Povežite se sa nama

MONITORING

IZBORNI ZAKONI I PRIKLJUČENIJA: Korisna konfuzija

Objavljeno prije

na

Sve o čemu se tokom protekle sedmice na političkoj sceni u Crnoj Gori govorilo – ozbiljno je. I bojkot parlamenta i postavljanje pitanje povjerenja u Vladu i izborni zakoni i manjinska pitanja i rasturanje starih i stvaranje novih koalicija. Samo što, kad se krupne stvari potežu kao usputni, nedovoljno osmišljeni potezi, sve postane zbrka i sve se svede na lov u mutnom.

Sve što je mogla Demokratska partija socijalista uradila kako bi na minimum svela posljedice ogoljavanja izbornih krađa pokazanih u aferi Snimak. Najviše funkcionere svoje partije za kratko vrijeme abolirali su kroz neuspjeh skupštinskog Anketnog odbora. Tokom rada u radnoj grupi za vraćanje povjerenja u izborni proces, na čije formiranje ih je prinudila međunarodna zajednica, primijenjena je taktika razvlačenja. Bili su, prema svjedočenjima više članova radne grupe, voljni da o svemu razgovaraju, ako je moguće – beskrajno. Predlozi opozicije služili su predstavnicima DPS-a kao materijal za nalaženje mana. Bilo bi logično da su se pravnom materijom koja uređuje jedan od najvažnijih političkih poslova u zemlji bavili i stručnjaci koje za pravne uredbe plaća država, međutim, budući da DPS nije želio da se išta od izbornih zakona stvarno uljudi – takve podrške nije bilo.

Dio izbornih zakona koji je Skupština usvojila glasovima opozicije i SDP-a, među kojima je i Zakon o finansiranju političkih partija, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je potpisao. Objasnio je da po njegovom mišljenju ,,ne postoji kolizija unutar zakona”, ali da ostaje da se vidi kako će zakone tretirati Ustavni sud. Poslanik Demokratske partije socijalista Miodrag Vuković najavio je da će DPS podnijeti inicijativu za ispitivanje ustavnosti Zakona o finansiranju političkih partija Ustavnom sudu čim set izbornih zakona bude objavljen u Službenom listu. Ništa u tom zakonu nije po volji DPS-u: ni zabrana dijeljenja socijalne pomoći pred izbore, ni predizborno zapošljavanje, ni nova ovlaštenja Državne izborne komisije.

U međuvremenu je u Skupštini održana još jedna sjednica Kolegijuma na kojoj se zapravo nije raspravljalo o izbornim zakonima, ali je postignut dogovor da ,,eventualni” Predlog zakona o izborima odbornika i poslanika, bude uvršten u dnevni red prve naredne sjednice parlamenta koja će biti održana 11. marta na Cetinju. Eto nama još jednog dana D.

Poslanici Demokratskog fronta odbili su da prisustvuju sjednici Kolegijuma predsjednika parlamenta zbog toga što na dnevnom redu nije bilo rasprave o afirmativnoj akciji na lokalnom nivou. Amandman Bošnjačke stranke na tu temu poslužio je DPS-u kao izgovor za neusvajanje izbornih zakona. Sad se svim silama trude da sve drugo rasprave, osim amandmana o afirmativnoj akciji na lokalnom nivou. Ćuti i Bošnjačka stranka, nigdje njenih predstavnika da objasne šta je to što traže i gdje je zapelo.

Pozivajući se na ustav koji garantuje autentičnu zastupljenost manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, Bošnjačka stranka je ranije obrazlagala da samo traži primjenu norme prema kojoj manjinski narodi i druge manjinske nacionalne zajednice, pojedinačno i u zajednici sa drugima, imaju pravo na ,,autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama jedinicama lokalne samouprave u kojima čine značajan dio stanovništva, shodno principu afirmativne akcije”. Smeta im što u nekim opštinama manjinskim partijama propadaju glasovi zato što ne mogu da pređu izborni cenzus od tri odsto. Primjer za ilustraciju je Podgorica u kojoj je na prošlim lokalnim izborima cenzus bio 2770, a prosječna ,,cijena” mandata 1620 glasova.

Vjerovatno postoji rješenje kojim bi se afirmativna akcija mogla urediti i na lokalnom nivou, ali predlozi koji su trenutno u opticaju otvaraju beskrajno više pitanja nego što daju odgovora. Osnovno je – šta će od ustavne odredbe o građanskoj državi ostati ako na svim nivoima vlasti pripadnik bilo koje nacionalne zajednice bude u prednosti nad građaninom. Da ne pričamo o korisnim nejasnoćama u definisanju autentičnih predstavnika određenog naroda. Prava koja traži za sebe, zna Bošnjačka stranka, morala bi važiti i za druge narode.

Sigurno je jedno – manjinska prava bole DPS koliko i lanjski snijeg, ali su vrlo zgodna kad treba da posluže kao izgovor za neusvajanje zakona koji treba da otežaju krađe na izborima. Toj kopreni dodatni je kvalitet što blješti: DPS na braniku manjinskih prava, o, kako to gordo zvuči.

Usred priče, pala je najava Socijalističke narodne partije da će pokrenuti inicijativu za glasanje o nepovjerenju Vladi. Hoće, kažu, da raščiste odnose između DPS-a i SDP-a. Poslanik SNP-a Velizar Kaluđerović objasnio je da opozicija mora pokrenuti pitanje odgovornosti Vlade, da bi spriječila nadmudrivanje premijera Mila Đukanovića i predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića. U SNP-u preciziraju da je, uz 36 poslanika parlamentarne opozicije, dovoljno da još pet poslanika SDP-a glasa za inicijativu kako bi Đukanovićeva Vlada bila smijenjena.

Inicijativu za nepovjerenje Vladi mora da pokrene najmanje 27 poslanika. To znači da bi iza takve inicijative, uz devet poslanika SNP, moralo da stane i sedam poslanika Pozitivne i bar 11 od dvadeset poslanika DF. Iz Pozitivne su ocijenili da parlament treba da se fokusira na izglasavanje novog izbornog zakona, a zatim da se uđe u proces obaranja Vlade, dok u Demokratskom frontu tvrde da se neće vraćati u parlament prije usvajanja izbornog zakona.

,,Javno upozoravam kolege iz SNP-a odnosno ljude koji vode klub poslanika, da je potpuno zbunjujuće i nevjerovatno tražiti raspravu o nepovjerenju Vladi u ovom trenutku jer i da se izglasa nepovjerenje – to bi značilo da imamo izbore po starom zakonu. To bi značilo da neko daje mogućnost Đukanoviću da nas još jednom lagano pobijedi na izborima i osvoji novi četvorogodišnji mandat”, kazao je Goran Danilović šef poslaničkog kluba Demokratskog fronta za portal Analitika.

Poziv Demokratskog fronta ostalim opozicionim partijama da bojkotuju Skupštinu, glat je odbijen. SNP se dao u živu aktivnost oko iniciranja sjednice Kolegijuma i najave glasanja o Vladi. Pozitivna je učtivo odbila. ,,U trenutku kada smo na korak od usvajanja Zakona o izboru odbornika i poslanika i kada je DPS-u u potpunosti sužen manevarski prostor za dalju opstrukciju, potpuno je neracionalno ulaziti u bojkot i time vlasti ostaviti prostor za dalju kupovinu vremena i zamajavanje javnosti”, saopšteno je iz Pozitivne.

DPS radi na više kolosijeka. Dok u parlamentu pokušava da očuva svoje pravo da po potrebi vaskrsava i sahranjuje birače, na drugoj strani pokušava da iz mrtvih digne Narodnu stranku. Nije da je uspjeh od svih Srba spasti na blaženopočivše narodnjake, ali nije i da nisu živnuli. Dnevne novine su saznale da su najviši rukovodioci DPS-a i Narodne stranke već razgovarali o mogućoj predizbornoj koaliciji na izborima u Podgorici, kao i da se bivši poslanik i predsjednik Izvršnog odbora Narodne stranke Predrag Drecun ponovo vraća u ovu partiju. Prva stranka, Prva banka; osnovana 1097. ili 1901. – važno je da je isti vagan.

Konfuziju koju na sve strane proizvodi, DPS je dosad svaki put umio da pretvori u sopstvenu korist. Osmišljen i sinhronizovan otpor takvom pristupu se ne nazire.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo