Povežite se sa nama

OKO NAS

IMENOVANJE ULICA U PODGORICI: Ja tebi muftiju ti meni popa

Objavljeno prije

na

Dio stanovnika Zagoriča priprema peticiju zbog, kako kažu, nepoštovanja njihove volje prilikom imenovanja ulica u ovom podgoričkom naselju. Predsjednik Mjesne zajednice Zagorič Slobodan Radošević za Monitor kaže da su do sada sakupili oko 400 potpisa jer su nezadovoljni radom Savjeta za davanje predloga naziva naselja, ulica i trgova.

Zbog imenovanja ulica MZ Zagorič je zaratio sa opštinskim službama Glavnog grada. Predsjednik ove mjesne zajednice odbio je da da saglasnost za imenovanje sljedećih ulica – popa Dukljanina, Alekse i Cvjetka Ivanovića, Stoje Marković, kralja Bodina, Radosava Božovića, Tina Ujevića, Tešana Podrugovića, Stevana Mokranjaca, Ivana Antona Nenezića i Stjepana Zanovića.

,,Nijesam tumačio prijedloge. Tvrde da sam ja protiv ulice kralja Bodina i Tina Ujevića. A ja upravo njih branim od njihovog javašluka. Kralj Bodin zaslužuje bulevar, a ne neku straćaru od ulice”, kaže Radošević.

Radošević je optužio Savjet da radi nezakonito ističući da prije razmatranja predloga treba da traži saglasnost MZ. ,, Mi samo podržavamo zakon. Problem je što se ne poštuje procedura i volja građana. I zbog toga ne dajemo saglasnost”, kaže Radošević.

Iz Glavnog grada to osporavaju i tvrde da se saglasnost Mjesne zajednice traži tek nakon saglasnosti članova Savjeta za imenovanje naselja, ulica i trgova.

Na optužbe da ne poštuju volju građana predsjednik Savjeta Cvetko Vukčević navodi jedan od primjera – kada je nakon 3000 potpisa na Fejsbuku ulica kod Dječjeg parka na Kruševcu dobila ime pjesnika Dragana Radulovića.

Sporenja između MZ Zagorič i Savjeta traju odavno. Radošević tvrdi da su sve njihove preloge za imenovanje ulica u ovom naselju članovi savjeta ignorisali. Podsjeća kako se predsjednik Savjeta Cvetko Vukčević u medijima hvalio da je sam predložio i imenovao 60 ulica. Kaže da su za 15 godina, usvojena samo dva predloga ove MZ – ulice slikara Branka Stamatovića i Božidara Darmanovića, načelnika Ginekološko- akušerskog odjeljenja KC.

Vukčević, predsjednik Savjeta koji je u posljednjih deset godina ,,krstio” 165 podgoričkih ulica i pet mostova, za Monitor s druge strane tvrdi da je korijen tog sukoba oko imenovanja Komanske ulice u Zagoriču. ,,Smatrali smo da su Komani dio Podgorice, a i kad bi se davala ulica takvog naziva trebalo bi izabrati neku koja ide prema Komanima. Tako da je tadašnji Savjet odbio taj predlog smatrajući da bi to bila greška”.

Radošević objašnjava da je MZ Zagorič svojevremeno dostavila Savjetu 48 potpisa stanovnika tada neimenovane ulice, koju mahom naseljavaju porodice iz Komana, sa predlogom da se ta ulica nazove Komanska. U obrazloženju su naveli da pojedine ulice u Podgorici nose naziv po plemenima, nahijama… ,,Komisija je kazala da je taj predlog dobar. I onda je jednog dana samo osvanuo natpis Alfred Tenison. I nakon toga smo tražili da se Tenisonu da neimenovana susjedna ulica. Obrazložio sam to sa ‘lordu Tenisionu je svejedno, a građanima nije’. Nijesu prihvatili”, kaže Radošević.

On navodi i slučaj kada su građani preko čijeg imanja prolazi ulica tražili da se imenuje po njihovom pretku Janku Vučiniću, piscu čija su djela zastupljena u crnogorskim udžbenicima. Komisija je ulici dala naziv slikara Nika Đurovića. Kada su stigle table, stanovnici su potjerali službenike. Tako da je ta ulica i dan danas bez tabli.

Zbog ovakvog činjenja, kaže Radošević, MZ je još početkom 2000-ih prekinula saradnju sa Savjetom.

,,Njihova elementarna greška je što ne uočavaju da mi nijesmo Savjet za davanja imena ulica, nego prijedloga, a imena usvaja Skupština Podgorice. Smatam da je problem što nijesmo imali neposrednog kontakta sa članovima MZ Zagorić. A da je došlo do njega vjerujem da bi se dogovorili”, kaže Vukčević.

Iz MZ Zagorič kažu da im posebno smeta što Savjet imenuje ulice koje se nalaze u park šumi Zagorič, u zoni vodoizvorišta, pored željeznice. ,,Svih šest ulica je u zoni uzurpacije državnog zemljišta, na kojem nije završen proces restitucije. Sve bez DUP-a, uz divlju gradnju. U zoni u kojoj se ne zna da li će te ulice sjutra postojati”, kaže Radošević.

Vukčević odgovara da u Savjetu kao saradnika imaju i predstavnika urbanista koji članovima Savjeta opisuje ulicu, ne ulazeći u to da li je ona na uzurpiranom zemljištu.

Radošević optužuje Savjet za svojevrsnu trgovinu nazivima ulica: ,,Tamo se trguje, poput onoga ja tebi muftiju ti meni popa. Čini mi se da nemaju jasne kriterijume za imenovanje ulica”.

Vukčević s druge strane kaže da su ponekad pravili kompromise ali da su uspjeli da uspostave jasna pravila. Ističe da se, i pored raznolikog partijskog sastava Savjeta, nije desilo da neko od članova glasa protiv predloženog naziva. Bilo je uzdržanih.

,,Najviše je ljutnje kada pojedini predlože svoje pretke, rođake pa kada vide da im predlog nije prošao”, kaže Vukčević. Iako je u ranijem periodu bili primjera da su ulice dobijali i oni koji nijesu nosioci spomenica, niti narodni heroji, smatra da nije dobro mijenjati imena ulica. ,,To do sada nijesmo praktikovali. Ranije je bilo da se imena ulica daju po čisto plemeničkoj liniji. Ali činjenica je da su ti ljudi poginuli za ovu državu. Mijenjanje imena ulica bilo bi kao da ih ponovo ubijamo”.

Savjet posljednjih godina nastoji da donekle ublaži prevagu imenovanja po ratnicima i junacima, pa sve više predlaže istaknute slikare, muzičare, književnike. I tu ima problema jer strukovna udruženja, kao ni pojedinci ne daju predloge za istaknute umjetnike.

Na pitanje da li ima političkih pritisaka, Vukčević odgovara: ,,Pita me jedan funkcioner, prije par godina, jesi predvidio ulicu za mene. Rekao sam mu – Tvoje je samo da umreš, ostalo je moj posao”.

Pripravnički

,,Imali smo Ulicu Petra Prvog. On je ‘odradio pripravnički’ u jednoj uskoj ulici, a onda je dobio bulevar. I Mihailo Lalić je u Zagoriču imao sokak pored škole, pa je preseljen. Nije dobro to što Zagorič služi da velikani odrade pripravnički dok se ne izgrade bulevari. Treba li kralj Bodin da odradi pripravnički pa da dobije bulevar”, pita se Radošević. Vukčević objašnjava: ,,Logično je bilo da jedna od najvećih crnogorskih ličnosti Petar Prvi dobije bulevar, na ponos grada. A kada se ostvarila mogućnost da jedan od najvećih crnogorskih pisaca Lalić dobije ulicu pored Univerziteta i tu smo mogućnost iskoristili”.

Investitorske ulice

Monitor je već pisao o običaju da kako koji investitor dođe u Crnu Goru, tako glavni grad na poklon iz te zemlje dobije spomenik ili podgorička vlast prigodno imenuje ulicu. U čast investitora iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Azerbejdžana, Podgorica je prošle godine dobila Ulicu šeika Zaid Bil Sultana Al Nahijana i Ulicu Baku. ,,Bilo je predloga da se imenuje ulica UAE. Odbili smo taj predlog jer nema ni 50 godina od osnivanja te države. Prihvatili smo El Zaida jer je on bio prvi vladar u muslimanskom svijetu koji je omogućio ženama da uđu u parlament. Zbog poslovnih veza sa Azerbejdžanom imenovali smo Ulicu Baku. Zbog dobrih odnosa sa Turskom razmišlja se da Podgorica dobije ulicu po glavnom gradu Turske – Ankarska”, kaže Vukčević.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo