Povežite se sa nama

MONITORING

Intelektualci na partijskom zadatku

Objavljeno prije

na

Lijepo je naše, i sve takve, ljude od nauke i umjetnosti, srasle sa režimom, definisao početkom dvadesetog vijeka italijanski filozof Antonio Gramši -oficijelni intelektualci. Pojasnio je: povezani su sa klasnim i političkim strukturama ili korporacijama, koje ih koriste kako bi ostvarili svoje interese i stekli što više moći i kontrole. Znaju znanje narečeni: u sjenci moći, udobno i unosno – mudruju.

Crnogorski doprinos toj teoriji nije zanemarljiv. Naprotiv. Afera Snimak, bjelodani, nikada eksplicitniji, dokaz kriminogenosti dvodecenijske vlasti Demokratske partije socijalista na čelu sa sedmostrukim premijerom Milom Đukanovićem, nije udarila po obrazu niti jednom od onih koji sebe nazivaju intelektualcima, bliskim režimu. Ili ćute. Ili aplaudiraju. Ili savjetuju. Svejedno: saučestvuju.

Ili, kao dekan Fakulteta likovnih umjetnosti sa Cetinja Nenad Šoškić – drže političke govore. Osim vajarstva Šoškić voli i DPS. Vrlo. Član je Glavnog odbora partije. Na početnoj konvenciji predsjedničkog kandidata Filipa Vujanovića u Baru, isklesao je od sebe kip fana Svetozara Marovića i ekipe: dok je filozof iz Grblja na bini pokušavao da bude duhovit sa svojom nebuloznom političkom matematikom („Prošli put je bilo trojica na jednog, a jedan je imao više od tri zajedno. Sada nema tih tri, ima jedan, u ime njih dva…”) koju je, valjda, samo on razumio, intelektualac Šoškić je, iza njega, padao u trans oduševljenja i aplaudiranja.

Da bi dodatno dokazao ljubav prema partiji i privilegijama Šoškić je uzeo mikrofon i odbrusio: „Dobar, pošten, vrijedan, pravičan, pametan – sinonimi su za ime Filip Vujanović. Siguran sam da će građani Bara, građani Crne Gore, kao i do sada prepoznati istinske vrijednosti.”

Ostalo je nejasno na šta je mislio. Da li na istinske vrijednosti u vidu, recimo, zapošljavanja jednog nezaposlenog kako bi partija dobila četiri glasa.

No, ne ostaje takav angažman bez odjeka. Vajar je, sjetimo se, u martu 2012. godine, od svoje Vlade dobio u zakup stan od 75 kvadrata, da ga koristi kao radni prostor. Reče – za atelje. Detalj: Šoškić je šest godina ranije od svog Univerziteta dobio stan u elitnom dijelu Podgorice, Bulevar Džordža Vašingtona. Trosoban. Partija čuva svoje intelektualce.

Dok je Šoškić držao govor, iz prvih redova ga je, osim Vujanovića, slušala koleginica, dekanica Fakulteta političkih nauka Sonja Tomović-Šundić. Po službenom zadatku. Doktorica filozofskih nauka, istaknuti poznavalac Danila Kiša, Njegoša, Ničea… stručnjak iz oblasti političke antropologije i estetike, verzirana je, sada, i u politiku Filipa Vujanovića. Tomović-Šundić savjetnica je predsjednika države za oblast ljudskih prava i manjina. Istog onog predsjednika države i potpredsjednika partije, koja je uoči prošlogodišnjih parlamentarnih izbora planirala da se otpremnine bivšim radnicima preko Fonda rada isplaćuju isključivo članovima stranke, novcem dijelom obezbijeđenim i od Evropske investicione banke. Pomenuti Kiš, u čuvenom eseju Saveti mladom piscu, govoreći o intelektualizmu, poručuje: ,,Ne budi uz vlast i prinčeve, jer ti si iznad njih.”

Iako, za razliku od Šoškića, nije u Glavnom odboru, na rediteljku Radmilu Vojvodić i te kako računaju u vladajućoj garnituri. Dokazala se u očima partije. Zadužena je za najmanje dvije stvari: za nacionalni teatar i za kreativno osmišljavanje političkih kampanja DPS-a. Dekanica Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja, predsjednica Udruženja dramskih umjetnika Crne Gore, članica DANU i istaknuta kulturna stvarateljka (za to zvanje od kojeg će doživotno mjesečno prihodovati dvije prosječne plate, predložio je suprug!) zajedno sa bračnim drugom, ministrom kulture i intelektualcem Branislavom Mićunovićem i sinom, intelektualcem Veljkom, brine o – pozorištu.

Tako je baš ona režirala prvu crnogorsku operu Balkanska carica, koju je sa 100 hiljada eura sponzorisala Prva banka, gdje je Radmila bila u Upravnom odboru, i u kojoj posjeduje 0,064 odsto vlasničkog udjela. Sin Veljko režirao je Otelo, projekat vrijedan, procjenjivano je, oko 300.000 eura. Vojvodićka je radila spot za Crnogorsko narodno pozorište, kojem je nadređeni njen – suprug. Snimala je i spot za Kotor art festival čiji je počasni predsjednik – suprug… Tako nego kako.

Njena MAPA, agencija za reklamiranje i produkciju, priprema kampanje DPS-a. Milo Đukanović u objavljenim audio snimcima sa sastanaka DPS-a, kaže: ,,Što se tiče pisanja dokumenata, tj. programa tu je Sveto, što se tiče marketinške kampanje tu je Sveto, Radmila i ekipa koja tradicionalno radi taj dio posla za naše kampanje…” Tradicionalno i intelektualno. Zna partija da nagradi: MAPA ima poseban odnos sa Đukanovićevom vladom. Najviše posluje sa DPS-om. Nacionalnom turističkom organizacijom. Tu je i NATO. Pa Glavni grad… Stotine hiljada eura od projekata.

Baš kao i za kolegu mu, umjetnika Nenada Šoškića, Vlada brine i za komociju ministra kulture, člana Odbora za pozorišnu umjetnost pri CANU i predsjednika senata DANU. Iako u zgradi Vektre posjeduje stan od skromnih 187m2, Vlada je Mićunoviću u zakup, bez oglašavanja, dodijelila 75m2 radnog prostora u univerzitetskoj zgradi kod Delte. Bez oglašavanja je i ministar o, recimo, diskriminišućoj nakani partije da se otpremnine rasporede isključivo na glasače DPS-a. Intelektualni tajac.

Ništa nije glasniji ni istoričar Živko Andrijašević. Nakon što je teorijski obuhvatio nacionalnu politiku i ideologiju Crne Gore kroz prošla vremena, sa akcentom na Novi vijek (doktorska teza Državna ideologija Crne Gore 1878-1918. godine) prešao je na praksu. Sada je savjetnik predsjednika Vlade za nacionalnu politiku, pa iz prve ruke utiče na državu i političara koji pred protekle parlamentarne izbore, u internoj partijskoj komunikaciji (izbilo je na površinu tokom afere Snimak), na primjer, kaže: ,,Dogovorili smo da se formira i medijski tim što je uobičajeno… U sastavu tog tima su ljudi koji se bave tom vrstom posla i u centrali partije i na onim važnim punktovima u državnoj strukturi koje pokrivaju kadrovi DPS-a.” Zloupotreba javnog informisanja u partijske svrhe. To se zove nacionalna politika.

Koalicioni partner, prvi čovjek Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić svoj kabinet je takođe začinio intelektualcem. Dobra je to reklama za Skupštinu, njega lično, ali i SDP. Od pisca, antiratnog aktiviste i nezavisnog novinara, Andrej Nikolaidis postaje Krivokapićev savjetnik za kulturu i slobodnu javnost – sinekura stranke koja skoro deceniju i po saučestvuje u kriminalu svake vrste. Tako je Nikolaidis, koji je u tekstu Dželatov šegrt kritikovao Kusturičino podržavanje Slobodana Miloševića, postao – šegrt kriminogenog režima. Pun je to krug tužne zbilje: Kusturica je podržavao Miloševića, Miloševića je podržavao Đukanović, Đukanovića podržava i održava Krivokapić, za Krivokapića radi Nikolaidis. Za onog Krivokapića koji je o aferi Snimak, bolje – združenom kriminalnom poduhvatu, koja potresa Crnu Goru kazao: ,,Ne negiram problem, ali ti problemi postoje u svim partijama.” Underground.

Pisac Pavle Goranović donedavno je bio Nikolaidisov koalicioni kolega. Prije sadašnje funkcije direktora Zavoda za školstvo, na koju ga je predložio ministar prosvjete i nauke Slavoljub Stijepović, bio je savjetnik za kulturu premijera Đukanovića, koji drži do nje. Goranović, koji piše poeziju, prozu i književnu kritiku, predsjednik žirija ovogodišnje dodjele nagrade Oktoih, diplomirao je na Filozofskom fakultetu što mu, vjerovatno, pomaže u komunikaciji sa prvim ministrom.

Pliva pisac dobro u vodama politike. Početkom godine, u toku čuvenog kovertiranja ostavki (straha), Vlada ga je razriješila funkcije direktora Zavoda za školstvo. U obrazloženju odluke o razrješenju Goranovića navodilo se da je donijeta na njegov zahtjev. Iz ličnih razloga. U jednoj pjesmi Goranović ovako piše: Uzaludnost je ionako moj najjači motiv. No, kovertiranje nije bilo uzaludno. Naprotiv. Urodilo je plodom: na istoj sjednici tokom koje je razriješen, ista Vlada ga je ponovo imenovala za vršioca dužnosti šefa iste ustanove. Poezija politike.

Goranovićev dosta stariji brat po ćutanju, peru i politici Branko Banjević nije direktno uključen u strukture vladajuće partije. Jedan od osnivača crnogorskog P.E.N. centra i Crnogorskog društva nezavisnih književnika, predsjednik Matice crnogorske, zadužen je za duhovnu nadgradnju. O Milu Đukanoviću ovako priča: ,,On je u svim fazama, ja sam ga pratio, vukao mudre poteze, tako je znao da pročita situaciju, on nije nikada napravio ono što bi štetilo napretku slobode Crne Gore, građanskom napretku Crne Gore, napretku nacionalne svijesti… Vrlo je to vješto vodio i tom vještinom me, da vam pravo kažem, zapanjivao… Mislim da je njegova uloga u razvitku Crne Gore epohalna. To što je napravio on, a i političke snage na čijem je čelu stajao i snage koje su ga podržavale, to je u Crnoj Gori milenijumska stvar.” Banjević, milenijumski intelektualac.

Podugačak je spisak intelektualaca po mjeri režima: metodolog Miloš Bešić koji je prema nedemantovanim saznanjima našeg lista dobio državljanstvo kao zaslužni građanin, dežurni analitičar Srđan Vukadinović – obojica nezakonito stalno zaposleni na dva fakulteta; novinar i urednik portala Analitika Draško Đuranović, prvi čovjek Pobjede Srđan Kusovac, urednik Antene M Darko Šuković… Pa prvi ljudi DANU i CANU, pa akademici, pa dekani, pa profesori i saradnici fakulteta, pa novinari…

Koji autokrata ne bi poželio ovakve intelektualce?

Akademci pogazili lično dostojanstvo

„Uloga intelektualca je da govori istinu ciljanoj publici, najbolje što on to može”, sažeto i jasno kaže Čomski. Kada govorimo o intelektualcima u Crnoj Gori, posebno onim sinekurskim i režimskim, njihova uloga ide u suprotnom pravcu: zakamuflirati i pod svaku cijenu izbjeći istinu, kaže za Monitor Duško Kovačević, kolumnista dnevnika Vijesti.

,,To su ‘akademski građani’ koji su pogazili nacionalno i lično dostojanstvo, ali i sami prometejski duh nauke i umjetnosti u korist sitnih privilegija, radeći na taj način najviše protiv sopstvenog naroda i sopstvene države.

Postoji li išta tako poražavajuće za jedno društvo od žalosne činjenice da crnogorski režim svoje najvjernije apologete mobiliše upravo sa Univerziteta, koji sam po sebi, još od Platonove akademije, jeste autonomna, savjesna i najprogresivnija institucija svakog naroda”.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo