Povežite se sa nama

OKO NAS

IMENOVANJE ULICA U PODGORICI: Ja tebi muftiju ti meni popa

Objavljeno prije

na

ulica

Dio stanovnika Zagoriča priprema peticiju zbog, kako kažu, nepoštovanja njihove volje prilikom imenovanja ulica u ovom podgoričkom naselju. Predsjednik Mjesne zajednice Zagorič Slobodan Radošević za Monitor kaže da su do sada sakupili oko 400 potpisa jer su nezadovoljni radom Savjeta za davanje predloga naziva naselja, ulica i trgova.

Zbog imenovanja ulica MZ Zagorič je zaratio sa opštinskim službama Glavnog grada. Predsjednik ove mjesne zajednice odbio je da da saglasnost za imenovanje sljedećih ulica – popa Dukljanina, Alekse i Cvjetka Ivanovića, Stoje Marković, kralja Bodina, Radosava Božovića, Tina Ujevića, Tešana Podrugovića, Stevana Mokranjaca, Ivana Antona Nenezića i Stjepana Zanovića.

,,Nijesam tumačio prijedloge. Tvrde da sam ja protiv ulice kralja Bodina i Tina Ujevića. A ja upravo njih branim od njihovog javašluka. Kralj Bodin zaslužuje bulevar, a ne neku straćaru od ulice”, kaže Radošević.

Radošević je optužio Savjet da radi nezakonito ističući da prije razmatranja predloga treba da traži saglasnost MZ. ,, Mi samo podržavamo zakon. Problem je što se ne poštuje procedura i volja građana. I zbog toga ne dajemo saglasnost”, kaže Radošević.

Iz Glavnog grada to osporavaju i tvrde da se saglasnost Mjesne zajednice traži tek nakon saglasnosti članova Savjeta za imenovanje naselja, ulica i trgova.

Na optužbe da ne poštuju volju građana predsjednik Savjeta Cvetko Vukčević navodi jedan od primjera – kada je nakon 3000 potpisa na Fejsbuku ulica kod Dječjeg parka na Kruševcu dobila ime pjesnika Dragana Radulovića.

Sporenja između MZ Zagorič i Savjeta traju odavno. Radošević tvrdi da su sve njihove preloge za imenovanje ulica u ovom naselju članovi savjeta ignorisali. Podsjeća kako se predsjednik Savjeta Cvetko Vukčević u medijima hvalio da je sam predložio i imenovao 60 ulica. Kaže da su za 15 godina, usvojena samo dva predloga ove MZ – ulice slikara Branka Stamatovića i Božidara Darmanovića, načelnika Ginekološko- akušerskog odjeljenja KC.

Vukčević, predsjednik Savjeta koji je u posljednjih deset godina ,,krstio” 165 podgoričkih ulica i pet mostova, za Monitor s druge strane tvrdi da je korijen tog sukoba oko imenovanja Komanske ulice u Zagoriču. ,,Smatrali smo da su Komani dio Podgorice, a i kad bi se davala ulica takvog naziva trebalo bi izabrati neku koja ide prema Komanima. Tako da je tadašnji Savjet odbio taj predlog smatrajući da bi to bila greška”.

Radošević objašnjava da je MZ Zagorič svojevremeno dostavila Savjetu 48 potpisa stanovnika tada neimenovane ulice, koju mahom naseljavaju porodice iz Komana, sa predlogom da se ta ulica nazove Komanska. U obrazloženju su naveli da pojedine ulice u Podgorici nose naziv po plemenima, nahijama… ,,Komisija je kazala da je taj predlog dobar. I onda je jednog dana samo osvanuo natpis Alfred Tenison. I nakon toga smo tražili da se Tenisonu da neimenovana susjedna ulica. Obrazložio sam to sa ‘lordu Tenisionu je svejedno, a građanima nije’. Nijesu prihvatili”, kaže Radošević.

On navodi i slučaj kada su građani preko čijeg imanja prolazi ulica tražili da se imenuje po njihovom pretku Janku Vučiniću, piscu čija su djela zastupljena u crnogorskim udžbenicima. Komisija je ulici dala naziv slikara Nika Đurovića. Kada su stigle table, stanovnici su potjerali službenike. Tako da je ta ulica i dan danas bez tabli.

Zbog ovakvog činjenja, kaže Radošević, MZ je još početkom 2000-ih prekinula saradnju sa Savjetom.

,,Njihova elementarna greška je što ne uočavaju da mi nijesmo Savjet za davanja imena ulica, nego prijedloga, a imena usvaja Skupština Podgorice. Smatam da je problem što nijesmo imali neposrednog kontakta sa članovima MZ Zagorić. A da je došlo do njega vjerujem da bi se dogovorili”, kaže Vukčević.

Iz MZ Zagorič kažu da im posebno smeta što Savjet imenuje ulice koje se nalaze u park šumi Zagorič, u zoni vodoizvorišta, pored željeznice. ,,Svih šest ulica je u zoni uzurpacije državnog zemljišta, na kojem nije završen proces restitucije. Sve bez DUP-a, uz divlju gradnju. U zoni u kojoj se ne zna da li će te ulice sjutra postojati”, kaže Radošević.

Vukčević odgovara da u Savjetu kao saradnika imaju i predstavnika urbanista koji članovima Savjeta opisuje ulicu, ne ulazeći u to da li je ona na uzurpiranom zemljištu.

Radošević optužuje Savjet za svojevrsnu trgovinu nazivima ulica: ,,Tamo se trguje, poput onoga ja tebi muftiju ti meni popa. Čini mi se da nemaju jasne kriterijume za imenovanje ulica”.

Vukčević s druge strane kaže da su ponekad pravili kompromise ali da su uspjeli da uspostave jasna pravila. Ističe da se, i pored raznolikog partijskog sastava Savjeta, nije desilo da neko od članova glasa protiv predloženog naziva. Bilo je uzdržanih.

,,Najviše je ljutnje kada pojedini predlože svoje pretke, rođake pa kada vide da im predlog nije prošao”, kaže Vukčević. Iako je u ranijem periodu bili primjera da su ulice dobijali i oni koji nijesu nosioci spomenica, niti narodni heroji, smatra da nije dobro mijenjati imena ulica. ,,To do sada nijesmo praktikovali. Ranije je bilo da se imena ulica daju po čisto plemeničkoj liniji. Ali činjenica je da su ti ljudi poginuli za ovu državu. Mijenjanje imena ulica bilo bi kao da ih ponovo ubijamo”.

Savjet posljednjih godina nastoji da donekle ublaži prevagu imenovanja po ratnicima i junacima, pa sve više predlaže istaknute slikare, muzičare, književnike. I tu ima problema jer strukovna udruženja, kao ni pojedinci ne daju predloge za istaknute umjetnike.

Na pitanje da li ima političkih pritisaka, Vukčević odgovara: ,,Pita me jedan funkcioner, prije par godina, jesi predvidio ulicu za mene. Rekao sam mu – Tvoje je samo da umreš, ostalo je moj posao”.

Pripravnički

,,Imali smo Ulicu Petra Prvog. On je ‘odradio pripravnički’ u jednoj uskoj ulici, a onda je dobio bulevar. I Mihailo Lalić je u Zagoriču imao sokak pored škole, pa je preseljen. Nije dobro to što Zagorič služi da velikani odrade pripravnički dok se ne izgrade bulevari. Treba li kralj Bodin da odradi pripravnički pa da dobije bulevar”, pita se Radošević. Vukčević objašnjava: ,,Logično je bilo da jedna od najvećih crnogorskih ličnosti Petar Prvi dobije bulevar, na ponos grada. A kada se ostvarila mogućnost da jedan od najvećih crnogorskih pisaca Lalić dobije ulicu pored Univerziteta i tu smo mogućnost iskoristili”.

Investitorske ulice

Monitor je već pisao o običaju da kako koji investitor dođe u Crnu Goru, tako glavni grad na poklon iz te zemlje dobije spomenik ili podgorička vlast prigodno imenuje ulicu. U čast investitora iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Azerbejdžana, Podgorica je prošle godine dobila Ulicu šeika Zaid Bil Sultana Al Nahijana i Ulicu Baku. ,,Bilo je predloga da se imenuje ulica UAE. Odbili smo taj predlog jer nema ni 50 godina od osnivanja te države. Prihvatili smo El Zaida jer je on bio prvi vladar u muslimanskom svijetu koji je omogućio ženama da uđu u parlament. Zbog poslovnih veza sa Azerbejdžanom imenovali smo Ulicu Baku. Zbog dobrih odnosa sa Turskom razmišlja se da Podgorica dobije ulicu po glavnom gradu Turske – Ankarska”, kaže Vukčević.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo