Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Mladi i lijepi

Objavljeno prije

na

Pošto je šesti put izabran na funkciju predsjednika Vlade, premijer povratnik Milo Đukanović povjerio je rukovođenje nad jednom od svojih kompanija, Global Montenegro, dvadesetosmogodišnjoj, javnosti ne baš poznatoj – Anđeli Kolinović.

Global Montenegro je jedna od pet kompanija koje je Đukanović osnovao u kratkom predahu od politike, u periodu od kraja 2006. do proljeća 2008. godine, tvrdeći da se iz biznisa više neće vraćati na državne funkcije. Vratio se.

Đukanović je i tada, kao i sada, na čelo svojih kompanija postavio javnosti nepoznate osobe. Za direktoricu Global Montenegro izabrao je mladu Mariju Stanišić, koja je bila tek u drugoj polovini dvadesetih.

Kako Đukanović bira svoje direktore? Konkurs? Prijateljske preporuke?

Sudeći po dostupnim podacima, to su nerijetko mlađi ljudi, ponekad i bez fakultetskih diploma ili sa svježim diplomama ali ne iz biznisa i ekonomije. To je slučaj i sa direktoricama kompanije Global Montenegro kojom su do sada rukovodile tri mlade djevojke.

Sem mladosti direktoricama Globala zajedničko je još jedno – poslovne veze sa Đukanovićevim kumom Vukom Rajkovićem koji je jedan od osnivača te kompanije. Mlade direktorice potom rukovode i sa više kompanija u krugu familije.

Rajković je bivši osnivač dnevnika Publike, Radija Gorica, kao i član uprave Jugopetrola i hotela Fjord. Poznat je i po kompaniji Kia Montenegro koja uspješno posluje sa državom koju vodi kum. Svake godine, sudeći prema podacima Direkcije za javne nabavke, Kia na tenderima državne uprave ubere bar dva vrijedna posla, obezbjeđujući državu službenim automobilima.

Anđela Kolinović je prema evidenciji Privrednog suda u Podgorici trenutno direktorica tri kompanije.

Na čelo jedne od njih, ST invest, izabrana je u aprilu 2010. godine. Tu kompaniju osnovao je Željko Đuranović, inače izvršni direktor jedne od brojnih kompanija Vuka Rajkovića. Ona je na to mjesto zamijenila Slobodanku Škerović , jednu od prvih direktorica Đukanovićeve Global Montenegro, koja je vodila i Rajkovićevu kompaniju Global mne. Škerović je mlada crnogorska odbojkašica, sada sutkinja u tom sportu. Možda inspirisana radom u Rajkovićevim firmama nedavno je upisala studije menadžmenta na Ekonomskom fakultetu u Podgorici.

Kada je izabrana za direktoricu ST investa, Kolinović je tek bila diplomirala na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, na odsjeku socijalna politika. Nema baš veze sa biznisom ali ima sa premijerom. Diplomirala je na temi koja je Đukanoviću jedno vrijeme zadavala brige. Trgovina ljudima.

Đukanović je jedno vrijeme bio u centru javne pažnje zbog afere S.Č, slučaja trgovine moldavskom državljankom zbog kog su uhapšeni neki državni funkcioneri poput Zorana Piperovića, bivšeg zamjenika državnog tužioca. Čudni su putevi zemaljski, rekli bi neki, tek Anđela Kolinović je svoju prvu kompaniju osnovala sa Đorđijem Piperovićem, sinom Zorana Piperovića, u Ulcinju 2006. U to vrijeme imala je tek dvadeset.

To nije jedina kompanija u kojoj je mlađahna Kolinović stavljala direktorski potpis. Bila je direktorica porodične kompanije Green Buisiness koja se bavi konsalting poslovima. Pored nje u toj kompaniji su Ratomir i Veljko Kolinović.

Otac i sin su skupa i u ulcinjskoj kompaniji Dely petrol. Baš ovih dana predsjednik Odbora MZ Sutomore Spič Ratomir Vujošević optužio je tu kompaniju da je od opštine Bar dobila Studiju lokacije za pumpu koja je, kako tvrdi Vujošević, izdata Dely petrolu ,,iako nije imala obavezujući ekološki elaborat”. Na toj lokaciji pumpu sada planira da izgradi kompanija Vuk petrol, čemu se protive mještani Sutomora.

Ime Anđele Kolinović pominje se u dokumentu Agencije za zaštitu životne sredine, gdje se navodi da je ona angažovana u sektoru za informisanje i komunikacije kao konsultant. To je dokument iz 2010. godine. Da li je još tamo i ako jeste kako usklađuje privatni i državni posao kod istog šefa, nijesmo uspjeli saznati.

Dely petrol prema evidenciji Uprave za nekretnine u Podgorici posjeduje zgradu, koja je pod hipotekom zbog dva kredita, ukupno oko dva miliona eura uzetih u Prvoj banci braće Đukanović. U arhivima ovdašnjih medija mogu se pronaći i optužbe kupaca da su vlasnici te kompanije prodavali jedan stan po dva puta.

Kompanije Ratomira Kolinovića pominju se i na sajtu OCCRP među osobama i kompanijama povezanim sa Antonom Stanajem, u Srbiji osuđenim za šverc cigareta. Još jedna tema bliska Đukanoviću.

Da Đukanović vjeruje prijateljima i kumovima kada je u pitanju biznis potvrđuje odabir direktorica Global Montenegra. Marija Stanišić, koju je Kolinović sada zamijenila na direktorskom mjestu, a na koju je Đukanović prenio pravo upravljanja tom kompanijom kada je peti put postao premijer, takođe je poslom povezana sa Rajkovićem. Ona je istovremeno bila i u kompaniji Win win comp sa vršnjakinjom Sanjom Martinović, nekadašnjom direktoricom Rajkovićeve kompanije T mobile osnovane 2005. Jedan od prvih osnivača te kompanije, koja više nije aktivna, a koja je i među prvim osnivačima Global Montenegra, je još jedan Đukanovićev prijatelj – Rade Vojvodić, direktor javnog servisa. Kada je izabrana za direktoricu Global Montenegra, Marija Stanišić imala je dvadeset sedam godina.

Mlade direktorice Đukanovićeve i Rajkovićeve kompanije imaju puno odgovornosti. Global Montenegro je kompanija sa velikim zaduženjima i imovinom pod hipotekom, a, za sada, bez poznatog biznisa.

Za vrijeme direktorskog mandata Anđele Kolinović očekuje se da bi premijer mogao naći partnera za realizaciju ambicioznog plana izgradnje kompleksa od 50-ak rezidencijalnih vila u naselju Potkošljun, naspram rta Zavala. Da li slučajno, tek na istom mjestu Monte Mena, kompanija odbjeglog Palestinca Muhameda Rašida reklamira turističko hotelski kompleks. Rašid je bivši finansijski savjetnik Jasera Arafata i povjerljivi čovjek bivšeg ministra sigurnosti Palestine Muhameda Dahlana koji se takođe vezuje sa Đukanovićem i ima kompanije u Crnoj Gori, o čemu je Monitor već pisao.

Zemljište na kom se planira izgradnja luksuznih vila, u vlasništvu Global Montenegro, je pod hipotekom zbog višemilionskog kredita koje su Đukanović i Rajković preko te kompanije podigli u Hipo Alpe Adria banci. Đukanović je tvrdio da je to zemljište kupljeno 2008. godine, od kredita.

Mreža istraživačkih novinara Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP), objavila je da su kontrolori Centralne banke Crne Gore utvrdili da je Global Montenegro kredit za kupovinu zemljišta dobila godinu dana ranije.

U svom izvještaju CBCG je kritikovala način na koji je kredit odobren. Ocijenjeno je da je Global Montenegro osnovana tek nekoliko sedmica ranije, te da nije priložila biznis plan iz kojeg bi banka mogla vidjeti na koji način će kredit biti vraćen. Banka, prema izvještaju CBCG, nije raspolagala ni informacijom o toku gotovine.

Dan je nedavno objavio da tu kompaniju nije moguće naći na adresi koja je navedena u Centralnom registru Privrednog suda, a da broj telefona koji je dostupan u bazi podataka Telekoma, nije u funkciji.

I druge Đukanovićeve kompanije vode javnosti uglavnom anonimni ljudi, ali za razliku od mladih djevojaka koje rukovode Global Montenegro, ima i onih sa iskustvom u biznisu, bar kad je teorija u pitanju. Direktor Đukanovićeve kompaniju Capital invest je Radislav Jovović. Jovović je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, pet godina prije Đukanovića. Predavač je na Univerzitetu Mediteran koji je u vlasništvu Đukanovićevog prijatelja, tajkuna Duška Kneževića. Da li je u srodstvu sa Jovovićem, tek direktor jedne od Đukanovićevih kompanija Select investments bio je Milovan Jovović, anoniman široj javnosti.

Nije to jedina veza Radislava Jovovića sa familijom. On je u upravnom odboru Republičkog zavoda za urbanizam koji je kupio Aco Đukanović, premijerov brat. I mlađi Đukanović ima iskustvo sa mladim direktorima. Njegovom kompanijom Invest nova upravlja dvadesetsedmogodišnji Marko Ljuljđuraj. I on je studirao na Fakultetu političkih nauka u Podgorici. Prije nego je postao direktor Đukanovićeve Invest Nove bio je bez iskustva u biznisu.

,,Invest Nova, građevinska kompanija u vlasništvu Aca Đukanovića, nalik je kompaniji njegovog brata Global Montenegro. Suvlasnik firme je offshore kompanija sa Kipra. Uz mali protok kapitala, ova kompanija ima milionske obaveze i vrijedne nekretnine”, navodi se u skorašnjem tekstu OCCRP.

Prema podacima iz finansijskih izvještaja, Invest Nova je 2010. godine imala 6,8 miliona dugoročnih obaveza te imovinu vrijednu 15 miliona eura. Ukupna zarada firme te godine je iznosila 84.000 eura.

Bez obzira, kompanija već godinama posluje sa gubitkom. Tako je od 2007. do 2010. godine akumulirala 2,7 miliona gubitka, navodi OCCRP.

Mladi, lijepi i pametni bili su i Đukanović i njegovi kada su prije dvije decenije ušli u politiku i zagospodarili našim životima. Za to vrijeme iskustvo plivanja u mutnim poslovima savladali su. Hoće li to znati i njihov direktorski podmladak koji potpisima garantuje za krupne poslove i dugove, vidjećemo.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Prema spisima Europola i bivši policijski službenik Ljubo Milović je bio dio narko-kartela “kavačkog klana” pod vođstvom Radoja Zvicera. Za njim se bezuspješno traga od jula 2022.godine zbog sumnje da je počinio više teških krivičnih djela – stvaranje kriminalne organizacije, zloupotreba službenog položaja, šverc droge, krijumčarenje cigareta i pa čak i da je dio kriminalne grupe koja je ubila srpskog državljanina Milana Lepoju. 

U međuvremenu i srpsko tužilaštvo formiralo je predmet protiv Milovića. Tako se pred Specijalnim sudom u Beogradu sudi devetočlanoj grupi koju je organizovao, prema njihovim dokazima, odbjegli Milović. U grupi su i pripadnici MUP-a i BIA, optuženi da su krijumčarili velike količine kokaina prekookeanskim brodovima iz Južne Amerike u zemlje Evropske unije.

Godinu nakon što je izabran, Novović izdaje nalog za hapšenje više policijskih službenika ali i za hapšenje Dejana Kneževića tadašnjeg pomoćnika direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala.  Specijalno tužilaštvo ga tereti za stvaranje kriminalne organizacije i odavanje službene tajne pripadnicima Kavačkog klana. Nakon hapšenja, a kasnije i pred sudom tokom kontrole optužnice Knežević je negirao optužbe.

Nakon višemjesečnog pritvora Knežević je pušten da se brani sa slobode, a osnovanosti o validnosti tvrdnji Specijalnog tužilaštva, nakon što je vraćena prva optužnica i dostavljanje dopunjene verzije, Viši sud tek treba da odlučuje. Na istom tužiočevom spisku našlo se još desetak tada aktivnih i bivših službenika policije koji se terete za niz krivičnih djela među kojima i da su organizovali šverc kokaina iz Ekvadora do država Evropske unije i Turske, novac stečen od kokaina transportovali u Srbiju i Crnu Goru, nabavljali veće količine oružja i eksplozivnih materija…

Spisak osumnjičenih uniformisanih lica njihovim hapšenjem se nije iscrpio. Kada je to malo ko i očekivao lisice su ponovo škljocnule i to 24.jula prošle godine. Tada su stavljene Veselinu Veljoviću, jednom od ključnih ljudi u sektoru bezbjednosti u posljednje tri decenije. Veljovića je 2005. Vlada Mila Đukanovića imenovala na čelo crnogorske policije.

Mjesto šefa policije krajem 2011. godine zamijenio je mjestom savjetnika za bezbjednost i odbranu predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića, a 2014. ga tadašnji premijer Đukanović postavlja za sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost.  Na čelo crnogorske policije vraća se jula 2018.godine, u Vladi Duška Markovića. Na tom mjestu će ostati do decembra 2020. godine, kada je izabrana Vlada Zdravka Krivokapića.

Specijalno državno tužilaštvo u januaru je predalo optužnicu protiv 15 osoba, uključujući i Veljovića, koji se tereti da je zloupotrijebio službeni položaj u korist kriminalne organizacije, koju je formirao odbjegli Nikšićanin Aleksandar Mrkić.  Viši sud je u maju potvrdio optužnicu protiv Mrkićeve grupe i Veljovića, kojem je u nekoliko navrata produžavan pritvor. Veljović je pred tužilaštvom negirao optužbe.  Veljović se i dalje nalazi u pritvoru.

Nekoliko mjeseci nakon Veljovića, 18. Novembra, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, uhapšen je još jedan bivši direktor crnogorske policije – Slavko Stojanović i to zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj u vezi sa švercom cigareta.  Krajem decembra prošle godine pušten je da se u daljem postupku brani sa slobode a nedavno je Viši sud potvrdio optužnicu koju je protiv Stojanovića podiglo Specijalno državno tužilaštvo. Tim aktom SDT tereti Stojanovića za krivična djela – zloupotreba službenog položaja i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.

Sredinom aprila po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva uhapšen je i bivši visoki policijski funkcioner Zoran Lazović. Istovremeno su lisice stavljene i njegovom prijatelju bivšem glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću.

Terete ih da su kao GST i pomoćnih direktora Uprave policije radili u korist mafijaškog kavačkog klana. SDT sumnjiči Lazovića da je aminovao otvaranje crnogorske granice za ulazak plaćenika te organizovane kriminalne grupe Veljka Belivuka i Marka Miljkovića.

Obojici se na teret stavlja da su teških optužbi spasili visokopozicioniranog člana kavačkog klana Duška Roganovića. Obojica se i dalje nalaze u pritvoru koji im zadnjim donijetim rješnjem može trajati do 14.jula ove godine.

 

Medojević se sa slobode brani od optužbi

Za razliku od akcija koje se izvode pod palicom Novovića, prethodne dvije godine nije bilo hapšenja aktuelnih i bivših policijskih službenika koji su pripadali i odrađivali poslove za drugi kotorski kriminalni klan – Škaljarce. Do takvih dokaza dolazilo se za vrijeme Katnićevog rukovođenja pa je tako samo nekoliko dana prije nego je Novović izabran za GST uhapšen policijski funkcioner Dalibor Medojević. Medojević je, odlukom Višeg suda u Podgorici, pušten iz pritvora 23. septembra uz obrazloženje da ne postoji opasnost od bjekstva. Isti sud je juče potvrdio optužnicu koju je protiv tog policajca podnio SDT zbog sumnje da je odavao policijske podatke škaljarskom kriminalnom klanu. Dalibor Medojević je u Sky komunikaciji sa kriminalcima koristio kodno ime Radonja. On je koristio isto kodno ime od 16. septembra 2019. godine do 8. marta 2021. godine. U dokumentu Europola piše da je on imao samo devet kontakata sa kojima je komunicirao preko Sky aplikacije, od kojih su tri broja nedavno ubijenog šefa kriminalnog klana Jovana Vukotića, jedan broj njegovog brata Igora Vukotića i jedan broj Igora Dedovića. Ostali, navodno, nijesu bili identifikovani. Medojević je sa Jovanom, u dokumentu Europola piše da je on kriminalcima prosleđivao osjetljive i povjerljive podatke, najavljene policijske akcije, podatke o krivičnim istragama, podatke iz policijske baze podataka, naredbe za hapšenja…

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo