Povežite se sa nama

Izdvojeno

INVESTICIONI BUM I ARHITEKTONSKO NASLJEĐE KOLAŠINA: Bajka ili cirkus

Objavljeno prije

na

U naseljima sa jednospratnim kućama niču petospratni hoteli ili stambene zgrade. Nadležni uvjeravaju da će novogradnjom biti poštovana arhitektonska originalnost grada. Iskustva iz minulih decenija upozoravaju

 

„Samo nek se gradi“, tako bi se mogli sažeti komentari većine predstavnika kolašinske vlasti na drugi invensticioni bum u toj varoši. Istovremeno, prosječan Kolašinac neće propustiti priliku da se pohvali arhitektonskom osobenošću i očuvanošću centra grada. No, da li će intenzivna gradnja biti u stanju da osluškuje i prati posebnosti tog mjesta, njegove potrebe, nasljeđe i originalnost, za sada nije izvjesno.

Za manje od godinu, u naseljima sa porodičnim kućama započeto je ili završeno nekoliko višespratnica sa stanovima ili turističkih objekata. Gradi se i u najužem centru. Računajući i objekte koji su u planu i za koje su izdate sve potrebne dozvole, uskoro će ih biti desetak. Riječ je objektima koji, prema dokumentaciji, prate prirodne i arhitektonske karakteristike Kolašina. Na terenu se, međutim, može zaključiti da  nije tako.

U knjizi Kulturno nasljeđe Kolašina, istoričarke umjetnosti Draginje Kujović, piše da su vrijednost tog grada, u urbanističkom smislu, skladne i lijepe cjeline kuća. Arhitektura varoši, piše ona, spoj je je tradicionalnih graditeljskih stilova, nekih konstruktivnih elementa islamske arhitekture, uticaja mediteranske graditeljske škole, ali i autohtonog graditeljskog moračkog i rovačkog iskustva. „Tom sintezom stvarao se stambeni prostor, ujednačenog likovnog izraza u strukturi, volumenu i odnosu mase… Prisustvo stroge simetrije i proporcionalnosti, u odnosu na površinu, znak je uticaja akademizma“, napisala je Kujović.

Mnogi od tako napravljenih objekata i sada krase centar grada. Nekoliko njih je na parcelama na kojima uskoro treba da počne gradnja hotela visoke kategorije.

Arhitekte i oni koji su se bavili estetikom i značajem kolašinskog arhitektonskog nasljeđa nijesu željeli da za Monitor komentarišu posljedice intenzivne gradnje na taj dio kulturnog nasljeđa. Boje se, objašnjavaju, da će biti pogrešno shvaćeni. Nezvanično, upozoravaju da bi lokalna uprava i država trebalo da nastoji da varoš bude, prije svega, raj za Kolašince, a tek potom za investitore.

Pozorišni reditelj Zoran Rakočević za Monitor kaže da sa velikom oprezom nadležni treba da se odnose prema namjerama investitora. Kolašin, tvrdi on, zajedničkim naporima može postati bajka, „ali mnogo lakše može se pretvoriti u kvaziurbanistički cirkus, kakvih u okruženju na fali“.

Na oprez tjeraju, objašnjava Rakočević, loši primjeri iz prošlosti. Strateško planiranje, tvrdi on, trebalo bi da se, osim na razvoj turizma, odnosi i na kulturu  i prostor. „Smatram da to ide jedno s drugim. Ono što je Kolašin očuvao u urbanističkom smislu je gradsko jezgro, koje se sastoji od dva trga i desetak ulica oko tih trgova. Neslućeno bogatstvo varoši svakako jesu uređena porodična domaćinstva sa kućama i okućnicama u ulicama Boška Rašovića, Palih partizanki, Milivoja Bulatovća, Radoša Maškovića…, dijelom i Ulici  Dunje Đokić. Svjedoci smo i razaranja tih cjelina“, tvrdi on za Monitor.

Upozorava na „nestajanja primjera gradnje s početka 20. vijeka, jer je mnogo kuća i građevina zacrtano za rušenje“. U tom slučaju, objašnjava Rakočević,  nije štićen nikakav javni interes. Ti objekti nijesu tretirani kao da su od posebnog značaja po svojim građevinskim karakteristikama, ni kao element kulturnog nasljeđa. „Primjer za to je i neizvjesnost objekata koji su prije više od deceniju prodati, kao, na primjer, stara zgrada Sreskog suda i zgrada Gorštaka, to jest, nekadašnji Hotel Boškovića. Ne zna se šta će sa njima biti, a vidljivo je da su već do te mjere oronuli da je kasno da se spasu. Mislim da nas takvi primjeri nijesu naučili i opomenuli, u planu je da se ruši nekoliko stogodišnjih objekata u ulicama Mirka Vešovića i 13. jula i dalje, kao da su najobičnije kućerine kojima se ne priznaje nikakva posebnost, estetičnost, značaj – kojima se ne priznaje nikakva kultura“, ukazuje Rakočević.

Sagovornik Monitora strahuje da će se „priznavati samo kultura novca, investicija, divlje gradnje, betonizacije, zastakljenja i „lounge-risanja“. Zato je pozvao nadležne „da se gradsko jezgro spasi i da se sačuva svaki objekat starije gradnje, njegova ljepota i funkcionalnost“.

Sreski sud i zgrada Gorštaka (Hotel Boškovića), koje pominje naš sagovornik, bili su  primjer najstarijih i najljepših objekata u gradu. Sada su samo ruine i  opasnost za prolaznike. I upozorenje šta se dešava kad vlast pažljivo ne bira investitore.

Sreski sud sagrađen je 1901. godine, u duhu secesije. Zgrada je među onima čiji su projektanti ostali anonimni. Međutim, kako je zapisala Kujović, „arhitektonsko rješenje objekata nagovijestilo je siguran raskid sa tradicionalnim graditeljskim konceptima tog podneblja“. Opština je ovu zgradu prije desetak godina  prodala jednom podgoričkom preduzeću, a ubrzo su i najavljivani  ambiciozni planovi rekonstrukcije. Finansijski problemi novog vlasnika odložili su adaptaciju. Kasnije je zgrada, koja je služila kao zalog za kredit, pripala jednoj ovdašnjoj banci.

Ista subina zadesila je i nekadašnji Hotel Boškovića. Prodat je istom investitoru. Za taj objekat poznavaoci lokalne istorije tvrde da je građen 1920. godine. Prvi put se pominje 1930. kao Grand hotel. Sredinom 30-ih godina prošlog vijeka  postaje Hotel Boškovića. Taj objekat je bio centar života Kolašina između dva svjetska rata. Kasnije, u drugoj polovini prošlog vijeka, zgrada je nekoliko puta mijenjala namjenu, a bila je i vlasništvo FK Gorštak.

Grupa mladih, među kojima je bilo i predstavnika „struke“, najavila je  krajem prošle godine da neće dopustiti rušenje starih porodičnih kuća u Ulici Mirka Vešovića. Na toj lokaciji sa bogatim drvoredom, u najužem centru grada,  predviđena je gradnja hotela, koji će, prema opisu projekta, imati 82 sobe i 20 apartmana, spa, bazen i fitnes centar. Projektovani izgled tog objekata, prema brojnim komentarima na društvenim mrežama, samo će naružiti grad. Proces  rada na izmjenama i dopunama kolašinskog Prostorno-urbanističkog plana (PUP) je u toku. Kada on bude dostupan građanima, znaće se koliko su nadležni uložili truda da se sačuva vrijedan dio kolašinskog nasljeđa.

                                                                            Dragana ŠĆEPANOVIĆ  

Komentari

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo