Povežite se sa nama

Izdvojeno

INVESTICIONI BUM I ARHITEKTONSKO NASLJEĐE KOLAŠINA: Bajka ili cirkus

Objavljeno prije

na

U naseljima sa jednospratnim kućama niču petospratni hoteli ili stambene zgrade. Nadležni uvjeravaju da će novogradnjom biti poštovana arhitektonska originalnost grada. Iskustva iz minulih decenija upozoravaju

 

„Samo nek se gradi“, tako bi se mogli sažeti komentari većine predstavnika kolašinske vlasti na drugi invensticioni bum u toj varoši. Istovremeno, prosječan Kolašinac neće propustiti priliku da se pohvali arhitektonskom osobenošću i očuvanošću centra grada. No, da li će intenzivna gradnja biti u stanju da osluškuje i prati posebnosti tog mjesta, njegove potrebe, nasljeđe i originalnost, za sada nije izvjesno.

Za manje od godinu, u naseljima sa porodičnim kućama započeto je ili završeno nekoliko višespratnica sa stanovima ili turističkih objekata. Gradi se i u najužem centru. Računajući i objekte koji su u planu i za koje su izdate sve potrebne dozvole, uskoro će ih biti desetak. Riječ je objektima koji, prema dokumentaciji, prate prirodne i arhitektonske karakteristike Kolašina. Na terenu se, međutim, može zaključiti da  nije tako.

U knjizi Kulturno nasljeđe Kolašina, istoričarke umjetnosti Draginje Kujović, piše da su vrijednost tog grada, u urbanističkom smislu, skladne i lijepe cjeline kuća. Arhitektura varoši, piše ona, spoj je je tradicionalnih graditeljskih stilova, nekih konstruktivnih elementa islamske arhitekture, uticaja mediteranske graditeljske škole, ali i autohtonog graditeljskog moračkog i rovačkog iskustva. „Tom sintezom stvarao se stambeni prostor, ujednačenog likovnog izraza u strukturi, volumenu i odnosu mase… Prisustvo stroge simetrije i proporcionalnosti, u odnosu na površinu, znak je uticaja akademizma“, napisala je Kujović.

Mnogi od tako napravljenih objekata i sada krase centar grada. Nekoliko njih je na parcelama na kojima uskoro treba da počne gradnja hotela visoke kategorije.

Arhitekte i oni koji su se bavili estetikom i značajem kolašinskog arhitektonskog nasljeđa nijesu željeli da za Monitor komentarišu posljedice intenzivne gradnje na taj dio kulturnog nasljeđa. Boje se, objašnjavaju, da će biti pogrešno shvaćeni. Nezvanično, upozoravaju da bi lokalna uprava i država trebalo da nastoji da varoš bude, prije svega, raj za Kolašince, a tek potom za investitore.

Pozorišni reditelj Zoran Rakočević za Monitor kaže da sa velikom oprezom nadležni treba da se odnose prema namjerama investitora. Kolašin, tvrdi on, zajedničkim naporima može postati bajka, „ali mnogo lakše može se pretvoriti u kvaziurbanistički cirkus, kakvih u okruženju na fali“.

Na oprez tjeraju, objašnjava Rakočević, loši primjeri iz prošlosti. Strateško planiranje, tvrdi on, trebalo bi da se, osim na razvoj turizma, odnosi i na kulturu  i prostor. „Smatram da to ide jedno s drugim. Ono što je Kolašin očuvao u urbanističkom smislu je gradsko jezgro, koje se sastoji od dva trga i desetak ulica oko tih trgova. Neslućeno bogatstvo varoši svakako jesu uređena porodična domaćinstva sa kućama i okućnicama u ulicama Boška Rašovića, Palih partizanki, Milivoja Bulatovća, Radoša Maškovića…, dijelom i Ulici  Dunje Đokić. Svjedoci smo i razaranja tih cjelina“, tvrdi on za Monitor.

Upozorava na „nestajanja primjera gradnje s početka 20. vijeka, jer je mnogo kuća i građevina zacrtano za rušenje“. U tom slučaju, objašnjava Rakočević,  nije štićen nikakav javni interes. Ti objekti nijesu tretirani kao da su od posebnog značaja po svojim građevinskim karakteristikama, ni kao element kulturnog nasljeđa. „Primjer za to je i neizvjesnost objekata koji su prije više od deceniju prodati, kao, na primjer, stara zgrada Sreskog suda i zgrada Gorštaka, to jest, nekadašnji Hotel Boškovića. Ne zna se šta će sa njima biti, a vidljivo je da su već do te mjere oronuli da je kasno da se spasu. Mislim da nas takvi primjeri nijesu naučili i opomenuli, u planu je da se ruši nekoliko stogodišnjih objekata u ulicama Mirka Vešovića i 13. jula i dalje, kao da su najobičnije kućerine kojima se ne priznaje nikakva posebnost, estetičnost, značaj – kojima se ne priznaje nikakva kultura“, ukazuje Rakočević.

Sagovornik Monitora strahuje da će se „priznavati samo kultura novca, investicija, divlje gradnje, betonizacije, zastakljenja i „lounge-risanja“. Zato je pozvao nadležne „da se gradsko jezgro spasi i da se sačuva svaki objekat starije gradnje, njegova ljepota i funkcionalnost“.

Sreski sud i zgrada Gorštaka (Hotel Boškovića), koje pominje naš sagovornik, bili su  primjer najstarijih i najljepših objekata u gradu. Sada su samo ruine i  opasnost za prolaznike. I upozorenje šta se dešava kad vlast pažljivo ne bira investitore.

Sreski sud sagrađen je 1901. godine, u duhu secesije. Zgrada je među onima čiji su projektanti ostali anonimni. Međutim, kako je zapisala Kujović, „arhitektonsko rješenje objekata nagovijestilo je siguran raskid sa tradicionalnim graditeljskim konceptima tog podneblja“. Opština je ovu zgradu prije desetak godina  prodala jednom podgoričkom preduzeću, a ubrzo su i najavljivani  ambiciozni planovi rekonstrukcije. Finansijski problemi novog vlasnika odložili su adaptaciju. Kasnije je zgrada, koja je služila kao zalog za kredit, pripala jednoj ovdašnjoj banci.

Ista subina zadesila je i nekadašnji Hotel Boškovića. Prodat je istom investitoru. Za taj objekat poznavaoci lokalne istorije tvrde da je građen 1920. godine. Prvi put se pominje 1930. kao Grand hotel. Sredinom 30-ih godina prošlog vijeka  postaje Hotel Boškovića. Taj objekat je bio centar života Kolašina između dva svjetska rata. Kasnije, u drugoj polovini prošlog vijeka, zgrada je nekoliko puta mijenjala namjenu, a bila je i vlasništvo FK Gorštak.

Grupa mladih, među kojima je bilo i predstavnika „struke“, najavila je  krajem prošle godine da neće dopustiti rušenje starih porodičnih kuća u Ulici Mirka Vešovića. Na toj lokaciji sa bogatim drvoredom, u najužem centru grada,  predviđena je gradnja hotela, koji će, prema opisu projekta, imati 82 sobe i 20 apartmana, spa, bazen i fitnes centar. Projektovani izgled tog objekata, prema brojnim komentarima na društvenim mrežama, samo će naružiti grad. Proces  rada na izmjenama i dopunama kolašinskog Prostorno-urbanističkog plana (PUP) je u toku. Kada on bude dostupan građanima, znaće se koliko su nadležni uložili truda da se sačuva vrijedan dio kolašinskog nasljeđa.

                                                                            Dragana ŠĆEPANOVIĆ  

Komentari

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo