Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Nagradom protiv gradonačelnika

Objavljeno prije

na

Jedna nagrada opet je uskovitlala prašinu. Nedavno Trinaestojulska, ovih dana Povelja opštine Herceg Novi. Oko prve vođena je žučna polemika zbog dobitnika tog najvećeg državnog priznanja Crne Gore, a oko druge zbog toga što se laureat – odrekao nagrade.

Hercegnovski biznismen Dušan Radović Krušo javno se, prije nekoliko dana, odrekao povelje počasnog građanina Herceg Novog revoltiran onim što je od tog grada učinio predsjednik opštine.

U pismu predsjedniku opštine Dejanu Mandiću, Radović, u svojstvu predsjednika Upravnog odbora NVO Izbor, navodi razlog tog svog čina:

,,Pošto ste Vi sada i bili tada, kada sam dobio Povelju, personifikacija administracije, politike, zakonitosti, poštenja, časti, pravičnosti, morala ove razvaline, ja Dušan Radović javno se odričem Povelje počasnog građanina Herceg Novog. Ovo što danas znam tada nisam znao. Samim tim što sam je dobio za vrijeme Vašeg mandata ona je degradirana, kao i sve ostalo čega ste se dohvatili, pa samo iz tog razloga mi ne služi na čast – naprotiv”, zaključuje Radović u reagovanju upućenom Mandiću.

Ovo je prvi put da se neko odrekne najvišeg opštinskog priznanja od kada se dodjeljuju Povelja počasnog građanina i Oktobarska nagrada Herceg Novog.

Radoviću je povelja trebalo da bude uručena sljedećeg mjeseca na Dan oslobođenja grada.

Radović treći put ove godine proziva lokalnu vlast na čelu sa Mandićem. Prošlog mjeseca, nakon što je NVO Izbor sakupio hiljadu i četrdeset potpisa, inicirao je održavanje vanredne sjednice Skupštine opštine na kojoj bi se odlučivalo o skraćenju mandata odbornicima i organizovali vanredni lokalni izbori. Skupština je, o čemu je i Monitor pisao, na redovnom zasjedanju većinom glasova koalicije na vlasti odbila da tu inicijativu uvrsti u dnevni red.

,,Vi ste i tu ignorisali volju građana i prekršili zakon, što kako vidimo radite često”, podsjeća Radović u svom pismu gradonačelniku.

Radović se, kao dobitnik Oktobarske nagrade, polovinom juna takođe obratio pismom Mandiću. U njemu je, pored ostalog, napisao da je prije dvadesetak godina Herceg Novi zahvatio Tornado Medrano, i koji ,,od tada ne prolazi, stoji zakačen za Orjen, sa epicentrom u zgradi Skupštine opštine Herceg Novi. Ko je Medrano? Neprincipijelna koalicija različitih ideologija, skupljenih oko sitnopolitikantskih interesa, a povezanih prije svega još sitnijim ličnim interesima”.

Na portalima se razvila polemika povodom Radovićeve odluke. Komentatori mahom podržavaju Radovića i kritikuju predsjednika opštine Mandića zbog toga što pod njegovom vlašću Herceg Novi ,,ide nizbrdo” i zahtijevaju vanredne izbore. Takođe se pitaju zašto na sve to ćuti DPS, koji je u ovom gradu opozicija.

I ranije se polemisalo povodom dodjeljivanja najveće nagrade Herceg Novog. Prošle godine, na primjer, njom se okitio novski SUBNOR ,,zbog svoje antifašističke borbe”. Onda je ta boračka organizacija prozivana zato što nije ustala u odbranu antifašiste Josipa Bepa Benkovića i protiv skupštinske odluke da se iz naziva tamošnje galerije izbriše njegovo ime.

Prije osam godina Opštinski odbor SDP-a pozvao je dobitnike pomenutih opštinskih priznanja da ih se odreknu u znak protesta što je Oktobarsku nagradu dobila kompanija Aleksandrija i njen vlasnik Tomo Kovač, ratni ministar policije u vladi Radovana Karadžića. Apelu se nije odazvao nijedan nagrađeni.

Kovač je u Crnoj Gori slovio kao ugledni biznismen, pa i kada se našao na crnoj listi Evropske unije zbog sumnji da je pomagao haškim optuženicima. Tadašnji ministar inostranih poslova Milan Roćen tvrdio je da Kovač od 24. maja 2007. godine, kada je Crna Gora od Tribunala dobila spisak nepoželjnih, nije boravio u Crnoj Gori. Međutim, Kovač je 25. jula iste godine najavio, pred televizijskim kamerama, ambiciozan projekat proizvodnje organske hrane na Grahovskom polju, koje mu je Vlada Crne Gore dala u zakup. Bilo je to još jedno zidanje kule u oblacima po Crnoj Gori, u aranžmanu “uglednih svjetskih investitora”, kako se hvalila crnogorska vlada.

U komentarima na društvenim mrežama o odluci Duška Radovića da vrati opštinsko priznanje ponovo su pozvani ostali dobitnici da slijede njegov korak zbog Dejana Mandića, ali i zbog toga što im nije mjesto u društvu Toma Kovača.

Mandić se nedavno našao na tapetu i zbog ovogodišnje turističke sezone. Početkom avgusta ministar turizma Branimir Gvozdenović i predsjednik Opštine Dejan Mandić pohvalili su se da turistička sezona u tom gradu nikad nije bila uspješnija. Na to je reagovao predsjednik Opštinskog odbora Socijaldemokratske partije iz Herceg Novog Dragan Šimrak. Ovako: ,,Zbunjeni su svi građani, pa vjerovatno i članovi i simpatizeri DPS-a, jer se ne zna kome je vjerovati – ministru Gvozdenoviću i predsjedniku Opštine Mandiću ili svojim očima. Česme opet suve, čitavim gradom kante pune smeća koje se prazne svaka tri-četiri dana, ulice prljave, fekalije se na svako malo izlivaju u more, lokalni putevi su zapušteni, buke je na pretek i to uvijek sa istih mjesta… Sve to ministar i gradonačelnik očigledno nijesu željeli da vide”.

Dejan Mandić, iako član Socijalističke narodne partije, ima, kažu u Novom, jaku podršku iz vrha DPS-a. Sve što DPS-u treba da posvršava u tom gradu preko njega lako postigne. Zato nema ni potrebe da ga mijenja.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo