Povežite se sa nama

OKO NAS

ŽIVOT U IZBJEGLIČKOM NASELJU U SMAJLAGIĆA POLJU: Samo muke ne fali

Objavljeno prije

na

izbjeglicko1

Izbjegličko naselje u Smajlagića Polju, građeno prije petnaestak godina za ljude koji su sklonište iz ratom zahvaćenih područja našli u Kolašinu, sada je sve osim udobno mjesto za stanovanje. U naselju je 36 porodica, a među njima su i neki Kolašinci, koji na drugi način nijesu mogli da nađu krov nad glavom. Najviše je djece i starih. Žive u skučenim stanovima, no to im je, kažu, najmanji problem. Proteklih nekoliko mjeseci sva domaćinstva su u više navrata bila isključivana s vodovodne mreže i po desetak dana, a mnoge će porodice, zbog neizmirenog duga za električnu energiju, Novu godinu dočekati u mraku. Stanari tvrde da su zaboravljeni od svih, te da njihova bijeda odavno nikog ne dotiče, pa se rijetko i obraćaju bilo kome.

Zbog izlivanja fekalija iz spetičke jame, kolašinski Vodovod jesenas je, po nalogu Komunalne policije, nekoliko puta isključivao vodu cijelom naselju. Takvo stanje, tvrde stanari, umalo je izazvalo zarazu. Svi stanovi su priključeni na jednu septičku jamu, koja nije redovno pražnjena, pa su se fekalije izlile u prizemne stanove. Još gore je bilo kada je isključena voda. I dok neki smatraju da su nadležni u Vodovodu nesavjesno postupili, stanarka Vera Radovanović, tvrdi da drugog načina nije bilo.

„Septička se izliva u stanove, pa su neki poplavljenji fekalijama. Plivamo u fekalijama, ne znamo kome da se obratimo. Sve je to jer je svih 36 stanova na jednoj septičkoj jami. Vodovod nije imao drugog rješenja nego da isključi vodu. Mi nikako ne uspijevamo da obezbijedimo dovoljno novca da se septička jama redovno prazni”, kaže ona.

Njena komšinica Milica Ivaniš smatra da su im narušena osnovna prava time što je plombiran jedini priključak za vodu. Ona tvrdi da su stanari izbjegličkog naselja nekoliko puta skupljali novac za pražnjene septičke jame. Međutim, kaže, to nije dalo neke značajnije rezultate.

„Izvuku dvije cisterne, uzmu novac i odu, a nas ostave s istim problemom. Mi smo ostavljeni na milost i nemilost i strepimo od zime. U ovom naselju nas je oko 100, mnogi nijesu zaposleni, a većina je i starija od 60 godina. Strahovali smo da ćemo zbog fekalija koje su se izlile dobiti neku zarazu, onda smo danima bili bez vode. Obraćali smo se i Opštini, gdje tvrde da nemaju novca da nam pomognu”, kaže ona.

Iz Komunalne policije objašnjavaju da su, postupajući po prijavi nekih od stanara iz tog naselja, upozorili prije mjesec da se problem septičke jame mora riješiti, odnosno da se ona mora redovno prazniti.

„Napravili smo zapisnik i upozorili da se septička jama mora isprazniti. Ni nakon mjesec stanari to nijesu učinili. Nije bilo drugog načina nego da se isključi voda svima”, kazao je načelnik te službe Zoran Kujović.

Stanovi su nedavno opet priključeni na vodovodnu mrežu, ali problem pražnjenja septičke nije riješen, pa je, slažu se i stanari i Komunalna policija, samo pitanje dana kada će se ponovo izliti.

A dok su njene komšije bile u problemima zbog nedostatka vode, Svetlana Knežević, samohrana majka dvije djevojčice od 11 i 12 godina, ostala je i bez struje zbog duga od 800 eura. Ona tvrdi da neke od njenih komšija u izbjegličkom naselju, gdje živi par godina, duguju i po 4.000 eura, pa i dalje imaju struju.

„Korisnica sam materijalnog obezbjeđenja porodice i s tim novcem nikako nijesam uspijevala da redovno izmirujem račune za struju. Isključili su struju, bez upozorenja i bilo kakve najave. U to vrijeme bila sam na bolničkom liječenju u Podgorici, pa su mi dvije ćerke, učenice osnovne škole, bile same u stanu. Bila sam prinuđena da samoincijativno izađem iz bolnice, kako ne bi bile same u mraku”, kaže Kneževićeva.

Pokušala je, tvrdi ova žena, koja svoju porodicu izdržava čisteći tuđe stanove i cijepajući drva sugrađanima i da pozajmi novac, ali nije uspjela. Zbog isključenja struje štetovala je svu zimnica u zamrzivaču, pa nije sigurna kako će s djecom izaći iz zime.

„Štetovala sam na desetine kilograma hrane, koju sam čuvala u zamrzivaču, a koju sam od svojih nadnica kupovala tokom ljeta i jeseni, da bismo zimus imali šta da jedemo. Sve je to sada uništeno. Još nijesam uspjela ni da obezbijedim drva za ogrijev, pa kad nema struje nemam način ni da skuvam ručak djeci ili ugrijem vodu za održavanje higijene. Ogročena sam i nije mi jasno kako naša muka nikog ne dotiče”, kaže Kneževićeva.

Ona se prije dvije godine samovoljno iz prinudnog smještaja u Domu učenika s djecom preselila u jedan od praznih stanova u izbjegličkom naselju. Da tako nije učinila, kaže, bila bi beskućnica. Strahuje od trenutka kada će joj biti naređeno da se iseli.

Radnici kolašinske Elektrodistribucije, uz asistenciju policije, s elektromreže isključili su i stan Svetlanine komšinice Marice Novović. Ona izdržava petoro djece, od kojih je jedno teško bolesno, a već nekoliko godina i oni su krov nad glavom našli u u izbjegličkom naselju. Ukupna primanja porodice Novović iznose 75 eura, zbog čega nijesu mogli da izmiruju visoke račune za struju.

,,Prije dva mjeseca su mi isključili struju, zbog čega mi se ćerki koja je dijabetičar i ima još nekoliko teških dijagnoza, zdravstaveno stanje naglo pogoršalo. Samovoljno sam se priključila, znam da je to mimo zakona, ali drugog načina nijesam imala. Ukupno primam 75 eura po osnovu materijalnog obezbjeđenja porodice i dječjeg dodatka, pa ne mogu da plaćam račune od 90 eura”, objašnjava ona.

Novovićeva kaže da su isključenjem struje životno ugrozili njenu ćerku. Nema načina da se bez pomoći drugih izbori s finansijskim problemima, pa ni da plati račune za struju. Zatražila je pomoć i od Ministarstva rada i socijalnog staranja i od predsjednice Opštine Kolašin Željke Vuksanović. Iz kabineta predsjednice stiglo joj je obećanje da će u razgovorima s nadležnima u Elekroprivredi pokušati da nađu razumno rješenje.

,,Ja sigurno neću dozvoliti da mi dijete opet završi u bolnici jer nemam struje. To ne bi ni jedna majka dozvolila. Nemam način da plaćam redovno račune, koji premašuju moja primanja.”

Još nekoliko njenih komšija zbog neplaćenih računa živi u mraku ali, kažu, da se ne ljute ni na koga niti će moliti za pomoć. Plaćali su struju dok su mogli, sada su se računi nagomilali pa su znali da će biti isključenja.

,,Važnija mi je hrana za djecu nego struja, a oboje od svojih dnevnica fizičkog radnika ne mogu plaćati. Tako je kako je. Nekad mi se čini da se sva bijeda i jad ovog grada koncetrisala u ovo naselje. Rijetki su ovdje oni koji nijesu u krajnjoj bijedi”, kaže jedan od stanara, porijeklom iz Bosne i Hercegovine.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo