Povežite se sa nama

INTERVJU

SVETLANA CENIĆ, EKONOMISTA IZ BANJALUKE: Korumpirani nas vozaju evropskom kaldrmom

Objavljeno prije

na

MONITOR: Šta se trenutno kuva u bosanskom ekonomskom loncu?
CENIĆ: Navodna Reformska agenda, od koje je još niko nije video gromaglasno najavljenu korist, kao i Extended Fund Facility MMF-a, koji se sad čini mrtav, jer vlast ne ispunjava preuzete obaveze. Standardna priča: sve obećati samo da se dođe do para, onda fingirati rad, a u pozadini blokirati sve. To je kad vam rešenja serviraju izvana, a onaj ko prima platu i izabran je ili postavljen da ih nađe, čeka da dođu na tacni izvana. U međuvremenu, ekonomija sve više tone, dugovi rastu.

MONITOR: A šta u političkom?
CENIĆ: Niski start za izbore 2018. godine. A svaki su nam istorijski, odlučujući i prekretnica. Mrtva je trka ko je bezidejniji: vlast ili opozicija. Vlast gleda da progura još jedan mandat, opozicija piše saopštenja i jaše na istoj matrici već godinama. Čekaju se neke nove snage, koje treba da dođu sa Marsa valjda. No problem je i što te nove snage isti recept primenjuju: formiraj stranku, izaberi doživotnog predsednika, onda odbori sastavljeni od podobnih i odanih, a sve u svemu ljudi koji su kao kesica čaja pustili boju u svakoj toploj tekućini. I dalje velika priča o evropskom putu, a zapravo ga pretvaraju u evropsku kaldrmu od koje dođe i mučnina, jer vozači gledaju da potrefe svaku moguću rupu.

MONITOR: Kakvu ekonomsku budućnost predviđate BiH, koja je jedna od najsiromašnijih država u Evropi?
CENIĆ: Dva scenarija: da se konačno suočimo sa realnošću i otresemo na ledinu, a to će biti kad administracija ne primi jednu platu. Tad su najveći revolucionari. Drugi scenario je da besparicom prinuđeni, vlasti ipak ispune obaveze preuzete pismom namere MMF-u, pa da se agonija malo produži. Kad kažem agonija, mislim da će se suočavanje sa pravim stranjem desiti sigurno, ove pare izvana samo kupuju vreme.

MONITOR: Šta vlast u BiH, a posebno u RS, preduzima da smanji kriminal i korupciju i kakvi su rezultati?
CENIĆ: Ako su korumpirani čelni ljudi, ne pomaže bilo kakva strategija ili akcija. Pravosuđe je rak-rana, takođe, jer njime upravlja ta vrhuška. Šta onda očekivati, već da se analize bave da li lekari uzimaju pare, koliko je policajac uzeo… A stotine miliona nestaje.

MONITOR: Vi vjerujete u održivi razvoj na principu socijalne tržišne ekonomije. Molim Vas da to ukratko objasnite?
CENIĆ: Prvo, održivi razvoj nije samo ekologija, kako se često pogrešno tumači, već podrazumeva takav razvoj društva koji raspoloživim resursima zadovoljava ljudske potrebe, ne ugrožavajući prirodne sisteme i životnu sredinu. Ovde kad čujem da vlast reklamira državu stranim investitorima tako što kaže da imamo resurse i jeftinu radnu snagu, plače mi se. To znači da ih zovu da uzmu porodično blago i angažuju robove.

Socijalna tržišna ekonomija podrazumeva spajanje tržišne privrede i socijalne države. Sve su veće razlike između bogate manjine i siromašne većine, a stvorena je jedna nova klasa, takozvani prekarijat, koju odlikuje nesigurnost, povremeni i privremni rad i niska ili nikakva prava.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o MMF-u?
CENIĆ: Otvoreno iznosim stavove i sa većim delom politike MMF-a se ne mogu složiti. No često sedim sa predstavncima MMF-a i diskutujemo i o neslaganju i viđenjima ekonomskog razvoja. MMF čas predstavljaju kao spasioca, čas kao Baba-rogu, u zavisnosti kad im politički zatreba. Kad se isprazni kasa, onda su spasioci i oslanjaju se na njihovu pamet, a kad krene realizacija, onda se kriju iza njihovih leđa.

MONITOR: Komentarišući izjave evropskih zvaničnika o BiH, koji konstantno izražavaju zadovoljstvo napretkom BiH u sferi evropskih integracija, jednom ste rekli: “Došao Wigemark da me ubijedi i kaže, divno, impresioniran napretkom. Kojim impresioniran, na čemu si čovječe. Šta uzimaš, ko ti je diler, daj mi ga”.
CENIĆ: Kao da nas stimulišu, valjda, pa prvo impresionarani, onda razočarani? Izem ti takvu stimulaciju ako ćemo se lagati stalno. Međunarodni predstavnici grade karijeru, a mi stalno gradimo tuđe karijere. Pravo glasačko meso i slepi i gluvi sledbenici. Onda neka da i nama to što uzima i zbog čega vidi sve lepo, pa da i nama bude tako. Ionako imamo neobrađene zemlje više nego obrađene, pa da zasejemo i svako jutro se naduvamo, pa i glad lakše pada. Prava nećemo ni da tražimo. Drugo, kao da ne sluša zapaljive izjave i odvratnu retoriku, koja truje na dnevnoj bazi, pa neka i nama da to od čega se ne vidi i ne čuje.

MONITOR: Kakva je regionalna saradnja u ekonomiji?
CENIĆ: Mnogo priče, malo rezultata. Kad god se politika regionalno sastane, samo velike reči. Saradnja je najviše zahvaljujući upornim privrednicima i njihovim motivima. Međutim, prostora je strahovito mnogo, jer smo donedavno bili deo jedne ekonomije, naslonjeni smo jedni na druge, a da ne govorim o mogućnostima zajedničkih infrastrukturnih projekata i zajedničkog ulaganja u istraživanje i razvoj. Pojedinačno smo slabi i siromašni, zajedno je to ipak i veće tržište i veća snaga. Milion puta sam već javno rekla da je samo interes večan. Ne moramo se voleti, ali daj da funkcionišemo na zajedničkom interesu, jer interes nije prolazan, za razliku od ljubavi.

MONITOR: Je li politika progutala ekonomiju?
CENIĆ: Kao i u svim zemljama, gde je ne sceni klijentelistički odnos i divlji kapitalizam, politika nameće ekonomiji i davi je. Ekonomiju teško da iko sluša, odnosno teško da iko i zna i razmišlja o tome da i kad se reketira i uzima lopatom, ne može doveka, ako se ne razmišlja da privreda treba da preživi i napreduje. Od koga ćeš sutra uzeti ako si podavio sve?! Mislim da posebno u Republici Srpskoj dolaze u tu fazu, pa je čak i odziv na tendere slab: em im neće biti plaćeno ko zna kada, em moraju dati pare u privatan džep.

MONITOR: Kakve sve prepreke ekonomiji postavljaju političari?
CENIĆ: Nerazumevanje i neznanje nas ubi, kao i jeftini politički poeni. Dovoljno je da seju strah, pa da odmah stanu investicije. Da ne govorim o eksperimentima, svaki čas menjanje pravila igre. Posebna je priča što ne znaju šta je stvaranje novog radnog mesta, da to podrazumeva ulaganje u istraživanje i razvoj, što je u BiH manje od statističke greške.

MONITOR: Povodom jednih izbora u BiH rekli ste da će pobijediti budale i sa jedne i sa druge strane, jer budale uvijek glasaju za budale. Važi li to i danas?
CENIĆ: Naravno. Kako možeš da daš glas onome ko te izvarao nebrojeno puta? Kako možeš da očekuješ da će se promeniti onaj ko te i doveo u ovakvo jadno stanje? Biramo sebi na sliku i priliku.

MONITOR: Ko je i zašto 11. jula u Banjaluci *** najavio organizovanje mitinga podrške Ratku Mladiću, koji je ipak otkazan?
CENIĆ: Zar je teško pogađati? Pitanje je to i za vlast i za opoziciju. Za vlast koja to podržava, a za opoziciju koja priča o tome da svako ima pravo da izrazi mišljenje. Samo dodatno jeftino srbovanje u vreme kada se obeležava neviđena tragedija . A to će nas koštati, verujte. Takva nevaspitanost i neosetljivost je kontarproduktivna i po samu vlast. Videćete.

MONITOR: Zašto je kolumnista Buke Dragan Bursać prije nekoliko dana morao da se *skloni iz Banjaluke? ***
CENIĆ: Dragan Bursać je verovatno dobio savet da se skloni dok prođe 11. juli i zbog obeležavanja srebreničke tragedije i zbog organizacije podrške Mladiću u Banjaluci. Povod je upravo tekst koji je o tome napisao. Uzavrele strasti kao produkt trovačke politike. Čak i neki Srbi, koji se smatraju inteligentnijim, kažu da Bursać doprinosi povećanju tenzija, a ne smanjenju. Šta mislite šta tek misle oni ograničeni kao francuski balkon?! Ne prašta se čišćenje vlastite avlije, znam to na svojoj koži.

MONITOR: Vi ste nekadašnja ministrica finansija u RS, sve postidiplomske studije, pa i doktorate, završavali ste vani, pišete kolumne, bavite se konsultacijama i istraživačkim radom, a nemate stalno zaposlenje i na nekoj ste vrsti crne liste. Kako to?
CENIĆ: Uvek radim i učim. Penziju neću dočekati, sve usluge lekara sama plaćam, jer kasno mi je da se prodajem i budem ovca u nečijem stadu. Odlučila sam se za rad po ugovoru za onoliko koliko znam, pa me ne može ucenjivati kako kome padne na pamet. Kad sam dospela na prvo mesto te neke crne liste u Republici Srpskoj, fakulteti su raskinuli ugovor sa mnom, valjda da se dodvore vođi. Pa, ja sam pročitala mnogo više od Crvenkape ili nadnaslova u novinama, ceo život se izdržavam od rada, a ne od bogatog tate ili poltičke partije. Titule su danas najmanje bitne, bitno je znaš ili ne znaš, hoćeš li ili nećeš da radiš. Radila sam i radiću. Sad sam na čelu regionalne poslovne asocijacije Biznis plus, koja okuplja privrednike iz bivših jugoslovenskih republika, pa i to pokazuje moje opredeljenje. Niko od mojih nije na budžetu.

I da naglasim za one koji ne znaju: moji rezultati kao ministra finansija su još uvek nedostižni i najbolji u posleratnoj istoriji. Da ne bude zabune.

MONITOR: Sa kim imate najviše problema zbog toga što godinama argumentovano i oštro kritikujete stanje u BiH?
CENIĆ: Nagori su oni uhljupi i poltroni oko vlasti. Takvi da bi se dokazali vođi, spremni su na sve. Počela sam prvo od sebe, onda vlastitog nacionalnog dvorišta, pa sam navukla srpsku vlast i one srbujeće na leđa. U Sarajevu su tada aplaudirali, no kad sam se okrenula dalje, onda ni njima nisam valjala i cela kampanja je krenula. Ali, ja sam i za ratnu vlast i vlast nakon rata bila zvanično nepodobna, tako da mi nije neka novina. Istine radi: u svakoj državi ima ljudi i ima bezmozgna i bezmuda karijeristička masa. Sa ljudima nemam problem ni na jednom pedlju BiH.

MONITOR: Šta Vam znači poruka „Ja sam većina” koja stoji na Vašem bedžu?
CENIĆ: Toliko prebrajamo koga je više i koliko nas je da smo stvorili ogromnu većinu nezadovljnih i obespravljenih. Gde god odem, u bilo koju sredinu u državi, ja pripadam toj većini obespravljenih i poniženih, bez nacionalnog predznaka. Većina sam!

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo