Vladimir Beba Popović je više od utiska nedjelje. U istoimenoj emisiji B92, Popović je u nedjelju ogolio ono što se znalo: kako Milo Đukanović i Aleksandar Vučić kontrolišu medije, kako dva premijera tijesno sarađuju i imaju zajedničkog savjetnika Bebu. Kao da su u jednom kabinetu.
Odavno se znalo da je Beba “na vezi” sa Vučićem i Đukanovićem. Da li se spin doktoru omaklo, ili je izračunao da je bolje da označi ko su roditelji a ko bebe u hijerarhiji mraka, tek on je na pitanje Olje Bećković da li Vučić i Đukanović kontrolišu medije bio iskren – odgovorio je potvrdno. Precizirao je da je Pink M pod kontrolom premijera Đukanovića, kao i Pobjeda, a da Vlada Srbije, odnosno Vučić, kontroliše srpski TV Pink i Informer.
Pink M i Pobjeda za koje Popović priznaje da ih kontroliše crnogorski premijer i njegova Vlada, proteklih godina vodili su najprljavije kampanje protiv kritičara Đukanovićevog režima. Sada im, gle čuda, pripomaže ” Vučićev Informer”.
Istovremeno u Srbiji Vučićevu Vladu sve češće optužuju za cenzuru i gušenje kritike. Tamošnji ombudsman Saša Janković nedavno je izrazio zabrinutost zbog sve češćih saznanja da se pojedine informacije povlače iz sredstava informisanja. Vučiću su primjedbe stizale i sa međunarodnih adresa, poput OEBS-a, a Evropska komisija je u Izvještaju o napretku u Srbiji konstatovala organizovanu kampanju protiv opozicije i kritičara vlasti.
Popović je u emisiji priznao i da on “šeruje” montirane porno sadržaje protiv Vanje Ćalović, direktorice MANS-a i istaknute kritičarke Đukanovića i crnogorske vlasti. Sudeći po dokazima do kog su došli informatički stručnjaci koje je angažovao MANS, to je ipak više od šerovanja. Popović radi, kako je kazao, “od 2010. godine samo za pare a ne za ideale”. Nekako se nameće da ni ne “šeruje” o svom trošku.
Popović, bivši šef Biroa za komunikacije u Vladi Zorana Đinđića, od ranije je je poznat kao osoba za prljave kampanje protiv kritičara i neistomišljenika. To što su baš njega izabrali za neformalnog savjetnika, samo za sebe dovoljno govori i o Đukanoviću i Vučiću.
O opasnim manipulacijama Vladimira Popovića pisao je bivši američki ambasador Vilijam Montgomeri, ali su svjedočili i bivši ministri i jedan premijer srpske vlade.
“Beba Popović je bio oficir za vezu sa kriminalnim strukturama u Srbiji nakon 5.oktobra. Zloupoterbljavao je službe bezbjednosti, prilsuškivao ljude koji mu smetaju i uvodio teror nad medijima. Medijska satanizacija konkurenata i protivnika uz pomoć službi, reketiranje i zloupotreba medija postaje njegov zaštitni znak. On ima ključne zasluge zašto poslije 5. oktobra nije došlo do demontaže Miloševićevih službi bezbjednosti, i za nezvaničnu aboliciju ključnih kriminalnih struktura režima. O tome su pisali i govorili mnogi članovi Đinđićevog kabineta od Mila Isakova do Dušana Mihailovića Zbog nasrtaja na B92 i lažnog pozivanja na Đinđića kao naručioca pritisaka na taj medij, Đinđić ga je i otpustio”, kaže za Monitor Nebojša Medojević iz Demokratskog fronta. Front je nakon Popovićevog priznanja na B92, tražio od ministra policije da se Beba protjera iz Crne Gore, zbog širenja uznemiravajućih, montiranih sadržaja o Vanji Ćalović.
Popovića je bivši ministar policije Srbije Dušan Mihailović optužio da je bio na vezi sa zemunskim klanom i da su te veze u pozadini ubistva Đinđića. Pripadnici tog klana imali su službene crnogorske legitimacije. Popović je po oprobanom receptu uzvratio kontra tužbom – teretio je Mihajlovića za skrivanje političke pozadine o ubistvu Đinđića i veze sa biznismenom Miroslavom Miškovićem. Optužio je Press koji je objavio Mihajlovićeve tvrdnje da je mafijaška novina. Isti recept danas primjenjuje i prema Kuriru, koji je posljednjih sedmica otvorio front prema Bebi, ali i Đukanoviću. Informer je optužio Kurir za tajni plan sa Miškovićem i pokušaj da sruše Vučića.
Priča oko Đukanovića, Vučića i Kurira podgrijana je u momentu kada svjedočenja Darka Šarića određeni krugovi u Srbiji pokušavaju iskoristiti da bi se oslabile strukture u tamošnjem tužilaštvu i policiji. Zanimljivo, baš one djelove tih službi koji su se isticali u borbi protiv zemunskog klana, ali i u akciji Balkanski ratnik, te procesu protiv Stanka Subotića Caneta.
Kada je Vučić preuzeo vlast u Srbiji, Cane je izbrisan sa potjernice. Neke od poslovnih veza Šarića, Subotića i Đukanovića nedavno je dokumentovao OCCRP, istraživanjem koje je dokazalo intezivne zajedničke poslove Subotića i Šarića preko Prve banke braće Đukanović.
Đukanovićev ministar poljoprivrede Petar Ivanović, objavio je OCCRP, čak je dobijao zvaničnu poštu Šarićeve kompanije, dok je kompanijom narkobosa upravljao Ivanovićev pomoćnik iz Vlade. Monitor je objavio da je Ivanović, inače bliski Đukanovićev saradnik, bio na letu sa Šarićem 15. oktobra 2009. godine za Ženevu, kada je narkobos napustio Crnu Goru samo nekoliko sati pred hapšenje pripadnika njegovog klana u Srbiji. Tamo se sastao sa Subotićem.
Prema ranijim tvrdnjama Ratka Kneževića, bivšeg šefa trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu, savez Đukanovića i Vučića začet je tajanstvenim sastancima u ljeto 2007, u Parizu. Knežević je tvrdio da su se Nikolić i Vučić u pariskom Ricu nekoliko puta susreli sa Đukanovićem i Subotićem, kao i da je prvom tom sastanku prisustvovao i novinar Milomir Marić.
Cilj tog saveza bio je dovesti lidere narodnjaka na vlast, jer je Srbija i te kako bitna za Đukanovića i Subotića..
“Srbija je tržište za Canetove cigarete i Šarićev kokain, teritorija za pranje ilegalno stečenog novca. Đukanović i Cane su zamislili Crnu Goru kao ilegalni Makao na leđima Srbije koja igra Kinu u ovoj metafori. Osim toga, zločini koje je ovaj dvojac odobrio, finansirao i naredio na teritoriji Srbije, dolaskom vlasti koje im ne bi bile naklonjene, ugrožavale bi njihovu slobodu. Beba je u svemu tome poslužio kao ‘mali od kužine’, koji je nakon svega što je vidio i doživio u Srbiji, iz koje su ga nakon Đinđićeve smrti normalni ljudi istjerali, poželio da postane novi Jovica Stanišić ovog mafijaškog dvojca”, kaže Knežević.
Prljavu kampanju protiv Vanje Ćalović koju sprovodi Vučićev Informer, u stvari je počeo Stanko Subotić u E novinama i državnoj Pobjedi. On je prvi javno dirketoricu MANS-a optužio za navodnu seksualnu izvitoperenost. Subotić je tada javno obznanio da je glasao za Vučića, baš kao što je to učinio Popović u Utisku nedjelje. “Šta to znači i šta me interesuje da li je Vučić igrao šah sa Dušanom Spasojevićem ili skidao tablu Ulica Zorana Đinđića”, pojasnio je Popović ističući da je vodio kampanju protiv bivšeg srpskog predsjednika Borisa Tadića i da je navijao za Vučića.
Vućič i Nikolić nijesu demantovali susrete sa Subotićem i Đukanovićem u Parizu, ali nijesu ni objašnjavali njihovu prirodu. Javnosti su kazali samo da su tamo “pili kiselu vodu”.
Da li su im šta sipali u kiselu vodu u Ricu, tek po dolasku na vlast u Srbiji, Nikolić i Vučić otvoreno pomažu Đukanovića, s kojim su ranije bili na suprostavljenim političkim stranama, pa i u političkom ratu.
Posjete Crnoj Gori Nikolić koristi da prevaspita ovdašnje Srbe i njihove glasove usmjeri put Đukanovića. Đukanović uzvraća egzotičnim investitorima. Za projekat Beograd na vodi i obećane basnoslovne investicije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, po priznanju samog Vučića, zaslužan je upravo Đukanović. Vučić je u decembru 2013. izjavio da “između Beograda i Podgorice slijedi period dobrih odnosa”, i tada istakao da je Đukanović preporučio Ujedinjenim Arapskim Emiratima da ulažu u Srbiju.
“Za nas je bilo jako važno što je Đukanović rekao UEA nekoliko lepih reči o Srbiji. On je bio vrlo korektan i preporučio je nas za njihova ulaganja u namensku industriju Srbije”, kazao je Vučić za RTCG pred dolazak Đukanovića u prvu posjetu Beogradu nakon 2003. godine.
Konačno, kada je Šarić uhapšen, Vučić je i Đukanoviću i njegovoj Vladi ustupio dio “zasluge” za hapšenje narkobosa, iako se Šarić zvanično – bezuslovno predao. Beba je sve podržao interpretacijom da je jasno da se Šarić nije skrivao u Crnoj Gori, te da je sve konstrukcija onih medija koji su po njemu krivi ama baš za sve.
Nebojša Medojević tvrdi da regionom vlada tajna organizacija, čiji je ključni element moći crnogorska vlast. „Ta organizacija je stvarana godinama kao posljedica kohabitacije vrha režima u Crnoj Gori, korumpiranih djelova službi bezbjednosti i struktura organizovanog kriminala. Početak je bio 90–ih, kada je došlo do zajedničkog angažmana djelova državne vlasti, tajkuna, kriminalaca i službi oko šverca. I poslije ukidanja sankcija, Đukanović je nastavio i dodatno usavršio i razgranao ove aktivnosti. Povezuje se sa šefom srpske DB Jovicom Stanišićem i Subotićem”, objašnjava Nebojša Medojević. Medojević ističe da ta organizacija kasnije širi politički uticaj na cijeli region, povezivanjem sa Radončićem u Bosni, Tačijem na Kosovu, Sanaderom u Hrvatskoj…
“Početkom 2000. organizacija kontroliše djelove službi, carine, ima svoje profesionalne vojnike, medijske plaćenike, međunarodne lobiste. Đukanović obezbjeđuje logističku podršku vlasti, Subotić je blagajnik organizacije zadužen za kontrolu novčanih tokova i račune vani”.
Evo petnaetsak godina nakon Miloševićevog odlaska i navodnog trijumfa građanske Srbije, regionom upravljaju združeno voždovi najbolji đaci. Borba za vlast, jedina ideologija Miloševićevih učenika, očito ne poznaje granice.
Đukanović, koji kod kuće vlast utvđuje “državotvornošću” i pričama da je nužan kako bi nas dok je živ branio od srpskog hegemonizma, istovremeno svoju poziciju jača vezama sa Vučićem i Nikolićem.
Srećna nova SCG. Na čelu sa saveznim premijerom Subotićem i Bebom – ministrom informisanja.
STIGLE NOVE OSUDE
Dunja Mijatović, predstavnica OEBS zadužena za slobodu medija je nakon sastanaka sa crnogorskim zvaničnicima i predstavnicima medija u Podgorici ocijenila da je “zgrožena” napadima Informera na Vanju Ćalović.
Mijatovićeva je to nazvala “odstrijelom određene osobe” i kazala da se nada da će se takvo novinarstvo osuditi, “ako se to može nazvati novinarstvom”. Kazala je da ne može da veruje da “tako nešto prihvata crnogorsko društvo”.
Mijatović je ocijenila da su u Crnoj Gori žene često mete napada, što daje utisak da ih je lako napadnuti u crnogorskom društvu. “Bojim se ako se nastavi na ovaj način, možemo mi osuđivati, ali neće biti dobro ni za koga”, poručila je ona.
Mijatović je naglasila da je vrijeme da se stvari zaista promijene u Crnoj Gori u pogledu unapređenja slobode medija.
U međuvremenu, Osnovni sud u Podgorici prihvatio je zahtjev Vrhovnog državnog tužilaštva da se privremeno zabrani distribucija objavljenih spornih tekstova u Informeru. Tužilaštvo je prema ocjenama mnogih reagovalo sa zakašnjenjem, a zatražilo je zabranu tek nakon pritiska civiljnog sektora. Predmet je, kako je kazao Veselin Vučković, formiran po službenoj dužnosti.
“U njemu su objedinjene i inicijative za zabranu distribucije lista koje su podnijele nevladine organizacije i direktorica Monitora, kao i pismo Akcije za ljudska prava (HRA) o nezakonitom izlaganju pornografije. Uzeli smo u obzir i stavove ombudsmana i kolegijuma Skupštine Crne Gore”
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
DRUŠTVO4 sedmice
IN ENGLISH2 sedmice
IN ENGLISH2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
SVIJET3 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU4 sedmice