Povežite se sa nama

MONITORING

IZBORI U NIKŠIĆU: Standardni pripremni radovi

Objavljeno prije

na

Lokalni izbori u Nikšiću biće održani 12. marta. Izborne liste mogu se predati do 17. februara. Još se tačno ne zna ko će sa kim, ali je izvjesno da će glasački listić biti bogat. Prebogat. Opozicija se svađa, ministri se trkaju ko će prvi do Nikšića, predsjednik DPS-a Milo Đukanović lično je krenuo da satre političke protivnike u rodnom gradu. Sve je, dakle, kao i obično.

Prethodne četiri godine u Nikšiću je vladao DPS. Osvojili su vlast na izborima u martu 2013. U oktobru 2012. bili su izgubili, ali se desio faktor Drago Đurović, pa je opoziciona pobjeda otišla u pepeo.

Na izborima u Nikšiću, održanim 14. oktobra 2012. koalicija vladajućih partija Evropski Nikšić osvojila je 18.775 glasova, odnosno 20 odborničkih mandata. Za Demokratski front glasalo je 12.036 ljudi, što je ovoj koaliciji obezbijedilo 12 mandata. Pozitivna Crna Gora dobila je 4.689 glasova – pet odborničkih mjesta, a Socijalistička narodna partija 4.103 glasa – četiri mandata.

Ukupno, opozicione partije su dobile 20. 828 glasova, 21. mandat. Tada se Pozitivna računala u opoziciju.

Mjesecima su trajali pregovori Pozitivne i ostatka opozicije, većina ljudi u Crnoj Gori još se sjeća tog haosa. Bilo je svega i svačega, na kraju je odbornik Pozitivne Drago Đurović javno glasao za kandidatkinju DPS-a i time ozvaničio krah opozicione pobjede.

Vanredni izbori održani su u martu 2013. Koalicija ,,Za evropski Nikšić” je osvojila 20.367 glasova ili 23 odbornička mandata, Demokratski front 12.243 ili 13 mandata, SNP 3.382 glasa ili tri mandata, a Pozitivna Crna Gora 2.613 odnosno dva mandata.

Od oktobra do marta nikšićki Evropljani porasli su za 1592 glasa i tri mandata. Demokratski front bio je u plusu za 171 glas i jedan mandat. SNP je od 4.103 glasa izgubio 721, pao sa četiri na tri odbornička mjesta. Pozitivna je izgubila 2.067 glasova i tri mandata.

Negdje u tim brojevima krije se, pored ostalog, razlog za to što DPS nije prihvatio zahtjev opozicije da lokalni izbori u Nikšiću prošle jeseni budi održani zajedno sa parlamentarnim. Važna je koncentracija.

Kad bi se rezultati sa posljednjih parlamentarnih izbora preslikali na lokalne, DPS bi u tom gradu opet izgubio. U oktobru 2016. ta partija je u Nikšiću dobila 21.349 glasova. Demokratski front osvojio je 12.899, Demokrate 4.304, Koalicija „Ključ” – Demos-SNP-URA 3.556, SDP 2.350 glasova. Partije koje trenutno djeluju kao opozicija, znači, zajedno su imale 23.109 glasova. I kad se DPS-u doda 798 listića na kojima su zaokružene Socijaldemokrate Ivana Brajovića, imaju 22.147. To je za 962 manje od opozicionog zbira.

Ali. Izbori i jesu i nijesu matematika.

Ni slučajno nije isto kad vlast mora da šparta po cijeloj Crnoj Gori, kao kad sve svoje snage može da upregne u osvajanje jednog grada.

Koliko se zasad iz opozicionih pregovora zna, mogući savezi neće biti ni slični onima sa izbora prošle jeseni. Računa se u gotovu stvar da će na jednoj listi biti Demokratski front, SNP i Demos. Samostalno će Demokrate Aleke Bečića, SDP, Građanski pokret URA, Alternativa…

Početak svake izborne kampanje u ovoj zemlji obilježen je sukobima među opozicionim partijama, mučnim presabiranjima oko broja „kolona”, podjelama na „prave” i „lažne” opozicionare. Stara je priča da se svaka opoziciona partija bori da uzme što veći komad opozicionog biračkog tijela, dok DPS ostaje neokrnjen.

Trenutno se najsurovija borba vodi između Demokratskog fronta i Demokrata.

,,Demokrate ne žele da sarađuju sa opozicijom, ali je DF, zbog brojnih zahtjeva građana Nikšića pokušao sve kako bi uticali na Demokrate da promijene svoju sebičnu odluku. No, i pored toga što su nekima podjele ispred pobjeda, DF je kao ubjedljivo najorganizovaniji i najjači opozicioni subjekt u Nikšiću imao obavezu i dužnost da pozove kompletnu opoziciju na objedinjavanje, a u predstojećim danima izborne kampanje, i bez učešća Demokrata, dobićemo podršku najvećeg mogućeg broja građana i to će presudno uticati na odlazak korumpirane i kriminalne vlasti DPS-a”, tvrdi Demokratski front.

,,Saopštenje DF-a kojim su našu odluku ocijenili kao štetnu i sebičnu, ništa je drugo nego prikrivena žaoka upućena ka najperspektivnijem političkom subjektu u Crnoj Gori, a sve pod plaštom dušebrižništva”, kažu Demokrate uz ocjenu da pobjeda opozicije ne zavisi od modela nastupa na izborima, već od međusobne saradnje i nenapadanja.

Ostatak korespondencije između DF-a i Demokrata i za naše prilike bio je baš gadan. Jedan radi za vlast i za udbu, drugi je bio potrčko i kasno završio nikakvu školu, ovaj od pamtivijeka ruši opoziciju, onaj ima krive noge… budibogsnama.

Nije mirno ni na drugom kraju fronta – Građanski pokret URA optužuje nikšićki SDP da je sa DPS-om odveo Nikšić do duga od skoro 40 miliona eura. Iz SDP-a su malo odgovarali, pa su na kraju rekli da ubuduće neće odgovarati na napade unutar opozicije koji idu na ruku, isključivo DPS-u.

Šefovi opozicionih partija ovdje još nijesu iskusili da ih birači neizlaskom na izbore kazne zbog činjenice da se ponašaju nerazumno i da štete ukupnom rezultatu opozicije. Manje zbog toga što se, koji dan pred izbore ,opozicionari kako-tako primire, više zbog ogromne želje opozicionih birača da vide kraj režimu u Crnoj Gori. Niko ne može da garantuje da taj dan nikad neće doći.

DPS ponovo brani Crnu Goru. Izbori u Nikšiću, kazao je predsjednik te partije Milo Đukanović na sjednici političkog aktiva u Nikšićkom pozorištu, nastavak su parlamentarnih kada se branio i odbranio crnogorski put u evropsku budućnost. Izbori su, sjetićete se, bili nastavak referenduma.

Demokratki front se ,,bijedno iznajmljen od strane drugih inostranih političkih centara” stavio u funkciju rušenja Crne Gore i njene evropske budućnosti. „Osnovna tema ne samo ovih izbora i politike, nego rekao bih i vremena na koju prije ili kasnije moramo zajedno odgovoriti je ko to ima pravo, bio vlast ili opozicija, da krade i prodaje crnogorsku državu, čast, slobodu, istoriju. Ko pokušava da proda Crnu Goru. Ko kalja istorijski teško stečeni ugled naše države”, kazao je Đukanović. Zanimljiva su to pitanja.

Demokrate je nazvao kolonom ,,mladih kravatiranih” čija je svaka odluka ,,nepogrešivo anticrnogorska”. SDP je danas, kaže Đukanović, koalicioni partner najgore anticrnogorske politike oličene u DF-u. Prekorio je 20 hiljada Crnogoraca koji su , glasajući za SDP, svoj glas bacili protiv Crne Gore.

„Ako Nikšić odbrani crnogorsko pravo na evropsku budućnost odbranjena je crnogorska budućnost. Zato se ne štedite u ovih mjesec i nešto dana. Neću se ni sam štedjeti jer za mene nema prečeg zadatka od toga da u Nikšiču uradimo sve što treba da ono što smo uradili u prethodnom četvorogodištu objektivno prikažemo ljudima”, poručio je Đukanović.

Dobro, malo se prokasnilo, pa se ponešto od toga što treba prikazati radi u posljednji čas. Kako piše Dan, krajem prošle godine raspisan je tender vrijedan 100.000 eura za asfaltiranje saobraćajnica na teritoriji Nikšića. Za sređivanje struje raspisan je tender vrijedan 150.000 eura. Tu je i opremanje Trga i svašta.

A tu su i obični dani. Prosječna plata u nekadašnjem industrijskom centru Crne Gore je tridesetak eura niža od prosjeka u Crnoj Gori. Sindikalci kažu da je tokom tranzicije u tom gradu broj radnika opao sa 16 hiljada na dvije.

Prosječna cijena kvadratnog metra stana u novogradnji fino pokazuje koliko ljudi želi da živi u nekom gradu. Ljudi, k'o ljudi, htjeli bi da žive tamo gdje je bolje, tržište radi svoje. Kvadrat u Podgorici lani je koštao 1.138, u Baru 1.500, prosjek u Crnoj Gori bio je 1.057 eura. Kvadrat novog stana u Nikšiću košta, kaže zvanična statistika, 550 eura. Toliko o uspjesima vlasti. Ako od takvog vladanja ne može da ponudi bolje – toliko i o sposobnosti opozicije.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo