U prologu knjige Apolon i vjera (Apollo and the Faith), Robert Brauning (Browning) piše: ,,Jedan minut uspjeha dovoljan je da iskupi i opravda godine, godine i godine neuspjeha!”
Poruka sa Olimpijskih igara u Londonu je da je i manje od 10 sekundi dovoljno da iskupi cijeli život neuspjeha! Ovaj apodiktički stav potpuno podređuje ljudski život prisustvu i odsustvu onog neobičnog, magičnog, magnetičnog i enigmatičnog fenomena koji označava riječ ,,uspjeh”! Uspjeh je, zaista, jedinstvena kategorija! Uspjeh je pojam za koji je teško, a zapravo i nemoguće, pronaći ontološki i epistemološki ekvivalent. Iako nema nikakvu materijalnu, predmetnu realnost, niti se može konstatovati čulima ni najosjetljivijim detektorima, ipak su njegovi efekti na materijalnu realnost veoma konkretni, a kod najvećih uspjeha, suma konkretnih socijalnih i socijalno-psiholoških konsekvenci je upravo spektakularna, kako po dimenzijama, tako i po intenzitetu! Ako je neuspjeh izvor svake depresije, uspjeh pretvara sve depresije u pravu euforiju; bolove koje ne može ublažiti ni najjači analgetik, uspjeh otkloni kao rukom odnesene! Osim što je univerzalni anestetik koji nikada nije omanuo, uspjeh je i stimulans jači od bilo koje druge prirodne ili sintetičke droge, kadar da hronični očaj u trenutku pretvori u neobuzdanu ekstazu!
A čudnije od svega je da veličina uspjeha ni najmanje ne zavisi od stvarnih efekata uspješnog čina! I objektivno potpuno beznačajan čin, lišen bilo kakvih konkretnih efekata po svijet i poredak stvari u njemu, može prerasti u najveći uspjeh ljudskog roda u datom trenutku!
Sjetite se raspojasanih usklika komentatora sa nedavnih olimpijskih igara u Londonu, kada je Usein Bolt pobijedio u trci na 100 i na 200 metara, a onda i u štafeti Jamajke 4X100 metara!
,,Usain Bolt je danas postao gospodar Londona, gospodar olimpijskih igara, gospodar svijeta!”, bila je možda najekstremnija, ali ni izdaleka osamljena formulacija ovakvih pretjerivanja! Sam Bolt je sebe proglasio za živu legendu i gospodara svjetske atletike. Čak je i predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, Žak Rog, bio prisiljen da porekne svoje rezerve prema Boltovim rezultatima date u izjavi prethodnog dana i da javno prizna: ,,Bolt je autentični genije i veliki šampion!”
A šta je to uradio Bolt? Pretrčao je 100 metara ispod 10 sekundi (9.63) i 200 metara ispod 20 sekundi (19.32). To odgovara brzini od oko 38 km/h. Sama po sebi, ta činjenica nije izazvala nikakve promjene na stanje u svijetu, nije čak promijenila ni putanju jednog jedinog mrava! A što se tiče brzine, evo jedne istinite priče: Jednog dana, na uskom planinskom putu, pred moj automobil istrčalo je jedno tele. Čitavih 500-600 metara ispred mog automobile trčalo je uplašeno tele konstantnom brzinom od oko 45 km/h, dakle znatno brže nego Bolt na 100 i na 200 metara!!
Genije i živa legenda, a sporiji od običnog teleta!?
Iluzija svjetskog uspjeha počiva na činjenici da mi zavisimo od divljenja drugih ljudi! Živjeti autentično u tuđoj imaginaciji, kao jedinom mjestu na kom postojimo, graditi istinu o sebi na aplauzu miliona anonimnih ljudi – uistinu, sujeta, sve je samo sujeta na ovom svijetu!
Jedan trezveniji pristup otkriva nam istinu da je ,,…Ono što ljudi nazivaju uspjehom, samo priprema za naredni neuspjeh” (August Strindberg, Drama sna – A Dream Play). Ne precjenjujte se, ljudi i ne uznosite se! Jer je i najbrži od vas sporiji od običnog planinskog teleta!
Ako mene pitate, reći ću vam otvoreno! Uspjeh, istinski vrijedan uspjeh za čovjeka jeste da ujutro ustane zdrav iz svoje postelje, i da naveče zdrav legne u svoju postelju, a u međuvremenu da ne učini nikome ništa nažao, možda nekoga obraduje i nekome pomogne, da radi ono što voli i ne učini ništa čega bi se stidio! Onaj uspjeh je masovna iluzija, ovaj uspjeh je pojedinačna istina. Ono je višnja na torti, ovo je kruh naš nasušni!
Ferid MUHIĆ