Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ko truje Berane

Objavljeno prije

na

Opljačkanom i osiromašenim Berancima, usred prošlonedjeljne epidemije stomačnih bolesti upućen je iz jedne tajkunske kompanije iz Podgorice šleper flaširane vode – da bi se oko njene podjele pobili. Bilo je mučno gledati gladne i žedne ljude kako se otimaju za nekoliko boca vode, koje u okolini grada ima na svakom koraku, to jest izvorištu. Ova je slađa. Poslala je vlast svom vjernom narodu, koji je toliko dobar da se ne buni ni kada ga kadrovi te vlasti masovno otruju.

Danima nakon što je izbila epidemija stomačnih bolesti od kojih je do trenutka slanja ovog teksta u štampu zvanično oboljelo preko hiljadu građana, dok se još nekoliko hiljada samostalno liječilo, osim opozicije i nevladinih organizacija iz oblasti ekologije, niko nije postavio pitanje odgovornosti. Ni lokalne, ni državne vlasti. Ni tužilaštvo, po službenoj dužnosti. A neko je morao biti odgovoran što je u Domu zdravlja nekoliko dana ličilo na ratno stanje.

Epidemija je kulminirala u noći između petka i subote, 24. i 25. septembra. Talas pacijenata sa simptomima bolova u stomaku, povraćanja, proliva, visoke temperature i dehidracije, zapljusnuo je najprije Hitnu pomoć, oko tri sata poslije ponoći. Zatim su se pred otvaranje drugih ordinacija, prije sedam sati formirali redovi ispred zaključanih vrata. Toga dana najteže je ipak bilo u Dječjem dispanzeru.

„Bila sam na slobodnom danu. Počeli su a me zovu roditelji djece čiji sam izabrani ljekar. Istovremeno i moja djeca su dobila simptome i počela da povraćaju. Odjurila sam u dispanzer gdje je zbog vikenda radio samo jedan ljekar. Bilo je strašno. Plač djece, nervoza roditelja. Koleginica nije mogla da postigne da pregleda, a ja nijesam stigla ni da navučem bijeli mantil već sam odmah otvorila ordinaciju i priskočila u pomoć” , ispričala je jedna doktorka sa Dispanzera za djecu.

Na infuzije se čekalo u redovima. Uključivane su u svim prostorijama gdje je bilo kreveta, i opet nije bilo dovoljno.

Sljedećeg dana, ponavljale su se scene od subote. Blaži trend pada pacijenata evidentan je bio u ponedjeljak. Načelnik Jedinice hitne pomoći dr Muho Muratović rekao je da je stagnacija očigledna, ali da to ne mora da znači da su sve opasnosti od epidemije prošle, i da pravi posao tek predstoji.

„Epidemiolozi moraju da pronađu uzroke ove epidemije i da otklone ono što je dovelo do masovnog obolijevanja. Još ne možemo biti sigurni da se neće javiti druga epidemija”, upozorava dr Muratović.

Šta se zapravo dogodilo, još nije poznato, ali je nesporna činjenica da su izvodeći radove na putu Berane – Lubnice, koji treba da dalje vodi prema Kolašinu, radnici preduzeća Bemaks za mjesec i po čak jedanaest puta probili cijevi gradskog vodovoda. Posljednji put to se dogodilo dan-dva prije masovnog obolijevanja, što se poklapa sa periodom inkubacije.

„Natočio sam toga dana popodne čašu vode na slavini u kuhinji. Prvo nijesam mogao da vjerujem. Boja je bila potpuno tamna i čudna”, svjedoči jedan stanovnik Berana.

Izvorište gradskog vodovoda, Merića vrelo, nalazi se par kilometara ispod sela Lubnice, odakle se slobodnim padom voda provodi cijevima pet-šest kilometara do mjesta Banjevac, gdje je smještena vodovodna stanica, odnosno takozvana prekidna komora. Tek na ovom mjestu nalazi se čuvar, dok samo izvorište, kao i cijevi čitavom dužinom od izvorišta do prekidne komore nijesu ničim obezbijeđene.

U Beranama postoji i stari vodovodni sistem, kojim se voda sa manastirskog vrela pumpama izbacivala do bazena na brdu Jasikovac iznad grada. Ovaj sistem se koristi kada dođe do kvarova na novom vodovodu. Sada se sumnja da je u danima kada je došlo do prekida vodosnadbijevanja sa Merića vrela, ovaj bazen, koji prethodno nije opran, napunjen vodom i stavljen u funkciju, što je mogao biti jedan od uzroka nastanka epidemije. Stari bazen na Jasikovcu pri tome takođe nije obezbijeđen.

Dok ovaj broj Monitora ide u štampu oglasio se Institut za javno zdravstvo Crne Gore, koji potvrđuje da je voda sa vodoizvorišta Banjevac u Beranama mikrobiološki neispravna zbog prisustva kolifornih bakterija. Dalje analize, biće obavljene u zagrebu u tamošnjem institutu.

U ekološkom pokretu OZON smatraju da su građani morali biti na vrijeme biti upozoreni.

,,Nadležne institucije moraju da utvrde zašto građani Berana nijesu bili informisani o kvalitetu vode za piće ako je imalo indicija da može biti problema. Takođe moraju da pokrenu odgovarajuće postupke radi sankcionisanja onih koji nijesu radili u skladu sa svojim odgovornostima. Bilo da je riječ o nesavjesnim pojedincima ili instituciji koja je napravila propust nesagledivih razmjera”, kaže za Monitor direktor Ozona Aleksandar Perović.

On smatra da je suština monitoringa kvaliteta vode za piće upravo kontinuirana kontrola i pravovremeno informisanje javnosti. To uostalom potrošači i plaćaju.

,,Smatram da je u ovom momentu utvrđivanje odgovornosti jednako važno kao i identifikovanje razloga zbog kojeg je došlo do masovnog trovanja građana Berana. Mi u Ozonu smatramo da je JP Vodovod i kanalizacija Berane bilo u obavezi da pravovremeno obavijesti i građane Berana, ali i lokalnu upravu o lošem kvalitetu vode za piće i to na način da se precizno i jasno daju instrukcije i savjeti kako se odnositi prema tom problemu, dok se ne prevaziđe krizna situacija”, napominje Perović.

Ozon je pozvao državno tužilaštvo da u skladu sa svojim nadležnostima i Krivičnim zakonikom Crne Gore pokrene odgovarajuće postupke.

,,Savjetujemo građane Berana da iskoriste svoja prava garantovana Ustavom i čitavim nizom zakona i pokrenu postupke protiv onih koji su doveli do toga da im bude ugroženo zdravlje, a onima koji imaju hronična oboljenja i život. Ukoliko se utvrdi da su nadležne institucije odgovorne za propuste koji su doveli do masovnog trovanja građana Berana, očekujemo i kadrovske promjene i pozivanje na ličnu odgovornost”, kaže direktor Ozona.

Da građani Berana koji su zatražili pomoć kod ljekara mogu da tuže Opštinu i beranski Vodovodod zbog trovanja, smatra i advokat Zoran Begović.

,,Ukoliko nalazom bude dokazano i potvrđeno da je voda bila bakteriološki neispravna i da se nije smjela piti, onda građani Berana koji su dobili trovanje imaju pravo tužbe nadležnom sudu zbog nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova i straha”, izjavio je Begović.

On objašnjava da bi ukoliko se građani odluče na tužbu, to bio prvi takav slučaj.

,,U Crnoj Gori možda nije bilo sličnih tužbi za naknadu štete, ali je bilo drugih slučajeva kada je konzumiranjem hrane u restoranima i ugostiteljskim objektima dolazilo do trovanja. Ja sam bio jedan od advokata koji je zastupao te ljude u određenim postupcima i to je praktično ‘čist’ postupak”, rekao je Begović.

Advokati smatraju da je o visini nadoknade rano govoriti. Vlasti bi tada od odštete koju bi morali da isplate mogli da odbiju vrijednost šlepera flaširane vode koju su posredstvom tajkunske kompanije poslali na dar građanima Berana.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SKY PREPISKE PROŠLE I VRHOVNI SUD: Kriptovana komunikacija jeste dokaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni sud Crne Gore je potvrdio presudu nižeg Apelacionog suda kojom se SKY komunikacija prihvata kao valjan dokaz

 

Polemika o validnosti dokaza sa kriptovane SKY aplikacije završena je, nakon što je Vrhovni sud Crne Gore potvrdio  presudu Apelacionog suda kojom je osuđen Darko Janjić na osnovu izuzete SKY komunikacije.

“Ovim rješenjem potvrđena je pravosnažnost presude Apelacionog suda kojom je optuženi osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina”, piše u saopštenju.

Optuženi Janjić je prethodno pravosnažno osuđen zbog krivičnih djela stvaranja kriminalne organizacije i neovlašćene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih droga. Viši sud u Podgorici je u oktobru 2024. godine optuženom izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i osam mjeseci, dok je Apelacioni sud, odlučujući po žalbama Specijalnog državnog tužilaštva(SDT)  i odbrane, u martu ove godine preinačio presudu u dijelu činjeničnog opisa, pravne kvalifikacije i kazne.

Prošlo je tri godine od kada su  službenici francuske, belgijske i holandske policije, pod okriljem Europola, probili sigurnosni sistem kriptovane aplikacije SKY ECC. Pokazalo se da su okorjeli kriminalci imali veliko povjerenje u sigurnost te aplikacije, posredstvom koje su dogovarali šverc droge, trgovinu oružjem, ubistva. Pojedini su čak slali fotografije beživotnih i iskomadanih tijela. Toliko su vjerovali u SKY ECC da se u prepiske uključuju i službenici policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i bez strepnji komuniciraju o kriminalnimm radnjama koje planiraju.

Uslijedila su hapšenja širom regiona, počevši od glavešina kriminalnih klanova, a potom i visokih funkcionera. U Crnoj Gori su se iza rešetaka našli dva bivša direktora Uprave policije, nekoliko visokih policijskih funkcionera, bivša predsjednica Vrhovnog suda, bivši Glavni specijalni državni tužilac…

Advokat Zdravko Begović ranije je, nakon presude Apelacionog suda, kazao da moraju sačekati presudu Vrhovnog suda. Crnogorski advokati, kao i advokati iz regiona, smatraju da se SKY prepiska ne može koristiti kao dokaz, jer nije ispoštovan crnogorski zakon.

“Branioci, mi koji smo svaki dan u sudnicama, i dalje smatramo da se to ne može definisati ili tretirati kao dokaz, da se radi samo o jednoj vrsti podataka koji mogu služiti prilikom sprovođenja istrage, a nikako dokaz na osnovu kojeg se može zasnivati odluka.U svakoj odluci suda moraju biti strogo ispoštovani oni kriterijumi koji su definisani presudom Međunarodnog suda pravde u Luksemburgu, koji je tačno odredio šta sve mora da sadrži i da se uradi da bi se takav podatak mogao tretirati kao dokaz”,  kazao je Begović.

Evropski sud pravde u Luksemburgu, nadnacionalna je sudska instanca nadležna na teritoriji Evropske unije. Luksemburški sud je u presudi koja se tiče evropskih istražnih naloga u vezi sa kriptovanom aplikacijom EncroChat (sličnoj SKY ECC) precizirao da država članica EU mora biti odmah obaviještena ukoliko neka druga članica sprovodi mjere tajnog nadzora na njenoj teritoriji.

„O mjeri povezanoj sa infiltracijom opreme, koja ima za cilj da izvuče podatke koji se odnose na saobraćaj, lokaciju i komunikacije komunikacijskog servisa zasnovanog na Internetu, mora biti obaviještena država članica u kojoj se pronađe presretnuta osoba. Nadležni organ te države članice tada ima ovlašćenje da ukaže da se takvo presretanje telekomunikacija ne može izvršiti ili da se mora prekinuti ako se ne može odobriti u sličnom domaćem slučaju“, navodi se u presudi od 30. aprila.

Međutim, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio je odluku u postupku dvojice britanskih državljana protiv Francuske, kojom je, između ostalog, utvrđeno da se ne može ispitivati zakonitost postupka kojim je država prikupljanjem, u ovom slučaju – Francuska, pribavila dokaze. Slučaj se nije odnosio konkretno na SKY ECC, već na EncroChat aplikaciju,  ali problematika je skoro pa identična.

Sutkinja Apelacionog suda Zorica Milanović ranije je kazala da se prepiske sa nekada zaštićene SKY ECC aplikacije smatraju digitalnim dokazima, odnosno ispravama u elektronskom obliku, što je u skladu sa Krivičnim zakonikom Crne Gore. Tog dana vijeće Apelacionog suda po prvi put saopštilo je da su transkripti sa nekada zaštićene Skaj aplikacije pravno valjan dokaz, a donijeta je i prva osuđujuća presuda pred tim sudom.

“Predmet zamolnice Specijalnog državnog tužilaštva bilo je dostavljanje dokaza – skaj komunikacije, u formi koja se može koristiti pred krivičnim sudom, pa je ovaj sud utvrdio da se pribavljeni dokazi po pravnoj prirodi smatraju digitalnim dokazima – ispravama u elektronskom obliku, pribavljenim putem međunarodne pravne pomoći, pri čemu je važno ukazati da crnogorsko zakonodavstvo posebno ne određuje digitalne dokaze, ali se isti mogu podvesti pod isprave u elektronskom obliku, imajući u vidu čl 142 st 29 KZ CG kojim je predviđeno da se ispravom smatra i računarski podatak”, objasnila je sutkinja Milanović.

Po ocjeni ovog suda dokumentacija je pribavljena na zakonit način putem međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, u skladu sa važećim propisima Republike Francuske i na osnovu odluke nadležnog pravosudnog organa te zemlje, što je u skladu sa odredbama Evropske konvencije o međusobnom pružanju pravne pomoći u krivičnim stvarima od 20. 4. 1959. godine i Konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala od 15. 12. 2000. godine, koje shodno članu 9 Ustava Crne Gore predstavljaju sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka i imaju primat nad domaćim zakonodavstvom.

Ovaj sud smatra da je optuženom i njegovim braniocima data stvarna mogućnost da se u kontradiktornom postupku pred prvostepenim i drugostepenim sudom izjasne na provedene dokaze SKY komunikacije, da ospore vjerodostojnost dokaza, protive se njihovoj upotrebi, iznesu svoje argumente, što su isti i učinili, ali po ocjeni ovog suda, nijesu doveli u sumnju vjerodostojnost ovih dokaza.

Vrhovni sud je ocijenio da je SKY prepiska valjan dokaz. Vidjećemo da li će slučaj doći do Ustavnog suda kao naredne instance nadležne za ovo pitanje.

 

Janjić osuđen zbog dilovanja

Janjić je oglašen krivim za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga. Osuđen je na tri godine i osam mjeseci zatvora.

Kao dokaz sprovedene su prepiske sa Skaj aplikacije, preko koje je, prema tvrdnjama SDT, Janjić direktno komunicirao s jednim od organizatora kriminalne grupe Radovanom Mujovićem i između ostalog ga obavještavao o kretanju i navikama sugrađanina Željka Radulovića.

Navodnom članu kavačkog klana meta je bio sin Ranka Radulovića koji, prema operativnim podacima policije, usko sarađuje sa škaljarskim klanom

Ivan ČAĐENOVIČ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TURIZAM U SKLADU SA EU – NOVI ZAKON O TURIZMU I UGOSTITELJSTVU: Novi ministar, nova pravila  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Praksa da gotovo svaki ministar turizma uvede nova pravila u ovoj oblasti nastavila je i ministarka Simonida Kordić.  U poslednjih 15 godina pet puta je donošen ili dopunjavan osnovni Zakon o turizmu ili Zakon o turizmu i ugostiteljstvu

 

 

Pri kraju su pripreme za usvajanje još jednog, novog Zakona o turizmu i ugostiteljstvu, čiji je Nacrt na produženoj javnoj raspravi. Praksa da gotovo svaki ministar turizma uvede nova pravila u ovoj oblasti se nastavlja. U poslednjih 15 godina pet puta je donošen ili dopunjavan osnovni Zakon o turizmu ili Zakon o turizmu i ugostiteljstvu.

„Javna rasprava o Nacrtu Zakona o turizmu i ugostiteljstvu započeta je 10.juna 2025. godine i prvobitno je bila planirana da traje  do 30.06.2025. godine. Međutim, zbog velikog interesovanja turističke privrede i ostale zainteresovane  javnosti odlučeno je da se rasprava  produži za dodatnih 30 dana, odnosno do 31.jula 2025.godine“, navodi se na sajtu Ministarstva turizma, na čijem je čelu ministarka Simonida Kordić.

Na odluku Ministarstva turizma de se javna rasprava o Nacrtu zakona održi tokom turističke sezone, reagovali su iz Udruženja turističkih agencija  izražavajući nezadovoljstvo zbog lošeg tajminga.  Predlažu da Ministarstvo odloži javnu raspravu o Nacrtu zakona za novembar, kada će postojati uslovi za ozbiljno, odgovorno i sadržajno učešće svih zainteresovanih strana. Predlog, očigledno, nije prihvaćen.

Pored opštih načela obavljanja turističke i ugostiteljske djelatnosti na početku teksta novog Zakona o turizmu, u Članu 2 propisano je da se privredna djelatnost u turizmu i ugostiteljstvu može obavljati samo na osnovu odobrenja, koje u skladu sa uslovima iz ovog zakona izdaje državni ili organ jedinice lokalne samouprave, nadležan za oblast turizma i ugostiteljstva.

U vezi sa tim, zakon jasno zabranjuje javno oglašavanje i reklamiranje turističkih i ugostiteljskih usluga od strane subjekata koji nisu pribavili navedena odobrenja kako bi se srpiječila nelojalna konkurencija i zaštitili potrošači od neistinitih informacija.

Predloženi Zakon o turizmu donosi niz novina u pokušaju usklađivanja sa standardima Evropske unije u oblasti turističkih djelatnosti. U fokusu su odredbe koje daju više prava putnicima, odnosno turistima, dok turističkim agencijama propisuju mnogo više obaveza nego u prethodnim zakonskim rješenjima. Posebna pažnja posvećena je zaštiti potrošača turističkih proizvoda.

Prema odredbama novog zakona, putnicima je omogućeno pravo na raskid ugovora sa putničkom agencijom, bez plaćanja naknade u slučaju vanrednih okolnosti. Putnik može birati zamjenski aranžman ili povrat novca u roku od 14 dana, ukoliko dođe do izmjene ugovora ili otkazivanja putovanja. Putnici imaju pravo na naknadu štete ako usluge nijesu pružene na način i u obimu kako je dogovoreno. Između mnogih zaštitnih stavki propisano je  da putnici mogu prenijeti ugovor na drugo lice, pod uslovima definisanim zakonom, čime se dodatno relaksira korišćenje turističkih aranžmana.

U odnosu na dosadašnja dešavanja u sferi organizacije turističkih putovanja u kojim su putnici često bili oštećena strana, predložene  mjere predstavljaju priličan napredak.

Istovremeno, pojačavaju se obaveze turističkih agencija koje moraju da ispoštuju EU direktivu o paket-aranžmanima (EU 201572302) sa detaljnom regulacijom pet ugovornih informacija kao što je izmjena cijene, prenošenja prava, osuguranja insolventnosti, pomoć putnicima i slično.

Agencije više ne mogu poslovati bez odobrenja i licence koju izdaje Ministarstvo turizma. Uslovi za dobijanje licence predviđaju prethodnu registraciju djelatnosti, posjedovanje poslovnog prostora, imenovanje menadžera agencije i jemstva u najmanjem iznosu od 20.000 eura. Jemstvo kao oblik obezbjeđenja korisnika uluga treba da posluži za povrat novca, neizvršene usluge, naknadu  troškova nužnog smještaja, ishrane i povratka putnika sa putovanja u zemlji ili inostranstvu u mjesto polaska, u slučaju insolventnosti, odnosno bankrota agencije. Kao i za mnoga druga potraživanja u slučaju neizvršavanja dogovorene usluge.

Od posebnog je značaja uspostavljanje Centralnog turističkog registra – CTR, jedinstvene elektronske evidencije.

„Centralni turistički registar predstavlja jedinstven i javan elektronski sistem kojim se vodi evidencija podataka o odobrenjima, rješenjima o dodjeli kategorije, koja su privrednim subjektima izdata za pružanje pojedine vrste usluga u turizmu i ugostiteljstvu, kao i evidenciju bitnih podataka iz odobrenja i drugih. Nadležni organi nakon izdavanja odobrenja, u roku od pet dana, po službenoj dužnosti unose u Centralni turistički registar podatke iz stava 1 ovog člana“,

Zakonom se smanjuju administrativne barijere u vidu pojednostavljene procedure za izdavanje dozvola za rad, odnosno pružanje usluga u turističkoj privredi.

Novi zakon uspostavlja pravne okvire za specifične oblike turizma – glamping, avanturističke parkove, vožnju motornih sanki prepoznavanje mješovitih hotela i rizorta

Glamping je vid luksuznog kampovanja, boravak u prirodi sa hotelskim komforom, sa kupatilima, grijenjem, spa i slično. U pitanju je specijalizovana ponuda održivog turizma, ruralnog, eko ili avantrurističkog turizma.

Pravno prepoznavanje glampinga kao posebne vrste smještaja nije do sada bilo poznato u Crnoj Gori. Ovim zakonom će se omogućiti registracija glamping objekata kao ugostiteljskih objekata za smještaj, sa posebnim kriterijumima za opremu, pristup i sanitarnu infrastrukturu.

Uveden je i novi pojam – degustaonica. Degustacione sale su posebno uređeni prostori u kojima se organizuje degustacija hrane i pića, najčešće vina, rakije, sireva, pršute, maslinovog ulja i slično. Služe za promociju vina i lokalnih specijaliteta u vinarijama, restoranima i hotelima u sklopu posebnih događaja ili u turističkim domaćinstvima u etno eslima, kao dio agroturističke ponude.

Međutim, sve navedene novine sitnica su u odnosu na to da ni nova kadrovska postava u Ministarstvu turizma odnosno nova Vlada, nije ponudila drugačije opcije za razvoj hotelijerstva u Crnoj Gori.  U novom Zakonu o turizmu doslovno su prepisana rješenja iz prethodnog, u kome ne postoji čist hotel kao takav, već su to kondo hoteli ili hoteli mješovitog poslovanja i turistički rizorti u kojima vlasnici mogu do 50 odsto svojih kapaciteta ponuditi na tržištu nekretnina privatnim licima.

„Smještajne jedinice u hotelu (Član 106) mogu biti predmet pojedinačne prodaje uz mogućnost opcionog izdavanja na dobrovoljnoj osnovi“, precizirano je starim i novim Zakonom o turizmu.

Crnogorsko zakonodavstvo nastavilo je da garantuje  svakom investitoru pravo da dio kapaciteta hotela koji gradi, ponudi na tržištu nekretnina. Individualna prodaja apartmana predviđena je i u turističkim rizortima, turističkim naseljima i svim objektima koji se bave uslugom smještaja. Sveprisutno stanovanje ulazi u svaki hotel, svaki ugostiteljski objekat koji nudi smještaj. Tu se ne može govoriti o turizmu, takvi objekti i naselja gube pridjev turistički, oni spadaju u kategoriju real estate, u djelatnost trgovine nekretninama.

Zakon nije pobliže definisao ni pojam integralnog hotela, takvih i nema u ponudi u Crnoj Gori. Može se samo pretpostaviti da je zakonopisac možda mislio na pojam – difuznog ili raspršenog hotela. Novog vida turističke ponude pogodnog za moderne nomade, koji je nastao u Italiji početkom devedestih godina. Difuzni hotel nudi mogućnost boravka u zasebnim smještajnim jedinicama raspršenim na širem prostoru, obično na selu, u kućama i aprtmanima koji imaju jednu  tačku upravljanja, zajedničku recepciju hotela sa koje se upravlja ukupnim smještajem. Upravljačku strukturu difuznih hotela obično organizuje lokalna samouprava kroz okupljanje vlasnika smještajnih jedinica.

U Italiji posluje oko 60-ak difuznih hotela, (albergo disperso). Mnoge turističke zemlje u okruženju u svojim strategijama razvoja turizma odredile su prioritet modelu difuznih hotela, kao novom obliku turističke ponude. Crna Gora kaska za njima.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PLAŽE IZMEĐU PROFITA I JAVNOG DOBRA: Privatne tvrdjave koncesionara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnogorske plaže i kupališta postale su unosna privredna zona. Vlada Crne Gore zacrtala je da u ovogodišnjoj turističkoj sezoni od iznajmljivanja atraktivnih plaža i kupališta zaradi oko 35 miliona eura. U tom opredjeljenju Vlade izgubio se  interes građana

 

 

Crnogorska obala raspolaže sa 73 kilometra prirodnih pješčanih plaža koje  privlače turiste iz zemalja širom svijeta. Atraktivne plaže koje su ranije tokom ljetnih mjeseci bile simbol odmora i slobodnog uživanja u suncu i moru, ubrzano gube autentičnost. Mnoge od njih gube prirodne odlike i dostupnost, zbog prekomjerne ekspolatacije, betoniranja, postavljanja ležaljki, suncobrana, plažnih barova, diskoteka, restorana i drugih sadržaja.

Stari problem koji je ove turističke sezone vidno eskalirao.

Na plažama vlada  haos, od plažnog mobilijara na gotovo svim javnim plažama pijesak se više i ne vidi. U susret ljetu i nastojanju da se za tri mjeseca zaradi što više, ugovorne obaveze zakupaca i koncesionara plaža i kupališta sve se manje poštuju. Korišćenje i uređenost plaža u skladu sa Zakonom o morskom dobru i planskim dokumentima Javnog preduzeća Morsko dobro i njihova zagarantovana dostupnost svima, građanima Crne Gore i turistima, više nije obavezujuće ni za koga.

Crnogorske plaže i kupališta postale su unosna privredna zona. Iz sezone u sezonu pretvaraju se u privatne tvrđave koncesionara koji od javnog dobra, zanemarujući javni interes, ubiraju značajan profit. Vlada Crne Gore zacrtala je da u ovogodišnjoj turističkoj sezoni od iznajmljivanja atraktivnih plaža i kupališta zaradi oko 35 miliona eura. U tom opredeljenju Vlade izgubio se interes građana.

Obala Crnogorskog primorja koja je nacionalno dobro, postala je puki privredni resurs za privilegovane, koji na duži niz godina drže plaže kao porodično nasleđe.

Gotovo cijeli plažni pojas Crnogorskog primorja, najkvalitetniji djelovi dugih šljunkovitih plaža, pokriven je komercijalnim sadržajima, nepreglednim šarenim ležaljkama i suncobranima, plastičnim pješačkima stazama kojima su omeđeni kvartovi koji liče na sobe za ležanje. Obaveza zakupaca da ostave polovinu zakupljenih kvadrata bez plažnog mobilijara, na koje posjetioci mogu doći sa svojim peškirima, ne poštuje se gotovo nigdje. Pored toga, zakupci samovoljno proširuju zone koje koriste na djelove pješčanih površina koje nisu zakupili, što je bila uobičajena praksa na ulcinjskoj Velikoj plaži kao i na budvanskom Jazu.

Onima koji ne žele da plaćaju preskupe plažne komplete ležaljki i suncobrana, ostavljeni su kamenjari i nepristupačni djelovi obale da na njima uživaju..Gosti sa peškirima guraju se po ćoškovima plaža, dok centralnim djelovima dominiraju koktel barovi, DJ pultovi ili VIP zone, na kojima cijene plažnih kompleta dostižu vrtoglave cijene od 210 pa do 1.000 eura.

„Kupališta su javna i moraju biti dostupna svima. Ukoliko nijesu hotleska, 50% kupališta mora da bude oslobođeno za korišćenje bez plažnog mobilijara. Ukoliko je hotelsko kupalište, može se koristiti plažni mobilijar na 100% kupališta, međutim ispred svakog kupališta, tj. na ulazu, stoji skica koja predviđa gdje se plažni mobilijar može postaviti a ugovorom o zakupu se definiše koliko tačno ležaljki i suncobrana se može postaviti“, navodi se u Zakonu o morskom dobru.

Međutim, u praksi to izgleda drugačije. Na plažama, hotelskim ili javnim,  standardi o broju kompleta na određenoj površini ili kvadratima potrebnim za jedan plažni komplet, uopšte se ne poštuju. Ležaljke i suncobrani poređani su gusto jedni do drugih,  tako da se čini da su svi prisutni tu zajedno, kao na porodičnom letovanju.

Takođe, obavezni slobodni pojasevi nisu nigdje jasno obilježeni niti ih zakupci održavaju.  Pravo na zauzimanje dijela javne plaže posmatra se kao luksuz jer zakupci nameću trend, ako želiš luksuz – onda plati.

Betoniranje obalnog pojasa već je ustanovljena praksa. Devastacija prostora morskog dobra ove godine bila je najveća u okolini Svetog Stefana, na plažama Crvena glavica i Galija. Na ovim lokacijama, na prirodnim uvalama, desila se besprizorna betonizacija obale, izgradnja niza čvrstih objekata, restorana, kućica za plažne rekvizite, lukobrana… U JPMD reagovali su uobičajeno, tek kada je betoniranje završeno.

U Javnom preduzeću Morsko dobro ponašaju se kao nijemi posmatrači situacije na plažama. Nadležne inspekcijske i komunalne službe ne reaguju ili se uopšte ne pojavljuju, te se zakupci osjećaju slobodno da ignorišu uslove zakupa plažnih površina i na zakupljenom atraktivnom prostoru rade šta im je volja.

Na većim, posjećenijim plažama, poput Slovenske plaže u Budvi, plaže Jaz ili Bečići, funkcionišu pravi ugostiteljski objekti, restorani, sazidani na betonskim podlogama, koji posluju u režimu privremenih objekata, iako to nijesu.

Postavlja se pitanje zašto neko javno preduzeće čiji je osnivač Vlada Crne Gore ne štiti javni interes. Čiji je interes da se plažni pojas Crnogorskog primorja komercijalizuje do te mjere, da prelazi u tihu privatizaciju obale. To se moglo zaključiti i po ishodu nedavnih javnih poziva za zakup crnogorskih plaža koje su pratile mnogobrojne manipulacije. Stari, odnosno stalni, tradicionalni zakupci po pravilu nude astronomske iznose novca na ime godišnjeg zakupa koje kasnije povlače i uz bodni sistem dobijaju tendere po početnim cijenama.

Ideja o osnivanju javnih plaža koje bi bile dostupne svima bez ikakvih uslovljavanja, posebno građanima Crne Gore kao i izdavaocima privatnog smještaja i njihovim gostima, nije realizovana. Sa rijetkim izuzecima od dvije ili tri plažice na cijeloj Budvanskoj rivijeri, na primejr, koja ostvaruje gotovo 50 odsto ukupnog turističkog prometa u zemlji.

Status javnih, slobodnih plaža, iznenada su dobile najatraktivnije tri plaže na Crnogorskom primorju, hotelska plaža Svetog Stefana, velika miločerska i Kraljičina plaža u Miločeru. Ovo je peta turistička sezona u kojoj gosti i mještani nesmetano koriste plaže koje decenijama nisu mogli.

Peto je ljeto koje grad hotel Sveti Stefan i vila Miločer dočekuju zatvorenih škura i gvozdenih kapija. Zakupac elitnih hotela kompanija Adriatic properties i država Crna Gora podnijeli su međusobne tužbe  zbog nepoštovanja ugovora o zakupu, u arbitražnom postupku koji se vodi pred sudom u Londonu.

Dok se čeka sudski epilog, poznate plaže dostupne su svima, ali o njihovom održavanju i komunalnom redu niko ne brine, ni zakupac, Opština Budva ili Morsko dobro. Na plažama nema mobilijara, nema vode ni tuševa ni toaleta. Sve izgleda napušteno.

Gdje nema  ličnog interesa nema ni brige o prirodnim dobrima turističke destinacije.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo