Povežite se sa nama

INTERVJU

ILIJA ŠOŠKIĆ, UMJETNIK:Ukrštanje početka i kraja

Objavljeno prije

na

Priznati crnogorski umjetnik Ilija Šoškić, koji godinama živi u Italiji, jedan je od predstavnika Crne Gore na 54. Bijenalu u Veneciji. Šoškićev rad, kao i rad Natalije Vujošević nalaze se u okviru projekta Obod i bistre vode komesara Svetlane Racanović i Petra Ćukovića, gdje je predstavljen Marina Abramović Community Center Obod Cetinje. Godinama je Šoškić legenda jugoslovenske umjetničke scene, a likovni kritičari su odavno naglasili da ga njegova radna biografija svrstava u ozbiljne činioce aktuelnih kretanja u evropskom modernizmu 70-ih godina prošlog vijeka u kojem je i danas jedan od učesnika. Rođen je 1935. godine. Učio je umjetničku školu u Herceg Novom, Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu i Accademia di belle arti u Bolonji. Izlagao je sa vodećim ličnostima svjetske avangarde: Kunelisom, Pistoletom, Bazelicom, Kijom, Kukijem, Kosutom… Već antologijskom izložbom u Museo Diamanti u Ferrari, 1972. godine, ušao je na italijansku scenu. O njemu su pisali mnogi eminentni teoretičari i istoričari umjetnosti među kojima i Akile Bonito Liva, Emilio Vila, Mario Diakono, Simoneta Luks… Sa Ilijom Šoškićem, po mnogima jednim od najinteresantnijih umjetnika, sreli smo se u gradu njegovog djetinjstva – u Baru. Na dogovoreno mjesto, ispred dvorca kralja Nikole, došao je biciklom. Razgovaramo na jednoj klupi kraj dvorca i Ilija Šoškić odmah pokazuje prisnost, jednostavnost i mladalačku energiju koja se jedino može osjetiti kod velikih umjetnika. MONITOR: Nakon velikog rada i značajnih predstavljanja ove godine ljeto provodite u Baru. S obzirom na to da ste odavno napustili Crnu Goru, koliko ste često ovdje?
ŠOŠKIĆ: Dođem u Bar kad mi je potreban odmor i opuštanje. Moj dolazak je i svojevrsno traženje emocija iz djetinjstva. Mada, današnji Bar nije Bar moje mladosti. Zato volim da sam na par mjesta koja se nisu promijenila, kao što je ovaj park gdje se sad nalazimo, kao dvorac kralja Nikole. Odavde vidim onaj isti pejzaž koji sam kao dijete gledao. Ispred sebe gledam morsku pučinu, a iza leđa su mi ove planine. Posjetim i zgradu moje osnovne škole, kao i duvansku stanicu – staru kamenu zgradu. To su tri zgrade koje su ostale od Pristana. Pođem do njih biciklom, a ostala mjesta i ne posjećujem.

MONITOR: Ovdje ste smješteni u staroj, trošnoj baraci, koju su mogli da vide i svi koji su odgledali vaš video rad ,,Zigota”, koji je predstavljen na Venecijanskom bijenalu?
ŠOŠKIĆ: Ta baraka je nekada bila lijepa. U njoj je živjela moja majka. Ispred nje je bila predivna bašta. Kad je ona umrla, baraka je dugo bila napuštena. Nalazi se iza barske luke i potpuno je izolovana. Pripada naselju koje je ostalo od Pristana. Kad dođem u Crnu Goru, želio sam da u baraci boravim, spavam… Samo sam je dobro očistio, a ostalo ništa nisam htio da mijenjam. Tu držim te neke stare moje radove, drvene objekte koje sam radio od 1962. do 1966. godine. To su radovi s kojim sam izašao na inostranu scenu. Ovdje dođem samo preko ljeta, pa često vidim zmije koje žive ispod barake. A ima i svakakvih insekata, guštera… Svega ima. Oni su pravi stanovnici kao i miševi, ježevi, kornjače… Sve se vrti oko barake. Ali ja volim da to tako i bude. U baraku ne unosim nikakvu hemiju, nikakve otrove. Održavam sve kako je nekad bilo.

MONITOR: Nakon završetka Akademije u Beogradu, napustili ste Jugoslaviju 1968. i otišli u Bolonju. Da li ste morali da odete iz zemlje?
ŠOŠKIĆ: Od djetinjstva mi je želja bila da odem u Italiju. Kad sam bio dijete, baš odavde gdje sada sjedimo, gledao sam zalazak sunca i maštao o Italiji. Te 1968. godine se to i realizovalo. Bio sam u Beogradu sa studentima na Filozofskom fakultetu, tih čuvenih sedam dana okupacije Univerziteta, a već tada nisam bio student. Posebna istraga se vodila prema onima koji su učestvovali u demonstracijama, a nisu bili studenti. Smatrani su provokatorima. Počela su hapšenja i mnogi moji prijatelji bili su u zatvoru. Tada sam bio jugoslovenski reprezentativac u atletici, pa sam tu privilegiju odmah iskoristio i napustio zemlju. Godinama se nisam vraćao. Par puta sam bio u Rovinj da bih održao kontakte sa starim prijateljima.

MONITOR: Poslije toliko godina života i rada u inostranstvu predstavljate Crnu Goru na najprestižnijoj svjetskoj smotri umjetnosti. Šta za vas znači to učešće na Bijenalu?
ŠOŠKIĆ: Jako sam zadovoljan što na ovom Bijenalu predstavljam Crnu Goru. Ali predstavljam i Italiju kao Crnogorac. Moja radna biografija i karijera je uglavnom italijanska, jer je godinama stvarana na italijanskoj sceni, sa italijanskom kritikom, sistemom, institucijama kulture. Ipak su to 42 godine… Mada, legitimitet mi je i dalje crnogorski, jer nemam italijansko državljanstvo. Komesar italijanskog paviljona Vitorio Zgarbi je to prepoznao pa me je zvao da kao gost iz Crne Gore predstavljam Italiju na Bijenalu. Ove godine Italija ima paviljone u 13 regija. Nama je pripala Tršćanska regija. Tako da se na jednom Bijenalu nalazim u dvije reprezentacije. Kurator zadužen za paviljon u Trstu, pitao me je da li preporučujem još nekog umjetnika iz Crne Gore da sa mnom izlaže u tom paviljonu. Razmislio sam pa sam se sa kritičarkom Dragicom Čakić konsultovao i ona je predložila Jelenu Tomašević.

MONITOR: Osim vas i Natalije Vujošević, Crnu Goru predstavlja projekat Marine Abramović. Kakav je bio susret sa njom, jer se znate već decenijama i oboje ste karijeru napravili van Jugoslavije?
ŠOŠKIĆ: Sa Marinom sam se prvi put sreo 1970. godine u Rovinju. Ja sam već živio u Italiji i već sam bio na italijanskoj sceni. Došao sam u Rovinj kako bih se sreo sa Borom Ćosićem sa kojim sam bio dobar prijatelj. Rekao mi je da jedna mlada umjetnica ima izložbu u Rovinju. To je bila Marina Abramović, koja je tada bila na specijalizaciji kod Hegedušića u Zagrebu. Praktično je još bila studentkinja. Upoznali smo se i odmah su nam se aure dodirnule. Ostvarili smo posebnu komunikaciju iz koje je proizašao njen poziv da budem gost u njenoj kući u Grožnjanu. A ja sam to drage volje prihvatio. Deset dana sam ostao kod nje. Bili su tu još neki njeni prijatelji. Napravili smo jedan hepening – performans. Nakon tih desetak dana, htio sam da joj uzvratim gostoprimstvo, pa sam je pozvao da sa mnom pođe u Veneciju da vidi Bijenale, a kasnije da produžimo za Komakio, jer sam tamo imao jednu kuću na raspolaganju. Tako smo nastavili ljetovanje sa mojim prijateljima. Sledeće godine smo se Marina i ja ponovo sreli u Beogradu na Aprilskim susretima, gdje sam ja učestvovao sa umjetnikom Luiđijem Ontanijem, poznatim bodiartistom. Upoznao sam ih sa prijateljskim preporukama. Kasnije, 1974. Akile Bonito Oliva radio je Kontemporaneu, međunarodnu izložbu u Rimu. Pitao me je šta mislim o Marini, da li da i nju svrsta u izložbu. Ja sam odgovorio afirmativno. I tako je ona skrenula veliku pažnju na sebe radom s nožem i šakom. Kasnije je Marina pošla u Holandiju i posljednjih 20 godina se nismo sreli. Sada smo se vidjeli u Veneciji kao predstavnici Crne Gore. Susret je bio fantastičan sa jednom neopisivom emocijom. U jednom momentu gledala me je, zgrabila me, zagrlila i podigla uvis. Kasnije smo dugo pričali. Rekao sam joj da osjećam veliku emociju dok gledam njen rad sa Bijenala. Ona je na to dodala da joj se plače dok gleda moj.

MONITOR: U Veneciji je Marina Abramović prestavila projekat “Obod”, gdje ste vi bili uključeni u njegovu prezentaciju. Hoćete li nastaviti saradnju i na Cetinju?
ŠOŠKIĆ: Ne znam baš detalje, ali znam Marininu koncepciju koju smatram srećnom okolnošću za razvoj savremene umjetnosti u Crnoj Gori. Saznao sam od komesara našeg paviljona Petra Ćukovića da je Marina odlučila da program njenog projekta počne sa mojom stalnom postavkom i da to bude početak aktivnosti Marina Abramović Community Center Obod Cetinje. To me izuzetno raduje. Što god Marina Abramović bude radila, ja ću to uvijek nedvosmisleno podržati.

MONITOR: Vaš rad se zove ,,Zigota”, a to je kao novi početak. Ipak, vraćate se u prošlost, na vaš početak – Crnu Goru.
ŠOŠKIĆ: Meni se stalno kraj i početak ukrštaju, jer moje razmišljanje o slici svijeta u kojem živim je izrazito metafizično. Tako da realnost i kreativna opsesija se prožimaju. Zigota je grčka riječ, koja znači početak i istraživanje tog početka i kontinuiteta. Uzeo sam ono što su elementarne vrijednosti Crne Gore – njen zen i njenu endemičnost.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Vapaj za političkom alternativom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska unija je nastala na antifašističkoj politici i ona bi jednako izgubila smisao kao i Crna Gora koja bi zaboravila na trinaestojulske korijene i partizanski otpor. Što se tiče grafita koji veliča srebreničkog zlikovca i to je naravno rukopis antievropskog zloduha koji je u Crnoj Gori prisutan posljednje četiri decenije. Zagovarati proevropsku politiku a ne ući u obračun sa neofašističkim manifestacijama i savremenim đurišićivcima i mladićevcima je puka bedastoća

 

 

MONITOR:  Crna Gora je na kraju ipak zatvorila pet pregovaračkih poglavlja, nakon što je postojala bojazan da će Francuska blokirati poglavlja vezana za poljoprivredu i ribarstvo. Kako to komentarišete?

BOJOVIĆ: Brisel je odlučio da Crnu Goru primi u Evropsku uniju u narednih pet godina. Geopolitički razlozi su presudili u našu korist. To istovremeno znači da je Evropska komisija spremna da gleda kroz prste upadljivo nesposobnoj Podgorici. Iako sve može biti odloženo ukoliko politička većina i dalje bude zbir provincijalnih pacera, beogradskih doušnika i plitkoumnih demagoga. Ne zaboravimo da je potrebno zatvoriti još dvadeset poglavlja tako da je “francuski incident” sitan detalj pri nizu prepreka koje nas očekuju.

MONITOR:  Stigle su optimistične poruke iz Brisela, dok su vlasti zadovoljne postignutim. Dok se strahovalo da dva poglavlja neće biti zatvorena, vlast je insistirala da je to politička odluka Francuske. Je li politička odluka i da ih zatvorimo?

BOJOVIĆ:  Vlasti bi bile zadovoljne i da je zatvorena polovina jednog poglavlja. I tada bi rekli većinski  anesteziranoj političkoj javnosti da je to “krupan korak u odnosu na dolazeće sitne korake”. Poruka da je bila u pitanju politička odluka Francuske ima istu težinu kao poruka da je ministar poljoprivrede tokom zatvaranja spornog poglavlja postao kapetan misteriozne ribolovne flote.

MONITOR: Kako čitate nedavnu izjavu Aleksandra Vučića da bi region, odnosno Zapadni Balkan trebao istovremeno da uđe u EU?

BOJOVIĆ: Vučićeva Srbija ispunjava sve uslove da trajno ostane kandidat za učlanjenje u EU. Samim tim, izjava odlazećeg proizvoda šešeljevske politike predstavlja anksioznu poruku iza koje se naslućuje saznanje da će Srbija ostati najgora među najgorima. Što je i logično ako imamo u vidu činjenicu da se ruske gubernije u Briselu ipak gore kotiraju od drugih kandidata.

MONITOR:  Ima tumačenja po kojima je i Vučićev potpis na za dlaku izbjegnutom blokiranju dva poglavlja?

BOJOVIĆ: Ima tumačenja i da su Francuzi preplašeni crnogorskom moćnom poljoprivrednom i ribolovnom industrijom kao i impresivnim resornim ministarstvom prosto ustuknuli i pokušali da opstruiraju frustrirajuće poglavlje. Nakon intervencije iz Berlina Pariz je shvatio da broj ribarskih brodova kojima raspolaže Crna Gora ne ugrožava francusko ribarstvo, čak i ako zanemare činjenicu da je Vučić upetljan u izlov crnogorskih tuljana.

MONITOR:  Gdje sve vidite Vučićev potpis kad su u pitanju procesi u Crnoj Gori?

BOJOVIĆ: Od Mandića do Botuna, od Botuna do Kneževića, od Kneževića do Metodija, od Metodija do Joanikija, od Joanikija do Parlamenta i Vlade, od Parlamenta i Vlade do Nikšića i Pljevalja, od Nikšića i Pljevalja do izgona Turaka i aneksione kapele na Lovćenu.

MONITOR:  Na zidu Ambasade BiH, baš kad smo zatvorili poglavlja, osvanuo je grafit koji veliča Ratka Mladića. Nedavno ste ocijenili da Crna Gora gubi smisao ukoliko proevropska politika ne podrazumijeva i marginalizaciju domaćeg neofašizma.

BOJOVIĆ: Domaći neofašizam je periferni velikosrpski fašizam oslonjen na domicilno neočetničko i mantijaško falsifikatorstvo. Evropska unija je nastala na antifašističkoj politici i ona bi jednako izgubila smisao kao i Crna Gora koja bi zaboravila na trinaestojulske korijene i partizanski otpor. Što se tiče grafita koji veliča srebreničkog zlikovca i to je naravno rukopis antievropskog zloduha koji je u Crnoj Gori prisutan posljednje četiri decenije. Zagovarati proevropsku politiku a ne ući u obračun sa neofašističkim manifestacijama i savremenim đurišićivcima i mladićevcima je puka bedastoća.

MONITOR: Gdje bi nas sadašnji put mogao odvesti?

BOJOVIĆ: Putevi nade vode u Brisel. Putevi ove vlade račvaju se u stranputici. Putevi aktuelne političke klase vode u društvo partijskih vazala, klerikalne primitivizacije i javnost bez integriteta i stava. Izlazni putevi vape za političkom alternativom oslonjenom na prisutnu građansku manjinu koja bi ujedinjena imala snagu da bojažljivu, izmanipulisanu i pometenu većinu postepeno normalizuje i dovede u red.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, PROIZVOĐAČ HRANE I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: EU – veliki rizik i još veća šansa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo poljoprivrede trebalo je da polaže tri ispita. I pred komisijom jedan ispit je odložen, a dva smo pali. Onda je u maniru pravih Balkanaca došlo do hvatanja veze da komisija ipak pušti kandidata. Strah me da možemo doći u poziciju da balkanske vrijednosti uvedemo u EU a ne obratno

 

 

MONITOR: Koliko je privremeno zatvaranje poglavlja 11 i 13 (poljoprivreda i ruralni razvoj, odnosno, ribarstvo) važno za vas i vaše kolege koji žive od proizvodnje hrane, odnosno, izlova ribe?

MUGOŠA:  Iz perspektive poljoprivrednika i ribara, najvažnije je da se ulaskom u EU dolazi u jedan uređen, predvidljiv i finansijski izdašan sistem, u odnosu na ovaj provizorijum u kome, na primjer, imamo ministra koji smatra da je davanje subvencija stvar dobre volje Ministarstva i vlade.

Svjestan sam da poljoprivrednici nijesu obaviješteni ni pripremljeni na to što ih čeka ulaskom u EU. To je sistem u kojem imate šanse da ostvarite izvanredne benifite, pod uslovom da ste sposobni da se prilagodite, uradite sve što je potrebno i da, do kraja, ispunite brojne administrativne procedure.Nijesam siguran da su toga svjesni oni koji u naše ime pregovaraju. I, još važnije, da su sposobni da poljoprivrednike i ribare edukuju i pripreme za vrlo ozbiljnu utakmicu. U kojoj, da ponovim, imamo šanse.

MONITOR: Šta vas najviše brine?

MUGOŠA: Mi poljoprivrednici, kojih se najviše tiču ova poglavlja, ne znamo pregovaračku poziciju Crne Gore jer nikada nijesmo konsultovani ili makar obaviješteni.Ne znamo da li će naši pregovarači insistirati na specifičnostima crnogorske poljoprivrede i na osnovu toga tražiti derogacije, odnosno da li ćemo imati pravo na neka odstupanja od ustaljenih pravila EU.

Malta i Kipar su uspjeli da vještom pregovaračkom strategijom obezbijede sebi povoljnosti koje su značile spas njihove poljoprivrede i omogućili izdašnu pomoć iz EU fondova. Oni imaju najveću otkupnu cijenu mlijeka u EU i najveće subvencije kao proizvodno vezano plaćanje koje je u ostalim zemljama ili limitirano ili skroz zabranjeno.

Problem može biti i to što je vrlo malo poljoprivrednog zemljišta unešeno u ELPIS sistem. To će neminovno dovesti do toga da dobijemo vrlo malo novca u prvih sedam godina članstva. Moram pohvaliti i istaći da je ranije Crna Gora ispregovarala da nema prelaznog perioda od deset godina kao što je imala Hrvatska, pa ćemo dobijati puni iznos subvencija već prve godine članstva.

MONITOR: Kako na isti događaj gledate kao bivši ministar poljoprivrede, i bivši savjetnik akituelnog ministra?

MUGOŠA: Meni je lično privremeno zatvaranje poglavlja 11i 13 vrlo važno zato što su ona otvorena 2016. godine, u mom mandatu. Svako ko je upućen u to kako teku pregovori sa EU zna da je mnogo teže otvoriti pregovore, utvrditi pregovaračku poziciju i dobiti završna mjerila, nego privremeno zatvoriti poglavlja.

Da bi uspješno pregovarali potrebno je ispuniti samo dva uslova: da poznajete stanje sektora u svojoj državi i poznajete EU zakonodavstvo u toj oblasti. Na osnovu toga definišete ciljeve, pregovaračke pozicije, uskladite legistrativu i argumentujete svoje stavove. Ko god  je imao kontakta sa EU administracijom zna kako pozitivno reaguje kada pokažete integritet, stručnost i posvećenost. A kako vas “otresu” kada toga nema, iako vam “udare” štrik koji nama donosi samo štetu.

MONITOR: Može li neko reći da prestrogo sudite?

MUGOŠA: Da ne bi bilo da sam prestrog ili ličan, dovoljno je pogledati izvještaje EK u periodu od 2017. do 2025. godine, kako bi pratili tok pregovora i napredak. Najbolji izvještaj je bio iz 2019. godine (odnosi se na 2018.) a jedan od najgorih je izvještaj iz ove godine koji se odnosi na 2024.

U ovogodišnjem Izvještaju za poglavlje 12 (bezbjednost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor) prvi put se iznosi ocjena “ograničen napredak”, pa se preporučuje/traži da se, uz jačanje administrativnih, inspekcijskih i infrastrukturnih kapaciteta, riješi i evidentirani “sukob interesa”. U Izvještaju koji se odnosi na poglavlje 11 prvi put se pominje korupcija. Citiram: ”U pogledu borbe protiv korupcije, tijela nadležna za sprovođenje IPARD programa obavezna su da spriječe, otkriju i prijave nepravilnosti”.

Generalno, u Izvještaju za sva tri poglavlja piše “umjereno spremna”.

MONITOR: Ako pretpostavimo da je prvobitno francusko protivljenje privremenom zatvaranju ovih poglavlja zasnovano na procjeni da nijesmo ispunili neophodan minimum uslova – šta su to oni mogli vidjeti kao problem? 

MUGOŠA: Poznato je da je zajednička poljoprivredna politika (KEP) uz spoljnu politiku i bezbjednost najjači kohezioni faktor EU i da učestvuje u budžetu sa najvećim procentom. Od 80 odsto devedesetih godina do sadašnjih 30 odsto zajedničkog budžeta. Govorimo o stotinama milijardi, pa je jasno da je ova oblast u fokusu svih članica EU.

Francuska je ozbiljna i uređena zemlja ali smo svjedoci da se u Francuskoj u poslednjih nekoliko godina dešavaju česti i vrlo brutalni protesti poljoprivrednika.  Oni su svjesni da Crna Gora nije spremna za ulazak u EU u oblastima 11 i 13, a posebno ne u poglavlju 12.

MONITOR: Ipak  su se predomislili. Šta mislite zašto?

MUGOŠA: Predomislili su se zbog geopolitičke situacije u svijetu. Kao i zbog činjenice da je Crna Gora mali sistem koji ne može poremetiti ništa u EU.

Postavlja se pitanje da li je to dobro za nas. Odgovor možemo naći u primjeru kada su u EU primljene Rumunija i Bugarska, iako te zemlje nijesu svoj sistem pripremile za EU pravila. U oblasti poljoprivrede, recimo, Rumunija nije bila iskorijenila klasičnu kugu svinja i tu im se progledalo kroz prste. Nedugo poslije prijema buknula je epidemija i Rumunija je morala da ubije nekoliko miliona svinja. Možete misliti koliki je to bio problem i kolika šteta koju je EU namirila.

Naravno mi taj problem nećemo imati jer smo mi već iskorijenili svinje pa, samim tim, i klasičnu kugu svinja.

MONITOR: Da li biste vi i vaše kolege “zatvorili” poglavlja poljoprivreda i ribarstvo, da ste bili u situaciji da odlučijete?

MUGOŠA: Vrlo delikatno pitanje za odgovoriti sa da ili ne.

Ministarstvo poljoprivrede trebalo je da polaže tri ispita. I pred komisijom jedan ispit je odložen a dva smo pali. Onda je u maniru pravih Balkanaca došlo do hvatanja veze da komisija ipak pušti kandidata. Strah me da možemo doći u poziciju da balkanske vrijednosti uvedemo u EU a ne obratno.

U svakom slučaju bolje je da su poglavlja zatvorena, a da je dobro nije.

Zašto? Imamo primjer  suprotan od situacije sa Rumunijom i Bugarskom. To je Poljska. Njima se nije žurilo da uđu u EU, vrlo su dobro pregovarali, odlično se pripremili i  iskoristili sredstva iz SAPARDA. Danas je Poljska jedan od najvećih, ako ne i najveći proizvođač jabuka, malina, krompira, svinjskog mesa, goveđeg mesa mlijeka… Sve to zahvaljujući dobrim pregovorima.

Još jedan sličan primjer.  Pribaltičke zemlje su u vrijeme kada su bile dio SSSR imale oko 50 odsto stanovništva koje se bavilo poljoprivredom a proizvodili su manje od 50 odsto vlastitih potreba za hranom. Danas se poljoprivredom bavi oko tri odsto stanovništva, uostalom kao i u Holandiji i Belgiji, a proizvode 80 odsto mlijeka više nego što potroši domaće tržište.

Nadam se da ovi primjeri i laicima govore koliko je važan ulazak u EU, ali je vrlo važno i kako se tamo stiže. Svim novim članicama prvih nekoliko godina su vrlo stresne, da ne kažem stanje šoka, ali ko preživi može računati na  stabilnu i kontinuiranu podršku. Naravno i tamo će biti problema o čemu svjedoče protesti poljoprivrednika širom Evrope, posebno u Francuskoj, Njemačkoj i Grčkoj.

MONITOR: Dok poljoprivrednici protestuju u Podgorici, Vladin prijedlog budžeta za poljoprivredu u 2026. manji je od ovogodišnjeg. Đe nas ta “ušteda” vodi? 

MUGOŠA: U godinama pred ulazak u EU izdvajanja za poljoprivredu se višestruko uvećavaju.  Razloga je više, ali je problem što ovdje to ne znaju oni koji odlučuju.

U EU postoji pravilo da davanja za poljoprivredu ne mogu biti manja nego su bila prije ulaska u Uniju. To znači da mi treba da podržimo sektore koji su nama bitni i specifični, kako podrška njima ne bi bila ukinuta ili smanjena ulakom u EU. Treba pripremiti farmere za šok koji ih  očekuje. Ta priprema podrazumijeva obuku i finansijsku podršku pred  teške dane koje su prošle sve nove članice.

Takođe, moramo stimulisati naše farmere da obrade što više hektara, da imaju što više grla i zasada, kako bi naša omotnica bila što bogatija a pregovori uspješniji. I, na kraju, finansijska podrška što veća u prvim godinama.

Dakle budžet je morao biti veći.

MONITOR: Nadležni tvrde da su ovdašnje poljoprivredne subvencije veće od onih u EU?

MUGOŠA: Kada iz EU dobijemo podatke o subvencijama po hektaru, misli se na prosječna davanja. I ona su u zemljama EU nešto više od 350 eura.

Kada kod nas kažu dajemo 350 eura po hektaru, to se misli na obrađene površine -oranice i trajne zasade, a za neke površine pod određenim uslovima i nešto više. Za livade i pašnjake dobijamo 15 ili 20 eura po hektaru. Da ne govorimo o najvećem dijelu poljoprivrednog zemljišta đe se ne dobija ništa.

Ja obrađujem tri hektara oranica i kosim 30 hektara. Prosjek po hektaru je 45,45 eura. Ovako treba izračinati prosjek u Crnoj Gori, sve drugo je ili neznanje ili zla namjera. Zato je bolje da uđemo u EU.

 

Problemi ribarstva

MUGOŠA: U oblasti ribarstva trebalo je napraviti mnogo toga. Međutim, Direktorat za ribarstvo nije imao podršku i razumijevanje menadžmenta Ministarstva. Tako nijesmo izgradili ni jednu ribarsku luku, nijesmo nabavili ni jednu plivaricu za izlov plave ribe , imamo proteste i malih i velikih privrednih ribara, probleme nedostatka inspektora, infrastrukture , luke prvog iskrcaja, evidencije ulova… Izgradnja luke Đeran u Ulcinju nije realizovana zbog nesposobnosti Vlade da riješi dobijanje dozvole. Nijesu riješili ni pitanje luke Lazuro u Bokokotorskom zalivu na čemu ribari godinama insistiraju… Ni forsiranje koča kao način izlova bijele ribe nije u skladu sa EU direktivama…

Želim da pohvalim rad Instituta za biologiju mora iz Kotora i nadležnog Direktorata koji su odredili i zaštitili nekoliko područja na Jadranu od devastacije kroz program zaštićenih ribolovnih područja.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, ADVOKAT: Vučićeva vlast ide ka diktaturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Proces protiv PSG i STAV, ima za cilj da pokaže da režim u Srbiji može da krivično goni sve koji aktivno i hrabro koriste svoja prava i ne slažu se sa duboko korumpiranom vlasti, da ih uhapsi i dugo drži u pritvoru, a druge da protjera

 

 

MONITOR: Vođene su tri istrage, postoji jedna optužnica.  Da li je bilo dovoljno dokaza da započne suđenje za smrt 16-oro ljudi u „Slučaju nadstriješnica“?

BELJANSKI: Očekujem da će odluku o tome vrlo brzo doneti sud koji odlučuje o potvrđivanju optužnice. I dalje postoje tri krivična postupka. U “novosadskom” je podignuta optužnica sredinom septembra i još čekamo odluku suda od koje zavisi dalji tok postupka. Ukoliko bude potvrđena, postupak provere optužnice se po žalbama nastavlja pred apelacionim sudom. U “beogradskom” delu postupka, Više tužilaštvo je podiglo optužnicu koja je  činjenično suprotstavljena “novosadskom” predmetu. Taj postupak je takođe u fazi sudske provere optužnice, ali se već nalazi pred Apelacionim sudom i ima za cilj da zaštiti visoko pozicionirane političare koji su doneli odluku da se železnička stanica otvori iako nije urađen tehnički pregled i iako nije dobijena upotrebna dozvola. Tužilaštvo za organizovani kriminal (TOK) vodi treći postupak, istražuju korupciju u vezi sa izgadnjom železničke infrastrulture u šta spadaju i stanice. TOK je pokušao da preuzme predmet od Višeg tužilaštva u Beogradu, o tome je odluku donelo i Vrhovno tužilaštvo, ali je za sada predmet i dalje pred “redovnim sudom” tj u nadležnosti Višeg tužilaštva. Sve  ukazuje  da se ne radi o redovnom toku stvari u pravosuđu i da postoji visok stepen zainteresovanosti izvršne vlasti, kao i pritisci da se postupak ne bi vodio protiv visoko pozicioniranih političara, kao i da bi se sprečilo istraživanje korupcije. Zbog toga je i odbijen zahtev TOK da se formira posebna “udarna” forenzička grupa policije koja bi se bavila ovim pitanjem, odnosno formirana je, pa vrlo brzo raspuštena suprotno zahtevu TOK.  Bilo je dovoljno vremena da se razjasni za koga sve postoji opravdana sumnja da je izvršio krivično delo i da se pokrenu postupci. No s obzirom na to da sam kao branilac uključen u oba predmeta u kojima su podignute optužnice, vidim da su napravljene velike greške u oba slučaja u pogledu predstavljanja činjenica i odgovornosti od strane tužilaštava.

MONITOR: Počelo je suđenje članovima PSG i STAV za planiranje rušenja ustavnog poretka i bezbjednosti Srbije. Da li se radi o jednom političkom procesu?

BELJANSKI: Radi se o par excellence političkom procesu. Nisu upotrebljeni “slučajno” prisluškivani razgovori, već se radi o nezakonitom dokazu koji se ne može koristiti u krivičnom postupku. Iako Zakon  o BIA dozvoljava da ova služba u određenim slučajevima prisluškuje građane, ovako prikupljen materijal ne postaje dokaz osim ukoliko BIA o tome odmah obavesti tužilaštvo koje bi onda tražilo zakonito pribavljanje dokaza u skladu sa ZKP. Ovde to nije bio slučaj i nikada u Srbiji nisu korišćeni ovakvo snimljeni razgovori. Postavlja se pitanje i autentičnosti snimka i glasova na snimku. Uz sve to, iz razgovora se ne može zaključiti da je izvršeno krivčno delo i da je  prepreman i dogovaran napad na ustavno uređenje. Ovaj proces ima za cilj da pokaže da režim u Srbiji može da krivično goni sve koji aktivno i hrabro koriste svoja prava i ne slažu se sa duboko korumpiranom vlasti, da ih uhapsi i dugo drži u pritvoru, a druge da protera sa svoje teritorije. Sve to se dogodilo u ovom postupku.

MONITOR: Dok se očekuje izbor novog Visokog savjeta tužilaštva, sve je veći pritisak na JTOK. Govori se i o mogućnosti da mu se oduzme i formalna nezavisnost. Da li je Tužilaštvo-sa glavnim tužiocem Mladenom Nenadićem, danas najvažnije karika u otporu institucija u Srbiji?

BELJANSKI: Malo je institucija u Srbiji koje pokazuju neku vrstu otpora i želje da koriste samostalnost koja im po zakonu pripada. Studentski protesti su probudili duh slobode koji je dugo spavao, a u tom buđenju su prodrmane i neke institucije. TOK je karika bez koje nema borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Iz redova tužilaca se 23. decembra bira pet članova Viskog saveta tužilaštva i od tog izbora će u odlučujućoj meri zavisiti da li će se nastaviti malobrojni započeti postupci protiv bivših i sadašnjih ministara, kao i da li će se nastaviti istraga o korupciji u izgradnji železnice i u drugim kapitalnim investicijama. Najavljeno je da će vlast pokušati da TOK stavi pod nadležnost Višeg tužilaštva u Beogradu što će predstavljati korak ka tome da se obustave pokrenuti postupci i da se ne pokreću novi, tj. da režim bude siguran da se niko neće baviti istragama za korupciju i druga krivična dela. Iako je ranije teško bilo pretpostaviti da će Vrhovni tužilac, TOK i VST biti toliko potrebni za očuvanje demokratske podele vlasti i za temeljno pitanje vladavine prava u Srbiji, sada je to postalo veoma značajno. Ako se ispostavi da je tužilaštvo do kraja pokoreno političkoj volji svedočićemo isključivo progonima neistomišljenika po nalogu  režima.

MONITOR: Izmjenom Zakona o vojsci Srbije, ojačavaju se ovlašćenja Predsjednika Srbije, toliko da Generalštab mora da sprovodi njegovu volju. Zašto je to urađeno upravo sada?

BELJANSKI: Imamo veoma izraženu autokratsku vlast. Vlast je koncentirasana u Vučićevim rukama, a institucije potčinjene njegovoj volji. Razlika između takve autokratije i diktatature je u tome što u dikataturi dolazi do primene sile radi održavanja vlasti. Brojnim smenama u policiji, a posebno izmenom Zakona o vojsci stvaraju se uslovi za veću kontrolu silom nad građanima i lakše stvaranje represije. Diktatura je negacija prava i demokratije, a imam utisak da smo svakog dana bliži takvoj vrsti vlasti. Aktivnosti „lojalista“, medija koji deluju kao da su lobisti SNS-a u predizbornoj kampanji, „ćacilenda“ kao terirorije na kojoj ne postoje zakoni, policije koja obezbeđuje takve kriminalne aktivnosti, ukidanja tužilaštva koje je krenulo u istraživanje korupcije, pomilovanja od krivičnog gonjenja optuženima za teška prebijanja i pokušaje ubistva studenata, najave pomilovanja za  političare koji bi bili optuženi za korupciju… Sve to govori kojim putem se kreće Vučićeva vlast, a u tom nizu je logično i preuzimanje što veće kontrole nad vojskom. Slušao sam deo Vučićevog obraćanja javnosti pre nekoliko dana i veoma je upečatljivo da govori isključivo o sebi, pa kaže – ja sam vam izgradio puteve, ja sam napravio železnicu, ja sam doveo strane investitore! Nedostajalo je samo da kaže: Ja sam država!

MONITOR: Studenti, građanstvo i opozicija traže vanredne  izbore. Posljednje izmjene Zakona o jedinstvenom biračkom spisku, ne uvažavaju primjedbe dijela opozicije koja je tražila da se ovim izmjenama spriječi „ glasanje sa strane “. Da li se vlast, i ovakvim nepreciznim izmjenama, priprema za nove izborne pobjede, uz istovremeno ispunjavanje preporuka ODIHR-OEBS?

BELJANSKI: Ne treba očekivati poštene izbore, ali treba preduzeti sve da se stvore što bolji uslovi. Vlast  se sprema da koristi iste mehanizme koje su koristili do sada, od podmićivanja glasača, zastrašivanja,  ucena, do „glasanja sa strane“. Vlast u Srbiji je veoma vešta u tome da prikaže da su određeni zahtevi i standardi ispunjeni, a da je stvarnost drugačija. Nadam se da će pritisak međunarodnih institucija ovog puta ipak biti veći kada dođemo do republičkih izbora i da će to, zajedno sa većom kontrolom domaćih učesnika na izborima, dovesti do pravednijeg izbornog postupka.

MONITOR: Vladimir Putin i Benjamin Netanjahu su optuženi  pred MKS. Za njima su raspisane i potjernice. To ih ne sprječava da putuju i da krše mirovne sporazume, kao u slučaju Gaze. Koliki su dometi međunarodne pravde u odnosu na efekte sile i interesa?

BELJANSKI: Sve manji. Živimo u svetu u kome pravila određuje onaj ko drži najjače karte, a to nije poštena igra. Međunarodno pravo, iako bi trebalo da je univerzalno, često je konfrontirano sa političkom moći. Iako međunarodno pravo pretenduje da bude nadpolitičko, u stvarnosti to nije. Dolazi do sukoba između pravne norme i političkog interesa. Tako i MKS zavisi od političke volje.  Rusija i Izrael nisu članice MKS. Rusija je potpisala ali nikada nije ratifikovala Rimski statut, a Izrael je potpisao, nije ratifikovao, a kasnije je i povukao potpis. Druge države koje su članice MKS bi trebalo da imaju obavezu saradnje, ali su i tu moguća politička odbijanja da se izvrši određeni nalog. U takvom odnosu snaga,  pravo je trenutno poražena strana.

 

Ako su korišćena sredstva EU, postoji i pravo ET, i OLAF da sprovode istrage

MONITOR: Evropsko tužilaštvo još ispituje da li je bilo zloupotrebe evropskih fondova za obnovu Željezničke stanice u Novom Sadu. I prije novosadske tragedije, EP je tražio od Komisije i Savjeta, da se ispita način korišćenja EU pomoći Srbiji. Koliko bi Laura Koveši, glavna tužiteljka ET, mogla da pomogne našim tužilaštvima u borbi za primjenu zakona?

BELJANSKI: Bolji odgovor na ovo bi mogli da daju javni tužioci. Jasno  je da ukoliko su korišćena sredstva EU, tada postoji i pravo ET, kao i OLAF da sprovode istrage i da utvrđuju da li su sredstva pravilno potrošena ili postoji sumnja na prevare i korupciju. Mislim da je to jedan od razloga zbog čega se Vlada Srbije češće odlučuje za kreditne aranžmane sa Kinom. Kada bi infrastruktura bila finansirana iz evropskih fondova ili kredita, tada bi i utrošak tog novca bio pod strogom kontolom. Ne bi bilo moguće da se skupi projekti u pogledu finansijskih aranžmana proglašavaju tajnim projektima, a u slučaju sumnje na koropciju bi se lako uključilo ET. To nije garancija da ne bi bilo korupcije, ali bi svakako bila smanjena mogućnost za tako nešto, a povećana vjerovatnoća da bi oni koji pribjegnu koruptivnim radnjama bili krivično gonjeni.

 

Kušner se povukao iz projekta  Generalštab , „preigrali“ su se

MONITOR: Donijet je Leks specijalis o Generalštabu. Sada se, međutim, desilo jedinstvo stručne i građanske javnosti. Poslije optužnica TOK, Džared Kušner se povukao. Da li su se obje strane u ovoj „dogovornoj“ trgovini, preigrale?

BELJANSKI: Koliko sam uspio da pratim, u pitanju je pokušaj da se uradi nešto slično kao sa Beogradom na vodi. Ustupanje zemljišta bez naknade, ali ovog puta se radi i o kulturnom dobru na tom zemljištu. Umjesto početka projekta nezakonitim noćnim rušenjem, sada je došlo do  falsifikata i do zloupotrebe službenog položaja, odnosno o sumnji da su izvršena ova krivična djela zbog čega je podignut optužni predlog protiv Selakovića. S obirom na to da je posljednja vijest da se Kušner povukao iz projekta, jasno je da su se „preigrali“. Ne samo da su na istoj strani reagovali građani i stručna javnost, nego je i TOK pokrenuo krivični postupak protiv ministra kulture i drugih lica kao saizvršilaca. Leks specijalis je bio posljednji pokušaj u nizu da se projekat ipak realizuje i da se zaustavi krivični postupak, ali kako sada stoje stvari, ni jedno ni drugo se neće dogoditi. Da li postoje drugi investitori koji će rado prihvatiti ovakav poklon od države – vjerovatno, ali mislim da je Kušnerov odustanak ipak jasan signal.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo