Povežite se sa nama

MONITORING

Američki gambit

Objavljeno prije

na

Ambasada SAD u Podgorici je ovih dana objavila saopštenje o 8,32 miliona dolara potrošenih od oktobra 2008. do septembra 2012. za podršku vladavini prava u Crnoj Gori. Dio te sume je izdvojen za reformu Uprave policije (UP) koji sprovodi Međunarodni program pomoći u obuci policije (ICITAP) američkog Ministarstva pravde.

Na čelu podgoričke Kancelarije ICITAP-a je Džefri L. Palmer, alijas Džef, viši policijski savjetnik (Senior Police Advisor) za organizovani kriminal.

Svojevremeno je bio uspješan investigator na Floridi, a u novije vrijeme izgleda još bolji savjetnik koji je pomogao hrvatskom Uredu sa suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) da pripremi neke važne optužnice – pominje se konkretno slučaj Iva Sanadera, bivšeg hrvatskog premijera i čelnika HDZ-a, ali nikakvih potvrda iz službenih izvora o tome nema.

Kao dio američke diplomatske misije Palmer je od 2011. stalno u Crnoj Gori. O njegovoj reputaciji svjedoči i u javnosti potpuno neprimjećen podatak da je prošle godine na jednoj konferenciji održanoj u Budvi doveo Džoa Pistona, najslavnijeg živog agenata FBI-a (po epizodi iz njegovog života snimljen je film Doni Brasko).

Nedugo po stupanju na dužnost v.d. direktora UP-a Božidar Vuksanović je najavio kako će pri njegovom kabinetu djelovati „predstavnik američke ambasade Palmer, poznati policajac koji će biti konsultant”.

On je Palmerov angažman za TV Atlas 17. marta prošle godine doveo u vezu sa najavom formiranja policijskog tima za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala „koji će se baviti i krivičnim djelima iz ranijeg perioda, uključujući neriješena ubistva”.

No, otprilike tek do avgusta – poslije usvajanja novog Zakona o unutrašnjim poslovima kojim je policija vraćena pod neposredniju nadležnost ministra unutrašnjih poslova – Palmer se „usidrio” u sjedištu UP-a. Dobio je kancelariju odmah do Vuksanovićeve, sa njim je „dnevno komunicirao” i započeo neposredne opservacije o stanju u vrhu policije.

Ravnatelj USKOK-a, Dinko Cvitan, za Vijesti je 21. avgusta kazao da su „vrhunski eksperti koji su godinama bili u Hrvatskoj i pomagali USKOK-u sada u Crnoj Gori” i da će „oni ukazati na eventualne stvari koje treba poboljšavati i u zakonodavstvu, ali i kad je u pitanju konkretan rad”.

Naredno pominjanje USKOK-a u crnogorskom kontekstu stiglo je do Raška Konjevića, novog ministra unutrašnjih poslova. Na raspravi u parlamentarnom Odboru za bezbjednost i odbranu je rekao da bi Crna Gora trebalo da dobije poseban tim kao što je USKOK – nije naveo unutar kojeg organa posebno.

Konjević je među rijetkim ministrima koji je 18. decembra sa ambasadorkom SAD-a u Podgorici Sju K. Braun, neposredno po formiranju nove Vlade, imao sastanak. Saopšteno je da „su se sagovornici složili da vladavina prava jeste ključni izazov koji će obezbijediti dinamiku i kvalitet nastavka evro-atlantskog puta Crne Gore”.

Ambasadorka Braun – koja u hijerarhiji Stejt dipartmenta ima rang ministarke savjetnice – je 12. maja 2011. predala akreditive crnogorskoj vladi a jedan od najvažnijih poteza bilo je samo dva mjeseca kasnije potpisivanje Sporazuma o sprovođenju zakona sa programom treninga, donacija opreme i tehničkoj odnosno ekspertskoj podršci za crnogorske sudije, tužioce i policijske službenike. Sa crnogorske strane potpisnik je vicepremijer i ministar pravde Duško Marković.

Slično Džefriju Palmeru u policiji, stalni pravni savjetnik (Residential Legal Advisor) pri Ambasadi SAD Sesilija E. Braten je zadužena za kancelarije Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) i Specijalnog tužilaštva (uključujući Zajednički istražni timu), Centar za edukaciju nosilaca pravosudne funkcije, prvostepene krivične sudove i Ministarstvo pravde i ljudskih prava. U međuvremenu je 31. avgusta 2012. godine Sporazum amandmanom produžen do kraja ove godine.

Kao „mjere ocjenjivanja” uspješnosti Sporazuma pominje se formiranje izvjesne „jedinica za tajne operacije” koja će „dovesti ili do sakupljanja upotrebljivih obavještajnih informacija ili do slučajeva koji se mogu krivično goniti do kraja 2011”, ili da će „UP dodatno razviti čvrsti akcioni plan za reorganizaciju do kraja 2012 godine”. Možemo opravdano sumnjati da su ovi ciljevi realizovani.

Uopšte, izgleda da neposredna američka opservacija pravosuđa i UP-a možda dugoročno nije ohrabrujuća za crnogorske vlasti ili neke njene istaknute pojedince. Ambasadorka Braun je 3. januara, kao nikad ranije, najavila pojačanu kontrolu vjerodostojnosti „borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala”.

„Crna Gora treba da se bori protiv korupcije na svim nivoima i pokaže da je ozbiljna u vezi sa svojim deklarisanim obavezama”, kazala je agenciji MINA i dodala da „Crna Gora ulazi u izazovan period gdje će pregovori sa EU postati intenzivniji i postojaće snažna provjera uspješnosti njenih reformi i postignuća na području vladavine prava”.

Na drugoj strani, infiltracija američkih eksperata u crnogorsko pravosuđe i UP je u nesrazmjeri sa zbunjujućim postupkom nedostavljanja spisa iz predmeta koji se pred Okružnim sudom u Njujorku vodi protiv trojice bivših direktora Magyar Telekoma.

Uspješnu istragu, podsjetimo, pet godina je vodilo upravo Ministarstvo pravde SAD-a čiji su službenici sada kao eksperti angažovani u Crnoj Gori. Američke vlasti skoro 10 mjeseci od podnošenja nijesu odgovorile na zamolnicu VDT-a za međunarodnu pomoć. Kako sudski spisi iz Njujorka nijesu dostavljeni, Ranka Čarapić tvrdi da na osnovu do sada prikupljenih informacija VDT nema osnova za krivično gonjenje pojedinaca u Crnoj Gori.

Među četiri sporna konsultantska ugovora, koji se dovode u vezu sa privatizacijom sadašnjeg Crnogorskog Telekoma, nalazi se i onaj sklopljen sa firmom Sigma, preko koje je isplaćeno oko 580.000 eura a od te sume je dio ili cijeli iznos „namijenjen sestri visokog vladinog funkcionera koja se bavi advokaturom” – Ani Kolarević.

Iz Ambasade SAD su nedavno poručili da „Crna Gora može istražiti slučaj Telekom direktno kontaktirajući njemačke i mađarske vlasti i od njih zatražiti iste dokumente”. No, nikakvog odgovora sa iste adrese nije bilo na pitanje Vijesti da li uzevši u obzir osobe koje se pominju u aferi i njihove veze sa najvišim zvaničnicima u američkoj ambasadi smatraju da postoji politička volja da se ovaj slučaj istraži do kraja.

Sumnju u te ili slične američke aktivnosti izrazio je nedavno Nebojša Medojević, predsjednik Pokreta za promjene (PzP) i dugogodišnji član Odbora za bezbjednost i odbranu. On je krajem godine tvrdio da je „agent CIA kreirao Đukanovićevu vladu” i da je on „stvarni premijer kojeg predsjednik DPS-a sluša”.

Mislio je na Andreju B. Popova, koji navodno „komunicirа sа lokаlnom mаfijom, druži se sа nаjkorumpirаnijim аgentimа ANB-a iz Grаndа”. Popov je prvi sekretar (First Secretary) Ambasade SAD iz koje su potvrdili njegov službeni status i poručili da „komuniciraju sa Vladom Crne Gore putem zvaničnih kanala i nijedna od aktivnosti opisanih u ovim medijskim izvještajima nije tačna”.

Ipak, Medojević je pomenuo da Popov navodno „smjenjuje direktora ANB-a”, što je jasna aluzija na „ostavku iz ličnih razloga” koju je krajem 2011. podnio Vladan Joković. Na neki način predsjednik PzP-a je moguće anticipirao nedavni rasplet ili zaplet, kako ko voli, sa propalim konkursom za izbor direktora UP-a na koji se Joković u zadnji čas i prijavio i odustao. Prema našim saznanjima, Popov je zaista viđen više puta u Grandu, neformalnoj bazi Milana Roćena, koji se zbog Listinga i-ili još nekih manje poznatih činjenica protivio izboru Jokovića za šefa policije.

Za razliku od Roćena, Medojević je za Jokovića nedavno kazao da je „ostavio utisak jednog odmjerenog profesionalca”, iako opozicija za njega ne bi glasala u postupku saslušanja kandidata za direktora UP-a pred Odborom za bezbjednost i odbranu „jer je kadar Duška Markovića”.

I ministar Konjević je bio najavio da će Vladi za izbor novog šefa policije UP-a predložiti Jokovića, no ta je mogućnost otpala naglim odustankom bivšeg šefa ANB-a.

U međuvremenu, novi v.d. direktor UP-a Slavko Stojanović, dugogodišnji bliski saradnik Veselina Veljovića – kojem je Duško Marković 2011. bio kum na vjenčanju – sastao se sa Džozefom Palmerom. Rutinski je saopšteno da „UP i ICITAP treba da nastave sa aktivnostima i zajedničkim projektima, prvenstveno u oblasti jačanja kapaciteta”.

No, vjeruje se kako je Palmer snažno uticao na Konjevića da presječe ubrzanu rehabilitaciju bliskih Veljovićevih saradnika koje je Stojanović vraćao na mjesta s kojih su prije oko godinu smijenjeni. Naime, pozivajući se na ovlašćenja novog Zakona o unutrašnjim poslovima, ukinuo je kabinet direktora UP-a i postoji tendencija da se policija doslovno sve¬de¬ na ope¬ra¬ti¬vu što je najavljeno i izradom nove sistematizacije radnih mjesta.

Kao i Andreja Popov, takođe i Palmer je operativno potčinjen i odgovara za rad Daglasu Džonsu, koji je 21. jula 2011. preuzeo dužnost zamjenika šefa misije (Counsellor) u Ambasadi SAD-a u Podgorici.

Džouns je osoba koja je upućena u najdelikatnije NATO operacije, s obzirom da je u Bijeloj kući radio kao direktor za NATO i odnose sa Zapadnom Evropom a 2006-2009. u američkoj misiji pri NATO-u u Briselu bio zamjenik i v.d. političkog savjetnika za operacije.

Nota bene, Konjević je u svojim mlađim danima bio polaznik seminara u organizaciji vašingtonskog Nacionalnog demokratskog instituta, dok u službenoj biografiji na sajtu MUP-a ističe da je „boravio na stručnom usavršavanju u SAD”…

Blokada izbora Jokovića i imobilizacija Veljovićevih kadrova – sve su to moguće nepovoljne indicije po Duška Markovića i njegov „američki” rejting stečen u danima pripreme arestovanja Radovana Karadžića, ili još više akcijom hapšenja i suđenja nekih domaćih aktera Zavale.

Naime, Zavalom je, između ostalog, službeno otpočelo – a ovih dana DPS-SDP prepucavanjem oko KAP-a nastavljeno – distanciranje crnogorskih vlasti od masivne penetracije ruskog kapitala i posljedičnih strateških implikacija, koje su Amerikancima u čitavoj priči izgleda i najbitnije.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo