Povežite se sa nama

INTERVJU

IRENA RADOVIĆ, AUTORKA KNJIGE MOBING U CRNOJ GORI, DIREKTORICA INVESTICIONO-RAZVOJNOG FONDA: Sve više mobinga oko nas  

Objavljeno prije

na

Moje i iskustvo brojnih u Crnoj Gori svjedoči da nije prijatno, ni lako, kada, obavljajući profesionalno i časno javnu dužnost, morate da rušite staklene plafone i suprotstavljate se moćnim pojedinicima koji smatraju da su iznad zakona

 

 

MONITOR: Monitor je objavljivao djelove iz Vaše knjige o žrtvama mobinga. Kako biste sumirali opisane slučajeve mobinga? 

RADOVIĆ: Knjiga Mobing u Crnoj Gori koju sam izdala uz podršku Evropske zadužbine za demokratiju (EED) sublimira sve što sam naučila o pravu, nejednakosti, zlostavljanju i rodno zasnovanoj diskriminaciji na radnom mjestu i političkim uticajima analizirajući sopstveno i iskustva drugih u Crnoj Gori. Uočavajući porast mobinga i visoku ekonomsku i socijalnu cijenu za društvo u cjelini zahvalna sam što je Monitor prepoznao značaj ove važne teme i crnogorskoj javnosti približio iskustva žrtava mobinga i izazove u postupanju i djelotvornosti institucija.

U svih devet slučajeva koje je Monitor prenio radi se o vertikalnom, tj. mobingu nadređenog nad zaposlenim. U dvije trećine slučajeva žrtve mobinga su jedno ili više lica ženskog pola starosne dobi između 35 i 45 godina.

U ulozi pravosnažno osuđenih izvršilaca mobinga su bez izuzetka nadređeni rukovodioci muškog pola, dok su tuženi velika preduzeća, organi državne uprave, javna preduzeća i ustanove i odgovorna lica kod ovih pravnih lica. S izuzetkom Saveza Sindikata, u svim ostalim slučajevima zlostavljanje na radu je sudski pravosnažno utvrđeno u javnom sektoru. U sudskim sporovima u kojima je utrvđen mobing u ulozi mobera su se, po pravilu, našli čelnici javnih institucija koji su istovremeno bili funkcioneri srednjeg i nižeg ranga u hijerarhiji vladajuće političke partije.

MONITOR: Kakav je odnos i postupanje institucija nadležnih za primjenu Zakona o zabrani mobinga?

RADOVIĆ: Veliki broj radnih sporova i sve veći broj predstavki crnogorskih građana pred Evropskim sudom za ljudska prava ukazuju da je mobing sve prisutniji u našem radnom okruženju.

O efektima nadzora Uprave za inspekcijske poslove nad primjenom Zakona o zabrani zlostavljanja na radu ilustrativno govori podatak da je za period 2012–2022. godine od podnešenih 108 inicijativa, kojima je ukazano na nepravilnosti u primjeni Zakona i zatražen inspekcijski nadzor, svega u jednom slučaju Inspekcija rada izrekla zakonom predviđenu kaznu. Tom prilikom sankcionisan je poslodavac u privatnom sektoru, kaznom u iznosu od 600 eura. To je jedina kazna koju je Inspekcija rada izrekla za kršenje odredbi Zakona o zabrani mobinga u periodu njegove desetogodišnje implementacije.

Od 2012. godine učinak crnogorskog pravosuđa svodi se na svega sedam sudskih presuda kojima je pravosnažno utvrđen mobing i 95 odbijenih tužbenih zahtjeva. Prva pravosnažna presuda za mobing donesena je 2017. godine, dakle u šestoj godini implementacije Zakona, dok je dužina trajanja ovih sudskih procesa u prosjeku 4,4 godine do pravosnažnosti sudske presude, iako zakon nalaže postupanje sa posebnom hitnošću u radnim sporovima.

MONITOR: Žrtve ni u jednom dosadašnjem sljučaju mobinga nijesu dobile valjanu satisfakciju. Što je razlog tome?

RADOVIĆ: Rekla bih da se radi o ozbiljnom raskoraku između zakona i implementacije. Svega sedam pravosnažnih presuda kojima je utvrđen mobing tokom decenije implementacije Zakona o zabrani zlostavljanja na radu dokazuje da je teško ostvariti primjerenu institucionalnu i sudsku zaštitu. Razlozi su brojni, ali uglavnom leže u zloupotrebi procesnih pravila, nedovoljno upućenom sudskom kadru, a nerijetko i ciljanom izostanku pravilne interpretacije postojećih zakonskih normi u svakodnevnoj praksi, te nepreciznostima u samom zakonskom okviru. Značajan faktor je i politički uticaj na institucije, te sljedstvena nespremnost institucija da djeluju „protiv države“ u uslovima kada je država najveći poslodavac, a moćni pojedinci u partijskoj hijerarhiji mahom čelnici javnih i državnih ustanova i preduzeća.

MONITOR: Moberi ne samo što se blago kažnjavaju, već često i napreduju u službi. Što je potrebno da se taj sistem promijeni?

RADOVIĆ: Analiza je pokazala da su u lokalnim samoupravama i javnim preduzećima moberi, i nakon višestrukih pravosnažnih presuda za nasilje na radnom mjestu, nesmetano nastavili sa rukovođenjem na istaknutim funkcijama, te bivali i unaprijeđeni. Takođe, u svih sedam slučajeva u kojima je sudski utvrđeno zlostavljanje na radu, poslodavac nije od izvršioca mobinga nadoknadio iznos štete koji je isplatilo žrtvama mobinga. Tako su, umjesto mobera, troškovi sudskih postupaka i odšteta žrtvama mobinga pali na teret crnogorskih građana. Ujedno su, uprkos javnom interesu, pojedine sudije odbijale tužbene zahtjeve žrtava da se presuda za zlostavljanje na radu objavi u sredstvima javnog informisanja. Uz činjenicu da su pravosnažne presude anonimizirane, proističe da u prethodnom periodu nije bilo ni javne osude, ni materijalne štete za mobera. Samim tim, ni podsticaja da se nasilje ne ponovi u budućnosti. Na taj način šalju se poruke da se zlostavljanje na radnom mjestu isplati, te da izvršioci mobinga mogu zlostavljanje nesmetano ponoviti bez bojazni od procesuiranja i kazne.

Evidentno je da postojeće stanje zahtijeva unapređenje pravnog okvira bez odlaganja, kao i odgovorno djelovanje nadležnih organa, medija i civilnog društva,  uz razumijevanje da problem zlostavljanja na radu ne predstavlja samo lični problem zaposlenog, već značajan društveni i ekonomski problem. U cilju otklanjanja nedostataka aktuelnog zakonskog okvira, Vladi Crne Gore je u decembru 2022. godine upućen inovirani Zakon o zabrani zlostavljanja na radu, uz očekivanje da bude u najskorije vrijeme upućen u skupštinsku proceduru.

MONITOR: Kako ste doživjeli to što vam je nedavno uručeno najviše francusko odlikovanje – Legija časti?

RADOVIĆ: Moje i iskustvo brojnih u Crnoj Gori svjedoči da nije prijatno, ni lako, kada, obavljajući profesionalno i časno javnu dužnost, morate da rušite staklene plafone i suprotstavljate se moćnim pojedinicima koji smatraju da su iznad zakona. Ovo priznanje mi je satisfakcija za sve preživljeno, te ohrabrenje svima koji se zalažu za pravednije crnogorsko društvo, zemlju slobodnih pojedinaca i funkcionalnih institucija, u kojem žene i muškarci imaju jednake šanse.

Zahvalna sam i ponosna što sam prva žena u istoriji Crne Gore kojoj je dodijeljeno ovo najprestižnije francusko odlikovanje, uručeno prvi put crnogorskom državljaninu/državljanki nakon obnove nezavisnosti.

Takođe, ovaj gest Francuske sam, osim kao počast mojoj zemlji i meni, doživjela i kao priznanje vrijednostima i rezultatima rada tima Investiciono-razvojnog fonda na čijem sam čelu. Moram istaći da je ovo bila izuzetna godina za Investiciono-razvojni fond koju su smo zaokružili i godišnjim priznanjem Unije poslodavaca Crne Gore za doprinos pružen razvoju MMSP i ženskog preduzetništva u Crnoj Gori.

MONITOR: Kakvi su planovi Investiciono-razvojnog fonda za ovu godinu?

RADOVIĆ: Tokom 2023. godine fokus će biti na unapređenju zelene i digitalne tranzicije crnogorske ekonomije u saradnji sa resornim ministarstvima i opštinama, kao i pružanju podrške ravnomjernom regionalnom rastu kroz razvoj infrastrukture. U narednom periodu ćemo nastaviti sa podrškom projektima koji unapređuju konkurentnost mikro, malog i srednjeg biznisa i doprinose očuvanju postojećih i otvaranju novih radnih mjesta. IRF će voditi računa da ponuda bude stimulativna za razvoj preduzetništva, naročito kroz podršku posebnim ciljnim grupama – ženama, mladima, individualnim poljoprivrednim proizvođačima i drugim ranjivim kategorijama koje imaju otežan pristup finansijama.

Kako je to nedavno najavio ministar finansija, godina pred nama biće posvećena  stvaranju zakonskih i drugih pretpostavki za transformaciju IRF-a u Crnogorsku razvojnu banku kroz proces usklađivanja s najboljim iskustvima razvojnih banaka EU. Izuzetno cijenimo spremnost Evropske investicione banke, banke EU, da IRF-u obezbijedi tehničku podršku u cilju daljeg razvoja institucije, uz podršku naših partnera iz slovenačke SID banke i hrvatskog HBOR-a, kako bi nastavili da snažimo podršku crnogorskoj privredi.

MONITOR: Da li nas očekuje veća kriza nego tokom protekle godine?

RADOVIĆ: Vremena su izazovna, kako za globalnu, tako i za crnogorsku ekonomiju. Očekujem da Investiciono-razvojni fond, kao i u prethodnom kriznom razdoblju, bude jedan od instrumenata očuvanja privredne aktivnosti, ali i daljeg napretka uz primjenu standarda održivog razvoja.

Podsjetiću da duže vrijeme funkcionišemo u uslovima globalne zdravstvene i bezbjedonosne krize, te kontinuirane neizvjesnosti poslovnog ambijenta. Svjedočili smo smanjenju investicione aktivnosti i očekivanjima ulaska u recesiju, usljed uticaja inflacije, energetske krize, poremećaja u lancima snabdijevanja, kao i rasta kamata na međunarodnom finansijskom tržištu. Ono što su nagovještaji i očekivanja u ovom trenutku jeste da će monetarna politika ECB nastaviti da se zaoštrava tokom 2023. godine.

Sve prethodno nesporno utiče  na crnogorsku ekonomiju koja nije dovoljno otporna, tako da  Crna Gora mora raditi na stvaranju podsticajnog ambijenta za razvoj privrede, njenoj diversifikaciji, ali i boljem iskorišćenju potencijala u oblasti poljoprivrede, energetike i turizma. Politička stabilnost, predvidiv i transparentan poslovni ambijent, zasnovan na vladavini prava i poštovanju zakonskih okvira i procedura standard je razvijenih ekonomija.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo