Jednu od najvećih farmi koza u Crnoj Gori u selu Klenak u Banjanima drže dva brata Pero i Milosav Zečević i njihov sinovac Boško. Klenak je udaljen od Nikšića 42 kilometara. Nekoliko kilometara do sela je makadamski put.
U Klenku na 8,5 hektara ograđenog zemljišta Banjski katun. Za dvije i po godine od kada su Zečevići počeli da se tim bave na svom imanju sagradili su dvije štale od po 360 i 210 metara kvadratnih, četiri bistijerne, sjenik, nadstrešnicu za ishranu koza, objekat za radnike, izmuzište za 24 koze… Savremenu mljekaru koja može dnevno da preradi dvije tone mlijeka. Zapošljavaju četiri radnika.
,,Počeli smo sa 60 koza. Sada imamo 242 koze, rase francuska alpina. Daju do dva litra, a poslije treće godine od tri do šest litara”, kaže za Monitor Boško Zečević, direktor firme Banjski katun.
On je, nakon što je u Kotoru završio menadžment u pomorstvu, odlučio da pomogne svojim stričevima. Milosav Zečević je bivši radnik Željezare, a na ideju o otvaranju farme koza došao je Pero Zečević, koji je godinama radio u hotelijerstvu u Dubrovniku, zatim u inostranstvu. Odlučio je da se vrati u domovinu, pa je jedno vrijeme radio na Crnogorskom primorju dok nije došao na ideju da se vrati u zavičaj i otvori farmu.
,,Pravimo sir i jogurt. Imamo uskladištene tone sira. Ljeti imamo svaki drugi dan po 600 litara mlijeka, muze se 170 koza. Treba nam od osam do 10 litara za kilo sira, to je mjesečno gotovo tona sira. Proizvodimo i jogurt, surutku… I to sve sada kada mljekara ne radi punom snagom” , kaže Boško Zečević.
Zečevići kažu da su do sada što od svojih para i od zajma uložili blizu milion eura u farmu. Njihov plan je da to bude mljekara za cijeli kraj, da pored prerade svog kozjeg mlijeka otkupljuju i kravlje mlijeko u Banjanima.
,,Ljudi ostaju bez posla. Zainteresovani su da se vrate na selo da drže koze ili nekoliko krava, ali nemaju kome da prodaju mlijeko. Vraćali bi se i masovnije da imaju osnovnih uslova za život na selu. Naša mljekara može dnevno da preradi dvije tone mlijeka, pa smo računali i da ga otkupljujemo”, objašnjava Boško Zečević.
Ogromna ulaganja, velika proizvodnja i planovi za oživljavanje poljoprivrede u širem području zvuče kao udžbenička priča o porodičnom ulaganju i uspješno realizovanom poljoprivrednom projektu. Međutim, Zečevići ne mogu da do kraja završe ono što su počeli.
,,Nepisano je pravilo da se prve dvije-tri godine ulaže, a da se poslije ovaj posao isplati. Prodajemo dio proizvoda na primorju, ali nije to to dok se ne dobije dozvola za rad. Tražimo je, ali ništa ne postižemo. Zbog toga nam treba kredit da ostvarimo naše planove”, kažu Zečevići.
Kažu da im je jedino do sada pomogla danska organizacija Danida. Izračunali su da im je potrebno oko 300.000 eura da projekat završe. Banke odbijaju da im daju kredit, jer su, kako kažu, kao prediuzetnici tek na početku. Napravili su Zečevići biznis plan i sve što treba, ali džabe. Od državnih institucija jedino su ih posjetili iz Fonda za razvoj. Kazali su da je to veliki projekat ali da ga, nažalost, ne mogu pomoći.
,,Rekli su da je ovo malo preduzeće, a veliki projekat, pa da ne mogu pomoći, a i nemaju toliko para. Nikada ne bismo ni počeli ovaj projekat da nijesu obećali pomoć i kredit”, kažu Zečevići.
A kada su počinjali, 2010. godine, pomoć im je obećao tadašnji ministar poljoprivrede Tarzan Milošević. Pljuštala su obećanja da će njihova farma biti regionalni centar za preradu mlijeka.
,,Kada je ministar otišao, od tih obećanja nije bilo ništa. Došao je ministar Petar Ivanović. Išao sam kod njega i donio mu fotografije da vidi šta smo sve uradili. On je rekao da je najlakše donijeti slike i tražiti pare. On se sprdao, ko da to na slikama nije stvarno, ko da tu nijesu uložene pare i godine truda. Kada prođu izbori i ministri i obećanja se zaborave”, priča Pero Zečević.
Pored neispunjenih obećanja, Zečevićima su problem i put i struja. Do Klenka vodi makadam. Kažu da su svuda asfaltirali puteve osim u njihovom selu, pa zimi ne mogu da dopreme hranu za farmu. Kubure i sa strujom, koja je uvedena krajem 60-ih godina. Zagrmi i nema struje, kažu, pa tako zimus nijesu imali struje 25 dana. Imaju agregat, pa se nekako snalaze. I iz opštine i države obećavali su da će popraviti i put i struju, ali ništa ni od toga.
,,Nadamo se da će predsjednik Opštine Nikšić Veselin Grbović nešto pogurati”, kažu Zečevići.
Tokom ovonedjeljne posjete Nikšiću ministar poljoprivrede Petar Ivanović poručio je stočarima da ,,Crna Gora ima najveće premije za mlijeko u regionu i poljoprivredni proizvođači moraće da nauče da smanje troškove i budu produktivni”.
Zečevići proizvode gotovo tonu sira mjesečno, imaju kapacitete za preradu dvije tone mlijeka dnevno, imaju volje i planova, ali niko se na njih ne osvrće.
,,Javno pitamo ministra poljoprivrede da li će država da podržava poljoprivredu i poljoprivrednike pa da više ne ulazimo u dugove i da nas ne obmanjuju. Ako ne bude podrške, sve ćemo rasprodati, jer više ne možemo da stvaramo gubitke”, kaže Boško Zečević.
Predrag NIKOLIĆ