Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Čvrsti temelji od bijelog praha

Objavljeno prije

na

Sjever Crne Gore odavno je postao jedan od najvećih ,,izvoznika” krupnih narkodilera prema zemljama zapadne Evrope, pa i preko okeana, koji se potom vraćaju u svoja rodna mjesta da peru novac zarađen od prodaje droge, najčešće ulaganjem u nekretnine. Veliki broj velelepnih građevinskih objekata u sjevernim gradovima nikao je, ili i dalje, niče na ,,bijelom prahu”.

Tako, primjera radi, nekoliko kupaca nekretnina u stambeno- poslovnom centru u Rožajama, čiji je vlasnik Velija Hot, ovih dana strahuju da bi mogli ostati i bez objekta i bez para koje su za njih dali, nakon što je policija raspisala potjernicu za Hotom zbog sumnje da je gradeći, između ostalog, i ovu veliku zgradu u centru grada na Ibru oprao novac stečen od šverca droge.

Podgoričke Vijesti pišu da su građani Rožaja najavili da će ukoliko ostanu bez kupljenih prostora u toj zgradi i novca tužiti državu, jer je sumnjivom investitoru prodala zemljište i dala potrebne dozvole kako bi kroz izgradnju zgrade prao prljavi novac.

Stambeno-poslovni objekat Velije Hota prostire se u osnovi na šesto kvadrata. Na prva tri sprata su poslovni, a na preostala četiri stambeni prostori. Zemljište u centru grada Hotova firma Eurocentral kupila je na tenderu za 450 hiljada eura. Odluka o prodaji opštinskog zemljišta ovom narkodileru donesena je i potvrđena na sjednici lokalnog parlamenta. Prema zakonu koji je važio 2007. godine, građevinsku dozvolu za objekte od preko hiljadu kvadrata izdala je Vlada, odnosno resorno ministarstvo.

Prema pisanju Vijesti firma Eurocentral ostala je Opštini dužna osamdeset hiljada eura, zbog čega je tužila kupca i dobila spor. Iako je ova presuda pravosnažna, još nijesu naplatili novac, jer je žiro-račun Eurocentrala u blokadi. Hot je, navodno, na ime duga nudio Opštini stambeni ili poslovni prostor, ali iz lokalne uprave ovu kompenzaciju nijesu prihvatili.

Hot je samo jedan od narkodilera na sjeveru koji su nesmetano nastavili da rade i poslije pada velikih narko ,,imperija” Kalić i Šarić. Monitor je ranije, u jednom od tekstova o švercu droge, opisao situaciju kada je početkom dvijehiljadite godine jedan od braće Šarić, u kasnim večernjim satima, zaustavljen u rutinskoj saobraćajnoj kontroli na Rudešu kod Berana, iz pravca Rožaja. Budući da su u tom periodu Šarići bili samo ,,bezbjednosno interesantne osobe”, saobraćajni policajac se javio dežurnom inspektoru u policiji, od kojeg je dobio nalog da vozača dovede u stanicu.

,,Tu je trebalo da bude obavljen informativni razgovor. Ništa posebno, ali jednostavno da vidimo gdje je bio, sa kim i tome slično”, prisjeća se Monitorov izvor iz policije.

Ispitivanje nije trajalo dugo, kada je u prostoriju gdje je Šarić priveden ušao jedan službenik tadašnje državne bezbjednosti. Rekao je inspektoru da ne bi trebalo da ga dalje zadržava i da on garantuje za njega.

,,Inspektor je bio mlad, na početku karijere. Poslušao je kolegu iz državne bezbjednosti, valjda da mu se ne bi zamjerio. Bezbjednjak ga je zauzvrat poveo na piće. Dok su sjedjeli u obližnjem kafeu, bezbjedanjaku je zazvonio telefon. Sa druge strane bio je Safet Kalić, koji se službeniku državne bezbjednosti zahvalio što su mu učinili uslugu i pustili prijatelja”, priča izvor iz policije.

Taj slučaj je odavno zaboravljen, ali svjedoči o tome da je između pljevaljskog klana Šarića i rožajske Kalićeve grupe, već tada, prije skoro deceniju i po, postojala takozvana konekcija, koja je kasnije konkretizovana i dokazana. Kao i ,,konekcija” sa ljudima iz državne obavještajne službe.

U isto vrijeme međunarodne agencije za borbu protiv droge već su bile ucrtale na mapama ,,avganistansku transverzalu”, na kojoj je Kosovo označeno kao veliko skladište heroina i distributivni centar za Evropu, pa i ostatak svijeta. Mađarski mediji su, recimo, pisali da sa Kosova samo u toku jednog dana izađe oko stotinu kilograma heroina. Jedan zapadni diplomata na službi na Balkanu iznio je procjene obavještajnih izvora da se na području Kosova, Albanije i zapadne Makedonije u svakom trenutku nalazi „bar sedam tona heroina” spremnog za put na Zapad.

U analizi koju je Centar za mir na Balkanu uradio te dvijehiljadite godine, podsjeća se na podatak njemačke policije koja tvrdi da kosovski Albanci izvoze 80 odsto evropskog heroina. U ovoj analizi se navodi da je heroin vrijedan 12 puta svoje težine u zlatu. Kilogram heroina vrijedi na Tajlandu hiljadu američkih dolara, u Kanadi ima veleprodajnu vrijednost 110 hiljada USD, dok mu ulična vrijednost dostiže čak 800 hiljada američkih dolara. Vrijednost heroina koji kroz Tursku, Makedoniju, Kosovo i Albaniju godišnje putuje na zapadnoevropsko tržište još tada je procijenjena na oko 400 milijardi američkih dolara.

U medijima koji se pozivaju na policijske izvore mogu se naći i informacije o tome koje albanske kriminalne grupe kontrolišu granicu prema Crnoj Gori, prvenstveno putni pravac preko Kule. Monitor je u seriji napisa o prekograničnom švercu dobio iz policijskih izvora precizne operativne informacije o tim kriminalnim grupama koje sa Kosova heroin distribuiraju prema zapadu. Odavno je poznato i sa kojim kriminalnim grupama su kosovski narkodileri konektovani u Crnoj Gori.

Kada su pali prvi kilogrami kokaina na putu od Luke u Baru, pa dalje preko Berana i Rožaja, postalo je jasno da su se u ovim gradovima ukrstili putevi droge: heroina, koji je dolazio sa Istoka, i kokaina iz Južne Amerike, odnosno sa druge strane svijeta. Takođe je postalo jasno da su se ukrstili i kriminalni krugovi u ovom regionu, i da veoma dobro međusobno sarađuju.

Pri ovim činjenicama ne treba zato da čudi što su već tada sjever Crne Gore po svijetu više ,,proslavljali” sumnjivi momci, narkodileri i kriminalci međunarodnog kalibra, nego mnoge druge znamenite ličnosti. Internet stranice punila su imena kriminalaca.

Dok su, sa jedne strane, u tranzicionim procesima državni tajkuni i stečajna mafija počeli da ,,jedu” fabrike, ostavljajući za sobom gomilu nezaposlenih radnika, narkobiznis je ostajao i postajao najjača ,,privredna” grana, posebno za nezaposlenu omladinu. Na ukrštenim putevima droge regrutovana je armija mladeži iz sjevernih gradova, što je bilo skoro ,,normalno”.

Dugo je trabalo da bude raskrinkan prvo Šarićev klan, koji je preko Evrope pružio pipke čak do Južne Amerike. Zatim je polako, sve pod pritiskom stranaca, razbijena i kriminalna organizacija Safeta Kalića. Poslovi su bili dobro podijeljeni. Na kokain i na heroin. Padom kraljeva droge, bez posla je ostalo ko zna koliko narko kurira.

Izvjesno je da je padom velikih narkobosova, poput braće Šarić, Safeta Kalića i Nasera Keljmendija, došlo do izvjesnih promjena na takozvanoj avganistanskoj transverzali. Sasvim je, međutim, sigurno da poslovi nijesu prekinuti. Velike količine prljavog novca su ranije ušle, ali i dalje ulaze u Crnu Goru.

Slučaj Rožajca Velije Hota pokazao je slikovito da ti poslovi nijesu mogli biti rađeni bez znanja države. Kako bi inače ovaj narkodiler mogao od Opštine kupiti zemlju, a od Vlade dobiti dozvolu za gradnju velelepne zgrade u tom gradu. Oduzimanje te imovine je neminovno, ali šta poslije toga? Odavno je oduzeta imovina Šarića i Kalića. Država mora imati jasnu strategiju šta nakon oduzimanja imovine narkodilera, kako se ne bi događalo da ta imovina propada, i da se za njenu kupovinu interesuju samo ljudi bliski tim narkodilerima ili čak njihovi advokati, kao što je slučaj u Pljevljima gdje je bivši advokat Darka Šarića Vojvođanin Radovan Štrbac jedini učestvovao na tenderu i nesmetano zakupio veliku imovinu svog nekadašnjeg klijenta.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

AFERA TELEKOM: Đukanovići pred sudom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odbijanje Mila Đukanovića i njegove sestre Ane da odgovaraju na pitanja, uz tvrdnju njihove advokatice da je postupak nezakonit, obilježili su nova saslušanja u slučaju afere Telekom.  Umjesto odgovora  ko je  primio mito u jednom od najvažnijih privatizacionih poslova u Crnoj Gori,  pred sudijom za istragu otvoreni su novi sporovi o nadležnosti institucija, zastarjelosti krivičnog gonjenja i vjerodostojnosti dokaza

 

 

Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, njegova sestra Ana i nekadašnji predsjednik Odbora direktora Telekoma Oleg Obradović saslušani su pred sudijom za istragu Višeg suda u Podgorici Goranom Šćepanovićem, nakon što je krivično vanpretresno vijeće tog suda zauzelo stav da u ovom predmetu nije nastupila apsolutna zastarjelost, kako je prethodno ocijenilo Specijalno državno tužilaštvo.

Đukanović je nakon saslušanja poručio da je riječ o „karikaturalnom pokušaju oživljavanja jedne teme“, za koju je, kako tvrdi, SDT već dao odgovor. Nije odgovarao na pitanja sudije, postupajući po savjetu advokatice Svetlane Vujanović, koja smatra da je čitav postupak nezakonit. Bivši predsjednik države slučaj je predstavio kao nastavak političkog obračuna sa njim i politikom koju je zastupao.

Ponovio je da je privatizacija Telekoma sprovedena u skladu sa ustavno-pravnim poretkom Crne Gore, kao i međunarodnim demokratskim i pravnim standardima. Odbacio je sumnje da je bilo ko iz njegove porodice ili političkog okruženja imao korist od prodaje kompanije, pozivajući se na obimnu dokumentaciju koja, kako tvrdi, prati svaki korak privatizacionog procesa.

„Ako tu bude pronađeno bilo šta što je nalik na kršenje zakona, a kamoli na primanje mita, ja sam odmah spreman da bez suđenja preuzmem odgovornost na sebe“, kazao je Đukanović, ocjenjujući da u obrazloženju predmeta nema konkretnih dokaza koji bi potkrijepili iznijete sumnje.

Njegova sestra Ana Đukanović takođe nije odgovarala na pitanja. Advokatica Vujanović objasnila je da joj je savjetovala da se ne izjašnjava o navodima iz podneska na osnovu kojeg je pozvana, jer bi time, prema njenom stavu, dala legitimitet postupku koji smatra nezakonitim.

Vujanović je nakon saslušanja osporila pravo Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa da u ovom postupku nastupa kao ovlašćeni tužilac. Navela je da je predstavnica Zaštitnika, na njeno insistiranje, saopštila da je oštećena strana Crna Gora, što je, prema njenom tumačenju, otvorilo pitanje ko je i kojim aktom ovlastio državni organ da u njeno ime preuzme krivično gonjenje.

Prema njenom tumačenju, Crna Gora jeste pravno lice, ali svoja prava ostvaruje preko nadležnih državnih organa. Krivično gonjenje za djela koja se gone po službenoj dužnosti može, tvrdi ona, preduzimati isključivo državno tužilaštvo, zbog čega država ne može naknadno, u svojstvu oštećenog kao tužioca, preuzeti istu funkciju.  Advokatica je odbacila i tvrdnje da je krivično vanpretresno vijeće Višeg suda svojom odlukom potvrdilo ovlašćenje Zaštitnika. Objasnila je da se vijeće bavilo pitanjem zastarjelosti, ali ne i time da li podnosilac zahtjeva ima pravo da nastupa kao oštećeni tužilac. Smatra da je sudija za istragu prije razmatranja zastarjelosti morao da utvrdi postoji li uopšte ovlašćeni subjekt koji može zahtijevati sprovođenje dokaznih radnji.

Osporila je i obrazloženje vijeća o nezastarijevanju krivičnog djela primanja mita. Prema njenim riječima, u odluci su pobrojane radnje tužilaštva koje su navodno prekidale tok zastarjelosti, ali nije jasno navedeno koje su od njih bile usmjerene na utvrđivanje bitnih obilježja tog krivičnog djela.

Govoreći o tome šta se konkretno stavlja na teret Ani Đukanović, advokatica Vujanović je kazala da se pominje primanje mita, ali da odbrani nijesu predočene konkretne radnje koje bi ukazivale na postojanje tog krivičnog djela. Ukazala je da bi moralo biti precizirano ko je službeno lice, koju je službenu radnju trebalo da preduzme i na koji način se sumnja da je mito primljen.

Tvrdila je da su njeni klijenti bili spremni da odgovore na pitanja, ali da ona nije željela da poslije četiri decenije advokatskog rada učestvuje u, kako je ocijenila, nezakonitoj radnji.

„Ja ovdje ne branim Anu Đukanović, niti Mila Đukanovića. Ja branim pravo od nepravde. I branim upliv politike u pravosuđe“, poručila je.

Treće saslušanje,  Olega Obradovića, donijelo je dodatni spor, ovog puta oko autentičnosti dokumenta koji bi mogao imati značajnu ulogu u predmetu. Njegov branilac, advokat Nikola Martinović, saopštio je da je imejl na kojem se, kako tvrdi, zasniva sumnja da je Obradović pomagao u primanju mita  falsifikat.

Obradović je pozvan da govori o svojoj ulozi u privatizaciji Telekoma, ali je odbrana tokom saslušanja saznala da se sumnja da je kao pomagač omogućio drugom licu da primi mito. Martinović je zatražio da se precizira ko je navodno primio mito, o kojem iznosu je riječ i na koji način je njegov klijent u tome učestvovao. Zatraženo je da  se predoče dokazi na kojima Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa zasniva sumnje.

Među njima je, kako je objasnio Martinović, imejl u kojem Obradović navodno obavještava predstavnike Magyar Telekoma i Makedonskog Telekoma da „izvesna Ana“ treba da rasporedi novac pribavljen preko fiktivnih konsultantskih ugovora. „Jedan krucijalni akt na koji se tužilac poziva i za koji tvrdi da stvara sumnju da je bilo primanja mita i da je Oleg pomagao u tome, ja vam kažem da je falsifikat“, kazao je Martinović.

On je problematizovao i činjenicu da sporni imejl, prema njegovim saznanjima, nijesu imali ni sudija za istragu ni predstavnica Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa koja je prisustvovala saslušanju. Tvrdi i da dokument nije pribavljen od američkih istražnih organa koji su se bavili slučajem Telekoma, niti ga je posjedovalo SDT tokom ranijeg razmatranja dokumentacije.

Zbog toga je saslušanje prekinuto, a sudija je naložio Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa da sporni imejl dostavi u roku od tri dana. Nastavak saslušanja zakazan je za 11. novembar.

Odbrana Obradovića osporila je i pravo države da u ovom predmetu ima status oštećene strane, pozivajući se na raniju pravosnažnu presudu Višeg suda kojom su Obradović i nekadašnji funkcioner Telekoma Miodrag Ivanović oslobođeni optužbi u vezi sa potpisivanjem i izvršenjem istih konsultantskih ugovora.

Martinović smatra da je neprihvatljivo da je Telekom tokom prethodnog postupka deset godina imao status oštećene strane, dok država nije isticala da je istim ugovorima i sama oštećena. Prema njegovoj ocjeni, riječ je o pokušaju da se za iste ugovore naknadno uspostavi novi procesni položaj države, iako je o njihovoj zakonitosti već odlučivano pred sudom.

Crnogorski Telekom privatizovan je 2005. godine, kada je 51,12 odsto akcija prodato mađarskoj kompaniji  Magyar Telekom za 114 miliona eura. Nekoliko godina kasnije, istraga američke Komisije za hartije od vrijednosti (SEC) utvrdila je da je dio novca preko konsultantskih ugovora isplaćivan za usluge koje nijesu stvarno pružene, odnosno da su ti ugovori mogli poslužiti za prikrivanje koruptivnih isplata.

Američka ambasada u Podgorici saopštila je još 2014.  da je nesporno da je prilikom privatizacije Crnogorskog Telekoma 2005. godine bilo korupcije.

Iz ambasade je tada precizirano da je američka Komisija za hartije od vrijednosti i berzu (SEC) ,,došla do dokaza o podmićivanju u Crnoj Gori”, ali da je zbog racionalizacije sudskog postupka odustati od gonjenja tri bivša direktora Mađar Telekoma za korupciju prilikom privatizacije Crnogorskog Telekoma i slučaj fokusirati samo na optužbe za korupciju u Makedoniji.

U Crnoj Gori, deceniju i po kasnije, umjesto odgovora  ko je  primio mito u jednom od najvažnijih privatizacionih poslova u Crnoj Gori,  otvoreni su novi sporovi o nadležnosti institucija, zastarjelosti krivičnog gonjenja i vjerodostojnosti dokaza u ovom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

JAVNE NABAVKE NA SJEVERU: Milioni na poznatim adresama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od seoskih puteva i gradskih ulica do škola, bolnica i skijališta, imena četiri građevinske firme ponavljaju se u javnim nabavkama širom sjevera Crne Gore. Rožajski Tofi, bjelopoljski Konstruktor Group, beranski Gold Grading i pljevaljska Tehno-gradnja dobijaju milionske ugovore od opština i državnih organa

 

 

Četiri  preduzeća pojavljuju se u desetinama postupaka javnih nabavki sjevernih opština. To su: rožajski Tofi, bjelopoljski Konstruktor Group, beranski Gold Grading i pljevaljska Tehno-gradnja. Poslove koje dobijaju raznoliki su – od asfaltiranja seoskih puteva do višemilionskih projekata za turističke centre.

U javnim nabavkama od 2021. do 2026. godine, prema podacima TenderMonitora, Tofi se pojavljuje u 133 postupka, Konstruktor u 53, Gold Grading u 43, a Tehno-gradnja u 21. Njihovi poslovi obuhvataju više sjevernih opština, a nastupaju samostalno, sa partnerima ili kao podizvođači. Zbir dostupnih iznosa, prema evidentiranim udjelima firmi, iznosi oko 18,72 miliona eura za Tofi, 6,71 milion za Konstruktor, 2,33 miliona za Gold Grading i 4,34 miliona za Tehno-gradnju. Državni poslovi dodatno povećavaju njihov angažman.

Tofi dobija poslove u Rožajama, Plavu, Petnjici, Gusinju, Beranama, Andrijevici i na Žabljaku. U Rožajama ima 70 evidentiranih dodjela vrijednih oko 9,22 miliona eura, u Plavu 27 i približno 5,66 miliona, u Petnjici 15 i oko 2,11 miliona, a u Gusinju 13 i približno 1,38 miliona eura.

Razlika u odnosu na konkurente posebno je vidljiva u Rožajama. Naredni dobavljač na prikazanoj listi TenderMonitora je Kvatro-RH, koji ima devet dodijeljenih poslova vrijednih oko 278.000 eura. U Plavu Kiko Construction ima 14, Konstruktor sedam, a Gold Grading pet, naspram Tofijevih 27.

Firma posluje od 2002. godine. Prema CompanyWallu, tokom 2025. imala je prosječno 42 zaposlena, dok ih je dvije godine ranije bilo 28. Prihod je u tom periodu porastao sa oko 9,34 na 10,83 miliona eura. Među državnim poslovima koje TenderMonitor evidentira uz Tofi nalaze se nova ulica u Plavu, vrijedna oko 2,22 miliona eura, glavna gradska ulica u toj opštini, oko 1,32 miliona, i druga faza uređenja korita Ibra u Rožajama, oko milion eura.

Za put Rožaje – Most Zeleni dostupan je ugovor Uprave za saobraćaj sa Tofijem od 3. decembra 2024. godine. Vrijednost u evidenciji nabavki iznosi približno 826.000 eura.

Prema TenderMonitoru, Tofi je evidentiran i kao podizvođač na adaptaciji puta preko Trešnjevika i rekonstrukciji vrtića u Gusinju. Dio proizvodnih kapaciteta potvrđuje proizvođač MEKA, koji navodi da je firmi isporučio betonjerku K120 i da je ranije kupila postrojenje za drobljenje i separaciju kamena kapaciteta 250–300 tona na sat. Potpun broj građevinskih mašina nije utvrđen.

Ministarstvo javnih radova prvobitno je izabralo konzorcijum Indel inženjering–Tofi za projektovanje, izgradnju i opremanje bazne stanice ski-centra Hajla–Štedim. Ponuda je, prema medijskim izvještajima, iznosila oko 10,4 miliona eura. Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki 26. oktobra 2026. poništila je odluku nakon žalbe Bemaxa i predmet vratila na ponovno odlučivanje.

Prema obrazloženju Komisije, koje prenose mediji, ostalo je nejasno kako su partneri podijelili poslove, procentualno učešće u cijeni i odgovornost za rukovođenje građenjem. Konzorcijum je prigovore smatrao neosnovanim.

Konstruktor Group u evidenciji ima opštinske poslove u Bijelom Polju, Mojkovcu, Plavu, Kolašinu i Pljevljima. U Bijelom Polju evidentirano je 27 postupaka, sa poznatim iznosima i udjelima od oko 3,46 miliona eura, a u Mojkovcu 11 i približno 1,76 miliona. Za devet od ukupno 53 unosa u bazi nedostaje vrijednost.

Firma Enida Balića povećavala je broj zaposlenih uporedo sa prihodima. U 2023. imala je prosječno 17 radnika, godinu kasnije 26, a u 2025. njih 40. Prema CompanyWallu, prihod je za te tri godine porastao sa približno 2,65 na 11,31 milion eura.

Za put Vragodo – Vrioci – Žarski katun Konstruktor je prijavio 46 stalno zaposlenih, uz uvjerenje Poreske uprave iz januara 2026. Dokumentacija sadrži i spisak od 18 vozila i mašina, među kojima su kamioni, mikseri, bager, valjci i finišer. Dio opreme obezbijeđen je zakupom ili lizingom. Spisak se odnosi na taj posao, a ne na ukupnu mehanizaciju firme.

Ugovor za taj put Konstruktor je dobio sa Brivom. Ukupna vrijednost je oko 4,64 miliona eura bez PDV-a, a Konstruktorov evidentirani dio približno 3,94 miliona. Evidencija navodi i zaključen ugovor za put Jasikovac – Cmiljača od 9,18 miliona eura bez PDV-a. Izbor Konstruktora za ulicu Donji Pažanj u Kolašinu, ponudom od oko 1,37 miliona eura bez PDV-a, potvrđuju i Vijesti, koje su izvijestile o početku pripremnih radova.

TenderMonitor uz Konstruktor evidentira i projekte na Hajli–Štedimu i putu Gubavač – Bistrica sa mostom. Kao podizvođač naveden je na dva posla u Gusinju – saobraćajnici između Čekića džamije i mosta na Vruji i putu Gusinje – Vusanje.

Prvobitni izbor Konstruktora i Briva za drugi posao na kolašinskim putevima poništen je nakon djelimičnog usvajanja žalbe Bemaxa. Opština je potom ponovo izabrala isti konzorcijum. U mojkovačkom postupku žalba na provjeru Konstruktorovih poreskih obaveza odbijena je kao neosnovana.

Gold Grading se pojavljuje u opštinskim nabavkama Berana, Andrijevice i Plava. U Beranama su evidentirana 32 postupka sa poznatim iznosima od oko 1,29 miliona eura, u Andrijevici šest sa udjelima vrijednim približno 640.000, a u Plavu pet i oko 408.000 eura.

Firma Lazara Đurišića imala je prosječno deset zaposlenih u 2023, 15 u 2024. i 18 u 2025. godini. Prema CompanyWallu, prihod je porastao sa oko 824.000 na 1,63 miliona eura.

Prema TenderMonitoru, među državnim ugovorima dodijeljenim ovoj firmi nalaze se put Andrijevica – Jošanica, oko 493.000 eura, saobraćajnica prema sportskoj zoni Berana, oko 471.000, vodovod Buče, približno 458.000, škola u Donjim Lugama, oko 294.000, i put Murino – Mašnica – Karadžin brijeg – Zoriće, oko 339.000 eura.

Izvještaj beranske Agencije za izgradnju za 2020. pokazuje da je Gold Grading tada obezbjeđivao asfaltnu masu, dok je Agencija transport i ugradnju obavljala svojim radnicima i mehanizacijom.

Tehno-gradnja se u pregledanim pljevaljskim javnim nabavkama pojavljuje u 21 postupku, ukupne evidentirane vrijednosti oko 4,34 miliona eura. Državni poslovi ove firme obuhvataju i područja opština Berane, Plav, Gusinje, Rožaje, Mojkovac i Bijelo Polje.

Firma Mirka Bjekovića imala je prosječno 56 zaposlenih u 2023, zatim 44 u 2024. i 55 u 2025. godini. Prema CompanyWallu, prihod joj je prošle godine iznosio približno 3,35 miliona eura.

TenderMonitor uz firmu evidentira ugovore za objekat u pljevaljskoj kasarni, oko 939.000 eura, bolničku zgradu u Beranama, približno 712.000, tržnicu u Plavu, oko 497.000, i policijski objekat u Gusinju, približno 297.000 eura. Kao podizvođač firma je, prema TenderMonitoru, evidentirana na završnim radovima škole „Dušan Korać“ i Muzičke škole u Bijelom Polju.

Iz lokalnih uprava na sjeveru ukazuju na to da ih pravila javnih nabavki ponekad obavezuju da prihvate najbolje rangiranu ponudu, iako imaju rezerve prema tome kako će posao biti izveden. Ponuda koja je najpovoljnija po unaprijed propisanim kriterijumima ne mora se na kraju pokazati i kao najisplativija za opštinu. Kašnjenja, dodatni radovi i produžavanje rokova mogu promijeniti prvobitnu računicu, dok građani duže čekaju na put, vodovod ili obnovljeni objekat.

                                                                                                            Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEPRISTOJNA PONUDA OPŠTINE BUDVANSKOJ RIVIJERI: Parking mjesta za parcelu vrijednu milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odbor direktora HGBR još nije razmatrao ponudu Opštine. Međutim, prema nezvaničnim saznanjima, u upravi Budvanske rivijere ponudu ocjenjuju neumjesnom i vrstom pritiska da ustupe vrijednu lokaciju u ime javnog interesa, rješavanja dugogodišnjih problema sa nedostajućim parking prostorom u Budvi

 

 

Opština Budva uputila je nedavno Hotelskoj grupi Budvanska rivijera ponudu za zajedničku izgradnju montažne garaže na parceli između hotela Avala i Mogren, nadomak Staroga grada, koja je u vlasništvu ove hotelske kuće. Riječ je o projektu vrijednom 2,5 miliona eura, izgradnji nadzemne garaže na tri nivoa sa oko 300 parking mjesta. Montažni objekat bi prema planu imao oko 5.500 kvadrata.

Predsjednik Nikola Jovanović, potpisnik ponude o saradnji, Budvanskoj rivijeri je ponudio partnerstvo u kojem bi Opština u potpunosti snosila troškove izgradnje garaže, dok bi na ime svog udjela, Budvanska dobila najmanje 30 odsto parking mjesta u njoj. Opština Budva iskazala je spremnost da razgovara i o dodjeli većeg udjela, čime bi se, po njegovom mišljenju, dodatno unaprijedila ekonomska isplativost projekta za hotelsku grupu.

Ova neobična ponuda u kojoj predsjednik Jovanović nudi državnoj hotelskoj kompaniji oko 90 parking mjesta u zamjenu za ekskluzivnu neizgrađenu i urbanizovanu parcelu u strogom centru Budve, površine 1.487 kvadrata, iznenadila je upravu HGBR.

Odbor direktora HGBR još nije razmatrao ponudu Opštine. Međutim, prema nezvaničnim saznanjima, u upravi Budvanske rivijere ponudu ocjenjuju neumjesnom i vrstom pritiska da ustupe vrijednu lokaciju u ime javnog interesa, rješavanja dugogodišnjih problema sa nedostajućim parking prostorom u turističkoj metropoli.

Smatraju da nije primjereno da predstavnici lokalne uprave na taj način razgovaraju sa državnom kompanijom i da se pogađaju sa njenom imovinom. Državna imovina ne može biti predmet proizvoljnog dogovaranja, bez prethodno utvrđene vrijednosti zemljišta. Prihvatanje poslovne incijative kakvu nudi predsjednik Opštine predstavljao bi nesavjesno poslovanje odgovornih u Budvanskoj rivijeri.

Na parceli br. 3093/3 koja je zapala za oko predsjedniku Jovanoviću za razvoj jednog od svojih projekata sa montažnim garažama na rijetkim slobodnim lokacijama na teritoriji Opštine, planskim dokumentom DUP Budva centar, planirana je izgradnja hotela ili drugih turističkih sadržaja, dok su garaže planirane u podzemnim nivoima.

Ponuda predsjednika Opštine dolazi sa zakašnjenjem od šest mjeseci. Opština je kroz proceduru javnih nabavki u maju ove godine raspisala tender za izvođenje radova na izgradnji dvije garaže u centru Budve, jednu na Trgu Republike a drugu na lokaciji Budvanske rivijere. Posao je dobio konzorcijum dvije firme, Gemmax gradnja iz Novog Sada i Viamont iz Kolašina, sa kojima je početkom avgusta ove godine Opština zaključila ugovor o izgradnji garaža u vrijednosti od 5,5 miliona eura.

Tokom postupka javnih nabavki i zaključivanja ugovora o izgradnji Opština nije obezbijedila saglasnost Budvanske rivijere niti je na bilo koji način obavijestila vlasnika zemljišta o svojim namjerama.

Zanimljivo je da su u Budvanskoj rivijeri saznali da je planirana garaža na njihovom placu tek kada je ugovor o izgradnji sa Gemmaxom postavljen na zvanični sajt Opštine. Znači, Opština je izdvojila ne baš mala sredstva iz budžeta, zaključila ugovor o izgradnji, zaključila dodatni ugovor o vršenju stručnog nadzora nad izgradnjom garaža u iznosu od 138.787 eura, a da o svemu nije obavijestila vlasnika parcele na kojoj planira da gradi.

Ponuda Opštine upućena Budvanskoj rivijeri da joj se pridruži u gradnji montažne garaže izgleda otprilike ovako. Mi smo sve uradili, formirali cijenu, raspisali tender, izabrali izvođača, potpisali ugovor o gradnji na vašem placu, samo nam treba vaša saglasnost.

„Za realizaciju ovog projekta već su preduzeti konkretni koraci. Sredstva za izgradnju garaže, čija je vrijednost procijenjena na 2,5 miliona eura, obezbijeđena su ovogodišnjim budžetom Opštine, a ugovor sa izvođačem radova već je zaključen. Time su stvoreni finansijski i operativni preduslovi za početak realizacije investicije. Nakon okončanja tenderske procedure, 18. septembra 2026. godine, HG Budvanska rivijera upućen je zvaničan zahtjev, uz prateću dokumentaciju, idejno rješenje i projektno-tehničku dokumentaciju, kao i predlog ugovora o zajedničkoj gradnji. Čeka se saglasnost Budvanske rivijere, kako bi se nastavilo sa realizacijom projekta. Važno je naglasiti da kompletno finansiranje investicije obezbjeđuje Opština, te da Budvanska rivijera ne bi imala novčanih troškova za izgradnju garaže. Zauzvrat, kompanija bi dobila dio izgrađenih parking kapaciteta i mogućnost ostvarivanja novih, dugoročnih prihoda”, naglasio je Jovanović u izjavi za Vijesti.

Takav redosljed poteza otvara ozbiljna pitanja o načinu planiranja milionske investicije od javnog značaja. Kako se posao može predstaviti kao zajednički kada prethodnog dogovora, prema navodima hotelske grupe, nije bilo.

Osnovno je pitanje zašto je Opština prvo ugovorila posao pa tek onda pokušava da sa vlasnikom parcele dogovori uslove njegove realizacije pogodbom ko će šta i koliko dobiti.

Ministarstvo prostornog planiranja izdalo je 14. oktobra 2025. godine, na zahtjev HG Budvanska rivijera, UT uslove za gradnju turističkih objekata na UP 1.7 , Blok 1, u centru Budve, u neposrednom okruženju hotela Avala i Mogren. Urbanistička parcela za koju su izdati uslovi za gradnju novog hotela i rekonstrukciju i dogradnju hotela Mogren, sastoji se od više katastarskih parcela, među kojima je i parcela na kojoj Opština vidi svoju montažnu garažu.

DUP Budva-centar ovaj prostor tretira kao zonu razvoja visokog turizma sa oznakom T2. Na predmetnoj parceli predviđen je hotel sa šest etaža i podzemnom garažom od čak osam nivoa.

Ova informacija navedena je u tenderskoj dokumentaciji za garažu, ali je Opština nije vidjela kao prepreku računajući da će pritiscima i kuknjavom o nedostatku parkinga izdejstvovati da se umjesto hotela na ekskluzivnoj lokaciji u gradskom jezgru Budve, grade monstruozne skalamerije za automobile.

U ovom slučaju važan je odnos Opštine prema imovini Hotelske grupe Budvanska rivijera i planiranje investicije na zemljištu čiji vlasnik već ima svoje razvojne namjere. Kao i opravdanost ponude da se „zajednički“ projekat realizuje prije detaljne analize kakvu bi korist BR imala od projekta i pod kojim bi uslovima ustupila zemljište za garaže.

Nije urađena tržišna procjena vrijednosti zemljišta koje bi kompanija unijela u zajednički projekat i koliko vrijedi udio parking mjesta koja se nude. Nesrazmjera između te dvije stavke je očigledna. Nije urađena ni procjena mogućih negativnih uticaja garaže na planirane investicije hotelske kompanije, niti je bilo  preispitivanja javnog interesa u ovom slučaju. Da li su montažne garaže veći javni interes od luksuznih hotela i turizma?

Predsjedniku Opštine se očigledno žuri, ranije obećani i ugovoreni poslovi ne mogu da čekaju.

„Očekuje se da HG Budvanska rivijera bez nepotrebnog odlaganja razmotri dostavljenu dokumentaciju i predlog ugovora, te da se kroz partnerski odnos omogući realizacija investicije koja može donijeti konkretne koristi i gradu i kompaniji. U situaciji kada su sredstva već planirana, tenderska procedura okončana, a ugovor sa izvođačem zaključen, u interesu svih je da se stvore uslovi za realizaciju projekta”, poručuje predsjednik Jovanović. Zvuči, neopozivo.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo