Povežite se sa nama

OKO NAS

REGULACIJA SLIVA RIJEKE BOJANE I VODOSTAJA SKADARSKOG JEZERA: ,,Testament” Envera Hodže

Objavljeno prije

na

Ada-Bojana

Ove zime žitelji Zetske ravnice i naselja duž rijeke Bojane mogli su da odahnu. Nije bilo poplava kao prije tri godine kada je Skadarsko jezero dostiglo najveći ikada izmjereni nivo, što je prouzrokovalo ogromne materijalne štete stanovništvu u Crnoj Gori i Albaniji, a Bojana sedmicama plavila naselja u svom gornjem toku. Samo pukom srećom nije došlo do izlivanja te rijeke u donjem toku, što bi dovelo do ugrožavanja nekoliko hiljada ljudi u Štoju i Ulcinjskom polju.

Ta drama potvrdila je mišljenje stručnjaka da su glavni faktori koji su uzrokovali poplave promjene korita Drima, glavne pritoke Bojane, kao i zasutost korita ove rijeke koja zbog povećanog nivoa padavina i dotoka ne može da primi svu količinu vode koja se odliva iz Skadarskog jezera. U ekstremnim situacijama Drim unosi u Bojanu i do nekoliko hiljada metara kubnih vode, što profil njezinog korita ne može da apsorbuje. Ulcinjani i Skadrani za ovaj fenomen koriste termin ,,prevrije”. Jer, njezina propusna moć je samo oko 2600 metara kubnih u sekundi, što je 2,5 puta manje nego što je potrebno da bi se spriječile eventualne poplave i njihove posljedice. Činjenica je takođe da taj poduhvat izuzetno mnogo košta i da ga ove dvije države ne mogu finansirati iz svojih budžeta. Zato su dvije vlade sredinom decembra 2010. godine potpisale Memorandum o razumijevanju. No, ako se zna kakva opasnost prijeti i posebno ako se ima u vidu stanje na terenu, malo je toga do sada učinjeno na crnogorskoj strani. Tek neki projekti i elaborati, sanirani nasipi u dužini od devet kilometara, pročišćavan desni rukavac Bojane. Ostaje, ipak, ključna stvar: produbljivanje i proširivanje korita Bojane. Problem koji je prisutan već 155 godina, odnosno od kada je Drim (u zimu 1858/59) probio

jedan rukavac južno od Skadra i počeo se, osim kod Lješa u Jadransko more, ulivati i u Bojanu. Nakon što je na ušću Bojane u more potonuo italijanski brod, 1858. godine, nanosima velikih količina trske i mulja, stvoreno je ostrvo Ada. Od tada je nastao novi problem: ulaz u Bojanu na desnom kraku je postao veoma težak, jer je dubina na njemu tek od četiri do osam stopa (1,20 do 2,40 m). I ne samo to, već od svakog nevremena taj se pravac mijenja. Zbog toga je bio veoma otežan ulaz brodovima koji su tada ulazili u Bojanu i plovili do Sv. Srđa đe bi istovarali svoje terete ili bi oni bili prekrcani na brodove manjeg gaza (marcilijane, fuste, brigantine ili lundre, koje su potom plovile dalje u Skadarsko jezero). U arhivama se čak navodi da su Bojanom ulazile u Jezero galere sottile, brod tanak i lak, sa malim gazom, koji je služio isključivo u vojničke svrhe. Već osam decenija na Bojani nema većih brodova, ali priča kako tu rijeku dugu 44 kilometra treba učiniti plovnom za veće brodove i kako Jezero može biti prekrasno zimovalište za jahte ne prestaju se ponavljati. Posebno u svim strategijama razvoja i u još češćim predizbornim kampanjama.

Nedavno je u Tirani objavljen tajni dnevnik bivšeg komunističkog diktatora Envera Hodže iz kojeg se vidi da je posljednjih mjeseci svoga života i on imao planove za ovo područje i da je zbog toga bio spreman da popravi odnose sa posttitoističkom Jugoslavijom. Hodža je navodio da „treba produbiti Bojanu i regulisati ukupni vodni sistem Drima, Bojane i Skadarskog jezera izgradnjom još jedne hidrocentrale na Drimu” kako bi Albanija dobila veliki dio plodnog ravničarskog zemljišta oko Skadra. Iz tog razloga, formirana je zajednička jugoslovensko-albanska komisija koja je obavila značajna istraživanja, ali nije „Hodžin amanet” ispunila. Prema mišljenju dr Mihaila Burića, konačno je došlo vrijeme da se reguliše vodostaj na „Velikom blatu”, ili „Veljoj vodi” pošto je to najveći hidrografski objekat crnogorskog kopna, zaštićeno Ramsarsko područje, nacionalni park i značajan ekonomski resurs. On je uvjeren da bi najefikasnije rješenje bilo odvodnjavanje Jezera tunelom, naročito ako se uzme u obzir koliko ono košta, kao i karakteristike Bojane.

„Na nekim mjestima, kao kod Fraskanjela, dno korita rijeke je čak oko 15 metara ispod nivoa mora, a na ušću u Jadransko more na dva-tri metra. Pri rješavanju ovog problema treba imati u vidu i da će se Bojana vremenom pomjerati prema teritoriji Crne Gore. Zato treba definisati državnu granicu putem stabilnih geodetskih tačaka i preduzeti posebne poduhvate za zaštitu desne obale. Takođe, prokopavanje korita Bojane dovelo bi do promjene uslova toka i izmijenjenih erozionih dejstava, čime bi se ugrozilo ostrvo Ada”, kaže profesor Burić.

Po njegovom mišljenju radi se o suptilnom stručnom i hidrotehničkom poduhvatu, koji treba realizovati sa puno znanja. Projekat regulacije rijeke Bojane mora uzeti u obzir postojanje uzvodnih hidroelektrana, ulogu mostova koji pri visokim vodostajima predstavljaju branu, ulogu plime i oseke, a posebno produbljivanje korita koje je već dosta ispod nivoa mora, kaže Burić. Time bi bila sasvim izvjesna ugroženost ostrva Ada, ,,kao i aktiviranje regresivne erozije koja bi sigurno djelovala na prirodnu branu jezera”.

,,To bi bilo izraženo do te mjere da bi se s vremenom postavilo i pitanje opstanka jezera. Sve navedeno ukazuje da rješenje poplava regulacijom korita rijeke Bojane nije održivo, pri čemu se tunel pokazuje kao tehnički i ekonomski najracionalnije rješenje”, zaključuje Burić.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo