Povežite se sa nama

Uncategorized

INAUGURACIJA DONALDA TRAMPA: Zapitani svijet

Objavljeno prije

na

Trump_Baton_Rouge_AP_img

Vašington se priprema za inauguraciju 45. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa, koja će biti održana 20. januara. U gradu će boraviti stotine hiljada posjetilaca, od kojih mnogi planiraju da porisustvuju, pored polaganja zakletve na stepenicama zgrade Kongresa, drugim svečanostima, kao što su inauguraciona parade i balovi. Međutim, izostaće mnoge holivduske zvijezde koje su pristustvovale inauguraciji dosadašnjeg demokratskog predsjednika Baraka Obame. Većina gostiju na Trampovoj inauguraciji doći će iz saveznih država koje su podržale novoizabranog republikanskog predsjednika.

Mnogi u Vašingtonu, koji je mahom demokratski, nisu srećni što će Donald Tramp biti u Bijeloj kući. No, kako kažu njegove pristalice, ,,Tramp ima neke dobre osobine, kao i loše, i veliki broj stavova s kojima se ljudi ne slažu.” Oni misle da će zbog svog ekonomskog statusa Tramp donijeti mnogo dobrog toj zemlji i kao biznismen može da uradi mnogo za privredu koja je i dalje najmoćnija u svijetu. Smanjenje poreza i protekcionizam su ekonomski planovi predsjednika Trampa. Obećavajuću niže poreze i neki drugi predsjednici prije Trampa osvajali su glasove birača. Sada će ga birači ocjenjivati prema tom obećanju.

U zavisnosti od visine primanja, američki građani bi ubuduće trebalo da plaćaju porez na prihod prema stopi od 10, 20 ili 25 odsto. Istovremeno, trebalo bi da profitiraju i oni koji najmanje zarađuju, ali i oni s najvećim primanjima. Samci sa primanjima manjim od 25.000 dolara i bračni parovi s primanjima manjim od 50.000 dolara, ubuduće ne bi uopšte trebalo da plaćaju porez na prihod. Za one s najvećim primanjima, poreska stopa bi, sa sadašnjih 40 odsto, trebalo da bude smanjena na 25 procenata.

Ukoliko Tramp bude uspio da svoju poresku reformu progura u Kongresu, više od polovine američkih domaćinstava (ima ih oko 120 miliona), od ove godine neće uopšte plaćati porez na prihod. I to nije sve. Porez na prihod preduzeća trebalo bi da bude smanjen sa sadašnjih 25 odsto na 15 procenata, a porez na nasljedstvo trebalo bi da bude potpuno ukinut.

Tramp namjerava da preispita sve trgovinske ugovore SAD s drugim zemljama. Prvo namjerava da otkaže sjevernoamerički ugovor o slobodnoj trgovini NAFTA sa Kanadom i Meksikom. Poslije otkaznog roka od šest mjeseci, trebalo bi da se pregovara o novim uslovima – sa znatno boljim po SAD.

Sporazum o transpacifičkoj slobodnoj trgovini (TPP) nikada neće biti ratifikovan – kategoričan je Tramp. SAD će odustati i od pregovora sa Evropskom unijom o Transatlantskom sporazumu (TTIP). Narodna Republika Kina, Južna Koreja i Japan, Francuska, Meksiko, Kanada… neće više tako lako imati pristup američkom tržištu. Razmišlja se o uvođenju visokih carina za proizvode, prije svega one azijske konkurencije. Tramp smatra da SAD samo tako mogu da nadoknade nekorektne prednosti koje svojim preduzećima obezbjeđuju zemlje kao što je Kina kroz državne manipulacije u kursevima valuta.

Tramp za vrijeme svog predsjedavanja želi u potpunosti da reformiše dosadašnji spoljnopolitički i trgovinski kurs SAD. Tramp ne želi da se prilagodi situaciji, već hoće da je stvara, smatraju neki od analitičara.

Dalje, Tramp želi da pokaže privredne i geostrateške granice NR Kini: „Vremena uzdržanosti u odnosu na Kinu kao da su prošla i izgleda da će Kina biti pod sve većim pritiskom,” smatra njemački politikolog Tomas Jeger. Preovlađuje mišljenje da su SAD su spremne da redefinišu svoju politiku prema Rusiji i da je pridobiju kao saveznika protiv Kine.

Stručnjak za trgovinska pitanja Heribert Diter iz berlinske Fondacije nauka i politika ocjenjuje kako je mala mogućnost da Kinezi, u slučaju eskalacije trgovinskog spora sa SAD, masovno na tržište počnu da izbacuju američke državne obveznice. Doduše, Kina je posljednjih mjeseci znatno smanjila količinu tih obveznica, tako da je Japan postao najveći inostrani povjerilac SAD. Ipak, Kinezi raspolažu sa američkim obveznicama u vrijednosti većoj od bilion dolara.

„Rizik trgovinskog rata sa Kinom osjetile bi i SAD, ali ako bi Kinezi mogli da prodaju američke državne obveznice. U tom slučaju Kinezi bi bili snažno pogođeni padom cijena obveznica, čime bi uništili i sopstveni novac”, naglašava Diter.

Evropska unija, još jedan veliki partner SAD, je zgrožena izjavama „ratnika” iz Bijele kuće, Strahuje se da onaj predizborni Tramp ozbiljno misli ono što je doživljavano kao njegova predizborna retorika. U Evropi je podigao veliku prašinu intervju koji je Tramp dao njemačkom listu Bild i britanskom Tajmsu. Najmoćniji čovjek svijeta najavljuje trgovinski rat protiv njemačkih automobilskih firmi, smatra da je EU propala i da će mnoge države da je napuste, pošto je „bregzit” odličan „primjer” za njih. EU je „instrument” Njemačke, kritikuje predsjednik SAD.

Zvona na uzbunu već zvone i kod generalnog sekretara NATO Jensa Stoltenberga. Tramp smatra da je Sjevernoatlantski savez nepotreban, zastario i istovremeno važan. On flertuje sa ruskim šefom države Vladimirom Putinom i za sklapanje dila o nuklearnom razoružavanju nudi mu ukidanje ekonomskih sankcija koje su uvedene zbog kršenja međunarodnog prava. Briselom se širi strah da bi Tramp i Putin mogli da sjednu za sto kao „pravi muškarci”, pa da onda, na grbači Evropljana, odluče o novoj podjeli svijeta. Putin bi, recimo, mogao da dobije Baltik, Ukrajinu, Gruziju i Moldaviju, a Tramp bi za uzvrat mogao da „upravlja” u ostatku Evrope.

Baltičke zemlje i Poljaci imaju ozbiljne razloge za sumnju u to da li bi predsjednik Tramp zaista „priskočio” u odbranu tih zemalja, ukoliko bi Rusija počela da se ponaša agresivno. Već u predizbornoj kampanji su Trampa mediji i njegova politička suparnica Hilari Klinton nazivali ,,Putinovom marionetom”. Razlog je bio njegov pomirljiv odnos prema Moskvi, ali i razni kontakti ljudi oko njega s Moskvom. Tramp i Moskva su to odbacili kao ,,besmislicu” i retoriku predizborne kampanje.

Nakon izbora Tramp je zbog novih optužbi dospio pod još veći pritisak. Američke tajne službe su optužile Putina lično da je naredio hakerski napad na Demokratsku stranku, kako bi naškodio Klintonovoj. U međuvremenu je i Tramp prihvatio tvrdnju da je Rusija odgovorna za hakerski napad. Ali, budući predsjednik opovrgava da ima bilo kakve veze s Rusijom i da ga je moguće ucjenjivati.

Čak i u Moskvi ,,profesionalci” upozoravaju da bi Rusija trebalo da se čuva Trampa iz dva razloga . S jedne strane, Vašington će sprovoditi ,,veoma reakcionarnu politiku”. S druge, Tramp je ,,krajnje impulsivan”. Zato Kremlj ostaje suzdržan i čeka.

Glavna Putinova poruka Trampu mjesecima je ista. Rusija je spremna za ponovno uspostavljanje odnosa sa SAD-om i da Moskva nije kriva za to što su oni na najnižem nivou.

O tome kako bi moglo izgledati njihovo približavanje trenutno se može samo nagađati. Prema analizi novinara Dojče velea, Putin u izjavama često ponavlja riječ poštovanje. Šef Kremlja je Vašingtonu više puta prebacio da poslije raspada Sovjetskog Saveza nije dovoljno poštovao Rusiju.

Aleksej Kudrin, bivši ministar finansija i nekada bliski Putinov saradnik, na jednoj konferenciji u Njujorku u novembru to je ovako formulisao: ,,Mislim da bi Putin htio da se stav Rusije više uvažava”. To se odnosi na svjetske događaje za koje Rusija smatra da se tiču njenih nacionalnih interesa. Taj cilj je Putin djelimično postigao, rekao je Kudrin i ukazao na posljedice ruskih postupaka u Ukrajini i Siriji.

Na vrhu Putinovog popisa želja za Trampa je sigurno ukidanje sankcija. No, Moskva polazi od toga da se to neće brzo dogoditi. Izgleda da Moskva želi i priznanje ruske aneksije Krima. Oboje je povezano, a Tramp je u predizbornoj kampanji pokazao spremnost da se o tome razgovara. U ruskoj politici se oko jednoga slažu – Moskva želi američke garancije da Ukrajina nikada neće biti primljena u NATO. Rusija već godinama želi da se NATO drži dalje od njenih granica.

Stručnjaci mjesecima nagađaju šta bi Putin mogao da ponudi Trampu kao protivuslugu. To nije jasno. U jednoj stvari Rusija se SAD-u uvek nudi kao partner u borbi protiv islamističkog terorizma. To je tema kod koje su Tramp i Putin retorički veoma blizu, procjenjuje se u Moskvi.

Američka globalizacija

Ovih dana je Vašington post postavio pitanje da li će čovječanstvo u 2017. biti svjedok postepenog propadanja poretka u kome je od završetka hladnog rata ekonomski i vojno dominirala samo jedna država – SAD. Kada je riječ o njenoj vojnoj snazi, nijedna država joj nije bila ni blizu, a činilo se da je Zalivski rat dokazao to. Jeste, nekoliko zemalja imalo je nuklearno oružje, ali njegova upotreba nije dolazila u obzir jer su svi bili svjesni da u takvom ratu ne bi bilo pobjednika. Veliki broj zemalja, u nadi da će imati ekonomski rast, krenuo je putem američke globalizacije, a svi su vjerovali da će „Paks amerikana” dovesti do opšteg mira i stabilnosti u ratovima izmučenom svijetu. Očigledno je da gore navedene vizije više ne opisuju svijet u kome živimo, ako su ga ikada ranije uopšte i opisivale, napisao je kolumnista Vašington posta Robert Semjuelson. Prema njemu, ekonomije širom svijeta su u zastoju. U SAD, Kini, Njemačkoj rast je daleko manji u odnosu na nivo na koji su te države navikle, a taj trend prenio se i na „manje igrače”. Kolumnista piše i da su globalizacija i slobodna trgovina postali ozloglašeni zbog otpuštanja stotina hiljada radnika, smanjivanja plata i to sve u takozvanim „civilizovanim društvima i državama”, da je broj penzionera sve veći, a da države sve teže isplaćuju njihov teško zarađeni novac. U svojoj knjizi Svjetski poredak Henri Kisindžer piše da je svijet u najvećoj opasnosti onda kada međunarodni poredak prelazi iz jednog sistema u drugi. ,,Ograničenja nestaju, a polje je otvoreno za neumoljive glumce koji imaju najveću želju za širenjem. Sve dok se ne uspostavi novi sistem, postojaće samo jedan vladar — haos'”, zaključak je u Vašington postu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

CONDITIONS FOR CONDUCTING PHYSICAL EDUCATION: Coronavirus Returned Youth to Sports

Objavljeno prije

na

Objavio:

Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates

 

The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.

The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.

As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.

– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.

And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.

– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.

We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.

– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.

Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.

– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.

Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.

– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.

Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.

– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.

It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.

 

Balloon sports halls as an alternative

School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.

Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.

School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.

 

Reconstruction and construction of halls

The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.

Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.

Irena CEJOVIC
Elena DABETIC

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

OBUKA RE POPULACIJE ZA RAD U MEDIJSKOJ INDUSTRIJI

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvadeset pet Roma/kinja i Egipćana/ki  sa teritorije cijele Crne Gore imaće prilku da se obučava za rad u medijskoj industriji. Najboljih pet kandidata/kinja nakon dvomjesečnog treninga potpisaće ugovor o radu i nastaviti učenje uz rad u Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), na portalu i novini Vijesti,  Televiziji Vijesti i Monitorovom centru za medije i demokratiju (MCMD).

Pripadnici/e romske i egipćanske (RE) populacije moći će da uče osnove novinarstva, ali i druge poslove u ovoj industriji, kao što su grafički prelom, dizajn, poslovi kamermana/ke, montažera/ke i radnika/ce u štampariji.

Polaznike/ce će obučavati tim iskusnih trenera. Obuka će biti organizovana u dvije faze. U prvoj će pripadnici/e RE biti upoznati/e sa teorijskim i praktičnim osnovama pojedinih medijskih poslova, a u drugoj fazi  će učiti uz rad i sami/e učestvovati u proizvodnji medijskih sadržaja – tekstova, produkciji TV programa, izradi sadržaja portala, te grafičkih i štamparskih poslova.

Konkurs za zainteresovane pripadnike/ce RE populacije objavljen je u više medija i može se naći na sajtu CIN-CG, nedjeljnika Monitor i portala Vijesti.  Svi zainteresovani/e polaznici/e imaju rok od mjesec dana da se jave na konkurs.

Obuka se orgnizuje u okviru projekta: Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, koji sprovode CIN-CG, MCMD, Daily Press i Televizija Vijesti, uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore. Cilj projekta je potpuna integracija pripadnika/ca RE u društvo, posebno kroz jačanje njihovih znanja i vještina.

Projekat će trajati godinu dana, a pored obuke predviđeno je i više drugih aktivnosti, koje bi trebalo da doprinesu opštem cilju projekta, ali i da informišu javnost o poziciji Roma/kinja i Egipćana/ki u Crnoj Gori.

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

MURINO I KALUĐERSKI LAZ,  NAKON DVADESET GODINA:  Zločini i ravnodušnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da ratne žrtve u Kaluđerskom lazu i Murinu ne bi postale statističke brojke, potrebna je nova istraga, koju bi morao da pokrene specijalni državni tužilac. Tu se postavlja pitanje objektivnosti. Sadašnji SDT u to vrijeme je bio vojni sudija koji je sudio trojici nenaoružanih civila koji su bježali sa Kosova

 

Dvadeset godina nakon dešavanja u vrijeme ratnih dejstava 1999. godine,  advokat Velija Murić, podnosilac krivične prijave u slučaju Kaluđerski laz i istovremeno pravni zastupnik porodica žrtava NATO bombardovanja u Murinu, nada se pomaku u istraživanju ratnih zločina.

On je Monitoru rekao da je nedavno u razgovoru s premijerom Duškom Markovićem stekao utisak da postoje nagovještaji da će ratni zločini na području Crne Gore biti istraženi ozbiljnije nego do sada.

Na teritoriji rožajske opštine na padinama Kule i Hajle, od januara 1999. do kraja aprila te godine, ubijene su dvadeset dvije osobe, sve civili albanske nacionalnosti koji su pokušavali da se bježeći s Kosova domognu Crne  Gore. U Kaluđerskom lazu 18. aprila je ubijeno šest osoba. Među ubijenima je dvoje djece, od dvanaest i trinaest godina. Ubijena je i jedna žena iz porodice  Brahimaj, i njena tri sina, koji su je nosili u zbjegu na nosilima. Niko nije osuđen za ove zločine.

Prema saznanjima koja se zasnivaju na spisima predmeta vođenog krivičnog postupka u slučaju Kaluđerski laz, u koje je Monitor imao uvid, specijalni državni tužilac raspolaže podacima i imenima tadašnjih vojnih oficira, istražnog sudije i tužioca, koji su postupali u vršenju uviđaja. Iz tih spisa proizilazi da su tadašnja dva vojna oficira, činjenjem ili nečinjenjem, a oni su bili odgovorni za sve radnje vezane za uviđaj i predaju leševa porodicama koje su tada bile u Rožajama, učinili da se leševi transportuju četrdeset kilometara dalje na Kosovu, kod Peći, gdje su bez odjeće zatrpani u grupnoj grobnici.

Advokat Murić kaže i da je u slučaju Kaluđerski laz samo jedna porodica dobila odštetu od dvanaest hiljada eura, da bi zatim Vrhovni sud poništio presude nižih sudskih instanci i time negirao da je počinjen ratni zločin i zatražio da se državi Crnoj Gori vrati novac.

Slična situacija je i u Murinu. Murić podsjeća na nevjerovatnu situaciju u jednoj od šest tužbi, gdje je prvo  pravosnažno dosuđena  i isplaćena odšteta, da bi na Vrhovnom sudu sve bilo poništeno i zatraženo da ta porodica iz Murina vrati novac koji je dobila na račun odštete. „Muž je poginuo. Supruga je u međuvremnu preminula. Odštetu nema ko da vrati, a država preko svojih pravnih zastupnika traži novac nazad“, kaže advokat Murić. Tragedija porodica se pretvorila u sudsko mučenje.

Osnovni sud dosuđuje odštetu, Viši potvrđuje. Presuda se izvršava i novac isplaćuje. Vrhovni sud preinačuje obje presude i traži povraćaj novca i Osnovni sud ovog puta traži da se vrati. Advokat prigovara. Prigovor se uvažava i presuda ukida.

U ponovljenom postupku murinska porodica se oslobađa obaveze da vrati novac, ali da mora da plati troškove postupka od nekoliko hiljada eura. Advokat ponovo prigovara, ali vijeće Osnovnog suda sada potvrđuje i „traži povraćaj i glavne stvari“.

Murić je ranije zaprijetio da će ako porodica  bude morala da vrati novac, o tome obavijestiti sve relevantne međunarodne adrese. „Ako se dogodi da moraju da vrate novac – svijet će znati za taj slučaj. Pravne argumente imam. Upoznaću sve relevantne adrese međunarodne zajednice. Ovaj slučaj govori koliko je Crna Gora pravna država, i kakvo je naše pravosuđe “, rekao je Murić.

Advokat murinskih žrtava  nagovještava da bi u narednom periodu  moglo biti pomaka.

Bombardovanje tadašnje SRJ, tokom kojeg je u Cr­noj Go­ri stra­da­lo 10 oso­ba među njima troje djece počelo je 1999.  Pr­vog da­na na­pa­da pa­la je i pr­va žr­tva – de­vet­na­e­sto­go­di­šnji Sa­ša Sta­jić iz Be­o­gra­da,  je po­gi­nuo na rat­noj stra­ži u kru­gu ka­sar­ne Mi­lo­van Ša­ra­no­vić u Da­ni­lov­gra­du.

U na­pa­di­ma ko­ji su usli­je­di­li 6. apri­la 1999. go­di­ne NA­TO je ba­cio bom­be na aero­drom u Go­lu­bov­ci­ma. Dan ka­sni­je bom­bar­do­va­na je far­ma u Pod­go­ri­ci, ka­da su stra­da­la tri rad­ni­ka za­po­sle­na na njoj. A 30. april osta­će upam­ćen kao je­dan od najstrašnijih da­tu­ma u no­vi­joj isto­ri­ji Cr­ne Go­re. Bom­bar­do­va­no Mu­ri­no, gdje je poginulo šest  gra­đa­na, civila.  Ži­vo­te su iz­gu­bi­la i dje­ca. Če­tr­na­e­sto­go­di­šnji Mi­ro­slav Kne­že­vić (1985), tri­na­e­sto­go­di­šnja Oli­ve­ra Mak­si­mo­vić (1986) i de­se­to­go­di­šnja Ju­li­ja Bru­dar (1989). U na­pa­du su stra­da­li i Vu­kić Vu­le­tić (1953), Mil­ka Ko­ča­no­vić (1930) i Ma­noj­lo Ko­ma­ti­na (1927).

Otac maloljetnog Miroslava, Mirko Knežević, izjavio je da ne zna zbog čega je moralo stradati troje djece u Murinu, kada na tom prostoru nije bilo nijednog vojnog cilja.

,,Naš bol ne može minuti ni da živimo hiljadu godina, ali nam još te­že pada što nas ova vlast ubi­ja toliko go­di­na”, kazao je Knežević. I članovi drugih porodica murinskih žrtava izražavaju ogorčenje odnosom koji pokazuje država, kako prema stradalima, tako i prema živima. Oni tvrde da  vlast Cr­ne Go­re na­sto­ji da se zlo­čin u Mu­ri­nu za­ta­ška i za­bo­ra­vi.

Advokat porodica murinskih žrtava granatiranje ove crnogorske varošice smatra klasičnim zločinom. On tvrdi da je bombardovanje Murina bilo najavljeno, i optužuje državu Crnu Goru da nije učinila ništa da obavijesti građane da se sklone.

„Most na Murini je kratka veza s Kosovom. Bombardovanje je bilo apsloutno najavljeno. Vlast Crne Gore koja je kontrolisala granicu, vazdušni i svaki drugi prostor, nije preduzela ono što je bila dužna po Ustavu i zakonu, a to je da obavijesti ili uzbuni građanstvo“, smatra Murić.

On je ranije za Monitor objasnio i zašto se odlučio da podnese tužbu protiv Crne Gore. Prema njegovim riječima, država nije preko svojih institucionalnih organa, u skladu s Ustavom, obezbijedila građanima miran život.

„Crna Gora je odgovorna za sve ono što se događa na njenim prostorima. Odgovorna je s aspekta, kako mi pravnici želimo da kažemo, takozvane objektivne odgovornosti, s aspekta pravičnosti. Na drugoj strani, odgovorna je zbog takozvanog nečinjenja koje pravo poznaje kao svojevrsnu odgovornost“, kaže Murić.

Da ratne žrtve u Kaluđerskom lazu i Murinu ne bi postale statističke brojke, potrebna je nova istraga, koju bi morao da pokrene specijalni državni tužilac.

I tu se postavlja pitanje objektivnosti, ako je poznata činjenica da je sadašnji SDT u to vrijeme bio vojni sudija i da je sudio trojici nenaoružanih i nedužnih  civila koji su bježali s Kosova, od kojih je jedan bio maloljetan.

Izrekao im je kazne kojima je pokriven njihov pritvor, jer su, navodno, prema obavještajnim podacima na Kosovu, dok se odvijao pogrom nad kosovskim civilima, pripadali nekim organizacijama otpora. Da li je to mogao biti i maloljetnik, otvoreno je pitanje.

U svjetlu te činjenice, koja istraživačima ratnih zločina nije nepoznata, postavlja se pitanje može li Milivoje Katnić biti taj koji će pokrenuti preispitivanje ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore?

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo