Povežite se sa nama

MONITORING

IZBORI U NIKŠIĆU: Standardni pripremni radovi

Objavljeno prije

na

Lokalni izbori u Nikšiću biće održani 12. marta. Izborne liste mogu se predati do 17. februara. Još se tačno ne zna ko će sa kim, ali je izvjesno da će glasački listić biti bogat. Prebogat. Opozicija se svađa, ministri se trkaju ko će prvi do Nikšića, predsjednik DPS-a Milo Đukanović lično je krenuo da satre političke protivnike u rodnom gradu. Sve je, dakle, kao i obično.

Prethodne četiri godine u Nikšiću je vladao DPS. Osvojili su vlast na izborima u martu 2013. U oktobru 2012. bili su izgubili, ali se desio faktor Drago Đurović, pa je opoziciona pobjeda otišla u pepeo.

Na izborima u Nikšiću, održanim 14. oktobra 2012. koalicija vladajućih partija Evropski Nikšić osvojila je 18.775 glasova, odnosno 20 odborničkih mandata. Za Demokratski front glasalo je 12.036 ljudi, što je ovoj koaliciji obezbijedilo 12 mandata. Pozitivna Crna Gora dobila je 4.689 glasova – pet odborničkih mjesta, a Socijalistička narodna partija 4.103 glasa – četiri mandata.

Ukupno, opozicione partije su dobile 20. 828 glasova, 21. mandat. Tada se Pozitivna računala u opoziciju.

Mjesecima su trajali pregovori Pozitivne i ostatka opozicije, većina ljudi u Crnoj Gori još se sjeća tog haosa. Bilo je svega i svačega, na kraju je odbornik Pozitivne Drago Đurović javno glasao za kandidatkinju DPS-a i time ozvaničio krah opozicione pobjede.

Vanredni izbori održani su u martu 2013. Koalicija ,,Za evropski Nikšić” je osvojila 20.367 glasova ili 23 odbornička mandata, Demokratski front 12.243 ili 13 mandata, SNP 3.382 glasa ili tri mandata, a Pozitivna Crna Gora 2.613 odnosno dva mandata.

Od oktobra do marta nikšićki Evropljani porasli su za 1592 glasa i tri mandata. Demokratski front bio je u plusu za 171 glas i jedan mandat. SNP je od 4.103 glasa izgubio 721, pao sa četiri na tri odbornička mjesta. Pozitivna je izgubila 2.067 glasova i tri mandata.

Negdje u tim brojevima krije se, pored ostalog, razlog za to što DPS nije prihvatio zahtjev opozicije da lokalni izbori u Nikšiću prošle jeseni budi održani zajedno sa parlamentarnim. Važna je koncentracija.

Kad bi se rezultati sa posljednjih parlamentarnih izbora preslikali na lokalne, DPS bi u tom gradu opet izgubio. U oktobru 2016. ta partija je u Nikšiću dobila 21.349 glasova. Demokratski front osvojio je 12.899, Demokrate 4.304, Koalicija „Ključ” – Demos-SNP-URA 3.556, SDP 2.350 glasova. Partije koje trenutno djeluju kao opozicija, znači, zajedno su imale 23.109 glasova. I kad se DPS-u doda 798 listića na kojima su zaokružene Socijaldemokrate Ivana Brajovića, imaju 22.147. To je za 962 manje od opozicionog zbira.

Ali. Izbori i jesu i nijesu matematika.

Ni slučajno nije isto kad vlast mora da šparta po cijeloj Crnoj Gori, kao kad sve svoje snage može da upregne u osvajanje jednog grada.

Koliko se zasad iz opozicionih pregovora zna, mogući savezi neće biti ni slični onima sa izbora prošle jeseni. Računa se u gotovu stvar da će na jednoj listi biti Demokratski front, SNP i Demos. Samostalno će Demokrate Aleke Bečića, SDP, Građanski pokret URA, Alternativa…

Početak svake izborne kampanje u ovoj zemlji obilježen je sukobima među opozicionim partijama, mučnim presabiranjima oko broja „kolona”, podjelama na „prave” i „lažne” opozicionare. Stara je priča da se svaka opoziciona partija bori da uzme što veći komad opozicionog biračkog tijela, dok DPS ostaje neokrnjen.

Trenutno se najsurovija borba vodi između Demokratskog fronta i Demokrata.

,,Demokrate ne žele da sarađuju sa opozicijom, ali je DF, zbog brojnih zahtjeva građana Nikšića pokušao sve kako bi uticali na Demokrate da promijene svoju sebičnu odluku. No, i pored toga što su nekima podjele ispred pobjeda, DF je kao ubjedljivo najorganizovaniji i najjači opozicioni subjekt u Nikšiću imao obavezu i dužnost da pozove kompletnu opoziciju na objedinjavanje, a u predstojećim danima izborne kampanje, i bez učešća Demokrata, dobićemo podršku najvećeg mogućeg broja građana i to će presudno uticati na odlazak korumpirane i kriminalne vlasti DPS-a”, tvrdi Demokratski front.

,,Saopštenje DF-a kojim su našu odluku ocijenili kao štetnu i sebičnu, ništa je drugo nego prikrivena žaoka upućena ka najperspektivnijem političkom subjektu u Crnoj Gori, a sve pod plaštom dušebrižništva”, kažu Demokrate uz ocjenu da pobjeda opozicije ne zavisi od modela nastupa na izborima, već od međusobne saradnje i nenapadanja.

Ostatak korespondencije između DF-a i Demokrata i za naše prilike bio je baš gadan. Jedan radi za vlast i za udbu, drugi je bio potrčko i kasno završio nikakvu školu, ovaj od pamtivijeka ruši opoziciju, onaj ima krive noge… budibogsnama.

Nije mirno ni na drugom kraju fronta – Građanski pokret URA optužuje nikšićki SDP da je sa DPS-om odveo Nikšić do duga od skoro 40 miliona eura. Iz SDP-a su malo odgovarali, pa su na kraju rekli da ubuduće neće odgovarati na napade unutar opozicije koji idu na ruku, isključivo DPS-u.

Šefovi opozicionih partija ovdje još nijesu iskusili da ih birači neizlaskom na izbore kazne zbog činjenice da se ponašaju nerazumno i da štete ukupnom rezultatu opozicije. Manje zbog toga što se, koji dan pred izbore ,opozicionari kako-tako primire, više zbog ogromne želje opozicionih birača da vide kraj režimu u Crnoj Gori. Niko ne može da garantuje da taj dan nikad neće doći.

DPS ponovo brani Crnu Goru. Izbori u Nikšiću, kazao je predsjednik te partije Milo Đukanović na sjednici političkog aktiva u Nikšićkom pozorištu, nastavak su parlamentarnih kada se branio i odbranio crnogorski put u evropsku budućnost. Izbori su, sjetićete se, bili nastavak referenduma.

Demokratki front se ,,bijedno iznajmljen od strane drugih inostranih političkih centara” stavio u funkciju rušenja Crne Gore i njene evropske budućnosti. „Osnovna tema ne samo ovih izbora i politike, nego rekao bih i vremena na koju prije ili kasnije moramo zajedno odgovoriti je ko to ima pravo, bio vlast ili opozicija, da krade i prodaje crnogorsku državu, čast, slobodu, istoriju. Ko pokušava da proda Crnu Goru. Ko kalja istorijski teško stečeni ugled naše države”, kazao je Đukanović. Zanimljiva su to pitanja.

Demokrate je nazvao kolonom ,,mladih kravatiranih” čija je svaka odluka ,,nepogrešivo anticrnogorska”. SDP je danas, kaže Đukanović, koalicioni partner najgore anticrnogorske politike oličene u DF-u. Prekorio je 20 hiljada Crnogoraca koji su , glasajući za SDP, svoj glas bacili protiv Crne Gore.

„Ako Nikšić odbrani crnogorsko pravo na evropsku budućnost odbranjena je crnogorska budućnost. Zato se ne štedite u ovih mjesec i nešto dana. Neću se ni sam štedjeti jer za mene nema prečeg zadatka od toga da u Nikšiču uradimo sve što treba da ono što smo uradili u prethodnom četvorogodištu objektivno prikažemo ljudima”, poručio je Đukanović.

Dobro, malo se prokasnilo, pa se ponešto od toga što treba prikazati radi u posljednji čas. Kako piše Dan, krajem prošle godine raspisan je tender vrijedan 100.000 eura za asfaltiranje saobraćajnica na teritoriji Nikšića. Za sređivanje struje raspisan je tender vrijedan 150.000 eura. Tu je i opremanje Trga i svašta.

A tu su i obični dani. Prosječna plata u nekadašnjem industrijskom centru Crne Gore je tridesetak eura niža od prosjeka u Crnoj Gori. Sindikalci kažu da je tokom tranzicije u tom gradu broj radnika opao sa 16 hiljada na dvije.

Prosječna cijena kvadratnog metra stana u novogradnji fino pokazuje koliko ljudi želi da živi u nekom gradu. Ljudi, k’o ljudi, htjeli bi da žive tamo gdje je bolje, tržište radi svoje. Kvadrat u Podgorici lani je koštao 1.138, u Baru 1.500, prosjek u Crnoj Gori bio je 1.057 eura. Kvadrat novog stana u Nikšiću košta, kaže zvanična statistika, 550 eura. Toliko o uspjesima vlasti. Ako od takvog vladanja ne može da ponudi bolje – toliko i o sposobnosti opozicije.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Tu su  i zamjerke stručne javnosti na cijeli set zakona koji su prethodne sedmice usvojeni u parlamentu, kako bi Crna Gora dobila IBAR krajem juna, te da će se kasnije „morati popravljati“. Ukazuje se kako su zakoni usvojeni na brzinu, bez dovoljno konsultacija, a i da su pojedini zakoni, poput onog o javnom servisu, kreirani kako bi politička klasa zadržala kontrolu nad RTCG.  Mreža za afirmaciju nevladinog sektora smatra i da su neka od rješenja Milovićevog resora lošija od onih u vriijeme DPS-a, te da se tim rješenjima sprema „svilen gajtan“ specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Milović je to demantovao, uz argument i da je Novović učestvovao u kreiranju rješenja.

„Čovjek koji je predložio zakone koji su gori od DPS-ovih, koji sadrže neuporedivo lošija rješenja od onoga što je prethodni režim usvojio zaslužuje da ode sa te funkcije”, ocijenila je  izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković.

Ministar pravde, ukoliko parlamentarna većina usvoji Spajićev predlog za njegovo razrešenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć.

„Spajićeva politička kičma“, kako je Milović sam sebe nazivao svojevremeno, postao je neželjeni premijerov saradnik još ranije. „ Milović je u više navrata svojim djelovanjem bez prethodne konsultacije sa predsjednikom i članovima Vlade, narušio ukupan kontekst i ugled cijele Vlade i parlamentarne većine čijom je podrškom izabran na funkciju ministra pravde” obrazložio je to Spajić.  Milović je isključen iz PES-a nakon slučaja Čamgoz, odnosno nakon što je kao ministar pravde odbio da izruči kontroverznog turskog državljanina, uprkos odlukama sudova.

Dok se čeka odluka parlamenta o razrješenju Milovića, SNP je već najavio da će glasati za njegovo razrješenje. Iz ZBCG se nijesu oglašavali, ali je predsjednik parlamenta Andrija Mandić prokomentarisao „ da ga brine da u političkoj utakmici, političkom žaru, neko može prosto da ‘polomi stvari po kući’”. Mandić je pozvao sve da se uzdrže od političkih razmirica do dobijanja IBAR-a, a onda, kako je kazao „kažu jedni drugima šta žele“.

Biće toga još.  Nakon IBAR-a dolazi na red i pitanje rekonstrukcije Vlade, koju je premijer ranije ostavio za vrijeme “nakon IBAR-a”. Rekonstrukcija je Sporazumom definisana da se dogodi do kraja ove godine i podrazumjeva ulazak u Vladu DNP-a Milana Kneževića i NSD Andrije Mandića. U dokumentu stoji  će koaliciji  ZBCG, nakon rekonstrukcije pripasti pet mjesta u Vladi – potpredsjedničko mjesto za infrastrukturu, kao i resori saobraćaja, prosvjete, turizma i prostornog planiranja i urbanizma. NSD i DNP trenutno podržavaju Vladu bez učešća u njoj.

No, kako će Vlada izgledati nakon rekonstrukcije, sada je malo  teže izračunati, obzirom da su u međuvremenu, zbog sukoba oko bezbjednosnog sektora , podršku Vladi  Demokrate oročile do dobijanja IBAR-a, “kada će je preispitati”.  Nakon što je Vlada glasala za Rezoluciju UN o Srebrenici, Kneževićeva partija suspendovala je  podršku Vladi do ispunjenja više zahtjeva. Osim usvajanja Rezolucije o Jasenovcu, traže da dobiju detalje o najavljenom programu Evropa sad 2, srpski jezik, kao  da krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala ne zastarijevaju…

Mediji sada pišu o nekoliko mogućih scenarija., po kojima bi Demokrate u Vladi zamijenila Bošnjačka stranka, uz ostanak dijela funkcionera Demokrata, Moma Koprivice i ministra turizma Vladimira Martinovića, koji navodno djeluju “suprotno stranačkom vrhu”. Ili da Demokrate ostanu u u Spajićevom kabinetu, ali da im se smanji “kvota” pozicija koje pokrivaju, ne računajući one Koprivice i Martinovića, i da ta mjesta dobije neko drugi.  U tom slučaju, kako pišu nezvanično Vijesti, Demokrate bi uskratile podršku Vladi.

Što se tiče navodnog scenarija o mogućem ulasku BS u vladu, stranka Ervina Ibrahimovića nije međutim od Spajića dobila formalnu ponudu za učešće u vlasti. Takođe, Knežević je u martu saopštio da neće pristati da  poslanici BS glasaju za razrješenje Mandića s funkcije šefa parlamenta i “dođu s nama u Vladu”.

Jedno je izvjesno: nakon defitinivne odluke o tome hoćemo li dobiti IBAR, u junu, političkih razmirica biti sve više.  I javno i iza kulisa.

 

Problemi i u Glavnom gradu

Kriza vlasti u Podgorici gotovo izvjesno okončaće se smjenom gradonačelnice Olivere Injac ili skraćenjem mandata parlamentu. Očekuje se da bi lokalni izbori mogli bti održani krajem septembra.

Predstavnici Pokreta Evropa sad (PES) i Pokreta za Podgoricu, koji je blizak predsjedniku Jakovu Milatoviću, ove sedmce su se  ponovo sastali, nakon što im je ostatak vladajuće koalicije preksinoć dao rok  da riješe nesuglasice, među kojima su i zahtjevi da dodatno podijele funkcije i novac za finansiranje rada klubova, ali je dogovor izostao.

Pokret za Podgoricu, koji je nastao nakon izlaska Jakova Milatovića iz PES-a ,  na sjednici krajem maja nije podržao izvještaj o radu gradonačelnice, koja dolazi iz vladajućeg PES-a.

Pokret za Podgoricu, kog čini pet bvših poslaniak PES-a, sa Građanskim pokretom (GP) URA i Pokretom za promjene (PzP) dogovorili su nakon raskola Milatovića i Spajića,  zajedničko djelovanje. Zajedno imaju 11 odbornika i najbrojnija su grupacija u gradskom parlamentu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Nakon što je Eriću ukinut pritvor, u javnosti se razvila debata o neadekvatnoj istrazi i jačanju nepovjerenja u institucije. Advokat Veselin Radulović izjavio je da nije jasno zašto predmet Tunel nije u rukama specijalnog tužilaštva, a direktorica MANS-a Vanja Ćalović-Marković da krađa predmeta iz depoa Višeg suda do danas nije kvalifikovana kao organizovani kriminal.

U tunelu nije bio Erićevog DNK-a, ali sigurno jeste tadašnjih čelnika Vlade. Neposredno po saznanju o tajno prokopanom tunelu, dok su sitražitelji još bili na licu mjesta, premijer Dritan Abazović je u pratnji ministara pravde i unutrašnjih poslova, Marka Kovača i Filipa Adžića, obišao mjesto zločina. ,,Organizovani kriminal funkcioniše tako što imaju involvirane ljude u svim institucijama. Mislim da je ovo pokušaj koordinirane akcije koja je osujećena”, saopštio je tada Abazović.

Bivši ministar pravde Kovač je naveo da se tim činom grubo narušava integritet suda te da je simptomatično da se slučaj dogodio u objektu u kom postoji video nadzor, kao i fizičko obezbjeđenje. Izjavio je da se paralelno sa otkrivanjem ,,kopača” – ,,preduzimaju  i aktivnosti na pronalaženju nalogodavaca tog kriminalnog poduhvata”. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Adžić je saopštio da je ,,slučaj riješen”. Policija i tužilaštvo su tvrdili da je što se tiče neposrednih izvođača sve jasno. Adžić je najavljivao da su blizu otkrivanja nalogodavaca i finansijera obijanja depoa kao i motiva za tu kriminalnu aktivnost. Optimista je bio i tadašnji vršioc dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić. On je kazao da će nakon hapšenja osumnjičenih biti jasnije ko je finanisirao ovaj kriminalni poduhvat.

Nije prošlo ni mjesec dana od otkrivanja tunela, a mješalice kompanije Bemaks su ga, po nalogu Vlade, betonirale. Slične brzine u ostalim radnjama nije bilo. Nakon što je otkriven tunel, predsjednik Višeg suda Boris Savić je saopštio da ,,gotovo ništa ne nedostaje”. Uslijedio je višemjesečni popis dokaznog materijala pohranjenog u depoima Višeg suda, na osnovu kojeg se ispostavilo da ponešto ipak nedostaje.

Na spisku stvari koje nedostaju iz depoa Višeg suda našlo se 19 komada oružja – 13 pištolja, tri revolvera i tri puške. Od toga je iz pravosnažno okončanih predmeta: šest pištolja, tri pištolja-revolvera i dvije puške. Utvrđeno je i da u jednom od predmeta, između ostalog, nije pronađeno sedam mobilnih telefona, više SIM kartica, od kojih jedna inostranog operatera „GO phone”, ključ od vozila marke „Audi A8″, jedan pasoš, rješenje Poreske uprave o oslobađanju poreza na promet, te „bijela koverta ispisana hemijskom“. Popisom je utvrđeno i da nedostaje „manja količina“ droge.

Nijesu potvrđene sumnje tadašnjeg premijera Abazovića da je moguće da je ukradena i puška iz predmeta formiranog zbog ubistva direktora i glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića. Ne znamo, međutim, da li je ona kontaminirana kao dokaz za neke buduće forenzičke ili pravne radnje. Istrazi nijesu pomogle ni izjave zvaničnika da je cijelu akciju izvela jedna od najjačih kriminalnih grupa u Crnoj Gori, tzv. kavački klan.

Monitor je već pisao da je osumnjičena Katarina Baćović nevjenčana supruga Tonija Đokaja koji se nalazi u pritvoru zbog otmice T.J. Osim toga, njemu se sudi za pripadništvo kriminalnoj organizaciji odgovornoj za međunarodni šverc većih količina narkotika. Međutim, kriminalna organizacija kojoj pripada nevjenčani suprug osumnjičene Baćović, prema policijskoj evidenciji, ne pripada kriminalnom klanu koji su, na početku istrage, u svojim izjavama, kao naručioce posla označili čelni ljudi bezbjednosnog sektora.

Da je sve ostalo na nivou spekulacija, potvrđuju i izjave odlazećeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. On je, nakon saznanja da je tunel prokopan, izrazio sumnju da su cilj počinilaca bili dokazi koji se nalaze u depou, pošto su oni već izvještačeni i na osnovu njih su podignute optužnice ili izrečene presude. ,,Imamo pravo da sumnjamo da je, onaj ko je radio taj tunel, imao plan da dođe do prostorije za zadržavanje (optuženih)”, rekao je sudija Savić.

U depou se nalazi 100.000 predmeta dokaznog materijala iz brojnih krivičnih postupaka, materijal sa suđenja… U njemu je, prema ranijim saopštenjima, bilo i dvije tone kokaina i oko sedam tona marihuane. Savić sada smatra da je osnovna svrha bila oduzimanje opojne droge: ,,Mi imamo značajnu količinu opojnih droga u našem depou a svi znamo kakve su tržišne vrijednosti droge. Siguran sam da je meta bila upravo određena vrsta droge, zbog marihuane niko ne bi kopao tunel”, kazao je Savić.

On je za RTCG izjavio da je puno ljudi moralo da bude uključeno u kopanje tunela, ,,a čim je uključeno puno ljudi onda je velika vjerovatnoća da će kad-tad istina izaći na vidjelo”. I dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo