Lijepo je naše, i sve takve, ljude od nauke i umjetnosti, srasle sa režimom, definisao početkom dvadesetog vijeka italijanski filozof Antonio Gramši -oficijelni intelektualci. Pojasnio je: povezani su sa klasnim i političkim strukturama ili korporacijama, koje ih koriste kako bi ostvarili svoje interese i stekli što više moći i kontrole. Znaju znanje narečeni: u sjenci moći, udobno i unosno – mudruju.

Crnogorski doprinos toj teoriji nije zanemarljiv. Naprotiv. Afera Snimak, bjelodani, nikada eksplicitniji, dokaz kriminogenosti dvodecenijske vlasti Demokratske partije socijalista na čelu sa sedmostrukim premijerom Milom Đukanovićem, nije udarila po obrazu niti jednom od onih koji sebe nazivaju intelektualcima, bliskim režimu. Ili ćute. Ili aplaudiraju. Ili savjetuju. Svejedno: saučestvuju.

Ili, kao dekan Fakulteta likovnih umjetnosti sa Cetinja Nenad Šoškić – drže političke govore. Osim vajarstva Šoškić voli i DPS. Vrlo. Član je Glavnog odbora partije. Na početnoj konvenciji predsjedničkog kandidata Filipa Vujanovića u Baru, isklesao je od sebe kip fana Svetozara Marovića i ekipe: dok je filozof iz Grblja na bini pokušavao da bude duhovit sa svojom nebuloznom političkom matematikom („Prošli put je bilo trojica na jednog, a jedan je imao više od tri zajedno. Sada nema tih tri, ima jedan, u ime njih dva…”) koju je, valjda, samo on razumio, intelektualac Šoškić je, iza njega, padao u trans oduševljenja i aplaudiranja.

Da bi dodatno dokazao ljubav prema partiji i privilegijama Šoškić je uzeo mikrofon i odbrusio: „Dobar, pošten, vrijedan, pravičan, pametan – sinonimi su za ime Filip Vujanović. Siguran sam da će građani Bara, građani Crne Gore, kao i do sada prepoznati istinske vrijednosti.”

Ostalo je nejasno na šta je mislio. Da li na istinske vrijednosti u vidu, recimo, zapošljavanja jednog nezaposlenog kako bi partija dobila četiri glasa.

No, ne ostaje takav angažman bez odjeka. Vajar je, sjetimo se, u martu 2012. godine, od svoje Vlade dobio u zakup stan od 75 kvadrata, da ga koristi kao radni prostor. Reče – za atelje. Detalj: Šoškić je šest godina ranije od svog Univerziteta dobio stan u elitnom dijelu Podgorice, Bulevar Džordža Vašingtona. Trosoban. Partija čuva svoje intelektualce.

Dok je Šoškić držao govor, iz prvih redova ga je, osim Vujanovića, slušala koleginica, dekanica Fakulteta političkih nauka Sonja Tomović-Šundić. Po službenom zadatku. Doktorica filozofskih nauka, istaknuti poznavalac Danila Kiša, Njegoša, Ničea… stručnjak iz oblasti političke antropologije i estetike, verzirana je, sada, i u politiku Filipa Vujanovića. Tomović-Šundić savjetnica je predsjednika države za oblast ljudskih prava i manjina. Istog onog predsjednika države i potpredsjednika partije, koja je uoči prošlogodišnjih parlamentarnih izbora planirala da se otpremnine bivšim radnicima preko Fonda rada isplaćuju isključivo članovima stranke, novcem dijelom obezbijeđenim i od Evropske investicione banke. Pomenuti Kiš, u čuvenom eseju Saveti mladom piscu, govoreći o intelektualizmu, poručuje: ,,Ne budi uz vlast i prinčeve, jer ti si iznad njih.”

Iako, za razliku od Šoškića, nije u Glavnom odboru, na rediteljku Radmilu Vojvodić i te kako računaju u vladajućoj garnituri. Dokazala se u očima partije. Zadužena je za najmanje dvije stvari: za nacionalni teatar i za kreativno osmišljavanje političkih kampanja DPS-a. Dekanica Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja, predsjednica Udruženja dramskih umjetnika Crne Gore, članica DANU i istaknuta kulturna stvarateljka (za to zvanje od kojeg će doživotno mjesečno prihodovati dvije prosječne plate, predložio je suprug!) zajedno sa bračnim drugom, ministrom kulture i intelektualcem Branislavom Mićunovićem i sinom, intelektualcem Veljkom, brine o – pozorištu.

Tako je baš ona režirala prvu crnogorsku operu Balkanska carica, koju je sa 100 hiljada eura sponzorisala Prva banka, gdje je Radmila bila u Upravnom odboru, i u kojoj posjeduje 0,064 odsto vlasničkog udjela. Sin Veljko režirao je Otelo, projekat vrijedan, procjenjivano je, oko 300.000 eura. Vojvodićka je radila spot za Crnogorsko narodno pozorište, kojem je nadređeni njen – suprug. Snimala je i spot za Kotor art festival čiji je počasni predsjednik – suprug… Tako nego kako.

Njena MAPA, agencija za reklamiranje i produkciju, priprema kampanje DPS-a. Milo Đukanović u objavljenim audio snimcima sa sastanaka DPS-a, kaže: ,,Što se tiče pisanja dokumenata, tj. programa tu je Sveto, što se tiče marketinške kampanje tu je Sveto, Radmila i ekipa koja tradicionalno radi taj dio posla za naše kampanje…” Tradicionalno i intelektualno. Zna partija da nagradi: MAPA ima poseban odnos sa Đukanovićevom vladom. Najviše posluje sa DPS-om. Nacionalnom turističkom organizacijom. Tu je i NATO. Pa Glavni grad… Stotine hiljada eura od projekata.

Baš kao i za kolegu mu, umjetnika Nenada Šoškića, Vlada brine i za komociju ministra kulture, člana Odbora za pozorišnu umjetnost pri CANU i predsjednika senata DANU. Iako u zgradi Vektre posjeduje stan od skromnih 187m2, Vlada je Mićunoviću u zakup, bez oglašavanja, dodijelila 75m2 radnog prostora u univerzitetskoj zgradi kod Delte. Bez oglašavanja je i ministar o, recimo, diskriminišućoj nakani partije da se otpremnine rasporede isključivo na glasače DPS-a. Intelektualni tajac.

Ništa nije glasniji ni istoričar Živko Andrijašević. Nakon što je teorijski obuhvatio nacionalnu politiku i ideologiju Crne Gore kroz prošla vremena, sa akcentom na Novi vijek (doktorska teza Državna ideologija Crne Gore 1878-1918. godine) prešao je na praksu. Sada je savjetnik predsjednika Vlade za nacionalnu politiku, pa iz prve ruke utiče na državu i političara koji pred protekle parlamentarne izbore, u internoj partijskoj komunikaciji (izbilo je na površinu tokom afere Snimak), na primjer, kaže: ,,Dogovorili smo da se formira i medijski tim što je uobičajeno… U sastavu tog tima su ljudi koji se bave tom vrstom posla i u centrali partije i na onim važnim punktovima u državnoj strukturi koje pokrivaju kadrovi DPS-a.” Zloupotreba javnog informisanja u partijske svrhe. To se zove nacionalna politika.

Koalicioni partner, prvi čovjek Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić svoj kabinet je takođe začinio intelektualcem. Dobra je to reklama za Skupštinu, njega lično, ali i SDP. Od pisca, antiratnog aktiviste i nezavisnog novinara, Andrej Nikolaidis postaje Krivokapićev savjetnik za kulturu i slobodnu javnost – sinekura stranke koja skoro deceniju i po saučestvuje u kriminalu svake vrste. Tako je Nikolaidis, koji je u tekstu Dželatov šegrt kritikovao Kusturičino podržavanje Slobodana Miloševića, postao – šegrt kriminogenog režima. Pun je to krug tužne zbilje: Kusturica je podržavao Miloševića, Miloševića je podržavao Đukanović, Đukanovića podržava i održava Krivokapić, za Krivokapića radi Nikolaidis. Za onog Krivokapića koji je o aferi Snimak, bolje – združenom kriminalnom poduhvatu, koja potresa Crnu Goru kazao: ,,Ne negiram problem, ali ti problemi postoje u svim partijama.” Underground.

Pisac Pavle Goranović donedavno je bio Nikolaidisov koalicioni kolega. Prije sadašnje funkcije direktora Zavoda za školstvo, na koju ga je predložio ministar prosvjete i nauke Slavoljub Stijepović, bio je savjetnik za kulturu premijera Đukanovića, koji drži do nje. Goranović, koji piše poeziju, prozu i književnu kritiku, predsjednik žirija ovogodišnje dodjele nagrade Oktoih, diplomirao je na Filozofskom fakultetu što mu, vjerovatno, pomaže u komunikaciji sa prvim ministrom.

Pliva pisac dobro u vodama politike. Početkom godine, u toku čuvenog kovertiranja ostavki (straha), Vlada ga je razriješila funkcije direktora Zavoda za školstvo. U obrazloženju odluke o razrješenju Goranovića navodilo se da je donijeta na njegov zahtjev. Iz ličnih razloga. U jednoj pjesmi Goranović ovako piše: Uzaludnost je ionako moj najjači motiv. No, kovertiranje nije bilo uzaludno. Naprotiv. Urodilo je plodom: na istoj sjednici tokom koje je razriješen, ista Vlada ga je ponovo imenovala za vršioca dužnosti šefa iste ustanove. Poezija politike.

Goranovićev dosta stariji brat po ćutanju, peru i politici Branko Banjević nije direktno uključen u strukture vladajuće partije. Jedan od osnivača crnogorskog P.E.N. centra i Crnogorskog društva nezavisnih književnika, predsjednik Matice crnogorske, zadužen je za duhovnu nadgradnju. O Milu Đukanoviću ovako priča: ,,On je u svim fazama, ja sam ga pratio, vukao mudre poteze, tako je znao da pročita situaciju, on nije nikada napravio ono što bi štetilo napretku slobode Crne Gore, građanskom napretku Crne Gore, napretku nacionalne svijesti… Vrlo je to vješto vodio i tom vještinom me, da vam pravo kažem, zapanjivao… Mislim da je njegova uloga u razvitku Crne Gore epohalna. To što je napravio on, a i političke snage na čijem je čelu stajao i snage koje su ga podržavale, to je u Crnoj Gori milenijumska stvar.” Banjević, milenijumski intelektualac.

Podugačak je spisak intelektualaca po mjeri režima: metodolog Miloš Bešić koji je prema nedemantovanim saznanjima našeg lista dobio državljanstvo kao zaslužni građanin, dežurni analitičar Srđan Vukadinović – obojica nezakonito stalno zaposleni na dva fakulteta; novinar i urednik portala Analitika Draško Đuranović, prvi čovjek Pobjede Srđan Kusovac, urednik Antene M Darko Šuković… Pa prvi ljudi DANU i CANU, pa akademici, pa dekani, pa profesori i saradnici fakulteta, pa novinari…

Koji autokrata ne bi poželio ovakve intelektualce?

Akademci pogazili lično dostojanstvo

„Uloga intelektualca je da govori istinu ciljanoj publici, najbolje što on to može”, sažeto i jasno kaže Čomski. Kada govorimo o intelektualcima u Crnoj Gori, posebno onim sinekurskim i režimskim, njihova uloga ide u suprotnom pravcu: zakamuflirati i pod svaku cijenu izbjeći istinu, kaže za Monitor Duško Kovačević, kolumnista dnevnika Vijesti.

,,To su ‘akademski građani’ koji su pogazili nacionalno i lično dostojanstvo, ali i sami prometejski duh nauke i umjetnosti u korist sitnih privilegija, radeći na taj način najviše protiv sopstvenog naroda i sopstvene države.

Postoji li išta tako poražavajuće za jedno društvo od žalosne činjenice da crnogorski režim svoje najvjernije apologete mobiliše upravo sa Univerziteta, koji sam po sebi, još od Platonove akademije, jeste autonomna, savjesna i najprogresivnija institucija svakog naroda”.

Marko MILAČIĆ

Komentari