Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ISPOVIJEST NIKŠIĆKOG DILERA MARIHUANE: Nemam problema sa policijom

Objavljeno prije

na

Droge na nikšićkim ulicama već neko vrijeme tvrde upućeni – fali. Tačnije, mnogo je manje dilera koji je prodaju. S početkom turističke sezone većina nikšićkih dilera marihuane i ostalih opojnih droga seli se u Budvu i druge primorske centre.

,,Zaradim dvadeset puta više odlaskom do Budve”, priča za Monitor sedamnaestogodišnji narko diler. „Računica je jasna: ako u Nikšiću pakovanje marihuane od dva grama košta pet eura i od njega se mogu napraviti četiri ‘džointa’ a svaki od njih u Budvi se prodaje 10 eura, jasno je zašto ljeti odem na primorje”, objašnjava. Već tri godine bavi se ovim ,,biznisom”.

Odlaskom u Budvu zaradi i dvadeset puta više nego u Nikšiću. „U Nikšiću 100 grama marihuane plaćam 100 eura, od njega napravim dvjesta džointa i dolje to prodam za 2.000 eura”. Postoji, objašnjava, još načina da se zarada uveća. Ukoliko se po drogu ide direktno u Tuzi, dobit se poveća za dodatnih petnaest odsto. „U Tuzima se kilogram marihuane prodaje za 850 eura, pa ti računaj”, smije se mladi preduzetnik.

On ima svog dobavljača koji ga, uvjeren je, nikad ne bi prevario. Marihuana je albanska, tzv. ,,domaćica”. Ne radi i ne bi, kaže, radio sa tvrdim drogama. Sa policijom, kaže, nema problema.

„Nikada ne nosim preko dvadeset grama i najviše šta može da mi se dogodi jeste da me registruju kao narkomana. Preuzmem krivicu na sebe, kažem da je za sopstvenu upotrebu, objasnim inspektoru da sam muzičar i da povremeno uzimam, i obično me puste bez problema”.

Prema zvaničnim podacima, nikšićka i granična policija je u prošloj godini, na teritoriji Nikšića, oduzela oko 215 kilograma skanka i 670 stabljika marihuane. Naš je sagovornik sumnjičav prema zvaničnim podacima.

,,Pouzdano znam kada je na Skadarskom jezeru uhvaćeno 120 kilograma. Zvanično je objavljeno da je zaplijenjeno samo pedeset. Pogodite gdje je ostatak završio? I onda se pitajte odkuda policijskim službenicima imalo višeg ranga onakve kućerine i auta”, kaže naš sagovornik. ,,Ubrzo izlazim iz svega ovoga”, kaže. Sledeće godine završava muzičku školu, planira da upiše akademiju i potpuno prestane i sa dilovanjem i sa uzimanjem marihuane”.

„I sada rijetko ‘dunem’, možda jednom mjesečno, ljeti malo češće, čisto od zezanja. A i prodaja je počela iz zezanja: ima nas desetak koji se družimo i onda su me nagovorili da ja nabavljam za sve, pa za još desetak drugova i tako je krenulo”, priča. „Najvažnije je povjerenje kao i u svakom poslu: da ja znam da me dobavljač nikada neće izraditi a da i on zna da ja njega neđu cinkariti i onda posao ide bezbjedno”.

Naš sagovornik objašnjava da je to drugačije sa dilerima tvrdih droga.,,To su većinom teški ovisnici koji dilaju ne za novac nego za robu, oni su jako labilni i nemaju nikavih moralnih ograda, ne možeš se pouzdati u njih”. On je samo jednom, kaže, probao ,,ekstazi” i neće nikad više.

„Na jednoj rejv žurci konobar nam je donio u čaši, i ajde, probali smo . Baš grozno iskustvo, ne bih ga ponovio nizašta. Tješe se neki da se sa ‘trave’ ne prelazi na jače droge ali mislim da griješe, čak je mali broj onih koji ostanu da duvaju samo iz zezanja, svi se kad-tad nalože na nešto žešće”, tvrdi.

„Mada ja za sebe ne brinem: ako znaš šta hoćeš onda si miran, ili je ovo neka faza mog odrastanja nemam pojma, makar tako kaže moj stari, on me razumije i on je nekada ‘duvao”. Mladi Nikšićanin tvrdi da novac ne troši na luksuz. „Obično se čitava zarada potroši na provod sa drugovima. Imamo iznajmljen stan u kom se okupljamo jednom nedeljno, slušamo muziku i ‘duvamo'”.

Upad albanske policije u selo Lazaret, u svijetu poznato kao mjesto proizvodnje marihuane, nije se odrazio na crnogorsko tržište, kaže naš sagovornik. Droga, tvrdi on, sve vrijeme uredno stiže po nepromijenjenim cijenama.

,,U Albaniji, trideset odsto sela proizvodi marihuanu. Lazaret su morali da ugase zbog pritiska iz svijeta ali proizvodnja nesmetano teče, nijesu oni ludi da se odreknu prihoda koji se mjeri milijardama eura”, kaže.

Bato PEROVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo