Povežite se sa nama

FOKUS

POZADINA SAVEZA NAJBOLJIH SLOBOVIH ĐAKA: Zajedno za mrak

Objavljeno prije

na

Vladimir Beba Popović je više od utiska nedjelje. U istoimenoj emisiji B92, Popović je u nedjelju ogolio ono što se znalo: kako Milo Đukanović i Aleksandar Vučić kontrolišu medije, kako dva premijera tijesno sarađuju i imaju zajedničkog savjetnika Bebu. Kao da su u jednom kabinetu.

Odavno se znalo da je Beba “na vezi” sa Vučićem i Đukanovićem. Da li se spin doktoru omaklo, ili je izračunao da je bolje da označi ko su roditelji a ko bebe u hijerarhiji mraka, tek on je na pitanje Olje Bećković da li Vučić i Đukanović kontrolišu medije bio iskren – odgovorio je potvrdno. Precizirao je da je Pink M pod kontrolom premijera Đukanovića, kao i Pobjeda, a da Vlada Srbije, odnosno Vučić, kontroliše srpski TV Pink i Informer.

Pink M i Pobjeda za koje Popović priznaje da ih kontroliše crnogorski premijer i njegova Vlada, proteklih godina vodili su najprljavije kampanje protiv kritičara Đukanovićevog režima. Sada im, gle čuda, pripomaže ” Vučićev Informer”.

Istovremeno u Srbiji Vučićevu Vladu sve češće optužuju za cenzuru i gušenje kritike. Tamošnji ombudsman Saša Janković nedavno je izrazio zabrinutost zbog sve češćih saznanja da se pojedine informacije povlače iz sredstava informisanja. Vučiću su primjedbe stizale i sa međunarodnih adresa, poput OEBS-a, a Evropska komisija je u Izvještaju o napretku u Srbiji konstatovala organizovanu kampanju protiv opozicije i kritičara vlasti.

Popović je u emisiji priznao i da on “šeruje” montirane porno sadržaje protiv Vanje Ćalović, direktorice MANS-a i istaknute kritičarke Đukanovića i crnogorske vlasti. Sudeći po dokazima do kog su došli informatički stručnjaci koje je angažovao MANS, to je ipak više od šerovanja. Popović radi, kako je kazao, “od 2010. godine samo za pare a ne za ideale”. Nekako se nameće da ni ne “šeruje” o svom trošku.

Popović, bivši šef Biroa za komunikacije u Vladi Zorana Đinđića, od ranije je je poznat kao osoba za prljave kampanje protiv kritičara i neistomišljenika. To što su baš njega izabrali za neformalnog savjetnika, samo za sebe dovoljno govori i o Đukanoviću i Vučiću.

O opasnim manipulacijama Vladimira Popovića pisao je bivši američki ambasador Vilijam Montgomeri, ali su svjedočili i bivši ministri i jedan premijer srpske vlade.

“Beba Popović je bio oficir za vezu sa kriminalnim strukturama u Srbiji nakon 5.oktobra. Zloupoterbljavao je službe bezbjednosti, prilsuškivao ljude koji mu smetaju i uvodio teror nad medijima. Medijska satanizacija konkurenata i protivnika uz pomoć službi, reketiranje i zloupotreba medija postaje njegov zaštitni znak. On ima ključne zasluge zašto poslije 5. oktobra nije došlo do demontaže Miloševićevih službi bezbjednosti, i za nezvaničnu aboliciju ključnih kriminalnih struktura režima. O tome su pisali i govorili mnogi članovi Đinđićevog kabineta od Mila Isakova do Dušana Mihailovića Zbog nasrtaja na B92 i lažnog pozivanja na Đinđića kao naručioca pritisaka na taj medij, Đinđić ga je i otpustio”, kaže za Monitor Nebojša Medojević iz Demokratskog fronta. Front je nakon Popovićevog priznanja na B92, tražio od ministra policije da se Beba protjera iz Crne Gore, zbog širenja uznemiravajućih, montiranih sadržaja o Vanji Ćalović.

Popovića je bivši ministar policije Srbije Dušan Mihailović optužio da je bio na vezi sa zemunskim klanom i da su te veze u pozadini ubistva Đinđića. Pripadnici tog klana imali su službene crnogorske legitimacije. Popović je po oprobanom receptu uzvratio kontra tužbom – teretio je Mihajlovića za skrivanje političke pozadine o ubistvu Đinđića i veze sa biznismenom Miroslavom Miškovićem. Optužio je Press koji je objavio Mihajlovićeve tvrdnje da je mafijaška novina. Isti recept danas primjenjuje i prema Kuriru, koji je posljednjih sedmica otvorio front prema Bebi, ali i Đukanoviću. Informer je optužio Kurir za tajni plan sa Miškovićem i pokušaj da sruše Vučića.

Priča oko Đukanovića, Vučića i Kurira podgrijana je u momentu kada svjedočenja Darka Šarića određeni krugovi u Srbiji pokušavaju iskoristiti da bi se oslabile strukture u tamošnjem tužilaštvu i policiji. Zanimljivo, baš one djelove tih službi koji su se isticali u borbi protiv zemunskog klana, ali i u akciji Balkanski ratnik, te procesu protiv Stanka Subotića Caneta.

Kada je Vučić preuzeo vlast u Srbiji, Cane je izbrisan sa potjernice. Neke od poslovnih veza Šarića, Subotića i Đukanovića nedavno je dokumentovao OCCRP, istraživanjem koje je dokazalo intezivne zajedničke poslove Subotića i Šarića preko Prve banke braće Đukanović.

Đukanovićev ministar poljoprivrede Petar Ivanović, objavio je OCCRP, čak je dobijao zvaničnu poštu Šarićeve kompanije, dok je kompanijom narkobosa upravljao Ivanovićev pomoćnik iz Vlade. Monitor je objavio da je Ivanović, inače bliski Đukanovićev saradnik, bio na letu sa Šarićem 15. oktobra 2009. godine za Ženevu, kada je narkobos napustio Crnu Goru samo nekoliko sati pred hapšenje pripadnika njegovog klana u Srbiji. Tamo se sastao sa Subotićem.

Prema ranijim tvrdnjama Ratka Kneževića, bivšeg šefa trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu, savez Đukanovića i Vučića začet je tajanstvenim sastancima u ljeto 2007, u Parizu. Knežević je tvrdio da su se Nikolić i Vučić u pariskom Ricu nekoliko puta susreli sa Đukanovićem i Subotićem, kao i da je prvom tom sastanku prisustvovao i novinar Milomir Marić.

Cilj tog saveza bio je dovesti lidere narodnjaka na vlast, jer je Srbija i te kako bitna za Đukanovića i Subotića..

“Srbija je tržište za Canetove cigarete i Šarićev kokain, teritorija za pranje ilegalno stečenog novca. Đukanović i Cane su zamislili Crnu Goru kao ilegalni Makao na leđima Srbije koja igra Kinu u ovoj metafori. Osim toga, zločini koje je ovaj dvojac odobrio, finansirao i naredio na teritoriji Srbije, dolaskom vlasti koje im ne bi bile naklonjene, ugrožavale bi njihovu slobodu. Beba je u svemu tome poslužio kao ‘mali od kužine’, koji je nakon svega što je vidio i doživio u Srbiji, iz koje su ga nakon Đinđićeve smrti normalni ljudi istjerali, poželio da postane novi Jovica Stanišić ovog mafijaškog dvojca”, kaže Knežević.

Prljavu kampanju protiv Vanje Ćalović koju sprovodi Vučićev Informer, u stvari je počeo Stanko Subotić u E novinama i državnoj Pobjedi. On je prvi javno dirketoricu MANS-a optužio za navodnu seksualnu izvitoperenost. Subotić je tada javno obznanio da je glasao za Vučića, baš kao što je to učinio Popović u Utisku nedjelje. “Šta to znači i šta me interesuje da li je Vučić igrao šah sa Dušanom Spasojevićem ili skidao tablu Ulica Zorana Đinđića”, pojasnio je Popović ističući da je vodio kampanju protiv bivšeg srpskog predsjednika Borisa Tadića i da je navijao za Vučića.

Vućič i Nikolić nijesu demantovali susrete sa Subotićem i Đukanovićem u Parizu, ali nijesu ni objašnjavali njihovu prirodu. Javnosti su kazali samo da su tamo “pili kiselu vodu”.

Da li su im šta sipali u kiselu vodu u Ricu, tek po dolasku na vlast u Srbiji, Nikolić i Vučić otvoreno pomažu Đukanovića, s kojim su ranije bili na suprostavljenim političkim stranama, pa i u političkom ratu.

Posjete Crnoj Gori Nikolić koristi da prevaspita ovdašnje Srbe i njihove glasove usmjeri put Đukanovića. Đukanović uzvraća egzotičnim investitorima. Za projekat Beograd na vodi i obećane basnoslovne investicije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, po priznanju samog Vučića, zaslužan je upravo Đukanović. Vučić je u decembru 2013. izjavio da “između Beograda i Podgorice slijedi period dobrih odnosa”, i tada istakao da je Đukanović preporučio Ujedinjenim Arapskim Emiratima da ulažu u Srbiju.

“Za nas je bilo jako važno što je Đukanović rekao UEA nekoliko lepih reči o Srbiji. On je bio vrlo korektan i preporučio je nas za njihova ulaganja u namensku industriju Srbije”, kazao je Vučić za RTCG pred dolazak Đukanovića u prvu posjetu Beogradu nakon 2003. godine.

Konačno, kada je Šarić uhapšen, Vučić je i Đukanoviću i njegovoj Vladi ustupio dio “zasluge” za hapšenje narkobosa, iako se Šarić zvanično – bezuslovno predao. Beba je sve podržao interpretacijom da je jasno da se Šarić nije skrivao u Crnoj Gori, te da je sve konstrukcija onih medija koji su po njemu krivi ama baš za sve.

Nebojša Medojević tvrdi da regionom vlada tajna organizacija, čiji je ključni element moći crnogorska vlast. „Ta organizacija je stvarana godinama kao posljedica kohabitacije vrha režima u Crnoj Gori, korumpiranih djelova službi bezbjednosti i struktura organizovanog kriminala. Početak je bio 90–ih, kada je došlo do zajedničkog angažmana djelova državne vlasti, tajkuna, kriminalaca i službi oko šverca. I poslije ukidanja sankcija, Đukanović je nastavio i dodatno usavršio i razgranao ove aktivnosti. Povezuje se sa šefom srpske DB Jovicom Stanišićem i Subotićem”, objašnjava Nebojša Medojević. Medojević ističe da ta organizacija kasnije širi politički uticaj na cijeli region, povezivanjem sa Radončićem u Bosni, Tačijem na Kosovu, Sanaderom u Hrvatskoj…

“Početkom 2000. organizacija kontroliše djelove službi, carine, ima svoje profesionalne vojnike, medijske plaćenike, međunarodne lobiste. Đukanović obezbjeđuje logističku podršku vlasti, Subotić je blagajnik organizacije zadužen za kontrolu novčanih tokova i račune vani”.

Evo petnaetsak godina nakon Miloševićevog odlaska i navodnog trijumfa građanske Srbije, regionom upravljaju združeno voždovi najbolji đaci. Borba za vlast, jedina ideologija Miloševićevih učenika, očito ne poznaje granice.

Đukanović, koji kod kuće vlast utvđuje “državotvornošću” i pričama da je nužan kako bi nas dok je živ branio od srpskog hegemonizma, istovremeno svoju poziciju jača vezama sa Vučićem i Nikolićem.

Srećna nova SCG. Na čelu sa saveznim premijerom Subotićem i Bebom – ministrom informisanja.

STIGLE NOVE OSUDE

Dunja Mijatović, predstavnica OEBS zadužena za slobodu medija je nakon sastanaka sa crnogorskim zvaničnicima i predstavnicima medija u Podgorici ocijenila da je “zgrožena” napadima Informera na Vanju Ćalović.

Mijatovićeva je to nazvala “odstrijelom određene osobe” i kazala da se nada da će se takvo novinarstvo osuditi, “ako se to može nazvati novinarstvom”. Kazala je da ne može da veruje da “tako nešto prihvata crnogorsko društvo”.

Mijatović je ocijenila da su u Crnoj Gori žene često mete napada, što daje utisak da ih je lako napadnuti u crnogorskom društvu. “Bojim se ako se nastavi na ovaj način, možemo mi osuđivati, ali neće biti dobro ni za koga”, poručila je ona.

Mijatović je naglasila da je vrijeme da se stvari zaista promijene u Crnoj Gori u pogledu unapređenja slobode medija.

U međuvremenu, Osnovni sud u Podgorici prihvatio je zahtjev Vrhovnog državnog tužilaštva da se privremeno zabrani distribucija objavljenih spornih tekstova u Informeru. Tužilaštvo je prema ocjenama mnogih reagovalo sa zakašnjenjem, a zatražilo je zabranu tek nakon pritiska civiljnog sektora. Predmet je, kako je kazao Veselin Vučković, formiran po službenoj dužnosti.

“U njemu su objedinjene i inicijative za zabranu distribucije lista koje su podnijele nevladine organizacije i direktorica Monitora, kao i pismo Akcije za ljudska prava (HRA) o nezakonitom izlaganju pornografije. Uzeli smo u obzir i stavove ombudsmana i kolegijuma Skupštine Crne Gore”

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA I NJEGOVIH PARTNERA U KRIMINALNIM DUVANSKIM POSLOVIMA: Novović ušao u Grand

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ove sedmice uhapšeno je više crnogorskih biznismena i policajaca zbog kriminalnog udruživanja i šverca cigareta međunarodnih razmjera.  Jedno ime među njima posebno se ističe.  Aleksandar Mijajlović je često  povezivan sa građevinskom kompanijom Bemax, koja je svoj rast doživjela u vrijeme Đukanovićevog režima, poslujući sa državom u milionskim obrtima.

Osim Mijajlovića, uhapšeni su vlasnici podgoričke kompanije DG group Golub Vojinović i Dejan Jokić, te policajci Dragan Backović, Mirko Mijušković i Radoje Rabrenović. Narednog dana u okviru iste istrage, uhapšeni su u Nikšiću  Zoran Đukanović, vlasnik kompanije Đukanović company , Mileta Simanić i Milan Rogač. Takođe. U Nikšiću je uhapšen i Milenko Rabrenović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Veselina Veljovića. Rabrenoviću je ranije suđeno zbog prijetnji  novinarki  Oliveri Lakić, dok je u Vijestima pisala o švercu cigareta, ali je na kraju oslobođen.

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola.

Mijajlović nije zvanično suvlasnik Bemaxa, iako ga javnost tako percipira. Ipak, brojne su i zvanične njegove veze sa tom moćnom građevinskom firmom. Prema podacima Registra privrednih kompanija, Mijajlović ima funkcije u tri kompanije čiji je osnivač Bemax –   direktor je Alec Montenegro,  član  Upravnog odbora  Arena B i ovlašćeni  zastupnik  S & I INVEST.  Osim Mijajlovića kao stvarni suvlasnik Bemaxa javnost percipira Ranka Ubovića, još jednog podgoričkog biznismena. Zvanično, njegov sin Ivan Ubović, vlasnik je kompanije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BORBA AFERAMA ZA BEZBJEDNOSNI SEKTOR: Reče mi jedan čoek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer i SDT su dužni da se odrede o daljem statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i  javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. Javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito

 

I bi Odbor za bezbjednost i odbranu. Umjesto najavljivanog razrješenje detalja iz afere Do Kwon, dobili smo dvije nove. Zapravo tri, nakon naknadne odluke većine članova Odbora  da podnesu krivičnu prijavu protiv N.N. lica zbog iznošenja tajnih podataka („bez obzira da li su oni tačni, netačni ili polutačni“) sa dijela sjednice koji je bio zatvoren za javnost. Odnosno tajan.

U razmjeni vatre ministra pravde i šefa Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), tokom javnog dijela sjednice, saznali smo da je ministru Andreju Miloviću registrovano druženje, javno i privatno (intimno) sa bezbjednosno interesantnim licima (BIL). A šefu SPO Predragu  Šukoviću sumnjive kupoprodaje stanova u Budvi, u čemu su, navodno, učestvovale i osobe ranije sudski procesuirane i povezane sa organizovanim kriminalnim grupama (OKG).

Nijesmo, dakle, bili u prilici da saznamo obećano: kako je Južnokoreanac Do Kwon, kao lice sa Interpolove potjernice, došao u Crnu Goru sa lažnim dokumentima (Milović je tvrdio da bivši ministar MUP-a Filip Adžić zna ko ga je dovezao); Ko ga je prijavio nadležnima i tako spriječio njegovo bjekstvo (premijer Milojko Spajić je tvrdio da je on taj); Da li su optužbe o poslovnim vezama Južnokoreanca, kome se na teret stavlja kripto-prevara teška 40 milijardi dolara. sa Spajićem i njegovim PES-om predizborna izmišljotina ili tvrdnja utemeljena na dokazima; Da li je neko manipulisao sa laptopovima koji su oduzeti Do Kwonu nakon njegovog hapšenja na aerodromu u Golubovcima (mijenjao ih ili brisao/dodavao podatke); Jesu li Šuković, Adžić i bivši premijer Dritan Abazović pokušavali da uhapse Milojka Spajića u finišu prošlogodišnje predizborne kampanje…;

Navodno su odgovori izostali pošto je Specijalni državni tužilac Vladimir Novović insistirao da se ne iznose detalji iz istrage SDT-a koja je u toku.

Umjesto toga, dobili smo nova sumnjičenja i optužbe.

Milović je ustvrdio da je Predrag Šuković  u Budvi kupio stan po cijeni od 1.034 eura za kvadratni metar, da bi ga dvije godine kasnije prodao, bivšem vlasniku – neidentifikovanom Rusu – po cijeni od 2.413 eura za m2. Istog dana kupio je novi, veći stan. Njega je platio po 1.337 eura za metar kvadratni. To je, ako kupljena nekretnina nema ozbiljnu manu, cijena daleko manja od ustaljenih na budvanskom tržištu nekretnina.

Sve transakcije su obaveljene u kešu za koji je Šuković ustvrdio da je dio nasljeđa njegove supruge. U imovinskom kartonu prijavio je kako je do nove nekretnine došao „razmjenom“.

Na Milovićev račun  stigle su optužbe da je u Sarajevu, u automobilu koji se vodilo kao njegovo vlasništvo,  pronađena droga. SDT Novović potvrdio da je taj slučaj riješen i da ministar pravde nema veza sa švercom u vozilu koje je prethodno prodao; Da u hotelima na sjeveru Crne Gore kontaktira sa tamošnjim BIL i pripadnicima OKG. Bio je na slavi, njegovo obezbjeđenje je o tom odlasku obavijestilo nadležne ali nije dobilo upozorenje o nepoželjnim gostima, odgovorio je ministar, inače štićeno lice sa stalnim službenim obezbjeđenjem;

Milović je u vezi sa  bivšom partnerkom ubijenog vođe jednog od kotorskih narko klanova i pokušao je da joj izdejstvuje skidanje sa interpolove plave potjernice – obznanio je Šuković. Ministar je to  demantovao da bi, nakon zatvorenog dijela sjednice Odbora za bazbjednost  izjavio Vijestima: „Šukovićevo bavljenje mojim privatnim životom i da li je neko moja djevojka ili ne uopšte ne želim da komentarišem, pogotovu kada se radi o ženskoj osobi koja ne postoji u krivičnoj i prekršajnoj evidenciji naše države, a koja je po Šukovicu BIL, što je još jedna podmetačina…”

Inače, plava potjernica služi „za lociranje, identifikovanje ili nalaženje informacija o osobi od značaja u krivičnoj istrazi“. Kada je neka krupna zvjerka iz svijeta kriminala u bjekstvu, policija ga pokušava locirati praćenjem članova porodice i bliskih prijatelja/saradnika. Kako smo imali priliku da saznamo tokom rata kotorskih narko klanova, isto rade i njegovi protivnici.

Onda je Šuković  iznio da je Milović iz Budimpešte putovao skupa sa bezbjednosno interesantnom osobom i osuđivanim pripadnikom OKG. Ministar je odgovorio da je u pitanju njegov srodnik (suprugin rođak) koji je u Mađarskoj odležao kaznu zbog šverca marihuane, pa je on išao da ga vrati kući.

Ponovljena je i priča o odbijenim izručenjima stranih državljana. Šuković je optuživao Milovića za moguću korupciju u slučaju Binalij, a ovaj uzvraćao istom mjerom, samo na račun Dritana Abazovića i slučaja Telman.

Koliko god bili zatečeni onim što smo vidjeli i čuli, ne smijemo reći da je to iznenađenje. Andreja Milovića i Predraga Šukovića javnost je i prije nego su stupili na sadašnje funkcije, upoznala na stranicama crne hronike.

„Šuković je bio jedan od rukovodilaca istrage, koja je 2014. godine rezultirala hapšenjem i procesuiranjem sadašnjeg direktora policije Zorana Brđanina, za zloupotrebu službenog položaja. Ispostavilo se – neosnovano. Godinu kasnije, pravosnažnom sudskom odlukom Brđanin je oslobođen optužbi“, pisala je Pobjeda.

Naredne 2015. godine Vijesti su objavile intervju şa Šukovićem u kome on tvrdi da od 2012, sa svojim policijskim timom istražuje nezakonite duvanske poslove tzv. mojkovačkog klana kome, po njegovoj tvrdnji, pripadaju i tadašnji premijer Duško Marković i bivši i budući direktor UP Veseline Veljović (u tom trenutku savjetnik predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića). Marković ga je onda tužio zbog prijetnji koje je, pod pseudonimom boss, iznosio u komentarima na ovdašnjim portalima. Šuković je  osuđen na tri mjeseca zatvora, uslovno na godinu dana.

Kasnije je ranjen u centru Podgorice. Za to je osumnjičen i uhapšen nekadašnji šef kontraobavještajne službe Vojske Jugoslavije Radovan Aleksić. Optužnica protiv njega do danas nije podignuta.

Jedni kažu da je taj napad dokaz kako je riječ o poštenom i sposobnom policajcu koji smeta kriminalcima. Drugi ukazuju da  ranjavanje Šukovića nije razriješeno ni nakon što je on došao na mjesto šefa Specijalnog policijskog odjeljenja pri SDT-u. Kao što ni pripadnici mojkovačkog duvanskog klana još nijesu procesuirani, osim onih koji su (skupa sa Veljovićem) pali na osnovu materijala dobijenih iz skaj aplikacije.

Prije prošlonedjeljne razmjene afera, Šuković je bio aktuelan zbog zapisa iz plave sveske kojima je pripremao uhapšenog predsjednika opštine Budva Mila Božovića za nastupe u prošlom sazivu Odbora za bezbjednost i odbranu. I opet kontroverze. Dok dio zvaničnika predvođenih ministrom unutrašnjih poslova Danilom Šaranovićem u plavoj svesci „ne vidi ništa inkriminišuće“, drugi tvrde da je Šuković u njoj, poimenice, odao pripadnike partnerskih službi bezbjednosti (navodno CIA) koju su službovali u Crnoj Gori.

Ni Andreju Miloviću nije novina da se pojavljuje u medijima u krajnje neobičnom kontekstu. Nakon što je, kao sekretar Ministarstva pravde, angažovan u Vladi Zdravka Krivokapića i postao član Tužilačkog savjeta, dio medija je objavio pismeno obraćanje iz 2017. godine  kojim iz Advokatske kancelarije Jovović, Mugoša i Vuković obavještavaju Advokatsku komoru da je njihov pripravnik Andrej Milović prekršio Kodeks profesionalne etike advokata.

“Andrej Milović, pripravnik na radu u ovoj advokatskoj kancelariji (kod advokata Vanje Mugoše), direktno je ugrozio interese klijenata naše kancelarije, na način što je u ime i za potrebe suprotne stranke pisao i predavao podneske nadležnom sudu i Poreskoj upravi Crne Gore, koristeći pri tome podatke i činjenice u vezi sa tim sporom koji su mu, kao zaposlenom, bili dostupni”, navodi se u tom dokumentu.

Milović je priznao učinjeno, a tadašnji predsjednika Advokatske komore Crne Gore Zdravko Begović izjavio je portalu Standard da mu advokatska licenca nije oduzeta jer se “izvinio za svoje propuste”. Tako  je ovaj postupak zatvoren.

SDT Vladimir Novović stojički je, tokom prošlonedjeljne sjednice Odbora, istrpio sve ono što su jedan o drugome ispripovijedali Milović i Šuković. Prethodno je izjavio da šef SPO ne može biti smijenjen ili izabran bez njegove saglasnosti, a na sjednici Odbora  je napomenuo kako Šuković „još uvijek“ ima njegovo povjerenje.

Premijer Milojko Spajić kaže da nije pratio sjednicu Odbora na kojoj je njegova afera Do Kwon trebala biti glavna tema. „Loše ponašanje i iznošenje raznih takozvanih operativnih podataka bez dokaza. To priliči muškoj svlačionici iz IVa, IVb… To nije za Vladu, Skupštinu, ozbiljnu državu. Egoistično prepucavanje ne podržavam. Nisam ni sa kim o tome razgovarao”, prilično je precizno Spajić opisao ono što nije vidio.

Na tome ne bi smjelo da se završi. Javnost ima pravo da nagađa da li iza Milovića stoje Spajić i PES, a iza Šukovića URA, koalicija ZBCG, Demokrate ili svi skupa. Pa da pretpostavlja šta je od iznijetog tačno ili netačno.

Premijer i Specijalni državni tužilac nemaju taj luksuz. Oni su dužni da se odrede o statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. I u jednom i u drugom slučaju javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito.

 

Šta je kome tajna

Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane predviđa (član 6) da su sjednice Odbora za bezbjednost „po pravilu“ zatvorene za javnost, a mogu biti i otvorene, odlukom većine prisutnih članova Odbora, u skladu sa zakonom. „Stavove i zaključke Odbora Skupštini i javnosti iznosi predsjednik Odbora ili član ovlašćen od strane Odbora. Član Odbora može u javnosti iznijeti izdvojeno mišljenje, poštujući pri tome ograničenja, u skladu sa Zakonom“.

U Poslovniku o radu Skupštine nalazimo bitno drugačije definicije. “Rad Skupštine i njenih odbora je javan. Sjednica Skupštine i sjednica odbora zatvorena je za javnost u slučaju kada se razmatra akt ili materijal koji je označen kao ‘državna tajna.’”, propisuje Poslovnik u članu 211.

Nema naznaka da su na prošlonedjeljnoj sjednici Odbora razmatrana bilo kakva dokumenta ili podaci sa naznakom „državna tajna“. Možda su, samo, korišćena saznanja iz istraga koje SDT vodi o jednoj ili drugoj konfrontiranoj strani u ovom sukobu. To su, po pravilima Tužilaštva, tajni podaci.

Nije prvi put da su mediji, pozivajući se na nezvanične izvore, prenosili detalje sa zatvorenih sjednica Odbora. Novina je to što je u ovom slučaju „curenje informacija“ problematizovano do najave podnošenja krivične prijave protiv neidentifikovanih „špijuna“. Uz zahtjev da članovi Odbora dobrovoljno odu na testiranje na poligraf. (tzv. detektor laži). Samo nam još to treba.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STO DANA VLADE: Paf, Milojko

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spajić i njegov kabinet dali su dovoljno razloga za oprez  i onda kada izgleda da se stvari kreću u dobrom smjeru. Premijerov paf, paf pristup može  odvesti crnogorsko društvo na razne strane

 

Nakon sto dana mandata, stiglo je vrijeme za prvo svođenje računa Vlade premijera Milojka Spajića. Za konkretniju ocjenu urađenog ne jagme se ni iz pozicije ni iz opozicije. Dijelom što, svako iz svojih razloga, ne želi da pretjerano hvali ili kudi premijera i njegov tim. Dijelom i zato što se još ne zna šta su stvarni naumi Vlade oko mnogih tema iz nadležnosti izvršne vlasti.

Komotna i za sada, uglavnom, zadovoljna većina u parlamentu; Uspješno riješen problem kontrole i bojkota popisa; Usvojen budžet uz uračunato povećanje minimalnih penzija; Konačno  izabran VDT u punom mandatu; Oživljeni pristupni pregovori sa EU… To je dio onoga čime se premijer i njegovi saradnici mogu pohvaliti. Uz mnogo, mnogo optimističkih najava i obilje  obećanja.

Sve medalje imaju i  drugu stranu.  Vlada još nema program rada za ovu godinu; troši više novca nego što dozvoljavaju budžetski prihodi; Ekonomski program Evropa sad 2 i dalje je tajna ili fikcija; Partijske frakcije unutar izvršne vlasti sve teže prikrivaju međusobnu borbu za kontrolu bezbjednosnog sektora; ZBCG sve glasnije traži rekonstrukciju vlade i imenovanje ministara iz njihovih redova prije (krajnjih) dogovorenih rokova; I dalje varniči na relaciji predsjednik države – predsjednik vlade, odnosno, prvi i drugi čovjek najjače partije u parlamentu; Štrajkove su formalno najavili, ili njima prijete, sindikati prosvjete, javne uprave i pravosuđa, zdravstva i policije; Vlastite zamisli ministri ne provode u najavljenim rokovima, a neki započeti poslovi su zaustavljeni zbog nepoštovanja zakona i propisanih procedura; Mnogo toga odrađuje se u tajnosti (netransparentno)…

Spajićeva Vlada koju, uz premijera, čine tri potpredsjednika, dva potpredsjednika-ministra i 17 ministara iz PES-a, Demokrata, SNP-a, CIVIS-a, Albanskog foruma i Albanske alternative izabrana je pred svitanje, 31. oktobra, uz manjinsku podršku poslanika koalicije ZBCG. Prema postizbornom sporazumu, ministri iz partija Andrije Mandića i Milana Kneževića (četiri + jedan potpredsjednik) ući će u vladu najkasnije prije usvajanja  budžeta za 2025.

Pravdajući se potrebom da vlada bude izabrana što prije, mandatar je odbio da, u skladu sa obavezom koju nalaže Ustav, u parlamentu pročita svoj ekspoze. Takođe zbog žurbe, voljom predsjednika parlamenta Andrije Mandića, sjednica Skupštine nije održana na Cetinju, kao što to propisuje Zakon o Prijestonici, već u Podgorici.

Manje obaviješteni su, tako, ostali bez prilike da shvate kako se u Spajićevom ekspozeu obećano povećanje plata, penzija i zaposlenosti (najavljeni program Evropa sad 2) pominje u samo u jednom pasusu od ukupno 22 stranice teksta. „Ova Vlada ima konkretan cilj koji se odnosi na unapređenje standarda naših građana i to kroz sprovođenje programa Evropa sad 2.0. Navedeni cilj postići ćemo oslobađanjem investicionog potencijala, razvojnim projektima koji će dati zamajac novim poslovnim prilikama, sveobuhvatnom poreskom reformom, oslobađanjem poslodavca dijela troškova rada kao najznačajnijeg fiksnog troška, što će pospješiti otvaranje novih radnih mjesta, kao i eliminisanjem biznis barijera, uz drastično smanjenje sive ekonomije.”

Sto dana kasnije sve je više onih koji sumnjaju da program Evropa sad 2,  barem u pisanom obliku, uopšte postoji. Tim prije što se neka od obećanja, kako vrijeme prolazi, čine sve nerealnija.  Sve su glasnija upozorenja o ogromnim rizicima eventualnog provođenja tog programa po modelu Evropa sad 1 po javne (budžetski prihodi) i lične finansije građana Crne Gore (održivost penzionog sistema).

Možda premijer i njegovi najbliži saradnici, Generalni sekretar Vlade Branko Krvavac i ministar finansija Novica Vuković, u glavi imaju taj program, ali javnost o tome još ništa ne zna. Ne znaju ni poslanici koji bi morali imati odlučujuću riječ, pošto Spajić kaže da program ES2 podrazumijeva usvajanje ili izmjene 50-tak zakona.

Idemo dalje. Istog dana  kada je izabrana, Vlada je donijela  odluku o odlaganju popisa zakazanog za 1. novembar prošle godine. Spajić je u nekoliko narednih dana uspio da izbalansira suprotstavljene zahtjeve zagovornika neodložnog održavanja popisa i njegovog bojkota, pa je on održan bez ozbiljnijih tenzija i primjedbi na terenski rad popisivača.  Današnje stanje u  Crnoj Gori bilo bi mnogo drugačije, gore, da je popis upriličen onako kako je bila naumila Abazovićeva vlada.

Ovih sto dana  iza nas predstavljaju, čini se, period sa najmanje tenzija i manifestovanih podjela u društvu po osnovu vjere i nacije  od usvajanja DPS-ovog Zakona o slobodi vjeroispovijesti u decembru 2019. godine. Vlada i njen predsjednik dali su tome značajan doprinos.

Spajić može biti zadovoljan načinom na koji je tokom pregovora o formiranju vlade i održavanju popisa pacifikovao najveći dio sebi nenaklonjenih kolaicionih partnera (ZBCG, dijelom i Demokrate) ali i iz opozicije. Ona, sa izuzetkom URA, živi u nadi – od BS do DPS – da bi “uskoro” mogla postati dio vladajuće većine. Skupa sa koalicijom ZBCG. Ili umjesto nje.

Spajić je tako tolerisao iskakanja Andrije Mandića iz zakonskih i okvira definisanih koalicionim sporazumom koji se tiču državnosti Crne Gore i poštovanja njenih međunarodnih obaveza i prioriteta (igra sa zastavama u parlamentu, izborni dan u Srbiji u Vučićevom štabu, čestitke i delegacija ZBCG na neustavnom danu RS). “Svim zastavama želim sve najbolje i da svako svoju zastavu zakači – koju god misli da treba”, lakonski je premijer prokomentarisao nezakoito postupanje predsjednika Skupštine. Onda se povrnuo:  “Naravno uz državnu koja je obavezna zakonom”. Na sličan način je previdio sukob ministra odbrane Dragana Krapovića sa njegovim kolegom iz Hrvatske Ivanom Anušićem i otkazivanje dogovorenog sastanka u Tivtu.

Zato je u Briselu, na sastanku sa Generalnim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom, saopštio i ono što je moralo zaparati uši pobornicima srpskog sveta, u Beogradu i kod kuće. “U našem dubokom nacionalnom interesu je da održimo mir na Kosovu. Isto važi i za Bosnu i Hercegovinu. Naša nepokolebljiva posvećenost teritorijalnom integritetu Bosne je od najveće važnosti za Crnu Goru”, izjavio je Spajić.

Analitičari primjećuju  kako je aktuelni premijer, za sada, napravio poslovnu  distancu od zvaničnika SPC. Posebno ako se stvari posmatraju u odnosu na njegove prethodnike Dritana Abazovića i Zdravka Krivokapića.

Sindikati su postali najveća opozicija aktuelnoj Vladi. PES je  došao na vlast na talasu obećanja o većim platama i penzijama, kraćem radnom vremenu i punoj zaposlenosti. Poslije sto dana mandata Spajićeve Vlade to su i dalje  obećanja na dugom štapu. Prosvjetni radnici i zaposleni u javnoj upravi i pravosuđu nijesu dobili povišice koje im pripadaju po Granskom kolektivnom ugovoru potpisanom sa prethodnom Vladom, pa najavljuju štrajk. Zapravo, prosvjetari su svoju obustavu rada već i formalno zakazali.

Nezadovoljnih ima i među penzionerima koji nijesu obuhvaćeni selektivnim povećanjem penzija do iznosa od 450 eura. Sve češće i glasnije gunđaju poljoprivrednici i farmeri. Glas privrednika tek treba da čujemo, kada bude jasnije šta tačno podrazumijevaju reforme koje najavljuju iz Vlade. Počev od ograničenja trgovačkih marži na prilično široku paletu životnih potrebština i usluga koju je, istina kao mogućnost o kojoj se razmišlja u kontekstu suzbijanja inflacije, najavio potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Iako Crna Gora nema prostorni plan, krovni strateški dokument razvoja države, Vlada najavljuje ubrzane aktivnosti za pripremu i izgradnju dva autoputa i četiri brze ceste, ukupne vrijednosti “šest do osam milijardi eura”.

“U januaru će biti raspisano šest javnih tendera za izradu idejnih rješenja za sve preostale dionice autoputa Bar – Boljare, za jadransko-jonski autoput, za brze autoceste Bijelo Polje – Pljevlja – Sarajevo, Bar – Ulcinj – Albanija, od obilaznice oko Budve – Luštica – Hrvatska, Andrijevica – Peć”, najavio je premijer krajem prošle godine. Za sada je, kazao je nedavno, napravljen devet od neophodih 45 koraka kako bi sve te ceste bile završene do 2030. godine.

Žurba je, kažu, tolika da će se država odreći pomoći EU za izgradnju dionice autoputa Mateševo – Andrijevica (oko 220 – 240 miliona eura, odnosno, 40 odsto troškova gradnje). To nije mali novac. Javnosti nije prezentovano koliko bi nas usporila EU procedura i kada se planira da, građen o našem trošku, taj dio autoputa bude gotov. Otud brojne spekulacije. Sažeto, sumnjičavi misle da učešće EU u finansiranju dionice eutoputa nije sporno zbog vremena potrebnog da se taj novac dobije, nego zbog obaveze da se, ukoliko se on koristi, autoput ugovara i gradi po EU procedurama i standardima. A to, kažu, možda remeti neke ranije dogovorene aranžmane.        

Problemi sa poštovanjem procedura (razmirice oko novog razrješenja direktora UP Zorana Brđanina, zahtjevi da Skupština većinu vladinih zakona usvaja po skraćenoj procedure bez javne rasprave, kontroverzan pokušaj rušenja lamele c u Podgorici, tajno decembarsko zaduženje veće od 150 miliona, ) pokazali su se kao jedan od većih hendikepa vlade u prvih 100 dana mandata. Uz konstantno prepucavanje Spajića i ministra pravde Andreja Milovića sa čelnicima URA o (ne)zakonitosti rada bivših i sadašnjih čelnika izvršne vlasti,  nedefinisan plan rada i netransparentno (tajno) donošenje odluka…

U u svakom slučaju dovoljno je razloga za  oprez i onda kada izgleda da se stvari kreću u dobrom smjeru. Premijerov paf, paf pristup može nas odvesti na razne strane.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo