Povežite se sa nama

MONITORING

IZBORI U HERCEG NOVOM: Nakon čajanke

Objavljeno prije

na

Dosadašnje iskustvo pokazalo je da kad god neko uoči izbora u Crnoj Gori govori kako neće ni sa DPS-om, ni sa opozicijom – ispadne da ne valja.

Nakon što je na lokalnim izborima 14. decembra 2014. Udruženje građana „Izbor” ostvarilo ogroman uspjeh, od njih je zavisilo ko će biti na vlasti u Herceg Novom.

Najviše glasova osvojila je lista DPS ,,Da pobijedi Herceg Novi – Milo Đukanović” 6.029, odnosno 13 mandata. Udruženje birača “Izbor” dobilo je 4.216 glasova, odnosno devet mandata. Koalicija SNP-DF-NS ,,Sačuvajmo Novi-Za dobro Novog” dobila je 3.936 glasova, odnosno osam mandata. Grupa građana Novska lista imala je 893 glasa, odnosno dva mandata. Toliko odborničkim mjesta dobila je i lista ,,SDP – Novski, Bokeški, Crnogorski” sa 880 glasova. Na birališta je izašlo 16.479 građana, odnosno 68,2. odsto upisanih birača.

Nosilac liste Dušan Radović govorio je kako sa kadrovima SNP-a ne mogu ni da piju kafu, a ne da prave koaliciju, dok sa DPS-om mogu samo da popiju čaj. Čajanka je, ipak, uspjela, „Izbor” se dogovorio sa DPS-om.Leti vrijeme, malo se ko sjeća da je ključna figura DPS-a tokom pregovora sa “Izborom”, bio Svetozar Marović.

Početkom ove godine „Izbor” je raskinuo koaliciju sa DPS-om. Kazali su da njihova „programska koalicija” nije uspjela. Novska ćakula glasi da je, dvije godine nakon sporazuma, „Izbor” trebao da opštinsku izvršnu vlast preda DPS-u, a da im se to baš nije sviđalo. Nijesu se rotirali, nego rasformirali.

Izbori će biti 7. maja, građani će birati između 12 partija, koalicija i udruženja. Na listiću će biti, redom: Bokeljski demokratski savez, Novska lista, DPS, Socijaldemokrate, Demos, Građanska lista za Herceg Novi Mišo Škobalj, Crnogorska, Demokrate, Demokratski front, SNP, Građanska grupa Izbor, Koalicija SDP-URA.

Na parlamentarnim izborima prošle jeseni DPS je u Herceg Novom osvojio 5.918, Demoratski front 4.677, Demokrate 2.352, Ključ – Demos, SNP, URA – 2116, SDP 707, SD 334 glasova.

,,Uvijek postoje razlike između lokalnih i republičkih izbora, ali su oktobarski izbori indikativni, posebno zato što glavni politički akteri koji su učestvovali na parlamentarnim učestvuju i na lokalnim izborima”, kaže u izjavi za Monitor Simonida Kordić, predvodnica liste Demokratski front – Novi ili on . Ona ocjenjuje da je aktuelnom režimu ,,veoma jasno” da je djelovanjem DF-a njihova vlast poljuljana do ivice padanja, te da birači prepoznaju da je Front ,,pouzdani opozicioni tiket”.

Prema objašnjenju Simonide Kordić DF u Herceg Novom ,,malo kasni” sa kampanjom u Herceg Novom zbog bitke i pritisaka kojima su njihovi članovi i rukovodstvo izloženi na republičkom nivou.

,,Vlast ne preza od nevjerovatnih konstrukcija, ni od toga da naše članove hapsi i naše lidere optužuje. Ishod te bitke dramatično određuje kako će izgledati naši životi u narednom periodu. Mi smo uvjereni da ćemo izaći kao pobjednici, jer je pravda u našim rukama”.

Kordić smatra da su šanse da opozicija osvoji vlast u Herceg Novom velike. ,,DPS nikad nije ni imao neke šanse, došli su na vlast manipulacijim, tako što su izmanipulisali ‘Izbor’. Svako od nas misli da može biti i predsjednik države ili selektor reprezentacije, ali nije tako u stavarnosti. Kad izađete na teren, sportski ili politički, uvidite da vam treba mnogo više znanja i iskustva nego što ste mislili. Čak i ako je neko imao dobre namjere, može se desiti ono što se desilo u sa ‘Izborom”. O izgledima ,,Izbora” na ovim izborima kratko kaže: ,,Teško je građane dvaput prevariti”.

List Dan je nedavno objavio rezultate istraživanja agencije De¬fak¬to

prema kojima DPS i Demokrate imaju po 25,6 odsto podrške građana Herceg Novog. Slijede DF sa 22,1, SNP 5,3, Demos 4,6, Novska lista 3,7, SD 3,2, Izbor 2,4, Grupa građana Obrad Gojković 0,5, Građanski pokret URA 2,7, Crnogorska 0,8, SDP 2,1 i Građanski savez Nikola Nikša Gojković 1,3 odsto.

U Demokratskom frontu upozoravaju da se DPS oslanja na hiperprodukciju malih stranaka i računa na rasute glasove kako bi uhvatio koji mandat više. ,,Velika je vjerovatnoća da od dvanaest izbornih lista četiri neće preći cenzus”, kaže Simonida Kordić.

Nosilac liste Demokrata Stevan Katić u izjavi za Monitor naglašava da kampanja za izbore u Herceg Novodm do sada protiče uglavnom kroz aktivnosti Demokratske Crne Gore, jer su jedini počeli kampanju na vrijeme pa im podrška znatno raste iz dana u dan. ,,Demokrate su do sada obišle skoro svako domaćinstvo u našoj opštini. Građane smo upoznali sa našim programom koji sadrži jasno definisane probleme i rješenja za njih”.

Katić ocjenjuje da ove izbore karakteriše i veliki broj lista. Prema njegovoj procjeni polovina njih neće preći izborni cenzus i biće veliki broj rasutih glasova. ,,S obzirom na to da je na parlamentarnim izborima u oktobru opozicija ubjedljivo pobijedila DPS u Herceg Novom sa nekih 4.000 glasova razlike, nema nikakve sumnje da će taj broj i na ovim izborima i dalje rasti u korist opozicije. Sasvim je izvjesno da neke lokalne liste koje su na prethodnim izborima 2014. godine ostvarile odličan rezultat i nakon toga participirale u vlasti sa DPS-om, ovaj put nemaju nikakve šanse, već će se boriti za izborni cenzus”, kaže Katić.

Mr Danijela Đurović, koja se nalazi na čelu liste ,,SNP-Ustani i pobijedi,samo za Novi” za Monitor kaže da srž nihove kampanje čine predlozi rješenja za svakodnevne probleme običnih građana. ,,Da je prosla vlast valjala ne bi imali vanredne izbore. Mi ne galamimo i ne svađamo se, već smo neko ko je po prvi put ponudio po 10 konkretnih stvari za svaku mjesnu zajednicu. Novi više nikada ne smije biti plijen DPS-a i tajkunskih lobija”, kaže Danijela Đurović i naglašava da više vjeruju građanima nego anketama. ,,Potvrda toga je da smo uz našu listu predali duplo više potpisa podrške od bilo koje druge opozicione liste.”

Iako se, kao i obično, svi nadaju izvanrednim rezultatima, realno je pretpostaviti da u Herceg Novom ni nakon ovih izbora niko neće imati apsolutnu vlast. Ne izgleda vjerovatno ni da će, ovoga puta DPS pronaći ruke podrške. Koja bi opoziciona kombinacija mogla imati dovoljan broj odborničkih mjesta kako bi preuzela vlast u Novom, nije moguće prognozirati. Ono što se dosad vidi je fakat da Demokrate i Demokratski front vode unutaropozicionu bitku koja je povremeno toliko žustra da ih je teško zamisliti kao buduće partnere.

,,Demokratama je na ovim izborima jedini protivnik DPS odnosno organizovane kriminalne grupe, ne vidimo protivnike u opozicionim partijama i da nećemo nikada prvi krenuti sa napadom na kolege iz opozicije”, kaže Demokrata Stevan Katić i podsjeća da je njegova partija Frontu ,,bila dobra” kad se protivila hapšenju njihovih lidera, podržala bojkot izbora u Nikšiću i učestvovala u protestu u znak podrške Nikoli Bajčetiću, a da ,,ne valjaju” kad im rejting raste.

Simonida Kordić kaže da neki oblici partijskog djelovanja ,,koji bi bili normalni u normalnim okolnostima, u ovim uslovima nijesu korektni, ,,Neko se rve sa Golijatom, a vi ste mu leđima”.

Demokrate smatraju da će izbori u Herceg Novom potvrditi da Crnoj Gori trebaju izbori dogodine. ,,Najubjedljiviji poraz DPS-a u novijoj istoriji, koji će se desiti 7. maja u Novom će pokazati da DPS nema legitimitet za vršenje vlasti, da puca po svim šavovima i da je održavanje opštih izbora sledeće godine jedino rješenje za izlaz iz duboke političke, institucionalne, ekonomske i moralne krize u kojoj se nalazi Crna Gora”, kaže Katić.

Mali je, ali zanimljiv, još jedan ugao novskih izbora. Ako DPS izgubi u Herceg Novom, pokazaće se, pored ostalog, koliko im fali Svetozar Marović. Što bi, možda, moglo da ga iščupa iz depresije.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

PARTIJSKO ZAPOŠLJAVANJE PRED IZBORE: Stare prakse

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar kapitalnih investicija Ervin Ibrahimović i ministar rada i socijalnog staranja Admir Adrović sjetili su se da im pomoćnici trebaju tik pred parlamentarne izbore zakazane za 11. jun

 

Kako se broj dana do parlamentarnih izbora, zakazanih za 11. jun, umanjuje, tako se broj partijski zapošljenih u ionako glomaznom državnom aparatu uvećava.

Ministarstvo kapitalnih investicija, na čijem je čelu Ervin Ibrahimović (Bošnjačka stranka) dvije nedjelje pred izbore traži čak šest direktora i direktorica direktorata na puni mandat od pet godina. Riječ je o pomoćnicima ministra, čiji mandat ne prestaje izborom nove Vlade ili ministra. Ako ministar ili ministarka koji na ovu funkciju dođe nakon izbora bude želio da smijeni svoje prve saradnike, moraće da nađe valjano opravdanje. Uz to, ove, uglavnom partijske zaposlenike, sljeduje, ukoliko je zatraže, i funkcionerska naknada u trajanju od godinu dana.

Traži se rukovodilac Direktorata za kapitalne i IPA projekte, iako je na toj funkciji sada vršiteljka dužnosti Ljubinka Ivanović, kojoj šestomjesečni v.d. mandat ističe 28. juna; direktor Direktorata za energetiku, gdje je nedavno vršiteljka dužnosti podnijela ostavku; direktor Direktorata za vazdušni saobraćaj, funkciju koju ne pokriva niko duže od dvije godine, a koju sada dijele državni sekretar Admir Šahmanović i načelnica Direkcija za vazduhoplovstvo Milica Mićunović. Potražuje se i direktor Direktorata za drumski saobraćaj i homologaciju vozila. Tu je funkciju do početka maja obavljao Miloš Rajković, kojeg je tada Vlada smijenila na zahtjev Ibrahimovića uz obrazloženje da nije ispunjavao uslove u pogledu iskustva za ovo radno mjesto. Rajković je Ibrahimovića optužio za nerad, mobing, diskriminaciju i više primjera nezakonitog postupanja. Konkurs je otvoren i za direktora Direktorata za geologiju i rudarstvo, na čijem je čelu, kao vršiteljka dužnosti Vera Keljanović kojoj, kao i Ivanoviću, mandat ističe krajem juna. Ministarstvo kapitalnih investicija traži i direktora Direktorata za željezničku infrastrukturu i saobraćaj, kojim sada, takođe kao vršilac dužnosti, upravlja Momčilo Jelić, čiji mandat traje do početka novembra ove godine.

Konkursi su otvoreni do 15. juna ili četiri dana nakon završetka izbora, a potom će Uprava za ljudske resurse kandidate koji ispunjavaju uslove obavijestiti o datumu, mjestu, vremenu i načinu provjere kompetencija, znanja i sposobnosti. Članovi komisije koju čine predstavnici Uprave za ljudske resurse i resora za koji je raspisan konkurs u ovom slučaju Ministarstva kapitalnih investicija, vršiće ove provjere. Predstavnike ministarstva u komisiji imenuje ministar.

Direktori direktorata samo se formalno biraju na konkursu na osnovu rezultata i bodovanja. Članovi komisije iz Ministarstva kapitalnih investicija i Uprave za ljudske resurse dijele bodove i na osnovu ličnog utiska. To je, često, presudno.

U tekstu konkursa, paradoksalno, piše da se provjeravaju kompetencije, znanje i sposobnosti kandidata, te da to podrazumijeva izradu pisanog rada, koji sadrži sagledavanje prioriteta i predloga za unapređenje procesa rada, odnosno stanja u oblasti rada za koju se kandidat postavlja.

Nije Ibrahimović jedini koji se sjetio da mu pomoćnici trebaju tik pred izbore.

Na slično se odlučio i ministar rada i socijalnog staranja Admir Adrović (Bošnjačka stranka) koji je za vršioca dužnosti generalnog direktora Direktorata za pristup tržištu rada u tom ministarstvu predložio politikologa Mirsada Azemovića.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOŽ, ŽICA I PODGORICA: Posijano zri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji li makar mogućnost da se u Podgorici ne bi klicalo nožu i žici da su građani Crne Gore i njihovi politički predstavnici imali volje i snage da se suoče sa bliskom nam prošlošću. Vremena smo imali. Sada ga je sve manje

 

I to smo dočekali. U nekadašnjem Titogradu, na vrhu ulice Slobode, navijači Sutjeske kliču: Nož, žica, Podgorica! Ne treba se čuditi. Ni nadati se kako će se na ovome završiti.

Nadležni su otpočeli sa izviđajem i saslušanjem pjevača koji sebe zovu vojvode. Političari su, uglavnom, osudili nacističke uzvike, odnosno, neprimjereno skandiranje. Svako prema svojim afinitetima.

Istovremeno do nas je stigla vijest da su nekadašnji čelnici Državne bezbednosti Srbije Jovica Stanišić i Franko Simatović u Hagu osuđeni na po 15 godina zatvora zbog počinjenih zločina protiv čovječnosti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini: progona, ubistava, deportacija i nehumanih djela (progon i prisilno premještanje stanovništva) i po tački pet – za kršenja zakona ili običaja ratovanja. „Suđenje Stanišiću i Simatoviću trajalo je dve decenije i najduži je postupak koji se vodio pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Ovo je i poslednja presuda koju će izreći Rezidualni mehanizam”, izvjestio je N1.

I spora pravda je jedna od kuma ovoga što nam se dešava. Nije jedina.

U pokušaju relativizacije izliva mržnje na crnogorske ulice istakao se predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević.

Konstatujući da „neprimjereno skandiranje jednog broja navijača Sutjeske zaslužuje osudu”, Kovačević je za krivce proglasio i one kojima to smeta: „Pokušaj da se ta priča izmakne iz navijačke i da postane politička… pokazuje da određene strukture nemaju stida u svom djelovanju”.  Onda je pokušao napraviti svakojake verbalne paralele kojima bi veličanje počinilaca genocida u Srebrenici ili prizivanje nečeg sličnog u Podgorici/Crnoj Gori, relativizovao do banalnosti. Nije mu prvi put.

Marko Kovačević zna ono što nikšićke vojvode možda ne znaju. Ili makar ne znaju dovoljno. U školama o ovome učili nijesu. U julu 1995, nakon zauzimanja Srebrenice, do tada zaštićene zone pod zaštitom UN, pripadnici vojske Republike Srpske ubili su više od 8.370 muškaraca i dječaka. Bošnjaci, od 14 pa naviše. Ubijanje je trajalao danima. Strijeljani su, klani, davljeni bodljikavom žicom… Za posmrtnim ostacima njih oko 1.000 još se traga.

Najveći zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata službeno je u Hagu presuđen kao genocid zbog koga je, do sada, osuđeno 47 osoba na više od 700 godina zatvora.

Paralelno, među nacionalistima i šovinistima srpske provinijencije, trajao je proces glorifikacije zločinaca iz Srebrenice, predvođenih njihovim komandantom Ratkom Mladićem. Ratnim zločincem pravosnažno osuđenim na doživotnu robiju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmanove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Ne bi li se stvari pokrenule s mrtve tačke, Koča Pavlović, pokojni poslanik PzP-a, Milan Popović, profesor Pravnog fakulteta, i Esad Kočan,  glavni urednik Monitora,  podnijeli su 2012. godine krivičnu prijavu protiv Đukanovića i vrha tadašnje izvršne i pravosudne vlasti u Crnoj Gori zbog ratnog zločina ,,deportacije i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu”.

Oni kao ključni dokaz za umiješanost državnog vrha u njegovu organizaciju i izvršenje, navode svjedočenje Momira Bulatovića u podgoričkom Višem sudu u novembru 2010. godine, na suđenju grupi policijskih funkcionera optuženih za taj ratni zločin.

Svi su pravosnažno oslobođeni, uz obrazloženje da nijesu bili dio zaraćenih oružanih snaga već su samo izvršavali data naređenja. I da izbjeglice deportovane direktno u smrt nijesu „preseljene“ nego „vraćene“. A to, zaključili su cnogorski sudovi, nije ratni zločin. Nalogodavci se, osim tada već pokojnog Pavla Bulatovića, uglavnom nijesu pominjali.

Popović, Kočan i Pavlović traže istinu. ,,Bulatović je pred sudom nedvosmisleno potvrdio: svi smo sve znali, a Milo Đukanović najviše. U cjelini, svjedočenje Bulatovića bilo je istovremeno i samooptuživanje cjelokupnog crnogorskog državnog vrha 1992, a posebno i najviše Đukanovića, u vrijeme izvršenja zločina prvog ministra, odnosno predsjednika Vlade Crne Gore”, navodi se u prijavi. Podsjetimo, Momir Bulatović je učinjeno priznao i nazvao ,,državnom greškom”. Prijava je odbačena.

Vlast nije sjedjela skrštenih ruku. Nakon što su porodice deportovanih i ubijenih pokrenuli sudsku postupak pred ovdašnjim sudovima, uoči Nove 2009, vlada je odlučila da im ponudi novčano obeštećenje i vansudsko poravnanje. U tu svrhu iz budžeta je, bez najave i objašnjenja, izdvojeno više od četiri miliona eura. Ponudu su prihvatile 193 žrtve – preživjeli i članovi porodica stradalih. Makar troje ponuđenih nijesu pristali na takvu nagodbu. Alen, Adisa i Nadžiba Bajrović – sin, ćerka i supruga deportovanog Osmana Bajrovića, kome se ni danas ne zna grob, od države Crne Gore tražili su znatno više: istinu, odgovornost i posmrtne ostatke njihovog Osmana.

,,Novac nije mogao biti satisfakcija za ono što smo mi preživjeli, a naš otac nije“, ponavlja ovih dana za Monitor Alen Bajrović prisjećajući su 26. maja 1992, kada je kao četvorogodišnji dječak posljednji put vidio svog oca. Na stepeništu porodične kuće u Bijeloj koju je Osman, kao uspješan preduzetnik iz Foče, kupio desetak godiina ranije. I u koju su iz ratom zahvaćene Bosne izbjegli koji dana prije njegovog hapšenja: „Stalno mi se vraćaju slike kako se moj otac okreće prema meni i mojoj sestri, pokušavajući nam nešto reći, a policajac ga gura niz stepenice, udara ga i galami na njega, ne dopustivši mu ni da nas vidi i poljubi poslednji put. Onda ga gura na zadnje sjedište plavo bijele zastave 101. I odlaze…“

Bajrovići i njihov međunarodni pravni tim i dalje (duže od 15 godina) vode  borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji nijedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmanove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović.

Priča o zločinu deportacije dakle još nije završena, makar su se tome neki ponadali. Posebno nakon što je sud u Strazburu nedavno, uglavnom zbog proceduralnih i formalnih razloga, nakon procedure duge deset godina, odbio predstavku koju je i ime grupe majki, supruga i ćerki stradalih izbjeglica podnijela direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević. Još jedna od onih koja ne da da zločin deportacije padne u zaborav.

„Jedina smo porodica, prema našim saznanjima, koja nije prihvatila novčano obeštećenje i koja je ostala da živi u Crnoj Gori nakon onoga što se desilo našem ocu“, kaže za Alen Bajrović. Sad odrastao čovjek, muž, roditelj, preduzetnik, traga za istinom i ne dozvoljava da sudbina uhapšenih/otetih, deportovanih i ubijenih BiH izbjeglica ode u zaborav.

Skupa sa HRA i CGO jedan je od organizatora komemoracije koja se svake godine, krajem maja, održava u Herceg Novom.

Predstavnici izvršne vlasti konačno su se na njoj pojavili 2021. godine, nakon smjene DPS-a. Prošle godine – kada je cvijeće prvi put položeno ispred policijske stanice u kojoj su utamničene izbjeglice, umjesto ispod palme u obližnjem parku – ministar policije Filip Adžić obećao je donijeti spomen ploču. Pa ove godine nije došao. Premijer Dritan Abazović i ministar pravde Marko Kovač jesu.

Predsjednika države još nema. Organizatori skupa iz NVO sektora su nam potvrdili da je Jakov Milatović pozvan na komemoraciju. Bajrović je Monitoru proslijedio i poruke koje je prošle nedjelje poslao na njegovu partijsku i ličnu mejl adresu. Potvrđeno mu je, kaže, da su poruke primljene i da je novi predsjednik države upoznat sa njihovim sadržajem.

Za razliku od Đukanovića, Milatović nema lični razlog da bježi od ovakvih skupova i podsjećanja. Možda predsjednik brine da prisustvom na mjestu obilježavanja državnog zločina ne naljuti koga bivšeg/budućeg glasača?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo