Povežite se sa nama

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, INSTITUT ZA PRAVNE STUDIJE: Neophodno je suočiti se s ekonomskom realnošću

Objavljeno prije

na

Dr Ilija Vukčević iz Instituta za pravne studije doktorirao je na temi – uticaj sloboda kretanja tržišta EU na oblast oporezivanja. Povod za razgovor sa njim je ovonedjeljnji Samit o Zapadnom Balkanu i ideja zajedničkog tržišta, ali i ekonomska situacija i problemi u zemlji.

MONITOR: Šef EU delegacije Avio Orav u susret Samitu o Zapadnom Balkanu je kazao da će veća ekonomska integracija učiniti konkurentnijim region i da je Crna Gora u tom smislu igrala “konstruktivnu i aktivnu ulogu” na razvijanju mape puta. Gdje smo mi po vama na toj mapi puta?
VUKČEVIĆ: Rekao bih da smo trenutno u najdelikatnijoj fazi, nekoj vrsti „ničije zemlje”. Sa jedne strane, Crna Gora je duboko zagazila u proces pristupanja EU, te se nakon pet godina nalazi u situaciji da ima otvoren veliki broj poglavlja što ukazuje na značajan trud koji je uložen. Međutim, sa druge strane pomenutu dinamiku ne prati adekvatan rast ekonomskih pokazatelja i standarda života, što najviše interesuje prosječnog građanina. Rezultat navedenog se reflektuje kao pad podrške javnosti EU integracijama.

U tom smislu Samit o Zapadnom Balkanu bi mogao imati pozitivne efekte jer konačno skreće fokus sa političkog diskursa cijele priče na njenu ekonomsku dimenziju. Naravno, ova njemačka inicijativa može imati valjane rezultate isključivo ako se ispravno odaberu oblasti koje mogu dati najveći doprinos ekonomskom razvoju regiona, što će indirektno uticati na stišavanje unutrašnjih političkih dubioza. Smatram da je ovo pravi način uticaja EU na Zapadni Balkan, jer će puniji džepovi građana zasigurno povećati stepen tolerancije, razumijevanja i poštovanja ljudskih prava.

MONITOR: Koje su po vama oblasti koje bi trebalo uključiti u Plan za regionalni ekonomski prostor Zapadnog Balkana. Od strane predstavnika država regiona se čulo dosta različitih ideja u pogledu stepena ekonomske integracije koje su se čak kretale i do formiranja carinske unije.
VUKČEVIĆ: Neophodno je shvatiti da se države Zapadnog Balkana ne nalaze na istoj tački u postupku pristupanja EU. Dogovor oko jedinstvene carinske tarife, formiranje jedinstvene carinske linije na spoljnim granicama država Zapadnog Bakana, zajedničkog mehanizma naplate carinskih dažbina, kao i sistema raspodjele i trošenja istih bi zahtijevao dugogodišnja odricanja. Ovakav projekat ima smisla isključivo za države koje nemaju šanse da u narednih desetak godina postanu članice EU, pa zato iz perspektive Crne Gore ova ideja nije interesantna.

Međutim, iako u domaćoj javnosti u proteklom periodu dominiraju isključivo negativna mišljenja, smatram da bi se mudrim odabirom oblasti na koje će se ovaj proces fokusirati mogli postići pozitivni rezultati za Crnu Goru. Naime, ono na čemu bi naši predstavnici trebali primarno da insistiraju jesu investicije u infrastrukturu. Christian Hellbach, koordinator za Zapadni Balkan u njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova je, u kontekstu inicijative, govoreći o prekograničnim infrastrukturnim projektima poput autoputeva, izjavio da je „ludilo što je tako komplikovano doputovati iz Beograda do Prištine ili Tirane”. Iz naše perspektive takođe bi bilo neshvatljivo da investicija u autoput, koja će se zbog fluktuacija deviznih kurseva na kraju moža približiti milijardi eura, završi na mogućnosti da građani Podgorice mogu za samo 20 minuta vožnje autom popiti kafu u Kolašinu. Pomenuta investicija gubi svaki smisao ukoliko se autoputem ne povežu Bar-Beograd-Budimpešta. Jasno je da nije moguće u Crnu Goru dovesti svakog turistu avionom, kao da ni Luka Bar nema svijetlu budućnost bez povezivanja sa evropskom infrastrukturnom mrežom. Zato bi njemačka inicijativa za Zapadni Balkan mogla biti spas u pronalaženju neophodnih sredstava za kompletiranje pomenutog infrastrukturnog projekta.

Takođe, u oblasti liberalizacije pružanja usluga mogle bi se učiniti određene korisne stvari. Postoje oblasti gdje treba biti veoma oprezan kao što je međusobno priznavanje visokoškolskih diploma. Isto ne bi bilo pametno pošto bi bili preplavljeni diplomama sa ustanova iz regiona vrlo sumnjivog kvaliteta, što bi značajno ugrozilo poziciju naših visokoškolskih ustanova. Sa druge strane, treba insistirati na inicijativama koje bi donijele koristi za džep građana regiona. Kao primjer može poslužiti skorašnje ukidanje rominga u državama EU, te treba podržati slične inicijative i za države Zapadnog Balkana.

MONITOR: Kako vidite posljednje mjere Vlade na, kako se to popularno kaže, “konsolidaciji javnih finansija”, odnosno nove namete?
VUKČEVIĆ: Manjak u državnoj kasi bez dodatnog zaduživanja je moguće nadomjestiti na dva načina: smanjenjem rashoda ili povećanjem prihoda. Crna Gora ima visok stepen javne potrošnje pa je neophodno značajno smanjenje stavki koje se ne mogu smatrati racionalnim. Država godišnje isplaćuje oko 20 miliona samo na osnovu sudskih sporova pa ukoliko bi se oni smanjili, imali bi isti efekat kao da je povećan ili uveden neki novi fisklani oblik. Slično, trošak plata u javnom sektoru se mora smanjivati otpuštanjem viška zaposlenih, a ne smanjenjem zarada, jer su one ionako male da bi u državnoj službi zadržale kvalitetan kadar. Priča o visini plata u javnom sektoru je najobičnija demagogija a cilj treba da bude mala javna administracija ali koja je dobro plaćena. Stoga, smatram da glavni problem naših javnih finansija leži u neefikasnom trošenju budžetskih sredstava, odnosno na rashodnoj strani.

Povećanje prihoda je moguće, sa jedne strane, proširenjem poreske osnovice putem unapređenja postojećih zakonskih rješenja, kao i većom fiskalnom disciplinom ili, sa druge strane povećanjem fiskalnog tereta. Rješenje koje je izvršna vlast izabrala dovešće u konflikt ova dva cilja. Naime, povećanje poreza na potrošnju – PDV-a i akciza, proizvodi impuls ka povećanju sive ekonomije i šverca. Upravo zato određeno procentualno povećanje poreza na potrošnju nikada ne daje matematički identičan iznos povećanja prihoda, već je u nekim slučajevima dolazilo i do njegovog pada. Zato će se izvršna vlast suočiti sa velikim izazovom da zbog povećanja poreskih stopa uspostavi valjanu fiskalnu disciplinu i spriječi smanjenje poreske osnovice.

Smatram da ono čemu nije dat dovoljan značaj u okviru fiskalnih mjera jeste krpljenje mnogobrojnih rupa koje postoje u našem poreskom zakonodavstvu kroz koje se odlivaju značajni iznosi prihoda. Uvođenje sveobuhvatnog zakonodavstva protiv izbjegavanja plaćanja poreza, kao i unapređenje postojećih propisa koje bi rezultiralo širenjem poreske osnovice u sistemu PDV-a, poreza na dobit pravnih lica i poreza na dohodak fizičkih lica državu ne košta ništa da može da doprinese povećanju poreskih prihoda.

MONITOR: U kontekstu krpljenja rupa u poreskim propisima koje pominjete, mnoge međunarodne institucije ukazuju da je u protekle dvije decenije ogroman kapital iznesen iz zemlje a da za to nije plaćen dugovani porez.
VUKČEVIĆ: Protekle dvije decenije erozija nacionalne poreske osnovice putem izvlačenja neoporezovanog kapitala u poreske rajeve predstavlja planetarni problem. U tom pogledu treba istaći dvije nadnacionalne inicijative. OECD je početkom juna ove godine započeo potpisivanje multilateralnog instrumenta koji ima za cilj unošenje izmjena u bilateralnim poreskim ugovorima koje bi omogućile državama potpisnicama efikasnija oruđa u borbi protiv agresivnog poreskog planiranja i zloupotrebe predmetnih ugovora. Slično, na nivou EU je usvojena a 1. januara 2020. godine počinje da se primjenjuje Direktiva protiv izbjegavanja plaćanje poreza koja se primjenjuje u slučaju transakcija sa državama van EU. Ovaj pravni akt uvodi pet pravno obavezujućih mjera protiv poreskih zloupotreba u kojima su uključene jurisdikcije sa niskom oporezivanjem.

Ovo je problematika u kojoj nam predstoji veoma dugačak put da bi se sustigao nivo zaštite poreskog sistema koji postoji u razvijenim državama svijeta. Dovoljno je reći da Crna Gora u svom pravnom sistemu nema ni zakonodavstvo o transfernim cijenama koje predstavlja azbuku sprječavanja iznošenja neoporezivog kapitala iz nacionalnih okvira, a kamoli neku složeniju formu antievazionog zakonodavstva. Ponavljam, uvođenje ovih mjera državu ne košta mnogo a može da proizvede značajne rezultate.

MONITOR: Kako komentarišete to da su velika državna preduzeća među najvećim poreskim dužnicima, poput Mntenegro airlinesa, Željezničkog prevoza. Istovremeno, neka od njih dobijaju nezakonito državnu pomoć, ali bez dugoročnih rješenja i to sve na teret građana.
VUKČEVIĆ: Vaše pitanje sadrži odgovor – dugoročna rješenja. Ono sa čime se sada suočavamo su palijativna rješenja u cilju kontrole štete kako bi se kupilo vrijeme za pronalaženje izlazne strategije. Ukupna kriza javnih finansija često ogoli realnost nekih privrednih subjekata čiji su problemi u određenim periodima mogli biti servisirani i trpani pod tepih za neko buduće vrijeme. Sada se suočavamo sa rezultatima takve politike vođenja ključnih privrednih subjekata pod državnom kontrolom koja su prezadužena a već su bili korisnici državne pomoći.

Neophodno je suočiti se sa realnošću i presjeći u kojem pravcu treba ići. Ukoliko postoji dugoročno održiv scenario – reorganizacija, novi finansijski aranžman, strateško partnerstvo, privatizacija treba napraviti valjanu i dobro utemeljenu strategiju i ići u Brisel na pregovare o ustupcima u procesu pristupanja EU. Ovaj način djelovanja je već primjenjivan u državama koje su bile kandidati za EU u pogledu nekih privrednih resursa za koje je procijenjeno da su od vitalnog značaja. Ono što je krucijalno je volja da se problemi konačno riješe u skladu sa tržišnim a ne političkim principima.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFIJE I GRAĐANSKI AKTIVISTA (FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU): Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo