Povežite se sa nama

Uncategorized

DRŽAVA POD POLICIJSKOM ROTACIJOM: Odlično stanje za policijski čas

Objavljeno prije

6 godina

na

mevludin-nuhodzic-2

Niz, po svemu sudeći, naručenih, profesionalno izvedenih i nerazriješenih ubistava nastavljen je i u 2017. Istrage traju. Rezultati ne vide.

U toku je i istraga oko kriminalnih jataka i saradnika iz redova policije. Pandorinu kutiju je, krajem prošle godine, otvorio Jovan Vukotić, navodni vođa škaljarskog klana, optužujući visokorangirane policijske zvaničnike da „pomažu kriminal, spletkare, kriju ubice…”. Činjenice su pokazale da Vukotićeve tvrdnje nijesu bez osnova.

Na meti policije mogli bi se, konačno, naći i građani koji ne pripadaju organizovanim kriminalnim grupama, unutar i van sistema. Posebno oni koje imaju običaj da se na ulici zateknu i nakon što padne mrak. Policija mora osnažiti operativni rad i pojačati kontrole predočio nam je ministar unutrašnjih poslova Melvudin Nuhodžić, govoreći o nedavnim zaključcima Vijeća za nacionalnu bezbjednost i o kadrovskim promjenama u Upravi policije. „Vjerujem da će građani u budućem vremenu imati prilike da to vide i osjete (pojačane kontrole, prim. Monitora), pa ih molim za razumijevanje…”.

Među rijetkima koji nijesu pod istragom i pojačanim nadzorom, niti im prijeti smjena, nalazi se direktor Uprave policije Slavko Stojanović. „On je korektno radio svoj posao”, potvrdio je Nuhodžić, ne osvrćući se na podatak da smo prošle godine imali trideset ubijenih. Oružjem. Još skoro šezdeset života izgubljeno je na crnogorskim drumovima. Ako neko to eventualno ne zna, Stojanović je veći dio radnog vijeka proveo u saobraćajnoj policiji MUP-a Crne Gore.

Novinarima TV Vijesti ministar Nuhodžić otkrio je tajnu uspjeha direktora UP: „U nekim drugim oblastima on je postigao značajne rezultate, kada je Crna Gora bila na izazovima, Uprava policije je svoj posao odradila korektno…”. Ne treba biti previše verziran da bi se razumjelo kako je ovo bila do sada neviđena potvrda sumnji da je sud partije odlučujući prilikom vrednovanja rada čelnika UP. Stojanoviću fotelju nijesu sačuvali rezultati u borbi protiv kriminala ili uspostavljeni red i mir na ulicama crnogorskih gradova. Sačuvao je konstantan verbalni rat koji, od početka svog mandata, vodi sa svim neistomišljenicima DPS-a koji su nezadovoljstvo spremni da pokažu javno. Na protestima.

I još po nešto. Da se prisjetimo:

Stojanovićevi policajci spremno su, u februaru 2014. godine uhapsili desetak učesnika protesta pred Skupštinom koji se, na njihovu komandu, nijesu momentalno udaljili sa ulice – za saobraćaj zatvorene nekoliko sati ranije. Zato je policiji do danas ostala nepoznata grupa maskiranih momaka koja je, nekih pola sata ranije, banula pred parlament i Predsjedništvo, kamenicama zasula policiju i zgrade iza nje, pa se obavljenog zadatka vratila odakle je i došla.

Policija nije identifikovala i uhapisli praktično nijednog inicijatora sukoba pripadnika snaga reda i mira i grupe huligana na protestu održanom u Podgorici 24. oktobra 2015. godine. Oni nijesu uspjeli da identifikuju ni svoje pripadnike koji su te večeri ulicama glavnog grada progonili i prebijali nedužne ljude. Prije se čini kako je direktor UP štitio prestupnike – i sa jedne i sa druge strane kordona. Morao je, recimo, da na čelo MUP-a dođe ministar iz redova opozicije (Goran Danilović) pa da Radosav Lješković, nedavno osuđeni komandant SAJ-a, bude suspendovan. Da je neko drugo vrijeme, u kojem se poštuje red, komandant specijalne jedinice koji pod zakletvom tvrdi da nije u stanju da prepozna svoje ljude u akciji bio bi istog časa smijenjen i penzionisan.

Vjerovatno sa najvećim izazovom Stojanović se sreo tokom prošlogodišnje izborne kampanje, zaključno sa 16. oktobrom, kada su u Crnoj Gori – prvi put u svijetu – paralelno održavani izbori i državni udar. Koji je po jednima uspio, po drugima je spriječen, dok ima i trećih koji kažu da je u pitanju bio samo incident. Uglavnom, direktor UP svoju je odanost režimu dokazivao skoro pa svakodnevnim svađama sa ministrom. Sve šireći, mjesecima prije izbornog dana, ničim argumentovane optužbe po kojima opozicija priprema nasilno preuzimanje vlasti (ili nešto vrlo slično). Potom je, nakon 16. oktobra, nedjeljama odsustvovao sa javne scene. Nažalost, rezultati njegovog rada bili su i te kako vidljivi.

Godinu za nama obilježila su, po pravilu nerazjašnjenja, ubistva koja je – post festum – policija tumačila kao dio višegodišnjeg obračuna dva kotorska kriminalna klana zavađena gubitkom pozamašnog kokainskog tovara na španskoj obali (u Valensiji). U kontekst te priče uredno su tumačena ubistva u Kotoru, Budvi, Baru, Podgorici i van granica Crne Gore – od Mostara do Beograda…

Premijer Duško Marković trudio se da opravda društveno-ekonomski ambijent koji je stvorio njegov tadašnji i sadašnji poslodavac Milo Đukanovića u kome su ubistva dio svakodnevice.Istovremeno je pokušavao da nađe opravdanje za svoje saradnike iz ANB-a i policije koji nijesu bili u stanju da ta ubistva spriječe čak ni onda kada su unaprijed obaviješteni o budućim žrtvama (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić), I dosjetio se. „Nije stradao nijedan slobodan i pošten građanin”, ustvrdio je jesenas demonstrirajući najvažniji od svih političkih kvaliteta elite koju je oko sebe okupio Đukanović – spremnost da ignorišu stvarnost kad god to od njih traži vlast. A život k'o život: tačno dva mjeseca poslije Markovićeve izjave, 7. decembra prošle godine u Budvi je, u još jednom krvavom obračunu profesionalaca sa one strane zakona, ni kriv ni dužan nastradao penzionisani ljekar Dragan Neno Zečević.

Kako je završena prošla (dvostruko ubistvo u Budvi pa smrt u Podgorici) tako je započela ova godina. Počelo je dvostrukim ubistvom u Budvi. Miroslav Ćetković (29) mještanin sa popisa bezbjednosno interesantnih lica izdahnuo je nedugo pošto je smrtno ranio svog ubicu Predraga Ilinčića, državljanina BiH koji je, kažu mediji i njihovi izvori iz policije, na crnogorsko primorje došao da odradi krvavi posao. Potom je u eksploziji podmetnute bombe, skoro pa u centru Podgorice, smrtno stradao Đorđe Sekulović, dok je njegova saputnica Jelena Korać zadobila izuzetno teške povrede, opasne po život. Njen grijeh je bio što se u pogrešno vrijeme zatekla na pogrešnom mjestu.

Premijer Marković nas je, potom, još jednom zatekao svojim poimanjem stvarnosti. „Bezbjednosna situacija u zemlji je odlična”, odgovorio je na novinarsko pitanje i – otišao. Valjda da proslavi što je tako dobro. Onda se pojavio ministar Nuhodžić sa ovlašćenjem da nam prevede premijera. Tako smo saznali da na jeziku šefova javne i tajne policje iskaz „situacija u zemlji je odlična” zapravo znači: „(citiramo ministra Nuhodžića): „Ja sam izjavu premijera shvatio u kontekstu da je Crna Gora kao država na visokom stepenu sigurnosti, a da je stanje javnog reda i mira i bezbjednosti građana na neki način ugroženo!”.

Nažalost, istovremeno smo saznali da je stanje toliko dobro (zapravo odlično što se na nekim jezicima kaže vanredno) da će specijalci izaći na ulice, ući u naša dvorišta, haustore i omiljene lokale, legitimisati nas, pretresati i pregledati. Sve pokušavajući da od onih, bezbjednosno interesantnih lica, pokupe oružje i eksploziv koje im je, ima i takvih priča, podijelio neko od njihovih prethodnika.

Pripadnike specijalnih i posebnih snaga crnogorske policije prvi je, u patrolu na ulice nekog od crnogorskih gradova izveo Miloš Radulović. On je, kao načelnik CB Bar, za tim rješenjem posegao nakon što je Šćepan Bujić, „zakoniti nasljednik” jednog od tadašnjih barskih klanova bez ozbiljnijeg povoda ubio braću Gojčanin – Ljubomira i Dejana.

Istom metodom poslužio se načelnik kotorskog odjeljenja bezbjednosti Igor Popović proljetos, nakon niza – za divno čudo neupiješnih – pokušaja ubistva Miloša Radulovića. I to je dalo nekog rezultata. Do avgusta, kada je kotorski niz nasilnih smrti nastavljen.

Stižemo do najzanimljivijeg dijela. Istovremeno sa odlukom da na ulice Podgorice, Bara i Kotora izvede specijalce, vrh policje je odlučio da smijeni Radulovića i Popovića. Govori li to nešto i o uspjehu njihovih metoda obračuna sa organizovanim kriminalom?

Nije se stalo na tome. Tako smo dobili novog šefa kriminalističke policije (vidi boks), Sekora za obezbjeđenje ličnosti, komandanta Posebne jedinice, šefa Unutrašnje kontrole… Na ta mjesta su, redom, imenovani: Enis Baković, Dragan Blagojević, Veselin Magovčević, Milan Adžić. CB Bar dobio je novog načelnika – Draga Spičanovića. Marko Radusinović je novi šef policije u Kotoru, dok poslove smijenjenog šefa kriminalsitičke policije u Podgorici preuzima načelnik CB glavnog grada Miroslav Rečević.

„Model kadrovskih promjena je dobar model, tako se unosi nova energija”, objašnjava ministar najavljujući da će „kadrovske promjene biti stalne i da neće biti neplanske”. Direktor Stojanović nije se oglašavao. Makar da objasni zašto je sada prihvatio razrješenje načelnika CB Bar kada je, koliko ljetos, odbio njegovu ostavku. Nakon što je resorni ministar prihvatio. Izgleda da Radulović I Danilović nijesu bili ubjedljivi onoliko koliko su to sada Marković i Nuhodžić.

Šalu na stranu – smjene i unapređenja u crnogorskoj policiji ostaće bez ozbiljnog efekta sve dok izvršna vlast ne bude spremna da se uhvati u koštac sa trulim daskama u policji. A ne da ih koristi za vlastito bogaćenje i borbu protiv političkih protivnika. Tada, zna se, riba se čisti od glave. Odatle i smrdi.

Porodične veze

Premijeru se dopalo. Nakon što je lane, porodičnog prijatelja Sretena Radonjića (Markovićev sin i Radonjićeva ćerka su u braku) postavio za direktora Agencije za borbu protiv korupcije, Duško Marković je nastavio da gradi i nadgrađuje porodične veze u i oko izvršne vlasti. Novi šef kriminalističke policije dolazi iz Tužilaštva. Ipak, Enis Baković se u izvršnoj vlasti neće osjećati kao potpuni stranac. Njegova sestra Merima već je tamo – kao savjetnica premijara Markovića. Merimin i Enisov otac Šućko Baković radi posao ombudsmana od 2006. godine. Ili ako više volite – a i tačnije je – prima ombudsmanovu platu. I trudi se da ne talasa. Njegov talenat je prepoznat.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Uncategorized

DNEVNI BORAVAK  ZA STARE U KOLAŠINU ZATVOREN:  Godine čekanja, mjesec i po radovanja

Objavljeno prije

1 godina

na

11 Februara, 2022

Objavio:

Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama

 

Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku.  Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan  od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo,  koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.

Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze  u  funkcionisanju  tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese.  Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.

„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog  incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.

Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…

Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom  periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.

„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.

Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.

„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.

U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.

„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.

Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.

„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.

Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su  ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

JAVNI POZIV ZA NOVINARSKA ISTRAŽIVANJA IZ OBLASTI ŽIVOTNE SREDINE I POGLAVLJA 27

Objavljeno prije

2 godine

na

6 Marta, 2021

Objavio:

 Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?

Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći  trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.

Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.

Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.

Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i  uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).

Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.

Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.

Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU

Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na   assistantcincg@gmail.com.

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

CONDITIONS FOR CONDUCTING PHYSICAL EDUCATION: Coronavirus Returned Youth to Sports

Objavljeno prije

3 godine

na

13 Maja, 2020

Objavio:

Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates

 

The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.

The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.

As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.

– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.

And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.

– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.

We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.

– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.

Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.

– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.

Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.

– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.

Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.

– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.

It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.

 

Balloon sports halls as an alternative

School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.

Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.

School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.

 

Reconstruction and construction of halls

The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.

Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.

Irena CEJOVIC
Elena DABETIC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo