Povežite se sa nama

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, INSTITUT ZA PRAVNE STUDIJE: Neophodno je suočiti se s ekonomskom realnošću

Objavljeno prije

na

Dr Ilija Vukčević iz Instituta za pravne studije doktorirao je na temi – uticaj sloboda kretanja tržišta EU na oblast oporezivanja. Povod za razgovor sa njim je ovonedjeljnji Samit o Zapadnom Balkanu i ideja zajedničkog tržišta, ali i ekonomska situacija i problemi u zemlji.

MONITOR: Šef EU delegacije Avio Orav u susret Samitu o Zapadnom Balkanu je kazao da će veća ekonomska integracija učiniti konkurentnijim region i da je Crna Gora u tom smislu igrala “konstruktivnu i aktivnu ulogu” na razvijanju mape puta. Gdje smo mi po vama na toj mapi puta?
VUKČEVIĆ: Rekao bih da smo trenutno u najdelikatnijoj fazi, nekoj vrsti „ničije zemlje”. Sa jedne strane, Crna Gora je duboko zagazila u proces pristupanja EU, te se nakon pet godina nalazi u situaciji da ima otvoren veliki broj poglavlja što ukazuje na značajan trud koji je uložen. Međutim, sa druge strane pomenutu dinamiku ne prati adekvatan rast ekonomskih pokazatelja i standarda života, što najviše interesuje prosječnog građanina. Rezultat navedenog se reflektuje kao pad podrške javnosti EU integracijama.

U tom smislu Samit o Zapadnom Balkanu bi mogao imati pozitivne efekte jer konačno skreće fokus sa političkog diskursa cijele priče na njenu ekonomsku dimenziju. Naravno, ova njemačka inicijativa može imati valjane rezultate isključivo ako se ispravno odaberu oblasti koje mogu dati najveći doprinos ekonomskom razvoju regiona, što će indirektno uticati na stišavanje unutrašnjih političkih dubioza. Smatram da je ovo pravi način uticaja EU na Zapadni Balkan, jer će puniji džepovi građana zasigurno povećati stepen tolerancije, razumijevanja i poštovanja ljudskih prava.

MONITOR: Koje su po vama oblasti koje bi trebalo uključiti u Plan za regionalni ekonomski prostor Zapadnog Balkana. Od strane predstavnika država regiona se čulo dosta različitih ideja u pogledu stepena ekonomske integracije koje su se čak kretale i do formiranja carinske unije.
VUKČEVIĆ: Neophodno je shvatiti da se države Zapadnog Balkana ne nalaze na istoj tački u postupku pristupanja EU. Dogovor oko jedinstvene carinske tarife, formiranje jedinstvene carinske linije na spoljnim granicama država Zapadnog Bakana, zajedničkog mehanizma naplate carinskih dažbina, kao i sistema raspodjele i trošenja istih bi zahtijevao dugogodišnja odricanja. Ovakav projekat ima smisla isključivo za države koje nemaju šanse da u narednih desetak godina postanu članice EU, pa zato iz perspektive Crne Gore ova ideja nije interesantna.

Međutim, iako u domaćoj javnosti u proteklom periodu dominiraju isključivo negativna mišljenja, smatram da bi se mudrim odabirom oblasti na koje će se ovaj proces fokusirati mogli postići pozitivni rezultati za Crnu Goru. Naime, ono na čemu bi naši predstavnici trebali primarno da insistiraju jesu investicije u infrastrukturu. Christian Hellbach, koordinator za Zapadni Balkan u njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova je, u kontekstu inicijative, govoreći o prekograničnim infrastrukturnim projektima poput autoputeva, izjavio da je „ludilo što je tako komplikovano doputovati iz Beograda do Prištine ili Tirane”. Iz naše perspektive takođe bi bilo neshvatljivo da investicija u autoput, koja će se zbog fluktuacija deviznih kurseva na kraju moža približiti milijardi eura, završi na mogućnosti da građani Podgorice mogu za samo 20 minuta vožnje autom popiti kafu u Kolašinu. Pomenuta investicija gubi svaki smisao ukoliko se autoputem ne povežu Bar-Beograd-Budimpešta. Jasno je da nije moguće u Crnu Goru dovesti svakog turistu avionom, kao da ni Luka Bar nema svijetlu budućnost bez povezivanja sa evropskom infrastrukturnom mrežom. Zato bi njemačka inicijativa za Zapadni Balkan mogla biti spas u pronalaženju neophodnih sredstava za kompletiranje pomenutog infrastrukturnog projekta.

Takođe, u oblasti liberalizacije pružanja usluga mogle bi se učiniti određene korisne stvari. Postoje oblasti gdje treba biti veoma oprezan kao što je međusobno priznavanje visokoškolskih diploma. Isto ne bi bilo pametno pošto bi bili preplavljeni diplomama sa ustanova iz regiona vrlo sumnjivog kvaliteta, što bi značajno ugrozilo poziciju naših visokoškolskih ustanova. Sa druge strane, treba insistirati na inicijativama koje bi donijele koristi za džep građana regiona. Kao primjer može poslužiti skorašnje ukidanje rominga u državama EU, te treba podržati slične inicijative i za države Zapadnog Balkana.

MONITOR: Kako vidite posljednje mjere Vlade na, kako se to popularno kaže, “konsolidaciji javnih finansija”, odnosno nove namete?
VUKČEVIĆ: Manjak u državnoj kasi bez dodatnog zaduživanja je moguće nadomjestiti na dva načina: smanjenjem rashoda ili povećanjem prihoda. Crna Gora ima visok stepen javne potrošnje pa je neophodno značajno smanjenje stavki koje se ne mogu smatrati racionalnim. Država godišnje isplaćuje oko 20 miliona samo na osnovu sudskih sporova pa ukoliko bi se oni smanjili, imali bi isti efekat kao da je povećan ili uveden neki novi fisklani oblik. Slično, trošak plata u javnom sektoru se mora smanjivati otpuštanjem viška zaposlenih, a ne smanjenjem zarada, jer su one ionako male da bi u državnoj službi zadržale kvalitetan kadar. Priča o visini plata u javnom sektoru je najobičnija demagogija a cilj treba da bude mala javna administracija ali koja je dobro plaćena. Stoga, smatram da glavni problem naših javnih finansija leži u neefikasnom trošenju budžetskih sredstava, odnosno na rashodnoj strani.

Povećanje prihoda je moguće, sa jedne strane, proširenjem poreske osnovice putem unapređenja postojećih zakonskih rješenja, kao i većom fiskalnom disciplinom ili, sa druge strane povećanjem fiskalnog tereta. Rješenje koje je izvršna vlast izabrala dovešće u konflikt ova dva cilja. Naime, povećanje poreza na potrošnju – PDV-a i akciza, proizvodi impuls ka povećanju sive ekonomije i šverca. Upravo zato određeno procentualno povećanje poreza na potrošnju nikada ne daje matematički identičan iznos povećanja prihoda, već je u nekim slučajevima dolazilo i do njegovog pada. Zato će se izvršna vlast suočiti sa velikim izazovom da zbog povećanja poreskih stopa uspostavi valjanu fiskalnu disciplinu i spriječi smanjenje poreske osnovice.

Smatram da ono čemu nije dat dovoljan značaj u okviru fiskalnih mjera jeste krpljenje mnogobrojnih rupa koje postoje u našem poreskom zakonodavstvu kroz koje se odlivaju značajni iznosi prihoda. Uvođenje sveobuhvatnog zakonodavstva protiv izbjegavanja plaćanja poreza, kao i unapređenje postojećih propisa koje bi rezultiralo širenjem poreske osnovice u sistemu PDV-a, poreza na dobit pravnih lica i poreza na dohodak fizičkih lica državu ne košta ništa da može da doprinese povećanju poreskih prihoda.

MONITOR: U kontekstu krpljenja rupa u poreskim propisima koje pominjete, mnoge međunarodne institucije ukazuju da je u protekle dvije decenije ogroman kapital iznesen iz zemlje a da za to nije plaćen dugovani porez.
VUKČEVIĆ: Protekle dvije decenije erozija nacionalne poreske osnovice putem izvlačenja neoporezovanog kapitala u poreske rajeve predstavlja planetarni problem. U tom pogledu treba istaći dvije nadnacionalne inicijative. OECD je početkom juna ove godine započeo potpisivanje multilateralnog instrumenta koji ima za cilj unošenje izmjena u bilateralnim poreskim ugovorima koje bi omogućile državama potpisnicama efikasnija oruđa u borbi protiv agresivnog poreskog planiranja i zloupotrebe predmetnih ugovora. Slično, na nivou EU je usvojena a 1. januara 2020. godine počinje da se primjenjuje Direktiva protiv izbjegavanja plaćanje poreza koja se primjenjuje u slučaju transakcija sa državama van EU. Ovaj pravni akt uvodi pet pravno obavezujućih mjera protiv poreskih zloupotreba u kojima su uključene jurisdikcije sa niskom oporezivanjem.

Ovo je problematika u kojoj nam predstoji veoma dugačak put da bi se sustigao nivo zaštite poreskog sistema koji postoji u razvijenim državama svijeta. Dovoljno je reći da Crna Gora u svom pravnom sistemu nema ni zakonodavstvo o transfernim cijenama koje predstavlja azbuku sprječavanja iznošenja neoporezivog kapitala iz nacionalnih okvira, a kamoli neku složeniju formu antievazionog zakonodavstva. Ponavljam, uvođenje ovih mjera državu ne košta mnogo a može da proizvede značajne rezultate.

MONITOR: Kako komentarišete to da su velika državna preduzeća među najvećim poreskim dužnicima, poput Mntenegro airlinesa, Željezničkog prevoza. Istovremeno, neka od njih dobijaju nezakonito državnu pomoć, ali bez dugoročnih rješenja i to sve na teret građana.
VUKČEVIĆ: Vaše pitanje sadrži odgovor – dugoročna rješenja. Ono sa čime se sada suočavamo su palijativna rješenja u cilju kontrole štete kako bi se kupilo vrijeme za pronalaženje izlazne strategije. Ukupna kriza javnih finansija često ogoli realnost nekih privrednih subjekata čiji su problemi u određenim periodima mogli biti servisirani i trpani pod tepih za neko buduće vrijeme. Sada se suočavamo sa rezultatima takve politike vođenja ključnih privrednih subjekata pod državnom kontrolom koja su prezadužena a već su bili korisnici državne pomoći.

Neophodno je suočiti se sa realnošću i presjeći u kojem pravcu treba ići. Ukoliko postoji dugoročno održiv scenario – reorganizacija, novi finansijski aranžman, strateško partnerstvo, privatizacija treba napraviti valjanu i dobro utemeljenu strategiju i ići u Brisel na pregovare o ustupcima u procesu pristupanja EU. Ovaj način djelovanja je već primjenjivan u državama koje su bile kandidati za EU u pogledu nekih privrednih resursa za koje je procijenjeno da su od vitalnog značaja. Ono što je krucijalno je volja da se problemi konačno riješe u skladu sa tržišnim a ne političkim principima.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo