Već viđeno: umjesto pred nepristrasnim pravosuđem, Afera crne trojke raspliće se u javnosti, uz mnoštvo oprobanih recepata vlasti i njihovih glasila za zamagljivanje istine i zataškavanja skandala. Da li je iz iste kuhinje stigla i peticija 82 bivša i sadašnja pripadnika Specijalnih antiterorističkih jedinica (SAJ) u kojoj se navodi da oni ,,s gnušanjem odbacuju navode Brajuška Brajuškovića kao lažne i zlonamjerne”?

Specijalci u peticiji pozivaju da se sprovede istraga protiv Brajuškovića, bivšeg pripadnika SAJ-a, koji je optužio svoje nekadašnje šefove Veselina Veljovića i Miljana Perovića da su bili organizatori takozvanih crnih trojki, zaduženih za prebijanje nepodobnih novinara i opozicionara.

Brajušković je optužio Veljovića da stoji iza peticije i da mu nije prvi put da koristi jedinicu da bi održao funkciju. On tvrdi da je to radio i kada je sada pokojni Vukašin Maraš htio da ga smijeni sa mjesta komandanta.

Ko je organizovao peticiju ne zna se, ali je sigurno da su neki od potpisnika bili pozvani da je potpišu. „Potpisao sam se, jer sam u to vrijeme bio pripadnik SAJ-a. Peticija nije protiv Brajuškovića, već samo potvrda da nemam saznanja o postojanju crnih trojki. S obzirom na to da već pet godina ne radim tamo, zvali su me i pitali imam li ikakvih saznanja o postojanju crnih trojki i da li se ograđujem od tvrdnji Brajuškovića, što sam potpisom potvrdio”, kaže za Monitor Željko Loncović, sada rukovodilac Gorske službe spasa u Nikšiću. Na pitanje ko ga je zvao, Loncović nije precizno odgovorio.

Jasno je i da je peticija pripremljena prije nego što se stiglo utvrditi da je neće svi upisani potpisati. Pored imena specijalca, umjesto potpisa piše ,,inostranstvo”.

Na spisku potpisnika protiv Brajškovića su i pripadnici SAJ-a kojima je Veljović dodijelio kredite samo nekoliko mjeseci nakon što je u policiji mučen pokojni Aleksandar Pejanović, u čemu su prema tvrdnjama svjedoka učestvovali i pripadnici specijalne jedinice. Kao što je poznato, Goran Stanković, policajac koji je odbio zvaničnu verziju policije da Pejanović nije mučen u policiji, svjedočio je da su policijske starješine na sastancima sa svima koji su te noći bili u betonjerci dogovorili šta će se reći za javnost.

Među onima koji su ubrzo nakon torture nad Pejanovićem dobili kredite a koji se sada nalaze na spisku potpisnika peticije su: Žanko Tomović, Marko Kujović, Milan Kovačević, Marko Kalezić, Rajko Spalević, Maksim Filipović i Dejan Đukanović.

Veljović je tada, u decembru 2008. godine, naprasno podijelio preko 600 hiljada eura stambenih kredita. U odgovoru MUP-a na poslaničko pitanje Predraga Bulatovića o tome da li su ti krediti dati u skladu sa odgovarajućim kriterijumima i procedurama, navodi se da je odluku o izdavanju stambenih kredita donio lično Veljović, bez sprovedenog prethodnog oglašavanja. Odluka je, navodi se u odgovoru, bila bazirana na vladinoj odluci. Zanimljivo je, međutim, da je ta uredba kojom je Vlada odredila da se stambeni krediti mogu dijeliti i bez oglašavanja donesena tek nešto ranije, takođe u decembru 2008. Tužilaštvo još nije uradilo ništa povodom inicijative da se ispita zakonitost Veljovićeve odluke.

Kredit je tada dobio i Miljan Perović, direktor ZIKS-a, kojeg Brajušković optužuje da je direktno bio zadužen za organizovanje crnih trojki, a koji je kada je dobio kredit bio zadužen za Sektor obezbjeđenja ličnosti i objekata. Perović je dobio čak 30 hiljada eura stambenog kredita, iako je, prema podacima sa sajta Komisije za hartije od vrijednosti u to vrijeme već imao otkupljen stan. Perović je takođe bivši zapovjednik SAJ-a, kao i Veljović. Bio je i pomoćnik direktora policije. Zanimljivo je da se i Peroviću posrećilo sa nekretninama kao i Veljoviću. Veljović je po nevjerovatno visokoj cijeni prodao zemljište u Doljanima, bar tako je prijavio Komisiji za hartije od vrijednosti. Perović je uspio da ode dalje. On je 2011, prijavio 75 hiljada eura profita od prodaje zemljišta koje ranije nikada nije prijavio Komsiji. Zanimljivo je da je i Veljović iste 2011. godine dobio preko 100 hiljada eura od prodaje zemljišta.

Među kreditiranim potpisnicima je i bivši specijalac Vlajko Babović, koji je kredit dobio kao pripadnik beranske policije. Babovića je ministar Raško Konjević u maju ove godine suspendovao sa još šestoricom policajaca pošto je protiv njih prije dvije godine podignuta optužnica zbog toga što su 2007. iz službenih pištolja sasuli kišu metaka u trojicu Beranaca Zorana Vasovića, Neđeljka Pekovića i Zlatibora Vrhovca, koji su ostali živi. Vasović, Peković i Vrhovac ranije su bili osuđeni zbog pokušaja ubistva, nedozvoljenog držanja oružja i napada na policajce.

Vasović je ubijen u januaru ove godine. Njegova porodica sumnja da iza ubistva stoji policija. Kum pokojnog Vasovića Neđo Peković na sudu je tvrdio da je ubistvo izvršeno iz političkih razloga i u dogovoru sa beranskim narkodilerima.

Babovića je 2008. godine ispitivala Unutrašnja kontrola zbog uloge u hapšenju člana Glavnog odbora Narodne stranke nakon mitinga o priznavanju Kosova. U aprilu iste godine pištoljem je po glavi udarao navijače Budućnosti. Oni su tvrdili da ih je Babović vezane tukao u stanici. Krajem iste godine Veljović ga je nagradio kreditom.

Nije on jedini specijalac sa spiska koji se u javnosti ili pred sudovima pominjao u vezi sa nasiljem nad kritičarima režima ili ostalima koje režim targetira.

Tu su i dvojica Veljovićevih saradnika Milenko Rabrenović i Vuksan Šćepanović koje je novinarka Vijesti Olivera Lakić označila kao osobe povezane sa napadom na nju. Ona je napadnuta nakon istraživanja o ilegalnoj mojkovačkoj fabrici cigareta Tara. Iz opozicije su više puta tvrdili da iza tog posla stoji Mojkovački klan – Veselin Veljović i Duško Marković.

Milenku Rabrenoviću se sudilo zbog napada na Lakićku, a Vuksana Šćepanovića ona je označila kao ,,Boška”, muškarca koji se tako predstavio kada joj je telefonom prijetio da će joj napasti kćerku.

,,Znao je da je u Rimu tada, znao je i ime njene cimerke. Tada sam bila sigurna da je to policija”, kazala je Lakić. Ona je tvrdila da ima saznanja iz policije da je to on. Ona je tvrdila da ima saznanja iz Uprave policije da su sva trojica, Veljović, Rabrenović i Šćepanović bili skupa u automobilu kada je Veljović naredio Šćepanoviću da je zove i prijeti.

Protiv Brajuškovića ustao je i Veljovićev tjelohranitelj Mirko Banović, pripadnik SAJ-a, koji je bio navodno umiješan 2007. u prijetnje upućene članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandru Zekoviću.

Tu su i dvojica specijalaca osuđenih zbog prekoračenja ovlašćenja u akciji Orlov let: Marko Kalezić i Darko Šekularac.

Brojni uhapšeni Albanci iz Malesije u policijskoj akciji Orlov let 2006. su tvrdili da su brutalno tučeni u betonjerci, moreni glađu i žeđu. Monitor je objavio da postoje sudski zapisnici da su dva ili tri dana od hapšenja pred istražnog sudiju izvođeni sa otvorenim ranama od povreda. Specijalci su na sudu osuđeni na po tri mjeseca zatvora.

Vrh policije nije nikada snosio nikakvu odgovornost zbog nasilja svojih uposlenih. Demonstracije nasilja bile su brojne. U septembru 2005. godine Veljović, dok je još komandovao SAJ-om, sa oko 100 specijalaca upao je u zatvor u Spužu radi, kako je saopšteno, „pretresanja spavaona u okviru istrage ubistva načelnika MUP-a Slavoljuba Šćekića”. Bivši direktor ZIKS-a Dragan Pajović, koji je ubrzo nakon incidenta smijenjen, rekao je da su specijalci razoružali zatvorske stražare, zabranili im da prisustvuju pretresu i potom pretukli 31 pritvorenika.

Ubrzo potom Miljan Perović promijenio je raniji iskaz da je Ljubo Bigović u njegovom prisustvu prijetio Šćekiću. Šćekić je između ostalog istraživao ubistvo Duška Jovanovića. Njegova sestra Slavica Šćekić izjavila je nakon što je izbila afera crne trojke da se nada da će Brajušković otkriti ulogu Veljovića i Perovića u ubistvu njenog brata.

Na sudu je Perović svjedočio i da se, nakon obavještenja o ubistvu Šćekića, sa kolegom Draganom Blagojevićem uputio na mjesto zločina, nakon čega su krenuli u potragu i primijetili automobil koji je korišćen za bjekstvo ubica. Međutim, automobil je bio miniran i ubrzo je eksplodirao – prije nego je obavljen pregled i prikupljeni dokazi. Dragan Blagojević je bivši zapovjednik SAJ-a i načelnik nikšićke policije. Nakon što je Pozitivna Crna Gora objavila da su policajci u civilu u zgradi nikšićke SO nadgledali izbor predsjednika skupštine, kada je opozicija izgubila tek dobijenu vlast u tom gradu, nakon što je odbornik PCG Drago Đurović naprasno odlučio da ne glasa za svoje već za vladajuću partiju, Blagojević je tvrdio da su policajci u civilu bili tu jer su nadgledali štrajk radnika Željezare. Blagojević je u upravnom odboru Džudo saveza. Nakon što iz bilo kog razloga napuste specijalne jedinice, specijalci nerijetko završavaju u sportu, posebno borilačkim vještinama. Zato nije loše poznavati nekog u upravi.

Među potpisnicima peticije protiv Brajuškovića je i nekadašnji vozač Duška Markovića Dobrilo Gojković. Gojkoviću nije prvi put da u pravo vrijeme istupi u javnost. Svojevremeno se javio da potvrdi da su Marković i Milo Đukanović ,,spasavali” Miodraga Perovića, vlasnika Monitora, sklonivši ga iz zemlje.

Tu je i potpis Željka Bajovića, specijalca koji je svojevremeno bio šef obezbjeđenja Darka Šarića. Tokom istrage u Srbiji saznalo se da se na Bajovića vodila kuća u Novom Sadu, zaplijenjena kao Šarićeva imovina. On je 2009, kako je Monitor objavio, viđan u društvu narkobosa. Šarić je uspio da pobjegne iz Crne Gore dok je Veljović bio na čelu policije. Bajović nije jedini specijalac u obezbjeđenju interesantnih crnogorskih investitora. Željko Spalević je bio sikjuriti menadžer Aman Resortsa, nekadašnjeg zakupca Svetog Stefana, ,,najznačajnijeg Vladinog aranžmana” okončanog bankrotom Amana. I on je potpisao peticiju.

Brajušković je kazao da će samo tužiocu reći imena specijalaca koji su kao dio crnih trojki učestvovali u prebijanju nepodobnih novinara I opozicionara. Navode Brajuškovića da je pojedine opozicionare i novinare upozorio o napadima, poerd Duška Sekulića, potvrdila je i bivša novinarka Dragana Bećirović. Ona je kazala da je tačno da se skrivala u kući Brajuškovića nakon što ju je upozorio da se sprema napad na nju.

Prema više svjedočenja crne trojke su stajale iza prebijanja urednika Dana Duška Jovanovića 2000. godine, četiri godine prije nego što je ubijen, pjesnika Momira Vojvodića, vlasnika Elmaga Gojka Mitrovića, direktora Vijesti Željka Ivanovića, pisca Jevrema Brkovića… Nijedan od ovih slučajeva nije rasvijetljen.

,,Ako kažem imena, organizovaće se, pronaći će ljude koji će im dati lažni alibi. Uradiće sve da me naprave lažovom i strpaju u zatvor”, kazao je Brajušković.

Lojalnost saradnika Veljović je, očigledno je, znao da cijeni. Optuženi za nasilje bili su nagrađivani, a insajderi i oni koji se pobune kažnjavani.

Tužilaštvo još nije saslušalo Veljovića, lojalnog Đukanovićevog podređenog koji nije mogao ni da zamisli da uhapsi šefa. Đukanović se nije oglašavao. Možda zato još niko od nadležnih ne može da zamisli da ispita, ili ne daj Bože u slučaju da treba, uhapsi Veljovića.

Vladan Pavićević, privatni detektiv
Prva prijava protiv „crnih trojki”

„Krajem 2004. godine podnio sam Osnovnom državnom tužiocu krivičnu prijavu povodom fizičkog napada i prebijanja u Podgorici direktora i glavnog urednika Dana Duška Jovanovića. Njega su 2000. godine napala tri muškarca u mračnom ulazu zgrade u Jerevanskoj ulici i oteli mu torbu sa skupštinskim materijalom. Tog dana Jovanović je kao poslanik SNP-a vrlo kritički govorio u parlamentu. Na prvoj narednoj sjednici Skupštine Crne Gore Jovanović je uputio pitanje tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Vukašinu Marašu da li su mu poznata imena osoba koje su ga pretukle, naglasivši ako se napad na njega ne rasvijetli smatraće da iza njega stoji Maraš lično. Jovanović je naveo imena napadača, pošto je u međuvremenu očigledno dobio precizne podatke o njima, i kazao da su oni pripadnici MUP-a iz jedinice stacionirane u kampu na Zlatici. Ne znam sudbinu te prve krivične prijave podnesene protiv crnih trojki,” kaže u razgovoru za Monitor Vladan Pavićević, privatni detektiv, koji je nekada radio u ZIKS-u.

„Bivši pripadnik SAJ-a Brajušković obratio mi se dok je Jovanović bio živ i ispričao mi detalje o napadu uz želju da i Jovanovića o tome upoznam. Jovanović mu je ponudio da svjedoči o tom događaju, ali Brajušković je kazao da bi to rado učinio nego ne smije od straha jer bi mu, kako je rekao, pobili porodicu.

Jasno je da su i tada nekome bile potrebne crne trojke, kao što je danas jasno da su prepreka Crnoj Gori na putu ka Evropskoj uniji upravo oni koji nijesu pokazali ni trunku političke volje da stanu u kraj bahatim pojedincima koji su sasvim sigurno znali da za svoja monstruozna djela neće odgovarati pred zakonom države Crne Gore,” kaže Pavićević.

Pavićević kaže da je i on znao za anonimno pismo koje je nakon prebijanja 2000. godine dobio Duško Jovanović, a koje je ovih dana Vijestima objelodanio Miodrag Jovanović, brat ubijenog Jovanovića. U pismu se tvrdi da su Jovanovića pretukli Veljovićevi specijalci, a da tom i svim sličnim akcijama rukovode i Veselin Veljović i Duško Marković, tada šef DB-a. „Udarna trojka batinaškog voda je:1. Slavko Đurović iz Bara, 2. Vlado Lazović iz Bijelog Polja (stric mu je šef DB-a u B. Polju Zoran Lazović), 3. Dragan Kalezić iz Podgorice”, kaže se u pismu. Zanimljivo, u peticiji koju su ovih dana potpisali pripadnici SAJ-a kojom negiraju Brajuškovićeve tvrdnje o crnim trojkama, stoje i imena specijalaca Slavka Đurovića i Vlada Lazovića.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Veseljko KOPRIVICA

Komentari