Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Podstrek u obećanjima

Objavljeno prije

na

Jednu od najvećih farmi koza u Crnoj Gori u selu Klenak u Banjanima drže dva brata Pero i Milosav Zečević i njihov sinovac Boško. Klenak je udaljen od Nikšića 42 kilometara. Nekoliko kilometara do sela je makadamski put.

U Klenku na 8,5 hektara ograđenog zemljišta Banjski katun. Za dvije i po godine od kada su Zečevići počeli da se tim bave na svom imanju sagradili su dvije štale od po 360 i 210 metara kvadratnih, četiri bistijerne, sjenik, nadstrešnicu za ishranu koza, objekat za radnike, izmuzište za 24 koze… Savremenu mljekaru koja može dnevno da preradi dvije tone mlijeka. Zapošljavaju četiri radnika.

,,Počeli smo sa 60 koza. Sada imamo 242 koze, rase francuska alpina. Daju do dva litra, a poslije treće godine od tri do šest litara”, kaže za Monitor Boško Zečević, direktor firme Banjski katun.

On je, nakon što je u Kotoru završio menadžment u pomorstvu, odlučio da pomogne svojim stričevima. Milosav Zečević je bivši radnik Željezare, a na ideju o otvaranju farme koza došao je Pero Zečević, koji je godinama radio u hotelijerstvu u Dubrovniku, zatim u inostranstvu. Odlučio je da se vrati u domovinu, pa je jedno vrijeme radio na Crnogorskom primorju dok nije došao na ideju da se vrati u zavičaj i otvori farmu.

,,Pravimo sir i jogurt. Imamo uskladištene tone sira. Ljeti imamo svaki drugi dan po 600 litara mlijeka, muze se 170 koza. Treba nam od osam do 10 litara za kilo sira, to je mjesečno gotovo tona sira. Proizvodimo i jogurt, surutku… I to sve sada kada mljekara ne radi punom snagom” , kaže Boško Zečević.

Zečevići kažu da su do sada što od svojih para i od zajma uložili blizu milion eura u farmu. Njihov plan je da to bude mljekara za cijeli kraj, da pored prerade svog kozjeg mlijeka otkupljuju i kravlje mlijeko u Banjanima.

,,Ljudi ostaju bez posla. Zainteresovani su da se vrate na selo da drže koze ili nekoliko krava, ali nemaju kome da prodaju mlijeko. Vraćali bi se i masovnije da imaju osnovnih uslova za život na selu. Naša mljekara može dnevno da preradi dvije tone mlijeka, pa smo računali i da ga otkupljujemo”, objašnjava Boško Zečević.

Ogromna ulaganja, velika proizvodnja i planovi za oživljavanje poljoprivrede u širem području zvuče kao udžbenička priča o porodičnom ulaganju i uspješno realizovanom poljoprivrednom projektu. Međutim, Zečevići ne mogu da do kraja završe ono što su počeli.

,,Nepisano je pravilo da se prve dvije-tri godine ulaže, a da se poslije ovaj posao isplati. Prodajemo dio proizvoda na primorju, ali nije to to dok se ne dobije dozvola za rad. Tražimo je, ali ništa ne postižemo. Zbog toga nam treba kredit da ostvarimo naše planove”, kažu Zečevići.

Kažu da im je jedino do sada pomogla danska organizacija Danida. Izračunali su da im je potrebno oko 300.000 eura da projekat završe. Banke odbijaju da im daju kredit, jer su, kako kažu, kao prediuzetnici tek na početku. Napravili su Zečevići biznis plan i sve što treba, ali džabe. Od državnih institucija jedino su ih posjetili iz Fonda za razvoj. Kazali su da je to veliki projekat ali da ga, nažalost, ne mogu pomoći.

,,Rekli su da je ovo malo preduzeće, a veliki projekat, pa da ne mogu pomoći, a i nemaju toliko para. Nikada ne bismo ni počeli ovaj projekat da nijesu obećali pomoć i kredit”, kažu Zečevići.

A kada su počinjali, 2010. godine, pomoć im je obećao tadašnji ministar poljoprivrede Tarzan Milošević. Pljuštala su obećanja da će njihova farma biti regionalni centar za preradu mlijeka.

,,Kada je ministar otišao, od tih obećanja nije bilo ništa. Došao je ministar Petar Ivanović. Išao sam kod njega i donio mu fotografije da vidi šta smo sve uradili. On je rekao da je najlakše donijeti slike i tražiti pare. On se sprdao, ko da to na slikama nije stvarno, ko da tu nijesu uložene pare i godine truda. Kada prođu izbori i ministri i obećanja se zaborave”, priča Pero Zečević.

Pored neispunjenih obećanja, Zečevićima su problem i put i struja. Do Klenka vodi makadam. Kažu da su svuda asfaltirali puteve osim u njihovom selu, pa zimi ne mogu da dopreme hranu za farmu. Kubure i sa strujom, koja je uvedena krajem 60-ih godina. Zagrmi i nema struje, kažu, pa tako zimus nijesu imali struje 25 dana. Imaju agregat, pa se nekako snalaze. I iz opštine i države obećavali su da će popraviti i put i struju, ali ništa ni od toga.

,,Nadamo se da će predsjednik Opštine Nikšić Veselin Grbović nešto pogurati”, kažu Zečevići.

Tokom ovonedjeljne posjete Nikšiću ministar poljoprivrede Petar Ivanović poručio je stočarima da ,,Crna Gora ima najveće premije za mlijeko u regionu i poljoprivredni proizvođači moraće da nauče da smanje troškove i budu produktivni”.

Zečevići proizvode gotovo tonu sira mjesečno, imaju kapacitete za preradu dvije tone mlijeka dnevno, imaju volje i planova, ali niko se na njih ne osvrće.

,,Javno pitamo ministra poljoprivrede da li će država da podržava poljoprivredu i poljoprivrednike pa da više ne ulazimo u dugove i da nas ne obmanjuju. Ako ne bude podrške, sve ćemo rasprodati, jer više ne možemo da stvaramo gubitke”, kaže Boško Zečević.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo