Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ VESELINA VELJOVIĆA: Opet na braniku

Objavljeno prije

na

VESELIN-VELJOVIC

Nije dobar znak kad Veselina Veljovića izvade iz naftalina i kao civila prebace u televizijski studio. Znaš da je, iako govornik nije u uniformi, neki boj u pitanju. Specijalni. Sa poznatim ciljem: treba braniti Đukanovića.

Bivši šef policije, nekadašnji komandant Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) i komandir CB Pljevlja, te aktuelni sekretar Vijeća za nacionalnu bezbijednost, ove je sedmice gledaoce Žive istine Darka Šukovića vratio u 1992, 1998, a potom i 2008. godinu, podsjećajući ih na ,,bezbjednosna iskušenja” Crne Gore: razlaz Đukanovića i Momira Bulatovića, proteste protiv nezavisnosti Kosova, rane devedesete pune nacionalističkih divljanja.

Veljović je predstavljen kao spasilac Crne Gore i njenog pravnog poretka u tim prelomnim trenucima, koji je svojim vojnim, policijskim i ostalim specijalnim vještinama sprečavao raznorazne teroriste, najčešće, doduše, izvanjske i unutrašnje Srbe, da izvrše državni udar. Sve asocijacije na današnji trenutak mora da su slučajne – ne bi Veljović i Šuković radili za Đukanovića. To što je tih prelomnih godina Veljović u stvari spašavao vlast bivšeg premijera Mila Đukanovića šta će, nije do njega. Nije on kriv što je Đukanović dvije i po decenije dobijao izbore. Ako je i držao neki tajni sastanak, kao onda u policijskom kampu Zlatica kad se sumnjalo da Veljović nije agitovao za NATO, kako je tvrdio, nego popričao sa kolegama i o izborima u Mojkovcu, šta sad. Razmijenio mišljanja sa drugovima. A i navikne se čovjek, tolike godine štititi državu, nije šala.

Hajd sve, pomalo istorije nije naodmet, nego što je neznaveni gledalac Žive istine mogao steći utisak da je Veselin Veljović penzionisani policijski fukcioner koji sa istorijske distance od više decenija govori o prošlosti. Ili da je autor emisije novinar početnik koji je zaboravio sekretara Vijeća za nacionalnu bezbijednost da priupita ponešto o trenutku u kome živimo i u kom je ovaj zadužen i vrlo odgovoran za bezbjednost u zemlji. Tipa: ,,Okej, uhapsili ste Emila Labudovića te daleke 1998. godine na mostu Blaža Jovanovića jer je navodno pucao dok su protestanti pokušavali da zauzmu Skupštinu. Ali zaboga miloga zašto još nijeste uhapsili nikog zbog eksploziva postavljenog na automobil komandira barske policije Ivana Đokovića?”. ,,Radimo na tome…”, krenuo bi Veljović, a novinar bi ga odlučno prekinuo: ,,A šta radite mili brate kad još nijeste uhapsili nikog ni zbog ranijih napada na policijske i druge funkcionere, da ne pominjem niz ubistava koji se povezuju sa obračunima kriminalnih grupa”.

Moglo bi i ovako. Ono kad Veljović priča o tome kako je ranih devedesetih kad je bio komandir CB Pljevlja štitio grad od četnika, novinar da uskoči: ,,Fino, a šta je sa optužbom jednog od progonjenih bukovičkih Bošnjaka, Seifa Osmanagića, koja je 2003. godine objavljena u publikaciji Fonda za humanitarno pravo, da ste početkom devedesetih bili jedan od njihovih policijskih mučitelja “.

„Apsolutno to odbacujem. O tome je bilo riječi i na mom skupštinskom saslušanju. Ti podaci su izmišljeni”, krenuo bi Veljović kao nekad kada je te optužbe pokušao demanatovati u Monitoru koji je prvi o tome pisao. ,,Da, ali ima jedna sitnica, u Skupštini se ne sjećaju da su vas o tome propitivali na saslušanju. Kažu da tada nijesu ni bili upoznati sa ovim optužbama”, opet bi novinar. Mada je Šukoviću sigurno teško da tako nešto i zamisli, kao ono što je dok je bio šef policije Veljoviću bilo „teško i da zamisli da uhapsi Đukanovića”

Ili kad Veljović priča o ,,tragici crnogorskih podjela kada je u borbenom vozilu sa njim bio ‘specijalac’ čija je majka bila članica GO SNP-a Momira Bulatovića”.

,,Da, tačno, tragike crnogorskih podjela su uvijek aktuelne, nego molim vas gospodine Veljoviću recite mi, znate li možda ko je 24. oktobra 2015. bio u automobilu sa Radosavom Rašom Lješkovićem, šefom SAJ-a kada su hamerom jurili na goloruke građane, a potom krvnički pretukli Mija Martinovića”, priupitao bi novinar. ,,A ne znate, imao je fantomku na glavi.”

Jedan dio emisije morao je biti rezervisan za Veljovićev mirnodopski period. Ono tipa: Šta je sa vašom odgovornošću u prodaji kampa Zlatica, potencijalno koruptivnom poslu koji je u ladici tužilaštva? To je onaj slučaj kada je Vlada kamp na Zlatici, dok ste vi bili šef policije, kupila za 8,4 miliona eura u avgustu 2011. godine od UTIP-a Crna Gora, vlasnika Žarka Burića, koji je pet godina ranije, isti kamp kupio od Vlade po duplo nižoj cijeni – 4.760.000 eura. Je li slučajnost da ste od iste kompanije kasnije kupili trosoban stan po mnogo jeftinijoj cijeni, što je otkrila Mreža za afirmaciju nevladinog sektora? A slučaj nezakonite raspodjele stanova sindikata Uprave policije? Ili ono kad ste tajno snimali građane, što je potvrdio i Ustavni sud?

Onda bi ga novinar priupitao ponešto i o slučaju „crne trojke”. Ne treba podsjećati da je bivši pripadnik SAJ-a Brajuško Brajušković svojevremeno optužio Veljovića da je skupa sa bivšim kolegom Miljanom Perovićem rukovodio specijalnim parapolicijskim grupama, takozvanim crnim trojkama, koje su bile zadužene da prebijaju kritičare režima, novinare, opozicione političare. Priupitao bi ga i o drugim, kasnijim slučajevima napada i pritisaka na kritičare i novinare u kojima su se pominjali Veljovićevi saradnici, dok je on bio šef policije, od prijetnji smrću Aleksandru Zekoviću, dugogodišnjem predsjedniku Savjeta za građansku kontrolu policije, do napada na novinarku Vijesti Oliveru Lakić.

Poseban dio bio bi rezervisan za optužbe za šverc cigareta.

Umjesto svega, do kraja intervjua osta samo priča o heroju Veljoviću.

,,Ponovno odmrzavanje vojnika mafijaškog režima, Veselina Veljovića, čovjeka zaduženog za tzv. ‘crne’ operacije , kao što su zaštrašivanje, prebijanje i likvidacije novinara, aktivisita NVO, opozicije, logistiku šverca cigareta, droge, oružja, razbijanja demonstaracija, zaštitu režimskih mafijaških klanova, krađu na izborima, prikrivanje izvršilaca teških krivičnih djela, zataškavanje kompromitujućih afera za režim itd. je jasna najava Duška Markovića i DPS-a militarizacije i eskalacije nasilja sa političkom pozadinom”, prokomentarisao je gostovanje Veljovića u Živoj istini Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene.

Političku pozadinu gostovanja Veljovića teško je bilo ne primijetiti. Izvlačenje istorije državnih udara u trenutku kada je tužilaštvo podiglo optužnicu protiv lidera Demokratskog fronta u slučaju državni udar, nije neuobičajena metoda manipulacije iz spin kuhinje Đukanovićevih specijalaca.

„Bilo je mišljenja da je Momira Bulatovića i saradnike trebalo uhapsiti”, objašnjavao je on epilog protesta 1998. „Slagao sam se sa tim, ali je politički stav bio da se to ne radi i oni su te noći pušteni”, kazao je u intervjuu između ostalog Veljović. To nam žele poručiti. I ako budu oslobođeni i ovi „teroristi”, kao oni bivši, može to biti politička odluka. Sumnje treba zadržati, da se dijelimo u beskraj. Zarad Đukanovića i njegovih.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo