravo na penziju nijesu isplaćene otpremnine, kao njihovim prethodnicima, niti novac iz Stambenog fonda. Oni očekuju da će im Vlada omogućiti da dobiju otpremnine od 6.000 do 14.000 eura, kao i po 117 eura za svaku godinu staža (na ime naknade iz nekadašnjeg Stambenog fonda).

Dalju blokadu izvoza su odgodili nakon što su se dogovorili sa svojim advokatom Zoranom Piperovićem da sačekaju sastanak sa ministrom ekonomije Vladimirom Kavarićem.

Iz menadžmenta KAP-a su upozorili radnike da nemaju para za otpremnine, niti su po zakonu dužni da ih isplate. Da njihova potraživanja nemaju zakonsku osnovu jasno je i radnicima KAP-a ali se oni pozivaju na dosadašnju praksu – otpremnine koje su dobile njihove kolege u KAP-u i radnici Željezare. ,,Očekujem da mi ministar kaže da za isplatu otpremnina nemaju pravni osnov, ali smo sigurni da za to postoji moralni osnov”, kazao je prije razgovora sa Kavarićem advokat Piperović.

Dogovor ipak nije postignut nakon ovonedjeljnog sastanka advokata radnika i ministra Kavarića. ,,Pred ministrom Kavarićem zvao sam ministra finansija Radoja Žugića kojeg sam pitao o mogućnostima isplate putem rebalansa budžeta. Dogovoreno je da se sa njim vidim narednih 10-15 dana i razmotrimo modalitete isplate”, saopštio je Piperović.

Radnici KAP-a, budući penzioneri, nijesu zadovoljni ovakvim razvojem situacije i najavljuju da će o daljim koracima odlučiti u petak. Stečajni upravnik KAP-a Veselin Perišić nakon nedavnog upada u upravnu zgradu najavio je da ovoj grupi bivših radnika obezbjeđenje neće dozvoliti ulazak u fabrički krug.

Za utjehu radnicima je vijest da će najkasnije za sedam dana biti uplaćeno 2,2 miliona za povezivanje radnog staža za nešto više od 250 radnika koji bi trebalo da do kraja septembra steknu pravo na penziju.

Vladajuća većina je u Skupštini, krajem jula, ekspresno usvojila izmjene Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju po kome se radnici KAP-a mogu penzionisati ukoliko imaju 30 godina radnog staža. Za ostale građane važi uslov od 40 godina. Radnici KAP-a, njih 420, nakon ove izmjena zakona stekli su pravo za odlazak u penziju. Oko 160 zaposlenih to može da uradi odmah dok je za ostale uslov uplata 2,2 miliona eura na račun Fonda PIO, na ime njihovog beneficiranog staža. Radnici KAP-a mogu iskoristiti ovo pravo do 30. septembra, do kada važi zakon.

Opozicija je tokom rasprave o izmjenama ovog zakona ocijenila da su posrijedi neustavna i diskriminatorska rješenja.

,,Sve što se dešavalo u KAP-u je pošlo pogrešnim putem neznanja i korupcije i tu više popravke nema. Sada to pokušava da popravi isti onaj majstor koji je udesio i KAP i Crnu Goru. I onda se ne moramo čuditi odakle zakon za samo jednu fabriku, i uz to još vremenski ograničen na nepuna dva mjeseca. Uz neznanje i korupciju se nakalemio i strah od socijalnog bunta, a onda iz svega toga proizišao nakaradni i diskriminatorski zakon o prijevremenom penzionisanju samo za radnike iz aluminijske industrije”, kaže za Monitor poslanik Janko Vučinić, nekadašnji sindikalni vođa nikšićkih željezaraca.

Nedavno je 120 sadašnjih i bivših radnika Željezare i njenih nekadašnjih pogona Radventa i Messera uputilo žalbu Ustavnom sudu zbog odluke Skupštine da odbije njihov zahtjev za povoljnijim penzionisanjem koji je odobren radnicima KAP-a u stečaju.

Predsjednica Sindikata KAP-a Sandra Obradović smatra da najveći ceh promašenoj privatizaciji i nemoći države da spriječi sunovrat nekadašnjeg giganta plaćaju radnici. ,,Najsvježiji primjer je ‘brzopotezno’ usvajanje zakona o prijevremenom penzionisanju oko 420 zaposlenih i podijeljena mišljenja javnosti oko ‘benefita’ koje su ti zaposleni dobili. Naime, svi van KAP-a smatraju da je to još jedno opterećenje za budžet države. Međutim, stvari za nas u KAP-u su potpuno drugačije. Naime, niko ko nije radio u KAP-u ne zna i ne može suditi o tome kako je raditi u izuzetno teškim uslovima i po zdravlje opasnim poslovima”, kaže za Monitor Obradovićeva.

Ona napominje da je ovo prva grupa radnika koja napušta KAP a da nije dobila otpremninu bilo kao tehnološki višak po Kolektivnom ugovoru ili otpremninu po Socijalnom program. Ključni argument, smatra ona, je nezakonito otet strogo namjenski novac iz Stambenog fonda u iznosu od oko četiri miliona eura, za čije uzimanje niko nije odgovarao.

Radnicima KAP-a je krajem prošle nedjelje uplaćen dio julaske plate. Pitali smo Obradovićevu da li ima nezadovoljstva ostalih radnika zbog nedavne blokade fabrike: ,,Potpuno je razumljiv revolt zaposlenih koji su se odlučili na blokadu izvoza aluminijuma, jer se nažalost drugačije ne može riješiti ovo pitanje. Mi ostali, kao trenutno radno angažovani, podržavamo njihovu borbu, jer smo svjesni činjenice da se svakog trenutka to isto može i nama desiti, a možda i još gore, da se fabrika zatvori i da završimo na tržištu rada bez ikakvih prava”.

I dok će se u petak znati da li će uslijediti nova blokada izvoza iz KAP-a, rudari u nikšićkim Rudnicima boksita i dalje dežuraju ispred kapije i sprečavaju izvoz. Rudarima se duguje osam zarada, oko sedam hiljada eura, nisu isplaćena ni dva regresa, zimnica i tri plate iz ljeta 2010. Traže dogovor o isplati zarađenog i uplatu makar dvije plate.

Izvršni direktor Boksita Milorad Đurović tvrdi da bi se samo od para koje bi se dobile da se u Mađarsku opremi kontigent rude koji je zarobljen usljed blokade, mogle isplatiti ne jedna nego tri plate. Pominje i pregovore sa jednom njemačkom kompanijom o isporuci 500.000 tona rude, pa bi mjesečna isporuka, uključujući kupce Njemce, Mađare, Poljake i Čehe iznosila oko 65.000 tona.

-Direktor pogađa neke ugovore i prodaje rudu evo godinu a od toga ništa nema, nepovjerljivi su rudari koji nastavljaju blokadu.

Vučinić kaže da u potpunosti opravdava i podržava proteste i borbu bivših radnika KAP-a i rudnika, jer im je to nametnuto: ,,Rudari se bore za opstanak i golo preživljavanje. I kod jednih i drugih je ogromno nepovjerenje kako prema pojedincima tako i prema institucijama, jer su mnogo puta bili prevareni. Ovoga puta najviše od svojih sindikalnih lidera koji su ih izigrali i ‘pustili niz vodu’, pogotovo radnike KAP-a prema kojima se sindikalni lideri odnose kao da nikada nijesu ni postojali niti radili u Kombinatu”.

Do sada je Vlada imala volje da od naših para spašava privatne kompanije. A glavni princip po kome se odlučuje o zahtjevima radnika je njihova brojnost i procjena koliko bi oni eventualnim protestima mogli da destabilizuju vlast. Ispada da samo radnici velikih preduzeća mogu protestima da izboksuju ustupke vlasti, odnosno poštovanje zakonom zagarantovanih prava kao što je pravo na mjesečnu zaradu, dok su oni zapošljeni u manjim firmama osuđeni da trpe.

Poslanik Mladen Bojanić za Monitor kaže da su neki radnici ,,jednakiji” od drugih. ,,Tu razloge vidim u strahu vlasti od većih protesta koje naravno mogu organizovati samo zaposleni ili bivši zaposleni velikih kompanija. Pojedincima ili manjim grupama ostaje da svoja prava traže u dugotrajnim i neizvjesnim sudskim procesima”.

Da država ne rješava probleme sistematski već samo gasi pojedinačne požare, smatra i Obradovićeva: ,,Ako se govori o benefitima koje neko dobija ili je dobio, moram jasno istaći da ih zaposleni u KAP-u, pa ni u Crnoj Gori nemaju ili vrlo malo imaju i ako ih dobiju, to je zbog toga što je neko mnogo veći dobio mnogo više, pa mrvicu mora dati i zaposlenima”, kaže Obradovićeva.

Vučinić smatra da vlast procjenjuje da li joj i od koga prijeti opasnost za ugrožavanje njenih političkih pozicija: ,,Svi se upravljaju tim ‘pravilom jačega’ i u zavisnosti od toga koliku stvarnu opasnost za vlast mogu da predstavljaju ili rečeno kockarskim žargonom koliko mogu dobro da ‘izblefiraju’ tu vlast, uspijevaju u ostvarivanju svojih namjera ili zahtjeva”.

Nakon ovonedjeljnog sastanka sa ministrom ekonomije, advokat Piperović je upozorio radnike KAP-a, koje zastupa, da nezadovoljni radnici zavise od dobre i političke volje izvršne vlasti te da ne bi bilo pametno da se kreće u nove proteste.

Bolje im je da se nadaju milosti.

MLADEN BOJANIĆ, POSLANIK
Efikasna radikalizacija

Dosadašnja praksa je pokazala da se radikalizacijom protesta, blokadama, štrajkovima glađu i zatvaranjem u rudarske jame najbolje i najefikasnije ostvaruju prava zaposlenih ili otpuštenih radnika. Razlozi leže, sa jedne strane, u zanemarivanju problema dok ne eskaliraju, a sa druge, u strahu vlasti da se takvi protesti ne pretvore u političke pobune. Obično se problemi rješavaju tako što se država odrekne nekog svog prihoda (poreza, koncesije…) kako bi umjesto vlasnika izvršila plaćanje i primirila sitaciju za neko vrijeme. Naravno, time je trajno rješenje samo odloženo, ali je kupljeno nešto vremena. Inače je to matrica ponašanja ove vlasti, od izbora do izbora, nadajući se da će neki strani investitor doći sa gomilom novca i riješiti sve ekonomske probleme.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PO MILOSTI SPC-a: Ordenje za zaslužne političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ordeni SPC-a na grudima političara svjedoče o prevrtljivosti politike i promjenama težnji i interesa. I o kontinuitetu bliskosti SPC-a sa politikom

 

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uručio je, protekle sedmice, na Miholjskoj prevlaci kod Tivta Orden prvog stepena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca direktoru i predsednik odbora direktora Elektroprivrede – Nikoli Rovčaninu i Milutinu Đukanoviću, kao i predsjedniku i članici borda Rudnika uglja Dušanu Janjuševiću i Slavici Batinić.

Ordeni su dodijeljeni „za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno za nesebičnu pomoć Manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci”. Rovčanin i Janjušević su funkcioneri Demokrata, a Đukanović Demokratskog fronta.

Opozicija je reagovala i optužila funkcionere vladajućih partija da su dobili ordenje za uništavanje državne energetske kompanije. Mimo politike, primjetno je da je EPCG od preuzimanja kompanije od strane nove vlasti ukinula neka sponzorstva za sportske saveze, muzičke i kulturne manifestacije. S druge strane, crkvi se sve češće izlazi u susret sa donacijama. Tokom ove godine EPCG je donirala novac za izgradnju skulpture Svetog Save u Goliji (5.000 eura), obnovu hrama u selu Muževice (3.000 eur), renoviranje i adaptaciju prostorija Parohijskog doma u Toploj (5.000 eura), održavanje i tekuće potrebe za Hram Sv. Dimitrija u Kolašinu (3.000 eura), kupovinu zemljišta zbog ,,nastavka aktivnosti“ za izgradnju Sabornog hrama na Žabljaku (10.000 eura).

I tokom prošle godine, EPCG je pomagao brojnim crkvama i manastirima po Crnoj Gori. Kako piše Pobjeda nova donatorska strategija izlazi u susret i  organizacijama bliskim crkvi: Institutu za srpsku kulturu, Klubu dobrovoljnih davalaca krvi Sveti Sava Nikšić, Matici srpskoj, NVO Miholjski zbor Pljevlja, Časopis za književnost, istoriju i kulturu Glas Holmij iz Kolašina, Udruženju srpskih epskih pjesnika Crne Gore Radovan Bećirović Trebješki, Bratstvu pravoslavne omladine Sveti Pantelejmon Tivat…

Pomoć SPC-u i od strane bivše vlasti nije bila neuobičajena, kada je to trebalo. To pokazuje i slučaj funkcionera DPS-a Predraga Boškovića. Obavljajući jednu od brojnih funkcija, Bošković je dok je bio predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja pomogao izgradnju pravoslavnog hrama u Pljevljima. I za to je od SPC-a dobio Orden Svetog Save.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo