Povežite se sa nama

FOKUS

IZBORI U NEREGULARNIM USLOVIMA: Krađa koja teče

Objavljeno prije

na

branislav-lekic-foto-dan

Ličilo je na beranski scenario: video snimci na kojima predstavnici opozicije oduzimaju nelegalnu evidenciju glasača aktivistima DPS-a – preplavili su društvene mreže tokom izbornog dana. Dešavalo se u Podgorici, Baru, Pljevljima: u parkiranim automobilima, ili poslovnim prostorijama, na stotinjak metara od biračkih mjesta, aktivisti DPS-a sa listama sigurnih glasača. Kraj imena birača upisani šifre i detalji – da li su glasali, da li su primili novac… Kada ih pripadnici opozicije uhvate na djelu, oni, čuje se na video snimcima, tvrde da su tu slučajno, da čekaju majku da završi glasanje, da popisuju rođake, pozivaju se na pravo na privatnost…

,,Radilo se o potpuno istom modelu kao i tokom izbora u Beranama. DPS je svuda u blizini biračkih mjesta vodio evidenciju sigurnih glasača i isplaćivao im novac”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene.

Da je vođenje nelegalne evidencije bila najčešće zabilježena neregularnost tokom izbora 25. maja, konstatovali su i posmatrači – nevladine organizacije Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i Centar za demokratsku tranziciju (CDT). Pored toga, posmatrači i opozicija evidentirali su velike zloupotrebe glasanja putem pisma, sprejeve kojima je istekao rok trajanja, povrede tajnosti glasanja, dešavali su se brojni incidenti na biračkim mjestima i pritisci na posmatrače i članove biračkih odbora. Pa i da glasači, kao što je evidentirano na mjestu u Draču, traže novac na samom glasanju za troškove dolaska iz inostranstva. Uobičajeni DPS arsenal zloupotreba.

,,Ni u najcrnjem scenariju nijesmo mogli pretpostaviti da će se desiti tolika količina kršenja izborne procedure. Bilo je puno posla za naše posmatrače koji su uprkos do sada neviđenom šikaniranju, prije svega aktivista DPS-a, uspjeli da izvanredno obave posao na terenu”, kaže za Monitor Dejan Milovac iz MANS-a.

Milovac napominje da je vođenje nezakonite evidencije takozvanih sigurnih birača bio jedan od osnovnih alata za vršenje pritiska na građane. ,,Posmatrači MANS-a su primijetili i dokumentovali aktivnosti lica koja su iz automobila, susjednih zgrada i poslovih prostora pratili ko izlazi na izbore i tako vodili evidenciju. Tako je provjeravano da li ‘sigurni’ i oni kupljeni ili pritisnuti na neki način, zaista i izlaze da glasaju kako bi odužili svoj dug”, kaže on. Milovac kaže da je MANS iako je takvu evidenciju dominantno tokom izbora vodio DPS, registrovao i slučajeve da je ona vođena od strane pojedinih predstavnika DF i SNP.

CDT je u izvještajima konstatovao da je evidenciju vodio DPS, napominjući da ,,vođenje evidencije nije dozvoljeno na biračkom mjestu i da to predstavlja pritisak na birače”. Na zvaničnoj stranici DF-a na Fejsbuku tokom izbornog dana objavljeno je da su u nekim od tih automobila bili i pripadnici policije.

,,Ovi lokalni izbori razlikuju se od beranskih samo po tome što je DPS bio sada ‘spreman’ na to da ćemo pokušati da ih spriječimo u vođenju evidencije, kupovini i pritiscima na birače tokom izbornog dana, pa su te štabove nerijetko obezbjeđivala naoružane osobe “, kaže za Monitor Medojević.

Branka Bošnjak, ukazuje da je DPS, svjesna da gubi izbore, bila spremna na sve. ,,To nijesu krili. Kordoni policijskih kola su prolazili gradom, specijalci su bili pripravni blizu naših prostorija. Na svaki način su utjerivali strah. Tajni štab DPS ministara i istaknutih funkcionera je stalno zasijedao u nekadašnjem lokalu Petrof u dijelu Preko Morače. Išli smo i da ih posjetimo i stavimo im do znanja da znamo gdje su i šta rade”,

Nebojša Medojević je uputio pismo Rašku Konjeviću, ministru unutrašnjih poslova u kom traži da mu ,,dostavite punu informaciju o postupanjima službenika policije u Pljevljima i Podgorici povodom nasilničkih napada i potezanja oružja na aktiviste PzP”.

,,U Pljevljima su tokom cijelog izbornog dana na više lokacija primjećene nepoznate osobe sa automobilima registarskih tablica PG, KO, i BD, koja sam vam dostavio, u kojima su primijećene bejzbol palice, oružje i novac, koje su direktno provocirale kandidate za odbornike DF”, naveo je Medojević u pismu Konjeviću. On je podsjetio na slučajeve napada na funkcionera PzP Darka Gazdića u Pljevljima, kao i na napad na grupu aktivista DF i novinara Marka Milačića koji je desio u Podgorici, na Koniku.

Gazdić je napadnut, kako se navodi na sajtu PZP, ,,dok je sjedio u automobilu ispred kuće Mešovića u ulici Oslobođenja gdje je prema informacijama DF DPS navodno kupovao glasove”.

,,Kada sam stigao ispred garaže stajao je veliki broj ljudi. Nekoliko momaka me je čudno gledalo, a ja sam ih pitao zašto me gledaju. Jedan od mladića je prišao i kroz prozor me pesnicom udario u predjelu lica. On i još četvorica zatim su počeli da me izvlače iz auta udarajući me rukama i nogama. Kada su vidjeli o kome se radi, nekoliko mladića iz pljevaljske Državne bezbjednosti je pritrčalo i spriječili su mladiće da me udaraju”, naveo je Gazdić. On je kazao da vjeruje da grupa momaka koja ga je napala nije iz Pljevalja i da su koristili automobile sa podgoričkim registarskim tablicama. Nije razjašnjeno šta su na mjestu incidenta radili ,,mladići iz pljevaljske Državne bezbjednosti”.

Brano Lekić, Podgoričanin koji je ispred glasačkog mjesta na Koniku prijeteći oružjem napao trojicu aktivista PzP – Strada Turovića, Mladena Jovanovića i Miloša Klikovca, i novinara Marka Milačića kome je oduzeo i kameru, tek je dva dana nakon napada saslušan u policiji. Prijavio se sam, pošto je policija tvrdila da ga ,,nije našla kod kuće”. Lekić je, prema fotografiji koju je objavio Dan, u vrijeme kada je potjernica bila raspisana za njim, bezbrižno sjedio na proslavi DPS-a, kraj funkcionera te partije Isena Gašija, u čijem je Lekić navodno ličnom obezbjeđenju. Tužilaštvo je napad Lekića, i pored prijetnji oružjem, okarakterisalo tek kao djelo prinude, i pustilo ga da se brani sa slobode. Još nije utvrđen identitet osobe koja je bila u društvu Lekića i takođe učestvovala u napadu.

,,Očekujem od tužilaštva da pažljivo razmotri sve okolnosti vezane za upotrebu pištolja i njegovo kasnije uklanjanje, s obzirom na to da je od dana događaja do pretresa prošlo više dana pa je za očekivati da osumnjičeni neće držati oružje u kući kada mu je poznato da ga traži policija”, kaže za Monitor advokat Milačića Dalibor Kavarić. ,,U izviđaju, odnosno u istrazi je neophodno razjasniti i zašto bi Milačić predao kameru nepoznatom licu ukoliko nije postojala ozbiljna prijetnja”.

Iz SNP-a je takođe saopšteno da su u pojedinim djelovima grada biračka mjesta obezbjeđivala lica sa kriminalnim dosijeom. Predsjednik podgoričkog odbora SNP-a Velizar Kaluđerović uputio je pismo ministru policije Konjeviću, u kojem ga je informisao da je izborni proces na nekoliko biračkih mjesta u Zagoriču remetila grupa ljudi s kriminalnim dosijeom.

MANS je optužio tužilaštvo zbog toga što nije radilo na dan kada su se održavali izbori, zbog čega nijesu mogli da im podnesu brojne krivične prijave zbog ugrožavanja izbornih prava. Iz te organizacije saopštili su i da su zabilježeni brojni slučajevi napada na njihove posmatrače.

Nikola Bajčetić, odbornički kandidat DF-a, kaže za Monitor da su državni organi, policija posebno, bili vrlo ažurni u saslušavanju aktivista opozicije koji su pokušavali da spriječe vođenje nezakonite evidencije DPS-a.

OIK je u Podgorici u svega nekoliko minuta odbio 1500 prigovora na kršenje izbornih pravila. Prema riječima Dejana Milovca prigovore je podnio MANS, Albanska koalicija, Pozitivna Crna Gora i Demokratski front. OIK je, kako piše državna novina, kao razlog odbijanja naveo to što je prigovore podnio MANS, koji kao NVO na to nema pravo, iako su prigovore podnijeli i potpisali lideri opozicionih partija. MANS je odluku OIK ocijenio političkom.

Prigovori su podnešeni za sva biračka mjesta, kaže Milovac. Za sva biračka mjesta prigovore je podnio i DF iako je Goran Danilović, funkcioner Fronta pozvao opozicione partije da ne podnose prigovore na pojedinim biračkim mjestima, jer se radi o, kako je kazao – unaprijed pripremljenom planu DPS i ,,namjernim neregularnostima” na pojedinim biračkim mjestima, kako bi rezultati na tim mjestima bili poništeni a DPS naknadnim zloupotrebama došao do apsolutne vlasti. Vanja Ćalović iz MANS-a je pozvala SNP da ipak podnese prigovore, pošto ta partija to nije učinila.

U medijima je najavljeno i da će DF pokrenuti inicijativu kako bi se povela parlamentarna istraga o nezakonitostima tokom izbora.

Znamo kako su završavale parlamentarne istrage. Nekažnjeni Snimak proizvodi, prirodno, nove nekažnjene snimke zloupotreba vrha vlasti i DPS-a.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

U prevodu: UP je „obezbijedila oružje“ koje je fotografisano u kući „koju su iznajmili nadležni istražni organi“. I sud je to prihvatio kao dokaz!?

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je Uprava policije izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće (garažnom prostoru), u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“.

Ne možemo tvrditi da su autor fotografija S.B i njegove kolege iz UP znale da pronalaze i snimaju oružje dopremljeno iz službene oružarnice, ali vidi se da o tome u Dokumentaciji nema ni pomena.  Umjesto toga, nižu se fotografije sa opisom: ulazna kapija, garažna vrata u prizemlju, unutrašnjost garažnog prostora…  Stižemo do interesantnog dijela.

Fotografija 3. (u elaboratu je nazivaju slika) pokazuje „unutrašnjost garažnog prostora i stvari u istom – fotografisano sa ulaznih vrata“. Dok je  na fotografiji  „bliži izgled horizontalnog frižidera“. Obratimo li pažnju na položaj prekrivke za stolicu sa natpisom tuborg na fotografiji 4. vidjećemo da je neko preturao stvari na zamrzivaču u vremenskom periodu između nastanka foografija 3. i 4. Skoro da se posumnja da je neko nešto pokušavao da podmetne. Kad već ne bi znali da je u sanduku za sladoled uskladištena službena roba pozajmljena „na revers“.

Nasloženo oružje vidi se na fotografiji 7. „bliži izgled pronađenog oružja – automatskih pušaka u frižideru“, da bi nam fotografija 8. detaljnije predstavila vatrenu moć navodnih terorista (prema optužnici: organizovane kriminalne grupe). Javnosti je tada predstavljeno kako su Mirko – Paja Velimirović i drugi svjedok saradnik Aleksandar – Saša Sinđelić napadačima obezbijedili 45 automatskih pušaka, većinom sa preklapajućim kundakom. U elaboratu to je fotografija 8: „izgled oružja – automatskih pušaka četrdeset pet (45) pronađenih u frižideru, fotografisanih u garaži“.

Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u te predizborne radnje. Podsjetimo se – tadašnji ministar policije Goran Danilović i ministarka odbrane Milica Pejanović – Đurišić nijesu bili obaviješteni o operaciji državni udar.

Nakon zamrzivača, policajci su fokus uviđaja preselili na baštensku garnituru. I kutiju banana koja je poslužila za skrivanje municije. I te fotografije pokazuju da se raspored zatečenih stvari promijenio između dva snimka. Sreća, pa u pitanju nijesu stvarni dokazi u nekom sudskom postupku.

Odluku Apelacionog suda Katnić objašnjava političkim pritiscima na pravosuđe. O pomenutim propustima i nedostatku materijalnih dokaza – ni riječi. Zato se množe optužbe na račun svih koji posumnjaju u ispravnost rada glavnog SDT i njegovih saradnika.  ,,SDT se našlo u situaciji kada se, od pojedinaca koji su politički angažovani, konstantno napada i izloženo je pritisku kako bi se odluke donosile ne u tužilaštvu nego u političkim partijama“,  navodi se u nedavnom saopštenju SDT-a u kome se posebna pažnja posvećuje predloženim tužilačkim zakonima. „Donošenjem Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i Zakona o Državnom tužilaštvu, ostvario bi se politički uticaj koji je neprimjeren po svim prihvaćenim evropskim standardima”.

Prije nego se složimo sa tom konstatacijom, valjalo bi riješiti dileme o dosadašnjem uticaju (DPS) izvršnih i zakonodavnih vlasti na pravosuđe i tužilačku organizaciju. SDT Živko Savović navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog tužilaštva, svjesno usporavao određene istrage koje se tiču čelnika bivših vlasti Ivana Brajovića i Miomira Mugoše (afere Petlja i Bazar). Pride, Katnić već neko vrijeme tvrdi da nema „ni udaljene sumnje“ u umiješanost Mila Đukanovića u brojne afere u koje ga uvlače nekadašnji saradnici iz politike i biznisa, prije svih Duško Knežević. Kao što se ne žuri da na sudu razriješi sumnje u korupciju u vrhu tužilaštva  – nakon objave telefonskih razgovora Kneževića i bivšeg sekretara VDT Nenada Vujoševića.

Zato se GST ne usteže da ocrni svoje oponente. Makar to, možda, bilo i nezakonito. Počelo je 2015, nedugo po imenovanju Katnića na mjesto GST, objavom djelova razgovora advokata Vladana Bojića sa njegovom tadašnjom klijentkinjom – suprugom budvanskog funkcionera Lazara Rađenovića. Bojić je zbog tog slučaja na sudu, nepravosnažno, dobio odštetu iz državne kase.

Nastavilo se 2016. objavom transkripta razgovora advokata Gorana Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim tadašnjim klijentom. „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u. Bez objašnjenja šta bi tu trebalo biti nezakonito.

Da bi došao do ovih materijala, ili da bi prikrio nezakonito prisluškivanje, SDT je naložio Specijalnom policijskom timu da izvrši pretres kancelarije i stan advokata Rodića. Taj pretres je obavljen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore. Što su, iz nekog razloga, prećutali i oni i VDT Ivica Stanković.

Priča je dobila nastavak prošle nedjelje, objavom skoro četiri godine starih razgovora  dvojice aktuelnih poslanika vladajuće većine. Katnić se pravda interesom javnosti da bude obaviještena o pokušaju političkog uticaja na SDT, ali ne objašnjava zašto prikupljeni materijali nijesu uništeni u zakonom propisanom roku. Kad već nijesu doveli do podizanja optužnice protiv onih koji su bili na meti mjera tajnog nadzora. Ili tu imamo još jedan krak aktuelne priče o nezakonitom prisluškivanju ličnih i političkih oponenata?

VDT i Tužilački savjet ponovo ćute. Oglasila se, zato, Akcija za ljudska prava (HRA). ,,Razgovor je snimljen 2017. godine, a od tada nije pokrenuta istraga protiv bilo kog lica koje je bilo pod tajnim nadzorom, dok je specijalni tužilac Savović i dalje zaposlen u Državnom tužilaštvu, a 2019. godine je i napredovao“, saopštila je Tea Gorjanc  – Prelević. „Prema tome, razumno je zaključiti da je GST u svom ličnom interesu sada objavio transkript koji u negativnom svjetlu predstavlja tužioca koji je protiv njega podnio krivičnu prijavu, kao i poslanike koji predlažu zakone kojima bi se razvlastio GST i Specijalno državno tužilaštvo kome je na čelu”.

Šta slijedi? Dio vladajuće koalicije izašao je u susret Vladinom zahtjevu da se usvajanje tužilačkih zakona odloži dok se ne dobije saglasnost Brisela. Katnić, dakle, do daljnjeg ostaje u sedlu. Da izviđa koga i koliko hoće, ubrzava i koči istrage i preslušava presretnute razgovore.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NESTALO RJEŠENJE O SAGLASNOSTI ZA IZGRADNJU NJEGOŠEVOG MAUZOLEJA IZ 1967.: Nema ga ni u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, ni u Državnom arhivu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želja Mitropolije da vrati kapelu na Lovćen, jasna je. Da li bi toj želji, osim raspoloženja u dijelu nove Vlade, pomoglo i to što se prethodna vlast nije potrudila ni da sačuva Rješenje o postavljanju Mauzoleja, dok je tri decenije stajala po strani mirno gledajući nelegalnu gradnju i radove na spomenicima kulture od strane MPC, nije jasno. Jasno je, međutim, da je igra počela

 

Rješenje o saglasnosti za izgradnju Njegoševog mauzoleja iz 1967. godine, nestalo je iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara, institucije koja je bila zadužena da ga čuva.

Priča o nestanku ovog važnog dokumenta, počinje 3. februara ove godine, kada je Mitropolija crnogorsko primorska uputila dopis Upravi, tražeći na uvid Rješenje.  Uprava, na čijem se čelu nalazi Božidar Božović, odgovorila je Mitropoliji da taj dokument ne može da im da na uvid jer ga ne posjeduje, tvrdeći da ga je dala na revers Državnom arhivu, što se vidi iz prepiske između Mitropolije i Uprave, u koju je Monitor imao uvid. Problem je, međutim, u tome što ni u Državnom arhivu nema Rješenja. To je Monitoru potvrđeno iz te ustanove.

„Obavještavamo Vas da Državni arhiv Crne Gore nije preuzeo građu Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, kao ni Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Iz tog razloga za dostavu traženog Rješenja neophodno je da se obratite Upravi za zaštitu kulturnih dobara”, navodi se u odgovoru Državnog arhiva.

Iz odgovora Državnog arhiva našem nedjeljniku jasno je dakle, ne samo da dokument nije u posjedu Arhiva, već i to da je direktor Božović njegov nestanak pokušao da prikrije, odnosno da Uprava nije dala na revers Državnom organu ovo važno rješenje, kako se to navodi u odgovoru Mitropoliji, a koji je potpisao Božović.

„Postovani, Uprava za zaštitu kulturnih dobara Saglasnost po rjesenju 01-770 koji ste nam u dopisu tražili, dala je na revers Državnom arhivu i nemamo dokument u instituciji. Srdačno, Božidar Božović”, navodi se u odgovoru Mitropoliji, u koji smo imali uvid.

U odgovorima Monitoru, Božović je izbjegao ne samo da odgovori na pitanje kako je moguće da Uprava ne posjeduje to rješenje koje je bila dužna da čuva, već se u cjelosti izbjegava i pominjanje samog dokumenta.

U odgovoru našem nedjeljniku, koji ne potpisuje niko personalno, navodi se da je Mitropolija od Uprva tražila druga dva dokumenta koja se tiču mauzoleja na Lovćenu, i potvrđuje da Uprava nema jedno od njih. Prema odgovorima iz Uprave vidi se da je Mitropolija od njih tražila Rješenje o stavljanju pod zaštitu Kapele na Lovćenu br. 823 iz 1947. godine, kao i Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika culture – Kapele na Lovćenu broj 02-197/2 od 28. februara 1969. godine.

Takođe, navodi se da je Uprava Mitropoliji dostavila dokument iz 1947. godine, ali da je „uvidom u dokumentaciju utvrđeno da je Rješenje br. 02-1972 od 28. 02. 1969. godine Reversom od 14. 04. 1971. godine ustupljeno Pravnoj službi SO Cetinje”. Iz odgovora Monitoru, jasno je, međutim, ne samo da Uprava, nego ni Državni arhiv ne posjeduju ni Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika kulutre – kapele na Lovćenu iz 1969. godine! Državni arhiv je u odgovoru Monitoru bio kategoričan da nije peuzeo građu ni Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, niti Uprave koja mu je pravni nasljednik.

Monitorovi dobro obaviješteni izvori objašnjavaju da bi Rješenje iz 1967. trebalo osim Uprave da ima i Jugoslovenski institut za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, ali da ta institucija više ne postoji. Zbog toga su u Upravi, gdje od 3. februara traje pokušaj da se dođe do Rješenja, odustali da ga traže u Beogradu, objašnjavaju naši izvori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 12. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo