MONITOR: Šta se trenutno kuva u bosanskom ekonomskom loncu?
CENIĆ: Navodna Reformska agenda, od koje je još niko nije video gromaglasno najavljenu korist, kao i Extended Fund Facility MMF-a, koji se sad čini mrtav, jer vlast ne ispunjava preuzete obaveze. Standardna priča: sve obećati samo da se dođe do para, onda fingirati rad, a u pozadini blokirati sve. To je kad vam rešenja serviraju izvana, a onaj ko prima platu i izabran je ili postavljen da ih nađe, čeka da dođu na tacni izvana. U međuvremenu, ekonomija sve više tone, dugovi rastu.
MONITOR: A šta u političkom?
CENIĆ: Niski start za izbore 2018. godine. A svaki su nam istorijski, odlučujući i prekretnica. Mrtva je trka ko je bezidejniji: vlast ili opozicija. Vlast gleda da progura još jedan mandat, opozicija piše saopštenja i jaše na istoj matrici već godinama. Čekaju se neke nove snage, koje treba da dođu sa Marsa valjda. No problem je i što te nove snage isti recept primenjuju: formiraj stranku, izaberi doživotnog predsednika, onda odbori sastavljeni od podobnih i odanih, a sve u svemu ljudi koji su kao kesica čaja pustili boju u svakoj toploj tekućini. I dalje velika priča o evropskom putu, a zapravo ga pretvaraju u evropsku kaldrmu od koje dođe i mučnina, jer vozači gledaju da potrefe svaku moguću rupu.
MONITOR: Kakvu ekonomsku budućnost predviđate BiH, koja je jedna od najsiromašnijih država u Evropi?
CENIĆ: Dva scenarija: da se konačno suočimo sa realnošću i otresemo na ledinu, a to će biti kad administracija ne primi jednu platu. Tad su najveći revolucionari. Drugi scenario je da besparicom prinuđeni, vlasti ipak ispune obaveze preuzete pismom namere MMF-u, pa da se agonija malo produži. Kad kažem agonija, mislim da će se suočavanje sa pravim stranjem desiti sigurno, ove pare izvana samo kupuju vreme.
MONITOR: Šta vlast u BiH, a posebno u RS, preduzima da smanji kriminal i korupciju i kakvi su rezultati?
CENIĆ: Ako su korumpirani čelni ljudi, ne pomaže bilo kakva strategija ili akcija. Pravosuđe je rak-rana, takođe, jer njime upravlja ta vrhuška. Šta onda očekivati, već da se analize bave da li lekari uzimaju pare, koliko je policajac uzeo… A stotine miliona nestaje.
MONITOR: Vi vjerujete u održivi razvoj na principu socijalne tržišne ekonomije. Molim Vas da to ukratko objasnite?
CENIĆ: Prvo, održivi razvoj nije samo ekologija, kako se često pogrešno tumači, već podrazumeva takav razvoj društva koji raspoloživim resursima zadovoljava ljudske potrebe, ne ugrožavajući prirodne sisteme i životnu sredinu. Ovde kad čujem da vlast reklamira državu stranim investitorima tako što kaže da imamo resurse i jeftinu radnu snagu, plače mi se. To znači da ih zovu da uzmu porodično blago i angažuju robove.
Socijalna tržišna ekonomija podrazumeva spajanje tržišne privrede i socijalne države. Sve su veće razlike između bogate manjine i siromašne većine, a stvorena je jedna nova klasa, takozvani prekarijat, koju odlikuje nesigurnost, povremeni i privremni rad i niska ili nikakva prava.
MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o MMF-u?
CENIĆ: Otvoreno iznosim stavove i sa većim delom politike MMF-a se ne mogu složiti. No često sedim sa predstavncima MMF-a i diskutujemo i o neslaganju i viđenjima ekonomskog razvoja. MMF čas predstavljaju kao spasioca, čas kao Baba-rogu, u zavisnosti kad im politički zatreba. Kad se isprazni kasa, onda su spasioci i oslanjaju se na njihovu pamet, a kad krene realizacija, onda se kriju iza njihovih leđa.
MONITOR: Komentarišući izjave evropskih zvaničnika o BiH, koji konstantno izražavaju zadovoljstvo napretkom BiH u sferi evropskih integracija, jednom ste rekli: “Došao Wigemark da me ubijedi i kaže, divno, impresioniran napretkom. Kojim impresioniran, na čemu si čovječe. Šta uzimaš, ko ti je diler, daj mi ga”.
CENIĆ: Kao da nas stimulišu, valjda, pa prvo impresionarani, onda razočarani? Izem ti takvu stimulaciju ako ćemo se lagati stalno. Međunarodni predstavnici grade karijeru, a mi stalno gradimo tuđe karijere. Pravo glasačko meso i slepi i gluvi sledbenici. Onda neka da i nama to što uzima i zbog čega vidi sve lepo, pa da i nama bude tako. Ionako imamo neobrađene zemlje više nego obrađene, pa da zasejemo i svako jutro se naduvamo, pa i glad lakše pada. Prava nećemo ni da tražimo. Drugo, kao da ne sluša zapaljive izjave i odvratnu retoriku, koja truje na dnevnoj bazi, pa neka i nama da to od čega se ne vidi i ne čuje.
MONITOR: Kakva je regionalna saradnja u ekonomiji?
CENIĆ: Mnogo priče, malo rezultata. Kad god se politika regionalno sastane, samo velike reči. Saradnja je najviše zahvaljujući upornim privrednicima i njihovim motivima. Međutim, prostora je strahovito mnogo, jer smo donedavno bili deo jedne ekonomije, naslonjeni smo jedni na druge, a da ne govorim o mogućnostima zajedničkih infrastrukturnih projekata i zajedničkog ulaganja u istraživanje i razvoj. Pojedinačno smo slabi i siromašni, zajedno je to ipak i veće tržište i veća snaga. Milion puta sam već javno rekla da je samo interes večan. Ne moramo se voleti, ali daj da funkcionišemo na zajedničkom interesu, jer interes nije prolazan, za razliku od ljubavi.
MONITOR: Je li politika progutala ekonomiju?
CENIĆ: Kao i u svim zemljama, gde je ne sceni klijentelistički odnos i divlji kapitalizam, politika nameće ekonomiji i davi je. Ekonomiju teško da iko sluša, odnosno teško da iko i zna i razmišlja o tome da i kad se reketira i uzima lopatom, ne može doveka, ako se ne razmišlja da privreda treba da preživi i napreduje. Od koga ćeš sutra uzeti ako si podavio sve?! Mislim da posebno u Republici Srpskoj dolaze u tu fazu, pa je čak i odziv na tendere slab: em im neće biti plaćeno ko zna kada, em moraju dati pare u privatan džep.
MONITOR: Kakve sve prepreke ekonomiji postavljaju političari?
CENIĆ: Nerazumevanje i neznanje nas ubi, kao i jeftini politički poeni. Dovoljno je da seju strah, pa da odmah stanu investicije. Da ne govorim o eksperimentima, svaki čas menjanje pravila igre. Posebna je priča što ne znaju šta je stvaranje novog radnog mesta, da to podrazumeva ulaganje u istraživanje i razvoj, što je u BiH manje od statističke greške.
MONITOR: Povodom jednih izbora u BiH rekli ste da će pobijediti budale i sa jedne i sa druge strane, jer budale uvijek glasaju za budale. Važi li to i danas?
CENIĆ: Naravno. Kako možeš da daš glas onome ko te izvarao nebrojeno puta? Kako možeš da očekuješ da će se promeniti onaj ko te i doveo u ovakvo jadno stanje? Biramo sebi na sliku i priliku.
MONITOR: Ko je i zašto 11. jula u Banjaluci *** najavio organizovanje mitinga podrške Ratku Mladiću, koji je ipak otkazan?
CENIĆ: Zar je teško pogađati? Pitanje je to i za vlast i za opoziciju. Za vlast koja to podržava, a za opoziciju koja priča o tome da svako ima pravo da izrazi mišljenje. Samo dodatno jeftino srbovanje u vreme kada se obeležava neviđena tragedija . A to će nas koštati, verujte. Takva nevaspitanost i neosetljivost je kontarproduktivna i po samu vlast. Videćete.
MONITOR: Zašto je kolumnista Buke Dragan Bursać prije nekoliko dana morao da se *skloni iz Banjaluke? ***
CENIĆ: Dragan Bursać je verovatno dobio savet da se skloni dok prođe 11. juli i zbog obeležavanja srebreničke tragedije i zbog organizacije podrške Mladiću u Banjaluci. Povod je upravo tekst koji je o tome napisao. Uzavrele strasti kao produkt trovačke politike. Čak i neki Srbi, koji se smatraju inteligentnijim, kažu da Bursać doprinosi povećanju tenzija, a ne smanjenju. Šta mislite šta tek misle oni ograničeni kao francuski balkon?! Ne prašta se čišćenje vlastite avlije, znam to na svojoj koži.
MONITOR: Vi ste nekadašnja ministrica finansija u RS, sve postidiplomske studije, pa i doktorate, završavali ste vani, pišete kolumne, bavite se konsultacijama i istraživačkim radom, a nemate stalno zaposlenje i na nekoj ste vrsti crne liste. Kako to?
CENIĆ: Uvek radim i učim. Penziju neću dočekati, sve usluge lekara sama plaćam, jer kasno mi je da se prodajem i budem ovca u nečijem stadu. Odlučila sam se za rad po ugovoru za onoliko koliko znam, pa me ne može ucenjivati kako kome padne na pamet. Kad sam dospela na prvo mesto te neke crne liste u Republici Srpskoj, fakulteti su raskinuli ugovor sa mnom, valjda da se dodvore vođi. Pa, ja sam pročitala mnogo više od Crvenkape ili nadnaslova u novinama, ceo život se izdržavam od rada, a ne od bogatog tate ili poltičke partije. Titule su danas najmanje bitne, bitno je znaš ili ne znaš, hoćeš li ili nećeš da radiš. Radila sam i radiću. Sad sam na čelu regionalne poslovne asocijacije Biznis plus, koja okuplja privrednike iz bivših jugoslovenskih republika, pa i to pokazuje moje opredeljenje. Niko od mojih nije na budžetu.
I da naglasim za one koji ne znaju: moji rezultati kao ministra finansija su još uvek nedostižni i najbolji u posleratnoj istoriji. Da ne bude zabune.
MONITOR: Sa kim imate najviše problema zbog toga što godinama argumentovano i oštro kritikujete stanje u BiH?
CENIĆ: Nagori su oni uhljupi i poltroni oko vlasti. Takvi da bi se dokazali vođi, spremni su na sve. Počela sam prvo od sebe, onda vlastitog nacionalnog dvorišta, pa sam navukla srpsku vlast i one srbujeće na leđa. U Sarajevu su tada aplaudirali, no kad sam se okrenula dalje, onda ni njima nisam valjala i cela kampanja je krenula. Ali, ja sam i za ratnu vlast i vlast nakon rata bila zvanično nepodobna, tako da mi nije neka novina. Istine radi: u svakoj državi ima ljudi i ima bezmozgna i bezmuda karijeristička masa. Sa ljudima nemam problem ni na jednom pedlju BiH.
MONITOR: Šta Vam znači poruka „Ja sam većina” koja stoji na Vašem bedžu?
CENIĆ: Toliko prebrajamo koga je više i koliko nas je da smo stvorili ogromnu većinu nezadovljnih i obespravljenih. Gde god odem, u bilo koju sredinu u državi, ja pripadam toj većini obespravljenih i poniženih, bez nacionalnog predznaka. Većina sam!
Veseljko KOPRIVICA