Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zločin koji traje

Objavljeno prije

na

Ni mrtvi mira nemaju. Za desetine Roma, koji su bježeći od kosovske ratne drame 1999. godine, u crnogorskim vodama, pod sumnjivim okolnostima, izgubili život pokušavajući da se prebace na slobodnu italijansku obalu, do danas – pravde nema. Kako da je bude: četrnaest godina crnogorsko pravosuđe nije donijelo niti jednu presudu u slučaju potapanja broda Mis Pat. Sumnja je više nego opravdana – zločin se zataškava.

Sredinom ratnog avgusta, pod okriljem noći, na improvizovani brod (dovezen iz SAD, registrovan 1998. godine za ribarenje) usidren na plaži Jaz kod Budve, ukrcalo se oko 70 ljudi, mahom Roma. Nijesu marili za bezbjednost oni koji su zarađivali njemačke marke po glavi ukrcanog: iako je motorni čamac bio registrovan za prevoz šest osoba i dva člana posade, isplovili su na pučinu. Romi su se, loveći, svega nekoliko sati nadali boljem životu.

Onda se raspršila nada: u brodolomu je nastradalo 35 osoba. Njih 13 je identifikovano. Ostali su nestali. Talasi su pojedine izbacili na obale. Žene, djecu… Udavili su se. Identifikovani su na odjeljenju za sudsku medicinu u KBC-u u Podgorici, između ostalih: Vladimir Vasić iz Malog Mokrog Luga kod Beograda, Mehmeti Ramojana iz Niša, Nazmija Bajrami iz Srbice, Emanuela Imeri iz Zemuna, Nađija Abdulahi iz Prištine, Nadžija Sadiković iz Bujanovca, Marijana Feratović iz Knjaževca, Dragana Feratović iz Knjaževca, Hatidža Asani iz Zemuna, Bajram Dalipi iz Sremčice, Sevdija Bajramaj iz Peći i Muharem Salihi iz Gnjilana. Imena ostalih potonula su zajedno sa tijelima. Na dno Jadrana.

Na crnogorskom kopnu i dalje se, sistematski, davi istina o mrtvim Romima. Pravni lavirint. Postupak je prvo vođen u Osnovnom sudu u Baru, od avgusta 1999. godine. Suđenje je započeto tek februara 2003. godine, pred krivičnim vijećem sudije Gorana Šćepanovića. Onda, nakon nekoliko godina suđenja, zamjenik tužioca u Baru Svetlana Pavlović mijenja pravnu kvalifikaciju krivičnog djela: umjesto ,,nehata”, navodi se da je krivično djelo izvršeno “sa umišljajem”.

Počinje nova istraga. Spisi predmeta, aprila 2004. godine, dolaze u podgorički Viši sud. Više od dvije godine traje istraga, nakon čega, posljednjeg dana oktobra 2006. godine, tužilac podiže optužnicu (sedam godina nakon nesreće!) protiv okrivljenih za „teško djelo protiv opšte sigurnosti”. Sudi se: Podgoričaninu Agimu Gašiju, Ramadanu Baljaju, Išmetu Baljaju (u bjekstvu), kao i Refiku Hodžiću (upravljao brodom, takođe u bjekstvu), Joku Nikaljeviću iz Kotora i Budvanima Goranu Đuričkoviću i Saši Boreti (osuđen na 30 godina zatvora zbog podstrekivanja na ubistvo Slavoljuba Šćekića). Sutikinja je Seka Piletić.

U optužnici stoji da su Agim Gaši, Ismet i Ramadan Balja raseljenim Romima sa Kosova obećali prevoz do Italije, uz novčanu naknadu. Sa Nikaljevićem, Boretom, Đuričkovićem i Hodžićem su se dogovorili da obezbijede čamac, pa su u noći, između 15. i 16. avgusta 1999. godine, brodom Mis Pat krenuli preko Jadrana.

Nije tu kraj decenijskom pravnom galimatijasu. Na glavnom pretresu održanom septembra 2009. godine Piletić odgađa suđenje na neodređeno – odbrana traži da se optužnica prevede na romski jezik. Sutkinja Piletić, kasnije, prelazi u Apelacioni sud Crne Gore, pa predmet prelazi u ruke sudije Zorana Šćepanovića. On je, tokom jednog ročišta, konstatovao da su četiri svjedoka iz procesa preminula: Redžep Šaćipi, Nebojša Vasić, Uka Krasnići i Balja Nailja.

Šćepanović je nedugo potom iz Višeg suda vraćen u Osnovni sud u Podgorici. Predmet ponovo čeka. Zadužuje ga tada novoizabrani sudija Višeg suda Predrag Tabaš. Suđenje je odgođeno za kraj februara 2011. godine. Pretres počinje iznova. Kako tada, tako danas: ništa od presude. Ni prvostepene, a kamoli pravosnažne.

Prošlog avgusta predstavnici Romskog centra za strategiju, razvoj i demokratiju, sa sjedištem u Srbiji, saopštili su da je u noći između 15. i 16. avgusta 1999. ubijeno više od sto osoba romske nacionalnosti ,,koji su kao žrtve organizovane trgovine robovima – ljudima dovedeni do obale na plaži Jaz kod Budve i ukrcani na više plovila, a najviše na brod smrti Mis Pat br. 722, dok su ostale žrtve ukrcane na dva glisera”.

Iz te organizacije, prenijeli su mediji, dodali su i da policija, vojska, kao ni spasilačke službe Republike Crne Gore nijesu organizovale potragu, ni pomoć da se utopljenici spasu od momenta pronalaska jedinog preživjelog do pronalaska prvih 17 leševa. Brod, kako su rekli, ni do danas nije izvučen sa dna mora, kao ,,dokazni materijal zločina nad Romima u Crnoj Gori”.

U saopštenju je, između ostaloga, pisalo da istraga nikad nije obuhvatila sve osobe odgovorne za smrt Roma. Da niko od vlasti na bilo kom nivou nije odgovarao. Da se godinama prebacuje odgovornost između sudova i pravosudnih institucija u Crnoj Gori. Da nikada nije izvršena DNK identifikacija. Da nije organizovana potraga za leševima na moru. Da porodicama nastradalih nije vraćen novac, nakit. Da Crna Gora nije platila prevoz ubijenih Roma. Da zvanična Podgorica nije pomogla da se sahrane. Da se namjerno godinama odugovlači pokretanje istrage i sprovođenje sudskog procesa. Da Crna Gora nije zatvorila krivce. Dijagnoza!

Iz centra su kazali i to da je Vlada Crne Gore odbila njihov predlog da se mirnim putem riješi pitanje odštete i izgradnje memorijalnog kompleksa za žrtve. Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburu, 2010. godine, podnijeli su i tužbu.

Na ročištu održanom prošlog septembra, pročitan je iskaz Nebojše Vasića, preminulog 2001. godine. Priča o svom bratu,Vladimiru: ,,Razmišljao je da ilegalno ide u inostranstvo. Sa suprugom Jovankom i četvoro djece starosti od jedne do 12 godina otišli su autobusom u noći između 6. i 7. avgusta 1999. Po dolasku u Podgoricu, javio mi se iz kuće Agima. Trebalo je da putuje u Italiju. Nekom Agimu iz Podgorice je trebalo da se plati za prevoz djece, a cijena se kretala od 500 do hiljadu njemačkih maraka, a odraslih 2.000 do 2.500 DEM.”

Poslanik Demokratskog fronta Koča Pavlović tvrdi da je, po toj tarifi, u te dvije godine u Italiju ilegalno prebačeno oko 16.000 ljudi. ,,To nijesu bile samo izbjeglice koje su došle sa teritorije Kosova u Crnu Goru, nego i neki koji su bili izbjegli u Srbiju, pa su onda porodičnim vezama saznali za mogućnost da preko Crne Gore pođu u Italiju. Čitava operacija bila je vrijedna oko 30 miliona maraka.”

Pavlović tvrdi da se radi o nespornom slučaju organizovanog kriminala, i to o velikoj organizovanoj kriminalnoj akciji. ,,Tada se ideja o kriminalnom transportu ljudi, trgovini ljudima, jer se i to podvodi pod trgovinu ljudima, pojavljuje kao nešto što ovdje nailazi na političku podršku. Ti ljudi su bili transportovani brodovima švercerskim kanalom, koji je već bio ustanovljen i uhodan kroz dugogodišnji šverc cigareta.”

Treba podsjetiti na važan momenat: u to vrijeme veliki talas izbjeglica zapljusnuo je Crnu Goru, od kojih su mnogi željeli da napuste Saveznu Republiku Jugoslaviju. Prema izvoru Monitora, koji je insistirao na anonimnosti, od lukrativnog posla transporta Roma preko Jadrana koristi nijesu imali samo javnosti nepoznati izvođači radova. ,,Posao tog zamaha i sa tolikim novcem u opticaju, nije mogao proći bez odobrenja ljudi iz vrha režima i ljudi bliskih njima. Pojedini su se itekako ugradili: od toga novca podigli kuće, obezbijedili se.”

Nije, stoga, ni čudo što su poslanici vladajuće koalicije odbili predlog Koče Pavlovića, koji je krajem 2011. godine u Skupštini Crne Gore tražio da se povodom pogibije Roma održi kontrolno saslušanje potpredsjednika Vlade i ministra pravde, Đukanovićevog intimusa – Duška Markovića.

Na sjednici Skupštine na kojoj je odbijen narečeni predlog ( autor teksta bio je prisutan) bilo je potpuno jasno: procedurama se sprječava rasvjetljavanje tragedije. Preciznije – putem skupštinskih odbora, među ostalim mehanizmima, vlast igra ping-pong sa zločinom: od Odbora za ljudska prava i slobode do Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu. I nazad.

Zločin koji traje.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo