Povežite se sa nama

INTERVJU

SVETLANA CENIĆ, EKONOMISTA IZ BANJALUKE: Korumpirani nas vozaju evropskom kaldrmom

Objavljeno prije

na

cenis-11

MONITOR: Šta se trenutno kuva u bosanskom ekonomskom loncu?
CENIĆ: Navodna Reformska agenda, od koje je još niko nije video gromaglasno najavljenu korist, kao i Extended Fund Facility MMF-a, koji se sad čini mrtav, jer vlast ne ispunjava preuzete obaveze. Standardna priča: sve obećati samo da se dođe do para, onda fingirati rad, a u pozadini blokirati sve. To je kad vam rešenja serviraju izvana, a onaj ko prima platu i izabran je ili postavljen da ih nađe, čeka da dođu na tacni izvana. U međuvremenu, ekonomija sve više tone, dugovi rastu.

MONITOR: A šta u političkom?
CENIĆ: Niski start za izbore 2018. godine. A svaki su nam istorijski, odlučujući i prekretnica. Mrtva je trka ko je bezidejniji: vlast ili opozicija. Vlast gleda da progura još jedan mandat, opozicija piše saopštenja i jaše na istoj matrici već godinama. Čekaju se neke nove snage, koje treba da dođu sa Marsa valjda. No problem je i što te nove snage isti recept primenjuju: formiraj stranku, izaberi doživotnog predsednika, onda odbori sastavljeni od podobnih i odanih, a sve u svemu ljudi koji su kao kesica čaja pustili boju u svakoj toploj tekućini. I dalje velika priča o evropskom putu, a zapravo ga pretvaraju u evropsku kaldrmu od koje dođe i mučnina, jer vozači gledaju da potrefe svaku moguću rupu.

MONITOR: Kakvu ekonomsku budućnost predviđate BiH, koja je jedna od najsiromašnijih država u Evropi?
CENIĆ: Dva scenarija: da se konačno suočimo sa realnošću i otresemo na ledinu, a to će biti kad administracija ne primi jednu platu. Tad su najveći revolucionari. Drugi scenario je da besparicom prinuđeni, vlasti ipak ispune obaveze preuzete pismom namere MMF-u, pa da se agonija malo produži. Kad kažem agonija, mislim da će se suočavanje sa pravim stranjem desiti sigurno, ove pare izvana samo kupuju vreme.

MONITOR: Šta vlast u BiH, a posebno u RS, preduzima da smanji kriminal i korupciju i kakvi su rezultati?
CENIĆ: Ako su korumpirani čelni ljudi, ne pomaže bilo kakva strategija ili akcija. Pravosuđe je rak-rana, takođe, jer njime upravlja ta vrhuška. Šta onda očekivati, već da se analize bave da li lekari uzimaju pare, koliko je policajac uzeo… A stotine miliona nestaje.

MONITOR: Vi vjerujete u održivi razvoj na principu socijalne tržišne ekonomije. Molim Vas da to ukratko objasnite?
CENIĆ: Prvo, održivi razvoj nije samo ekologija, kako se često pogrešno tumači, već podrazumeva takav razvoj društva koji raspoloživim resursima zadovoljava ljudske potrebe, ne ugrožavajući prirodne sisteme i životnu sredinu. Ovde kad čujem da vlast reklamira državu stranim investitorima tako što kaže da imamo resurse i jeftinu radnu snagu, plače mi se. To znači da ih zovu da uzmu porodično blago i angažuju robove.

Socijalna tržišna ekonomija podrazumeva spajanje tržišne privrede i socijalne države. Sve su veće razlike između bogate manjine i siromašne većine, a stvorena je jedna nova klasa, takozvani prekarijat, koju odlikuje nesigurnost, povremeni i privremni rad i niska ili nikakva prava.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o MMF-u?
CENIĆ: Otvoreno iznosim stavove i sa većim delom politike MMF-a se ne mogu složiti. No često sedim sa predstavncima MMF-a i diskutujemo i o neslaganju i viđenjima ekonomskog razvoja. MMF čas predstavljaju kao spasioca, čas kao Baba-rogu, u zavisnosti kad im politički zatreba. Kad se isprazni kasa, onda su spasioci i oslanjaju se na njihovu pamet, a kad krene realizacija, onda se kriju iza njihovih leđa.

MONITOR: Komentarišući izjave evropskih zvaničnika o BiH, koji konstantno izražavaju zadovoljstvo napretkom BiH u sferi evropskih integracija, jednom ste rekli: “Došao Wigemark da me ubijedi i kaže, divno, impresioniran napretkom. Kojim impresioniran, na čemu si čovječe. Šta uzimaš, ko ti je diler, daj mi ga”.
CENIĆ: Kao da nas stimulišu, valjda, pa prvo impresionarani, onda razočarani? Izem ti takvu stimulaciju ako ćemo se lagati stalno. Međunarodni predstavnici grade karijeru, a mi stalno gradimo tuđe karijere. Pravo glasačko meso i slepi i gluvi sledbenici. Onda neka da i nama to što uzima i zbog čega vidi sve lepo, pa da i nama bude tako. Ionako imamo neobrađene zemlje više nego obrađene, pa da zasejemo i svako jutro se naduvamo, pa i glad lakše pada. Prava nećemo ni da tražimo. Drugo, kao da ne sluša zapaljive izjave i odvratnu retoriku, koja truje na dnevnoj bazi, pa neka i nama da to od čega se ne vidi i ne čuje.

MONITOR: Kakva je regionalna saradnja u ekonomiji?
CENIĆ: Mnogo priče, malo rezultata. Kad god se politika regionalno sastane, samo velike reči. Saradnja je najviše zahvaljujući upornim privrednicima i njihovim motivima. Međutim, prostora je strahovito mnogo, jer smo donedavno bili deo jedne ekonomije, naslonjeni smo jedni na druge, a da ne govorim o mogućnostima zajedničkih infrastrukturnih projekata i zajedničkog ulaganja u istraživanje i razvoj. Pojedinačno smo slabi i siromašni, zajedno je to ipak i veće tržište i veća snaga. Milion puta sam već javno rekla da je samo interes večan. Ne moramo se voleti, ali daj da funkcionišemo na zajedničkom interesu, jer interes nije prolazan, za razliku od ljubavi.

MONITOR: Je li politika progutala ekonomiju?
CENIĆ: Kao i u svim zemljama, gde je ne sceni klijentelistički odnos i divlji kapitalizam, politika nameće ekonomiji i davi je. Ekonomiju teško da iko sluša, odnosno teško da iko i zna i razmišlja o tome da i kad se reketira i uzima lopatom, ne može doveka, ako se ne razmišlja da privreda treba da preživi i napreduje. Od koga ćeš sutra uzeti ako si podavio sve?! Mislim da posebno u Republici Srpskoj dolaze u tu fazu, pa je čak i odziv na tendere slab: em im neće biti plaćeno ko zna kada, em moraju dati pare u privatan džep.

MONITOR: Kakve sve prepreke ekonomiji postavljaju političari?
CENIĆ: Nerazumevanje i neznanje nas ubi, kao i jeftini politički poeni. Dovoljno je da seju strah, pa da odmah stanu investicije. Da ne govorim o eksperimentima, svaki čas menjanje pravila igre. Posebna je priča što ne znaju šta je stvaranje novog radnog mesta, da to podrazumeva ulaganje u istraživanje i razvoj, što je u BiH manje od statističke greške.

MONITOR: Povodom jednih izbora u BiH rekli ste da će pobijediti budale i sa jedne i sa druge strane, jer budale uvijek glasaju za budale. Važi li to i danas?
CENIĆ: Naravno. Kako možeš da daš glas onome ko te izvarao nebrojeno puta? Kako možeš da očekuješ da će se promeniti onaj ko te i doveo u ovakvo jadno stanje? Biramo sebi na sliku i priliku.

MONITOR: Ko je i zašto 11. jula u Banjaluci *** najavio organizovanje mitinga podrške Ratku Mladiću, koji je ipak otkazan?
CENIĆ: Zar je teško pogađati? Pitanje je to i za vlast i za opoziciju. Za vlast koja to podržava, a za opoziciju koja priča o tome da svako ima pravo da izrazi mišljenje. Samo dodatno jeftino srbovanje u vreme kada se obeležava neviđena tragedija . A to će nas koštati, verujte. Takva nevaspitanost i neosetljivost je kontarproduktivna i po samu vlast. Videćete.

MONITOR: Zašto je kolumnista Buke Dragan Bursać prije nekoliko dana morao da se *skloni iz Banjaluke? ***
CENIĆ: Dragan Bursać je verovatno dobio savet da se skloni dok prođe 11. juli i zbog obeležavanja srebreničke tragedije i zbog organizacije podrške Mladiću u Banjaluci. Povod je upravo tekst koji je o tome napisao. Uzavrele strasti kao produkt trovačke politike. Čak i neki Srbi, koji se smatraju inteligentnijim, kažu da Bursać doprinosi povećanju tenzija, a ne smanjenju. Šta mislite šta tek misle oni ograničeni kao francuski balkon?! Ne prašta se čišćenje vlastite avlije, znam to na svojoj koži.

MONITOR: Vi ste nekadašnja ministrica finansija u RS, sve postidiplomske studije, pa i doktorate, završavali ste vani, pišete kolumne, bavite se konsultacijama i istraživačkim radom, a nemate stalno zaposlenje i na nekoj ste vrsti crne liste. Kako to?
CENIĆ: Uvek radim i učim. Penziju neću dočekati, sve usluge lekara sama plaćam, jer kasno mi je da se prodajem i budem ovca u nečijem stadu. Odlučila sam se za rad po ugovoru za onoliko koliko znam, pa me ne može ucenjivati kako kome padne na pamet. Kad sam dospela na prvo mesto te neke crne liste u Republici Srpskoj, fakulteti su raskinuli ugovor sa mnom, valjda da se dodvore vođi. Pa, ja sam pročitala mnogo više od Crvenkape ili nadnaslova u novinama, ceo život se izdržavam od rada, a ne od bogatog tate ili poltičke partije. Titule su danas najmanje bitne, bitno je znaš ili ne znaš, hoćeš li ili nećeš da radiš. Radila sam i radiću. Sad sam na čelu regionalne poslovne asocijacije Biznis plus, koja okuplja privrednike iz bivših jugoslovenskih republika, pa i to pokazuje moje opredeljenje. Niko od mojih nije na budžetu.

I da naglasim za one koji ne znaju: moji rezultati kao ministra finansija su još uvek nedostižni i najbolji u posleratnoj istoriji. Da ne bude zabune.

MONITOR: Sa kim imate najviše problema zbog toga što godinama argumentovano i oštro kritikujete stanje u BiH?
CENIĆ: Nagori su oni uhljupi i poltroni oko vlasti. Takvi da bi se dokazali vođi, spremni su na sve. Počela sam prvo od sebe, onda vlastitog nacionalnog dvorišta, pa sam navukla srpsku vlast i one srbujeće na leđa. U Sarajevu su tada aplaudirali, no kad sam se okrenula dalje, onda ni njima nisam valjala i cela kampanja je krenula. Ali, ja sam i za ratnu vlast i vlast nakon rata bila zvanično nepodobna, tako da mi nije neka novina. Istine radi: u svakoj državi ima ljudi i ima bezmozgna i bezmuda karijeristička masa. Sa ljudima nemam problem ni na jednom pedlju BiH.

MONITOR: Šta Vam znači poruka „Ja sam većina” koja stoji na Vašem bedžu?
CENIĆ: Toliko prebrajamo koga je više i koliko nas je da smo stvorili ogromnu većinu nezadovljnih i obespravljenih. Gde god odem, u bilo koju sredinu u državi, ja pripadam toj većini obespravljenih i poniženih, bez nacionalnog predznaka. Većina sam!

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo