Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Investitorima po spomenik

Objavljeno prije

na

,,Auuu biće to dugačak naziv ulice: ‘Alo taxi treba mi vozilo u Ulicu šeika Zaid Bil Sultana Al Nahijana broj 74”, jedan je od komentara na društvenim mrežama vladine odluke da osnivač Ujedinjenih Arapaskih Emirata dobije spomenik i ulicu u Podgorici.

Vijest da će Podgorica dobiti novi spomenik obnarodovana je neposredno nakon što se Milo Đukanović sa svitom vratio iz posjete Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Tamo je premijer ugovorio saradnju sa najvišim zvaničnicima te države iz porodice Al Nahijan. Raniji pregovori o investicijama kraljevske porodice Al Nahijan na Velikoj plaži i Adi Bojani, te u Đukanovićevoj Prvoj banci propali su.

Dobre veze crnogorske vladajuće i emiratske kraljevske porodice, ponukale su gradonačelnika Miomira Mugošu da krajem decembra traži saglasnost od Ministarstva kulture da po osnivaču UAE da ime ulici u Podgorici. Komisija za podizanje spomen-obilježja ekspresno je prihvatila taj zahtjev.

Sve zasluge za to ne pripadaju samo Mugoši. Savjetu za davanje predloga naziva naselja, ulica i trgova pisao je ranije predsjednik Atlas grupe Duško Knežević. On je prvi predložio da ulica u Podgorici dobije ime osnivača UAE. Za to je dobio podršku od ambasadorke UAE Hafse Abdulla Al Ulame. Ambasada je zainteresovana da ime Šeika Zaida nosi ulica u neposrednoj blizini Atlas Kapital Centra, jer će u njemu biti smještene prostorije Ambasade UAE. Kapital Centar je inače zajednički projekat Kneževića i kompanije Kapital investment koja je u vlasništvu kraljevske porodice iz UAE.

Osim na društvenim mrežama odluka o novom spomeniku i nazivu ulice koji će krasiti glavni grad nije izazvala polemike. Jedan od rijetkih koji je komentarisao ovu odluku je publicista i novinar Danilo Burzan koji smatra da je odluka ,,čisto političke prirode i svrha joj je da se privuku i odobrovolje investitori iz te zemlje za ulaganja u Crnoj Gori”.

Za spomenike važi da su svojevrsna svjedočanstva o duhu vremena. Podgorički spomenici iz novog milenijuma pored ovog svjedoče i o strateškim investitorima.

Prvi su sa poklonima u vidu spomenika počeli Rusi. Grad Moskva je poklonio Podgorici spomenik Aleksandru Puškinu, postavljen u septembru 2002. Spomenik je svečano otkrio perfekt Centralno administrativnog okruga grada Moskve Genadij Valentijevič Djogtjev i gradonačelnik Miomir Mugoša.

Dvije godine kasnije otkriven je spomenik ruskom pjesniku i glumcu Vladimiru Visockom. Gradonačelnik Mugoša je upriličio i ovu ceremoniju.

Po zakonu, Ministarstvo kulture je nadležni organ koji daje odobrenje za podizanje spomenika. Stručna komisija Ministarstva kulture nije dala odobrenje za postavljanje spomenika Visockom, dok je za Puškinov spomenik sugerisala da se postavi u nekom od podgoričkih parkova.

Vlada i Mugoša nijesu htjeli za to da čuju. Spomenik Visockom je postavljen na obali Morače, a Opština je za postavljanje spomenika Puškinu predložila pet lokacija. Rusi su izabrali najatraktivniju – ispred galerije Centar.

Zabilježeno je da su najznačajniji crnogorski istoričari umjetnosti ocjenili da je spomenik Visockog antologijski neukus, a i da Puškinov spomenik nije daleko od toga odmakao.

Poslije podizanja ovih spomenika, Rusi, predvođeni Olegom Deripaskom, došli su u Kombinat aluminijuma.

Godinu nakon što je grčka kompanija Helenik Petroleum privatizovala Jugopetrol, Grčka, 2003. godine, poklanja spomenik posvećen grčkom heroju crnogorskog porijekla Vasosu Mavrovuniotisu – Vasu Crnogorcu. Međutim, nekoliko istaknutih istoričara u Crnoj Gori tada je kazalo da nijedno svjedočanstvo nacionalne istorije ne poznaje ime Vasa Brajovića, kako je navodno bilo pravo ime Mavrovuniotisu. Povodom Dana oslobođenja Podgorice gradonačelnik Mugoša i Mihail Spiuelis, ambasador Grčke, ipak su otkrili spomenik na platou preko puta upravne zgrade Telekoma na Mostu Blaža Jovanovića.

Spomenik i ulica za investitore iz UAE samo je nastavak te tradicije. U tom duhu je i zahtjev iz Azerbejdžana. Nakon što je državna naftna kompanije Sokar iz Azerbejdžana dobila u dugoročni zakup nekadašnju kasarnu u Kumboru, ambasador Azerbejdžana Eldar Hasanov pisao je gradonačelniku Podgorice. Ambasador od Mugoše traži da u Podgorici jedna ulica dobije ime po azerbejdžanskom glavnom gradu Bakuu. Ambasador Hasanov je Mugoši predložio i da se u Podgorici postavi bista velikog azerbejdžanskog pjesnika Huseina Džavida.

Ne treba sumnjati u Mugošinu i Vladinu bolećivost prema investitorima. I još strateškim. Da je otvoren prema investicijama a mnogo tvrđi prema kulturi i tradiciji, Mugoša je već dokazao rušenjem kina Kultura na čijem mjestu je sada parking. I nekadašnja kultna knjižara Kultura u centu Podgorice pretvorena je u butik, a ispred njega ,,rade” dileri.

Spomenici iz ranijeg, predmugoševskog perioda, u sjenci su ovih investicionih. Tako je spomenik Petru II preko puta Narodnog pozorišta svake godine mjesecima iscrtan grafitima. Tokom prošle godine ukradene su biste Branka Božovića ispred istoimene osnovne škole, zatim bista Sava Kažića na Barutani i Mahmuta Lekića u Tuzima. Kuća vajara Rista Stijovića ruinirana je, a sa zida koji samo što nije pao skinuta je i spomen ploča.

Ne bi bilo iznenađenje da se gradonačelnik Mugoša lati spiska investitora, pa počne da ih ovjekovječuje po zaslugama. Samo još da utvrdi tarifu – koliko je ulaganja potrebno za spomenik, koliko za ulicu, a koliko za spomen ploču…

,,Biće na kraju da ko god nam da koju paru po njemu nazovemo neku ulicu… Ako prifali ulica, cjepkaćemo ih na djelove”, jedan je od internet komentara na ovu razvojnu filozofiju.

Saveznici i bombe

Gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša prošle godine, povodom 13. jula, otvorio je u Tološkoj šumi spomenik savezničkim avionskim posadama koje su stradale tokom Drugog svjetskog rata u ovom dijelu Evrope. Kako je Mugoša školovan po starom sistemu, mora da je učio da su saveznički avioni sravnili Podgoricu sa zemljom, te da je poslije Drezdena bila najviše bombardovani grad u toku Drugog svjetskog rata. Podgorica, tada varošica od 16.000 stanovnika koja nije imala strateški značaj, za par mjeseci savezničkih bombardovanja, a bilo ih je oko osamdeset, izgubila je 2.000 žitelja. Samo u jednom danu, 5. maja 1944. godine, savezničke leteće tvrđave izbacile su na Podgoricu oko 600 bombi, od kojih je poginulo oko 600 osoba, a nekoliko stotina je ranjeno. Okupatori su izgubili oko 80 vojnika. Do danas nije razjašnjeno zašto su saveznici bombardovali Podgoricu. Nije samo Podgorica stradala od savezničkih bombi, one su padale i na Nikšić, Budvu, Bar, Ulcinj, Danilovgrad, Andrijevicu, Berane i Pljevlja. Nedugo nakon postavljanja, Društvo za zaštitu Podgorice, iza kojeg stoje navijači Budućnosti – Varvari, izlijepilo je spomenik savezničkim pilotima plakatima kojima su upozorili da se ne smiju zaboraviti žrtve Podgorice tokom savezničkog bombardovanja. Plakati su ubrzo uklonjeni. Nasuprot ovog, u centru Podgorice, u krugu zgrade SDK, 1994. godine otkriven je spomenik ,,nevinim žrtvama bombardovanja Podgorice u Drugom svjetskom ratu”. Iznad postamenta sa ovim natpisom visi bomba od više stotina kilograma.

Kupačica prekomandovana

Jedan od prvih Nugošinih poteza nakon što je 2000. preuzeo fotelju prvog čovjeka Podgorice, bio je da ukloni čuvenu skulpturu Kupačica iz parka preko puta Skupštine Crne Gore. Originalnog naziva Čežnja, skulptura je postavljena 1998. godine, a Podgoričani su je ubrzo prozvali Kupačica. Figuru žene od bijelog mermera, koja se ispod ogromnog bijelog luka kupa u fontani, Podgoričani su smatrali suviše krupnom za ovdašnje poimanje ljepote. ,,Bila je jedna od najvećih skulptura u mermeru na Balkanu, možda čak najveći ženski akt u Evropi, ali neki su htjeli da to bude lijepa Podgoričanka”, branili su se autori skulpture braća Svetozar i Svetomir Radović. Oni su tužili Opštinu zbog uklanjanja njihovog djela. Iako traje desetak godina, taj slučaj pred sudom još nije završen. Braća Radović traže naknadu materijalne i nematerijalne štete od skoro milion eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo