Povežite se sa nama

MONITORING

Intelektualci na partijskom zadatku

Objavljeno prije

na

Lijepo je naše, i sve takve, ljude od nauke i umjetnosti, srasle sa režimom, definisao početkom dvadesetog vijeka italijanski filozof Antonio Gramši -oficijelni intelektualci. Pojasnio je: povezani su sa klasnim i političkim strukturama ili korporacijama, koje ih koriste kako bi ostvarili svoje interese i stekli što više moći i kontrole. Znaju znanje narečeni: u sjenci moći, udobno i unosno – mudruju.

Crnogorski doprinos toj teoriji nije zanemarljiv. Naprotiv. Afera Snimak, bjelodani, nikada eksplicitniji, dokaz kriminogenosti dvodecenijske vlasti Demokratske partije socijalista na čelu sa sedmostrukim premijerom Milom Đukanovićem, nije udarila po obrazu niti jednom od onih koji sebe nazivaju intelektualcima, bliskim režimu. Ili ćute. Ili aplaudiraju. Ili savjetuju. Svejedno: saučestvuju.

Ili, kao dekan Fakulteta likovnih umjetnosti sa Cetinja Nenad Šoškić – drže političke govore. Osim vajarstva Šoškić voli i DPS. Vrlo. Član je Glavnog odbora partije. Na početnoj konvenciji predsjedničkog kandidata Filipa Vujanovića u Baru, isklesao je od sebe kip fana Svetozara Marovića i ekipe: dok je filozof iz Grblja na bini pokušavao da bude duhovit sa svojom nebuloznom političkom matematikom („Prošli put je bilo trojica na jednog, a jedan je imao više od tri zajedno. Sada nema tih tri, ima jedan, u ime njih dva…”) koju je, valjda, samo on razumio, intelektualac Šoškić je, iza njega, padao u trans oduševljenja i aplaudiranja.

Da bi dodatno dokazao ljubav prema partiji i privilegijama Šoškić je uzeo mikrofon i odbrusio: „Dobar, pošten, vrijedan, pravičan, pametan – sinonimi su za ime Filip Vujanović. Siguran sam da će građani Bara, građani Crne Gore, kao i do sada prepoznati istinske vrijednosti.”

Ostalo je nejasno na šta je mislio. Da li na istinske vrijednosti u vidu, recimo, zapošljavanja jednog nezaposlenog kako bi partija dobila četiri glasa.

No, ne ostaje takav angažman bez odjeka. Vajar je, sjetimo se, u martu 2012. godine, od svoje Vlade dobio u zakup stan od 75 kvadrata, da ga koristi kao radni prostor. Reče – za atelje. Detalj: Šoškić je šest godina ranije od svog Univerziteta dobio stan u elitnom dijelu Podgorice, Bulevar Džordža Vašingtona. Trosoban. Partija čuva svoje intelektualce.

Dok je Šoškić držao govor, iz prvih redova ga je, osim Vujanovića, slušala koleginica, dekanica Fakulteta političkih nauka Sonja Tomović-Šundić. Po službenom zadatku. Doktorica filozofskih nauka, istaknuti poznavalac Danila Kiša, Njegoša, Ničea… stručnjak iz oblasti političke antropologije i estetike, verzirana je, sada, i u politiku Filipa Vujanovića. Tomović-Šundić savjetnica je predsjednika države za oblast ljudskih prava i manjina. Istog onog predsjednika države i potpredsjednika partije, koja je uoči prošlogodišnjih parlamentarnih izbora planirala da se otpremnine bivšim radnicima preko Fonda rada isplaćuju isključivo članovima stranke, novcem dijelom obezbijeđenim i od Evropske investicione banke. Pomenuti Kiš, u čuvenom eseju Saveti mladom piscu, govoreći o intelektualizmu, poručuje: ,,Ne budi uz vlast i prinčeve, jer ti si iznad njih.”

Iako, za razliku od Šoškića, nije u Glavnom odboru, na rediteljku Radmilu Vojvodić i te kako računaju u vladajućoj garnituri. Dokazala se u očima partije. Zadužena je za najmanje dvije stvari: za nacionalni teatar i za kreativno osmišljavanje političkih kampanja DPS-a. Dekanica Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja, predsjednica Udruženja dramskih umjetnika Crne Gore, članica DANU i istaknuta kulturna stvarateljka (za to zvanje od kojeg će doživotno mjesečno prihodovati dvije prosječne plate, predložio je suprug!) zajedno sa bračnim drugom, ministrom kulture i intelektualcem Branislavom Mićunovićem i sinom, intelektualcem Veljkom, brine o – pozorištu.

Tako je baš ona režirala prvu crnogorsku operu Balkanska carica, koju je sa 100 hiljada eura sponzorisala Prva banka, gdje je Radmila bila u Upravnom odboru, i u kojoj posjeduje 0,064 odsto vlasničkog udjela. Sin Veljko režirao je Otelo, projekat vrijedan, procjenjivano je, oko 300.000 eura. Vojvodićka je radila spot za Crnogorsko narodno pozorište, kojem je nadređeni njen – suprug. Snimala je i spot za Kotor art festival čiji je počasni predsjednik – suprug… Tako nego kako.

Njena MAPA, agencija za reklamiranje i produkciju, priprema kampanje DPS-a. Milo Đukanović u objavljenim audio snimcima sa sastanaka DPS-a, kaže: ,,Što se tiče pisanja dokumenata, tj. programa tu je Sveto, što se tiče marketinške kampanje tu je Sveto, Radmila i ekipa koja tradicionalno radi taj dio posla za naše kampanje…” Tradicionalno i intelektualno. Zna partija da nagradi: MAPA ima poseban odnos sa Đukanovićevom vladom. Najviše posluje sa DPS-om. Nacionalnom turističkom organizacijom. Tu je i NATO. Pa Glavni grad… Stotine hiljada eura od projekata.

Baš kao i za kolegu mu, umjetnika Nenada Šoškića, Vlada brine i za komociju ministra kulture, člana Odbora za pozorišnu umjetnost pri CANU i predsjednika senata DANU. Iako u zgradi Vektre posjeduje stan od skromnih 187m2, Vlada je Mićunoviću u zakup, bez oglašavanja, dodijelila 75m2 radnog prostora u univerzitetskoj zgradi kod Delte. Bez oglašavanja je i ministar o, recimo, diskriminišućoj nakani partije da se otpremnine rasporede isključivo na glasače DPS-a. Intelektualni tajac.

Ništa nije glasniji ni istoričar Živko Andrijašević. Nakon što je teorijski obuhvatio nacionalnu politiku i ideologiju Crne Gore kroz prošla vremena, sa akcentom na Novi vijek (doktorska teza Državna ideologija Crne Gore 1878-1918. godine) prešao je na praksu. Sada je savjetnik predsjednika Vlade za nacionalnu politiku, pa iz prve ruke utiče na državu i političara koji pred protekle parlamentarne izbore, u internoj partijskoj komunikaciji (izbilo je na površinu tokom afere Snimak), na primjer, kaže: ,,Dogovorili smo da se formira i medijski tim što je uobičajeno… U sastavu tog tima su ljudi koji se bave tom vrstom posla i u centrali partije i na onim važnim punktovima u državnoj strukturi koje pokrivaju kadrovi DPS-a.” Zloupotreba javnog informisanja u partijske svrhe. To se zove nacionalna politika.

Koalicioni partner, prvi čovjek Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić svoj kabinet je takođe začinio intelektualcem. Dobra je to reklama za Skupštinu, njega lično, ali i SDP. Od pisca, antiratnog aktiviste i nezavisnog novinara, Andrej Nikolaidis postaje Krivokapićev savjetnik za kulturu i slobodnu javnost – sinekura stranke koja skoro deceniju i po saučestvuje u kriminalu svake vrste. Tako je Nikolaidis, koji je u tekstu Dželatov šegrt kritikovao Kusturičino podržavanje Slobodana Miloševića, postao – šegrt kriminogenog režima. Pun je to krug tužne zbilje: Kusturica je podržavao Miloševića, Miloševića je podržavao Đukanović, Đukanovića podržava i održava Krivokapić, za Krivokapića radi Nikolaidis. Za onog Krivokapića koji je o aferi Snimak, bolje – združenom kriminalnom poduhvatu, koja potresa Crnu Goru kazao: ,,Ne negiram problem, ali ti problemi postoje u svim partijama.” Underground.

Pisac Pavle Goranović donedavno je bio Nikolaidisov koalicioni kolega. Prije sadašnje funkcije direktora Zavoda za školstvo, na koju ga je predložio ministar prosvjete i nauke Slavoljub Stijepović, bio je savjetnik za kulturu premijera Đukanovića, koji drži do nje. Goranović, koji piše poeziju, prozu i književnu kritiku, predsjednik žirija ovogodišnje dodjele nagrade Oktoih, diplomirao je na Filozofskom fakultetu što mu, vjerovatno, pomaže u komunikaciji sa prvim ministrom.

Pliva pisac dobro u vodama politike. Početkom godine, u toku čuvenog kovertiranja ostavki (straha), Vlada ga je razriješila funkcije direktora Zavoda za školstvo. U obrazloženju odluke o razrješenju Goranovića navodilo se da je donijeta na njegov zahtjev. Iz ličnih razloga. U jednoj pjesmi Goranović ovako piše: Uzaludnost je ionako moj najjači motiv. No, kovertiranje nije bilo uzaludno. Naprotiv. Urodilo je plodom: na istoj sjednici tokom koje je razriješen, ista Vlada ga je ponovo imenovala za vršioca dužnosti šefa iste ustanove. Poezija politike.

Goranovićev dosta stariji brat po ćutanju, peru i politici Branko Banjević nije direktno uključen u strukture vladajuće partije. Jedan od osnivača crnogorskog P.E.N. centra i Crnogorskog društva nezavisnih književnika, predsjednik Matice crnogorske, zadužen je za duhovnu nadgradnju. O Milu Đukanoviću ovako priča: ,,On je u svim fazama, ja sam ga pratio, vukao mudre poteze, tako je znao da pročita situaciju, on nije nikada napravio ono što bi štetilo napretku slobode Crne Gore, građanskom napretku Crne Gore, napretku nacionalne svijesti… Vrlo je to vješto vodio i tom vještinom me, da vam pravo kažem, zapanjivao… Mislim da je njegova uloga u razvitku Crne Gore epohalna. To što je napravio on, a i političke snage na čijem je čelu stajao i snage koje su ga podržavale, to je u Crnoj Gori milenijumska stvar.” Banjević, milenijumski intelektualac.

Podugačak je spisak intelektualaca po mjeri režima: metodolog Miloš Bešić koji je prema nedemantovanim saznanjima našeg lista dobio državljanstvo kao zaslužni građanin, dežurni analitičar Srđan Vukadinović – obojica nezakonito stalno zaposleni na dva fakulteta; novinar i urednik portala Analitika Draško Đuranović, prvi čovjek Pobjede Srđan Kusovac, urednik Antene M Darko Šuković… Pa prvi ljudi DANU i CANU, pa akademici, pa dekani, pa profesori i saradnici fakulteta, pa novinari…

Koji autokrata ne bi poželio ovakve intelektualce?

Akademci pogazili lično dostojanstvo

„Uloga intelektualca je da govori istinu ciljanoj publici, najbolje što on to može”, sažeto i jasno kaže Čomski. Kada govorimo o intelektualcima u Crnoj Gori, posebno onim sinekurskim i režimskim, njihova uloga ide u suprotnom pravcu: zakamuflirati i pod svaku cijenu izbjeći istinu, kaže za Monitor Duško Kovačević, kolumnista dnevnika Vijesti.

,,To su ‘akademski građani’ koji su pogazili nacionalno i lično dostojanstvo, ali i sami prometejski duh nauke i umjetnosti u korist sitnih privilegija, radeći na taj način najviše protiv sopstvenog naroda i sopstvene države.

Postoji li išta tako poražavajuće za jedno društvo od žalosne činjenice da crnogorski režim svoje najvjernije apologete mobiliše upravo sa Univerziteta, koji sam po sebi, još od Platonove akademije, jeste autonomna, savjesna i najprogresivnija institucija svakog naroda”.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo