Povežite se sa nama

FOKUS

Nalogodavci na slobodi, svjedoci pod pritiskom

Objavljeno prije

na

VESELIN-VELJOVIC-MILO-DJUKA

Po starom obrascu, zataškava se afera crne trojke. Dok tužilaštvo lagano saslušava glavne osumnjičene, kao da su optuženi za krađu bicikla a ne za teške zločine, pojačavaju se pritisci na glavnog svjedoka, policijskog insajdera Brajuška Brajuškovića.

Brajuškovića ne samo da još nije saslušao v.d državni tužilac Veselin Vučković, pošto je policijski insajder insistirao da će samo njemu otkriti sve detalje priče o parapolicijskim odredima zaduženim za batinanja opozicionara i novinara, nego je protiv njega crnogorska policija početkom sedmice – podnijela prijavu.

Brajušković, bivši pripadnik Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) i nekadašnji rukovodilac službe obezbjeđenja Zavoda za izdržavanje kazni u Spužu (ZIKS), optužio je svog bivšeg šefa Veselina Veljovića i aktuelnog direktora spuškog zatvora Miljana Perovića da su bili organizatori takozvanih crnih trojki, parapolicijskih odreda zaduženih da prebijaju nepodobne novinare i opozicionare. On je saopštio da je od napada spasio neke od njih, što su istražnim organima potvrdili bivši visoki funkcioner saveznog MUP-a Duško Sekulić, bivša novinarka Dana Dragana Bećirović i njen otac, Dragomir Bećirović, nekadašnji dopisnik Politike iz Crne Gore.

Nakon što su mediji javili da je Brajuškovića u zgradi Osnovnog suda, gdje je davao dopunu izjave zamjeniku osnovnog tužioca Saši Čađenoviću, verbalno napao službenik te institucije Igor Dijanić, na adresu Brajuškovića stigla je policijska prijava.

,,Javili su mi da su prijavili i mene i Dijanića, obojicu zbog drskog ponašanja. A Dijanić u sudu napao mene. Ne poznajem ga najbolje, ali znam da je radio u KP domu”, kaže Brajušković za Monitor.

Brajušković nije jedini crnogorski insajder koji je završio sa policijskom prijavom ili na sudu nakon što je svjedočio o mračnim tajnama i zločinima vrha vlasti. Neki od svjedoka zločina, kao u slučaju Slobodana Pejovića, hrabrog svjedoka bosanskih deportacija, optuživani su da su upravo oni glavni krivci za državne zločine o kom svjedoče.

I Brajušković strahuje od sličnih scenarija. On je ove sedmice saopštio da ga prate. ,,Dugo sam bio u policiji i znam kako izgleda kada na nekog motre. Prije neki dan sam bacao smeće i krenuo put kuće. Okrenuo sam se i vidio pored smeća crni golf bez tablica. Izašao je muškarac, uzeo kesu koju sam bacio i pobjegao”, kazao je Brajušković. On je ove sedmice od Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) zatražio i da mu se uradi procjena bezbjednosti. Odgovor još nije dobio.

,,Od mene u režimskim medijima otkako sam progovorio pokušavaju da naprave demona”, kaže on za Monitor. Brajušković je kazao da ga režimski mediji blate po nalogu Veljovića i da će o tome obavijestiti delegaciju EU, OEBS i strane ambasade u Crnoj Gori.

Nakon što su Vijesti objavile svjedočenje Brajuškovića o crnim trojkama, u državnim medijima javili su se ,,svjedoci” zapošljeni u institucijama koje kontroliše optuženi Perović, koji su pokušavali da diskredituju policijskog insajdera.

Brajušković odavno upozorava da se plaši da bi mogao zbog svjedočenja o crnim trojkama da završi u zatvoru lažno optužen, ali i da Veljović, otkako je progovorio, pokušava pritiscima da zataška slučaj. On je ranije optužio Veljovića da stoji i iza potpisivanja peticije 80 bivših i sadašnjih pripadnika SAJ koji su tražili da se protiv Brajuškovića sprovede istraga i demantovali postojanje crnih trojki. Monitor je već pisao da peticija nije nastala spontano i da se iz tog dokumenta jasno vidi da je pripremljena prije nego što se znalo ko će je potpisati, pa pored nekih imena umjesto potpisa stoji ,,inostranstvo”. Brajušković je optužio tada Veselina Veljovića da je još ranije uspijevao da pritiscima na SAJ-ovce zadrži funkciju, te da je nakon toga svoje protivnike slao u zatvor.

Advokati i pravnici sa kojima je Monitor razgovarao procjenjuju da će i ova afera završiti u ladicama tužilaštva, a insajder ostavljen na milost i nemilost. Oni podsjećaju da ovo isto tužilaštvo nije rasvijetlilo brojne druge afere u kojima su akteri visoki državni funkcioneri a da je jasno da i ova afera vodi do samog vrha vlasti.

Posebno zabrinjava to što su glavni osumnjičeni Veselin Veljović i Miljan Perović saslušani tek jedanaesti dan otkada je Brajušković izašao u javnost. Osumnjičenima je ostavljeno dovoljno vremena da unište sve dokaze i utiču na svjedoke.

Pravnici sa kojima je Monitor razgovarao su kategorični: postupanje tužilaštva je neprihvatljivo, jer se za to vrijeme moglo uticati kako na potencijalne svjedoke, tako i na samog Brajuškovića, što se očito i radi.

Tužilaštvo nije ni razmatralo da za glavne osumnjičene i nalogodavce zločina o kojima govori Brajušković odredi mjeru pritvora zbog uništavanja dokaza i uticaja na svjedoke i istragu.

Naši sagovornici se slažu da su zločini crnih trojki morali biti organizovani sa vrha vlasti te da šef policije nije mogao bez naloga vrha organizovati ovakvu antiustavnu aktivnost.

Premijer Milo Đukanović, koji je inače više puta javno hvalio Veljovićev rad, onda kada je Veljovićev profesionalni rezultat bio preko deset nerasvijetljenih napada na novinare i kritičare, još se nije oglašavao povodom afere crne trojke. Veljović, potvrđuje više naših izvora, važi za jednog od najlojalnijih Đukanovićevih saradnika. Vojnika u punom značenju riječi. Veljović je to demonstrirao u intervjuu za TV Vijesti dok je još bio šef Uprave policije kada je saopštio da nikako ne bi mogao zamisliti da uhapsi Đukanovića. Opozicija je tvrdila da Veljović nije bio samo čovjek režima u policiji nego i da je kontrolisao neke druge unosne poslove. Prema njihovim tvrdnjama šverc cigareta u Mojkovcu kontrolisao je Mojkovački klan – Veljović i Duško Marković.

Ko imalo poznaje prirodu crnogorskog režima zna – policijske batinaške trojke ni Veljović niti iko ne bi mogao ni smio organizovati bez znanja šefa režima Mila Đukanovića. Neki od ranije napadnutih su tvrdili da iza napada na njih kao nalogodavac stoji Đukanović. Nakon autentičnih insajderskih svjedočenja, koje su potvrdile i žrtve, u svakoj brošuri prava za početnike pisalo bi- osumnjičeni nalogodavci, Đukanović i Veljović, dok se istraga ne završi moraju biti u pritvoru. U protivnom, zbog njihove apsolutne moći da utiču na aktere afere, istraga je osuđena na propast.

Veljović je zamjeniku osnovnog tužioca ponovio da je čitava afera iskonstruisana kako bi se spriječio put Crne Gore ka EU i boljem sjutra. Nije prvi put da crnogorski funkcioneri tvrde da su im afere namještene kako bi se uništilo bolje sjutra Crne Gore. Rodonačelnik je bio premijer Milo Đukanović, još kada je Crnu Goru tresla afera S.Č. ,,Znamo ko je naručilac”, kazao je Veljović, ali javnosti nije saopštio imena, aludirajući pri tom i na neke medije. Kazao je da je sve dokaze i imena dostavio tužiocu, a da sa medijima nadalje neće komunicirati. Nije odgovarao na zahtjev naše novine da otkrije konkretna imena i navodne kreatore afere. I Miljan Perović je u tužilaštvu opet demantovao navode Brajuškovića.

Brajušković je više puta saopštio da se tužilastvo ponaša kao da je Veljović nedodirljiv. Kazao je i da ima još mnogo toga da otkrije. Vučković je do sada morao, kažu naši sagovornici, ispitati Brajuškovića.

Veselinu Vučkoviću, v.d. državnom tužiocu kao da se ne žuri da razotkrije sve detalje ove mračne priče, ali i drugih koje Brajušković tvrdi da zna. Vučković je prisustvovao ovonedjeljnom saslušanju Brajuškovića u Osnovnom sudu ali ga, kako pišu Vijesti, nije pitao ništa o imenima napadača koje je Brajušković rekao da će samo njemu otkriti. Brajušković za Monitor nije želio da komentariše detalje saslušanja. Vučković je nešto ranije na pitanje da li će saslušati policijskog insajdera kazao da bi bilo neozbiljno da novinarima saopštava plan rada tužilaštva.

Nadu ne uliva, ukazuju naši sagovornici, ni to što je zamjenik državnog tužioca Saša Čađenović od Brajuškoviča tražio pismenu naredbu Veljovića za batinanje novinara i opozicionara. To je sprdanje, a ne pokušaj da se otkrije istina.

Nebojša Medojević, lider PzP kazao je da je afera crnih trojki rezultat unutrašnjeg sukoba frakcija DPS-a

,,Afere Listing, Snimak i crne trojke su posljedica unutrašnjih borbi frakcija u DPS i jasno je da ona frakcija koja bude kontrolisala tužilaštvo ima mnogo veće šanse za uspjeh. Marković sada kontroliše policiju, ali nema kontrolu nad ANB-om”, kazao je Medojević. On je ustvrdio da je Markovićev najsvježiji prijedlog da se do kraja godine sprovede opšti reizbor državnih tužilaca zapravo pokušaj Markovića da preuzme kontrolu nad tužilaštvom i smanji uticaj bivšeg šefa diplomatije Milana Roćena. Nema spora da na dvoru postoje mutne i opake borbe za moć. Svi se tamo boje jedni drugih, i nastoje da zauzmu pozicije, koje bi ih štitile da u procesu pregovora sa EU, ne budu žrtvovani.

Ali, sigurno je i drugo: ko god od Đukanovićevih saradnika bude kontrolisao tužilaštvo, Đukanović će biti siguran. A vrhovi afera će ostati obavijeni velom tajne.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

U prevodu: UP je „obezbijedila oružje“ koje je fotografisano u kući „koju su iznajmili nadležni istražni organi“. I sud je to prihvatio kao dokaz!?

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je Uprava policije izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće (garažnom prostoru), u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“.

Ne možemo tvrditi da su autor fotografija S.B i njegove kolege iz UP znale da pronalaze i snimaju oružje dopremljeno iz službene oružarnice, ali vidi se da o tome u Dokumentaciji nema ni pomena.  Umjesto toga, nižu se fotografije sa opisom: ulazna kapija, garažna vrata u prizemlju, unutrašnjost garažnog prostora…  Stižemo do interesantnog dijela.

Fotografija 3. (u elaboratu je nazivaju slika) pokazuje „unutrašnjost garažnog prostora i stvari u istom – fotografisano sa ulaznih vrata“. Dok je  na fotografiji  „bliži izgled horizontalnog frižidera“. Obratimo li pažnju na položaj prekrivke za stolicu sa natpisom tuborg na fotografiji 4. vidjećemo da je neko preturao stvari na zamrzivaču u vremenskom periodu između nastanka foografija 3. i 4. Skoro da se posumnja da je neko nešto pokušavao da podmetne. Kad već ne bi znali da je u sanduku za sladoled uskladištena službena roba pozajmljena „na revers“.

Nasloženo oružje vidi se na fotografiji 7. „bliži izgled pronađenog oružja – automatskih pušaka u frižideru“, da bi nam fotografija 8. detaljnije predstavila vatrenu moć navodnih terorista (prema optužnici: organizovane kriminalne grupe). Javnosti je tada predstavljeno kako su Mirko – Paja Velimirović i drugi svjedok saradnik Aleksandar – Saša Sinđelić napadačima obezbijedili 45 automatskih pušaka, većinom sa preklapajućim kundakom. U elaboratu to je fotografija 8: „izgled oružja – automatskih pušaka četrdeset pet (45) pronađenih u frižideru, fotografisanih u garaži“.

Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u te predizborne radnje. Podsjetimo se – tadašnji ministar policije Goran Danilović i ministarka odbrane Milica Pejanović – Đurišić nijesu bili obaviješteni o operaciji državni udar.

Nakon zamrzivača, policajci su fokus uviđaja preselili na baštensku garnituru. I kutiju banana koja je poslužila za skrivanje municije. I te fotografije pokazuju da se raspored zatečenih stvari promijenio između dva snimka. Sreća, pa u pitanju nijesu stvarni dokazi u nekom sudskom postupku.

Odluku Apelacionog suda Katnić objašnjava političkim pritiscima na pravosuđe. O pomenutim propustima i nedostatku materijalnih dokaza – ni riječi. Zato se množe optužbe na račun svih koji posumnjaju u ispravnost rada glavnog SDT i njegovih saradnika.  ,,SDT se našlo u situaciji kada se, od pojedinaca koji su politički angažovani, konstantno napada i izloženo je pritisku kako bi se odluke donosile ne u tužilaštvu nego u političkim partijama“,  navodi se u nedavnom saopštenju SDT-a u kome se posebna pažnja posvećuje predloženim tužilačkim zakonima. „Donošenjem Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i Zakona o Državnom tužilaštvu, ostvario bi se politički uticaj koji je neprimjeren po svim prihvaćenim evropskim standardima”.

Prije nego se složimo sa tom konstatacijom, valjalo bi riješiti dileme o dosadašnjem uticaju (DPS) izvršnih i zakonodavnih vlasti na pravosuđe i tužilačku organizaciju. SDT Živko Savović navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog tužilaštva, svjesno usporavao određene istrage koje se tiču čelnika bivših vlasti Ivana Brajovića i Miomira Mugoše (afere Petlja i Bazar). Pride, Katnić već neko vrijeme tvrdi da nema „ni udaljene sumnje“ u umiješanost Mila Đukanovića u brojne afere u koje ga uvlače nekadašnji saradnici iz politike i biznisa, prije svih Duško Knežević. Kao što se ne žuri da na sudu razriješi sumnje u korupciju u vrhu tužilaštva  – nakon objave telefonskih razgovora Kneževića i bivšeg sekretara VDT Nenada Vujoševića.

Zato se GST ne usteže da ocrni svoje oponente. Makar to, možda, bilo i nezakonito. Počelo je 2015, nedugo po imenovanju Katnića na mjesto GST, objavom djelova razgovora advokata Vladana Bojića sa njegovom tadašnjom klijentkinjom – suprugom budvanskog funkcionera Lazara Rađenovića. Bojić je zbog tog slučaja na sudu, nepravosnažno, dobio odštetu iz državne kase.

Nastavilo se 2016. objavom transkripta razgovora advokata Gorana Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim tadašnjim klijentom. „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u. Bez objašnjenja šta bi tu trebalo biti nezakonito.

Da bi došao do ovih materijala, ili da bi prikrio nezakonito prisluškivanje, SDT je naložio Specijalnom policijskom timu da izvrši pretres kancelarije i stan advokata Rodića. Taj pretres je obavljen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore. Što su, iz nekog razloga, prećutali i oni i VDT Ivica Stanković.

Priča je dobila nastavak prošle nedjelje, objavom skoro četiri godine starih razgovora  dvojice aktuelnih poslanika vladajuće većine. Katnić se pravda interesom javnosti da bude obaviještena o pokušaju političkog uticaja na SDT, ali ne objašnjava zašto prikupljeni materijali nijesu uništeni u zakonom propisanom roku. Kad već nijesu doveli do podizanja optužnice protiv onih koji su bili na meti mjera tajnog nadzora. Ili tu imamo još jedan krak aktuelne priče o nezakonitom prisluškivanju ličnih i političkih oponenata?

VDT i Tužilački savjet ponovo ćute. Oglasila se, zato, Akcija za ljudska prava (HRA). ,,Razgovor je snimljen 2017. godine, a od tada nije pokrenuta istraga protiv bilo kog lica koje je bilo pod tajnim nadzorom, dok je specijalni tužilac Savović i dalje zaposlen u Državnom tužilaštvu, a 2019. godine je i napredovao“, saopštila je Tea Gorjanc  – Prelević. „Prema tome, razumno je zaključiti da je GST u svom ličnom interesu sada objavio transkript koji u negativnom svjetlu predstavlja tužioca koji je protiv njega podnio krivičnu prijavu, kao i poslanike koji predlažu zakone kojima bi se razvlastio GST i Specijalno državno tužilaštvo kome je na čelu”.

Šta slijedi? Dio vladajuće koalicije izašao je u susret Vladinom zahtjevu da se usvajanje tužilačkih zakona odloži dok se ne dobije saglasnost Brisela. Katnić, dakle, do daljnjeg ostaje u sedlu. Da izviđa koga i koliko hoće, ubrzava i koči istrage i preslušava presretnute razgovore.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NESTALO RJEŠENJE O SAGLASNOSTI ZA IZGRADNJU NJEGOŠEVOG MAUZOLEJA IZ 1967.: Nema ga ni u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, ni u Državnom arhivu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želja Mitropolije da vrati kapelu na Lovćen, jasna je. Da li bi toj želji, osim raspoloženja u dijelu nove Vlade, pomoglo i to što se prethodna vlast nije potrudila ni da sačuva Rješenje o postavljanju Mauzoleja, dok je tri decenije stajala po strani mirno gledajući nelegalnu gradnju i radove na spomenicima kulture od strane MPC, nije jasno. Jasno je, međutim, da je igra počela

 

Rješenje o saglasnosti za izgradnju Njegoševog mauzoleja iz 1967. godine, nestalo je iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara, institucije koja je bila zadužena da ga čuva.

Priča o nestanku ovog važnog dokumenta, počinje 3. februara ove godine, kada je Mitropolija crnogorsko primorska uputila dopis Upravi, tražeći na uvid Rješenje.  Uprava, na čijem se čelu nalazi Božidar Božović, odgovorila je Mitropoliji da taj dokument ne može da im da na uvid jer ga ne posjeduje, tvrdeći da ga je dala na revers Državnom arhivu, što se vidi iz prepiske između Mitropolije i Uprave, u koju je Monitor imao uvid. Problem je, međutim, u tome što ni u Državnom arhivu nema Rješenja. To je Monitoru potvrđeno iz te ustanove.

„Obavještavamo Vas da Državni arhiv Crne Gore nije preuzeo građu Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, kao ni Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Iz tog razloga za dostavu traženog Rješenja neophodno je da se obratite Upravi za zaštitu kulturnih dobara”, navodi se u odgovoru Državnog arhiva.

Iz odgovora Državnog arhiva našem nedjeljniku jasno je dakle, ne samo da dokument nije u posjedu Arhiva, već i to da je direktor Božović njegov nestanak pokušao da prikrije, odnosno da Uprava nije dala na revers Državnom organu ovo važno rješenje, kako se to navodi u odgovoru Mitropoliji, a koji je potpisao Božović.

„Postovani, Uprava za zaštitu kulturnih dobara Saglasnost po rjesenju 01-770 koji ste nam u dopisu tražili, dala je na revers Državnom arhivu i nemamo dokument u instituciji. Srdačno, Božidar Božović”, navodi se u odgovoru Mitropoliji, u koji smo imali uvid.

U odgovorima Monitoru, Božović je izbjegao ne samo da odgovori na pitanje kako je moguće da Uprava ne posjeduje to rješenje koje je bila dužna da čuva, već se u cjelosti izbjegava i pominjanje samog dokumenta.

U odgovoru našem nedjeljniku, koji ne potpisuje niko personalno, navodi se da je Mitropolija od Uprva tražila druga dva dokumenta koja se tiču mauzoleja na Lovćenu, i potvrđuje da Uprava nema jedno od njih. Prema odgovorima iz Uprave vidi se da je Mitropolija od njih tražila Rješenje o stavljanju pod zaštitu Kapele na Lovćenu br. 823 iz 1947. godine, kao i Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika culture – Kapele na Lovćenu broj 02-197/2 od 28. februara 1969. godine.

Takođe, navodi se da je Uprava Mitropoliji dostavila dokument iz 1947. godine, ali da je „uvidom u dokumentaciju utvrđeno da je Rješenje br. 02-1972 od 28. 02. 1969. godine Reversom od 14. 04. 1971. godine ustupljeno Pravnoj službi SO Cetinje”. Iz odgovora Monitoru, jasno je, međutim, ne samo da Uprava, nego ni Državni arhiv ne posjeduju ni Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika kulutre – kapele na Lovćenu iz 1969. godine! Državni arhiv je u odgovoru Monitoru bio kategoričan da nije peuzeo građu ni Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, niti Uprave koja mu je pravni nasljednik.

Monitorovi dobro obaviješteni izvori objašnjavaju da bi Rješenje iz 1967. trebalo osim Uprave da ima i Jugoslovenski institut za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, ali da ta institucija više ne postoji. Zbog toga su u Upravi, gdje od 3. februara traje pokušaj da se dođe do Rješenja, odustali da ga traže u Beogradu, objašnjavaju naši izvori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 12. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo