Povežite se sa nama

OKO NAS

UNIŠTAVANJE ULCINJSKE SOLANE: Privatizacija kao zemljotres

Objavljeno prije

na

Ko je ovih dana vidio ostatke ostataka ulcinjske Solane potvrdiće da su posljedice katastrofalnog zemljotresa iz 1979. godine bile znatno manje. ,,Ovo najviše sliči Vukovaru, ali je i tamo neka kuća poslije tri mjeseca žestokog granatiranja i bombardovanja ostala čitava. Ovđe ništa više nije ucijelo ostalo”, komentarišu prolaznici kada prođu pored ove najstarije firme u Ulcinju.

Ne zna se zaista što je gore: zapuštenost bazena u kojima bi već trebalo da se nalazi morska so za kristalizaciju, srušeni nasipi, ruinirana upravna zgrada, zarđala mehanizacija… I čovjeku dođe da zaplače.

Sjećam se da smo kao učenici četvrtog razreda gimnazije dvije sedmice punili vreće ,,slanim kristalima” kako bi zaradili za ekskurziju. I tim parama cijelo naše odjeljenje obišlo je bivšu Jugoslaviju. I svi bijahu zadovoljni: ta 53. berba bijaše berićetna. Dobro za čitavi Ulcinj i posebno za 470 radnika Solane. Danas ih je preostalo deset puta manje, a sve je do sada učinjeno da se i oni išćeraju s posla! Jer, kome je više do proizvodnje soli na prirodan način, uz pomoć sunca i vjetra.

Trenutni većinski upravljač Solane – Eurofond, tvrdi da se to ne isplati!

Nedavno je na sjednici skupštinske komisije za praćenje privatizacije direktor Eurofonda Boiša Šotra priznao ono što su mnogi ranije govorili: akcije Solane su kupljene na berzi da bi se skupo prodale. Računica je zaista jednostavna: kupiti ogroman prirodni i privredni resurs na površini od 15,2 miliona metara kvadratnih, a onda pokušati da se on proda po 250 puta većoj cijeni. I to je moguće u zemlji u kojoj se vlada ,,tržišno” ponaša. Njeni članovi, na čelu sa prvim ministrom, do bola neuvjerljivo ponavljaju da žele da se sačuva proizvodnja soli, dok se godinama sistematski i planski sve čini da Solani ne ostane ništa osim zemljišta. Da ta firma praktično umre! Sada Eurofond od države još sudski traži da mu se prizna pravo svojine, umjesto prava korišćenja. A iz institucije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore se pozivaju na međunarodne konvencije u kojima se Solana tretira kao ,,zaštićeno područje od međunarodnog značaja za boravak ptica”.

,,Ptice koje tamo borave i koje treba da budu pokretač turističkog razvoja zaleđa Velike plaže nijesu ‘crnogorske ptice’, jer one dolaze sa drugih područja”, kaže predsjednik Pozitivne Crne Gore Darko Pajović i ističe da međunarodne i domaće ornitološke organizacije neće skrštenih ruku posmatrati ubijanje Solane.

Ali, samo dok ima slane vode u njenim bazenima ptice će dolaziti. Plitka slana voda, bogata organizmima koji žive u mulju, a u nekim bazenima i ribom, privlači vodene ptice, koje na Solani nalaze dovoljno hrane i mir. Ako ona i ubuduće ne bude sigurno odmorište i hranilište na selidbenom putu, ptica više biti neće. Tražiće druge prostore i koridore. Na ovoj kulturnoj laguni registrovana je 241 vrsta, što je polovina ukupnog broja registrovanih u Evropi.

Solana je, inače, prije osam decenija nastala kao vještački, od strane čovjeka dirigovani ekosistem. I samo je on u stanju da ga poremeti. Dakako, na svoju štetu i na štetu biljnog i životinjskog svijeta. Pokazuje to i slučaj sa, kako kaže ulcinjski ekolog Dželal Hodžić, sa Solaninom sestrom, kanalom Port Milena. To nekada najveće mrijestilište ribe na Mediteranu, postalo je prava ,,ekološka bomba”, dok fotografije kanala sa atraktivnim ribarskim kućicama (kalimere) ispred kojih se nalaze ribarske mreže i dalje obilaze svijet.

U slučaju da uskoro ne počne upumpavanje morske vode na bazene Solane, Ulcinju prijeti najezda komaraca. Jer, sve dok nije izgrađena Solana i morska voda prodrla u Zogajsko blato (koje je često ispod nivoa mora), taj je prostor bio izvorište malaričnog komarca. Već ga na Solani ima u rojevima, što bi trebalo da bude alarm za sve u Ulcinju i u Crnoj Gori da se najozbiljnije pozabave ovim sada već i zdravstvenim pitanjem koje se opasno nadvija nad žiteljima ovoga grada i njihovim potencijalnim gostima.

,,Ukoliko uspijete da očuvate životnu sredinu ne morate brinuti za svoju budućnost”, poručio je prije pet godina na konferenciji u Ulcinju, koja je okupila ornitologe iz čitave Evrope, funkcionere Evropske unije i Savjeta Evrope, predsjednik njemačke fondacije Euronatur dr Hartmut Vogtman.

A struja, potrebna za rad pumpi koje ispumpavaju kišnicu i dovode vodu iz mora, je Solani isključena zbog duga od 21 hiljadu eura. Za pripremu berbe potrebno je, prema riječima Šotre, između 250 i 350 hiljada eura. Doista: da li zbog manje od 400 hiljada eura treba da strijepi cijeli Ulcinj da će se poremetiti ekosistem na tom predivnom području i da nestanu Solana, solare i ptice. Tradicija, zdravlje i budućnost desetina hiljada ljudi i generacija koje još nijesu rođene. Samo da bi se ostvarila očekivanja akcionara nekog fonda da se ,,dionice kupuju jeftino, a prodaju skupo”.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo