Povežite se sa nama

MONITORING

KOLIKO CRNA GORA IZDVAJA ZA NACIONALNE PENZIJE I KO IH SVE PRIMA: Zemlja zaslužnih

Objavljeno prije

na

U januaru ove godine Fond PIO je po osnovu penzija državnim funkcionerima isplatio ukupno 122.737 eura. Pravo na mjesečna primanja od 800 do 1860 eura imaju 113 korisnika, od kojih je, prema podacima Fonda PIO, 93 korisnika starosne penzije i 17 korisnika porodične penzije. Državni funkcioneri su ovo pravo stekli Zakonom o zaradama i drugim primanjima državnih funkcionera iz juna 2008, koji je prestao da važi u februaru 2010. jer ga je Ustavni sud proglasio neustavnim.

Iako dobijene po neustavnom zakonu, penzije bivših funkcionera, koje poreske obveznike godišnje koštaju preko 14, miliona, ne ukidaju se. Pravnici tvrde da se sada ne mogu ukinuti zbog ustavnih normi koje sprečavaju zabranu jednom stečenih prava. Ispada da Ustav štiti stečeno neustavno pravo.

Prema Zakonu pravo na državne penzije stekli su predsjednik Crne Gore, predsjednici i potpredsjednici Skupštine i Vlade, poslanici i ministri. Za sticanje ovog prava bilo je potrebno da državni funkcioner obavlja funkciju najmanje u dva mandata i ima najmanje 20 godina staža i najmanje 55 godina života za muškarce, a 50 za žene. Ili da je državnu funkciju obavljao u najmanje tri mandata i imao najmanje 15 godina radnog staža, kazano je Monitoru iz Fonda PIO. Mandat je mogao da bude ostvaren od decembra 1990. u organima Crne Gore, SRJ ili SCG.

Poslanici su prije tri godine namjeravali da donesu novi zakon o zaradama državnih funkcionera kako bi i nova generacija poslanika i ministara dobila doživotno izdržavanje. Odustalo se krajem ljeta 2011. kada se javnost uzbunila.

Kada je sporni zakon donesen, poslanik DPS-a Miodrag Vuković se hvalio da je neprekidno poslanik u parlamentu 20 godina. Vuković je u međuvremenu sakupio još pet godina poslaničkog staža, pa bi mogao da ostvari i puni staž za penziju kao poslanik.

Iako je Monitor tražio spisak penzionera koji po neustavnom zakonu primaju penzije, nije ga dobio iz Skupštine Crne Gore niti iz Fonda PIO. Iz spiska koji je ranije objavljivan u medijima vidi se da je dobar dio državnih penzionera i dalje radno aktivan. Ima i primjera kao što je Novak Kilibarda koji prima državnu penziju za minuli politički angažman, a pride i penziju kao istaknuti kulturni stvaralac.

Pored političara nacionalne penzije u Crnoj Gori primaju i istaknuti sportisti i umjetnici.

Prema izmjenama Zakona o sportu iz decembra 2007. status vrhunskog sportiste stiče ,,lice koje je kao reprezent Crne Gore ostvarilo, u pojedinačnoj ili ekipnoj konkurenciji, prvo, drugo ili treće mjesto na Olimpijskim igrama, Paraolimpijskim igrama, svjetskom ili evropskom seniorskom prvenstvu koje su na programu olimpijskih igara, paraolimpijskih igara i mediteranskih igara. Izuzetno, vrhunski sportista može biti i lice koje dva i više puta ostvari međunarodno priznat sportski rezultat od posebnog značaja za Crnu Goru”.

Status vrhunskog sportiste utvrđuje organ državne uprave nadležan za poslove sporta, uz prethodno pribavljeno mišljenje COK-a. Vrhunski sportista ima pravo na doživotnu mjesečnu naknadu u visini od jedne do dvije prosječne mjesečne neto zarade u Crnoj Gori. Pravo na isplatu vrhunski sportista ostvaruje nakon navršenih 40 godina života.

Zoran Vujičić, bivši profesionalni bokser, već godinama upozorava javnost kako su zvanje vrhunskih sportista, zahvaljujući političkim vezama, dobili pojedini fudbaleri za učešće na amaterskoj smotri. Zahvaljujući njegovom pisanju promijenjena je odredba da se sportistima neolimpijskog sporta karatea dodjeljuje nacionalna penzija. Ipak po tom osnovu Božidar Vuksanović, kao bivši karatista, prima mjesečno 958 eura. Pored nacionalne penzije, Vuksanović prima i platu, doskora kao direktor Uprave policije, a sada kao direktor Uprave za inspekcijske poslove.

I predsjednik LP i poslanik u Skupštini Andrija Popović pored poslaničke plate od blizu 1500 eura, prima, od 2008, kao vrhunski sportista nadoknadu od 958 eura.

Monitor je iz Uprave za mlade i sport dobio spisak 42 sportista koji ostvaruju pravo na naknadu po osnovu ostvarenih sportskih rezultata i zvanja vrhunski sportista. Penziju u visini dvije prosječne mjesečne zarade u iznosu od 958 eura prima 36 sportista, dok njih pet prima 479 eura i jedan 718,50 eura.

Nacionalne penzije za sportiste i umjetnike isplaćuju se iz Budžeta Crne Gore. Za sportiste se mjesečno izdvaja 37.601, godišnje 451.212 eura.

Penzije u visini jedne do dvije prosječne zarade primaju i istaknuti kulturni stvaraoci. Kulturni poslenici su pravo na nacionalnu nadoknadu imali sve do 1993. kada je ono ukinuto. Najavljujući kao ispravljanje nepravde, Vlada je novembra 2009. donijela Odredbu o kriterijumima i načinu dodjeljivanja statusa istaknuti kulturni stvaralac.

U Uredbi se navodi da se status istaknuti kulturni stvaralac može dodijeliti umjetniku i stručnjaku čije je djelo i stvaralaštvo od izuzetnog značaja za kulturu Crne Gore. Uslovi za to su da je dobitnik najmanje pet relevantnih domaćih i/ili međunarodnih stručnih i društvenih nagrada, od kojih je jedna državna nagrada Crne Gore; stvaralaštvo, odnosno stručni rad ostvarivao kontinuirano u periodu od najmanje 20 godina…

Dobitniku Trinaestojulske nagrade za životno djelo dodjeljuje se status istaknuti kulturni stvaralac čak iako nije crnogorski državljanin.

Uredbom su određeni i Kriterijumi za utvrđivanje visine naknade. Istaknutom kulturnom stvaraocu pripada doživotna mjesečna naknada u iznosu: jedne prosječne mjesečne zarade dobitniku nagrade Miroslavljevo jevanđelje; jedne i jedne četvrtine prosječne mjesečne zarade dobitniku nagrade Petar Lubarda; jedne i po prosječne mjesečne zarade dobitniku Trinaestojulske godišnje nagrade; jedne i tri četvrtine prosječne mjesečne zarade dobitniku Njegoševe nagrade; dvije prosječne mjesečne zarade dobitniku Trinaestojulske nagrade za životno djelo.

Naknada istaknutom kulturnom stvaraocu je lično pravo i ne može se prenositi na drugo lice, a predviđeno je i da se prilikom prvog dodjeljivanja statusa istaknuti kulturni stvaralac prednost daje umjetnicima i stručnjacima u kulturi starijim od 75 godina života.

Ovo pravilo se uglavnom zaobilazi. Naruku ide i to što je za razliku od uslova koji je važio do 1993. da status može dobiti samo penzionisani kulturni stvaralac, sada u ,,nacionalnoj penziji” mogu uživati svi oni koji se bave kulturnim stvaralaštvom dvadeset godina.

Tako je Vlada Igora Lukšića u novembru 2011. status istaknuti kulturni stvaralac dodijelila i umjetnicima koji su prilično aktivni: glumcu i bivšem ministru Branimiru Popoviću i književniku Miloradu Popoviću… Vlada je na predlog Ministarstva kulture na čijem je čelu Branislav Mićunović, status istaknutog kulturnog stvaraoca dodijelila i ministrovoj supruzi rediteljki Radmili Vojvodić. Nadoknada od 720 eura koju po tom osnovu prima Vojvodićevoj dođe kao džeparac, ako se pogleda imovinski karton za prošlu godinu po kome ona u agenciji MAPA prima mjesečno 1.800 eura, kao član UO Univerziteta CG godišnje 2.800, honorari za naučno istraživački rad 2.500, primanja iz CNP-a nijesu navedena.

Do sada je Vlada ovu titulu dala 51 istaknutom kulturnom stvaraocu. Vlada Mila Đukanovića u septembru 2010. godine proglasila je 35 kulturnih stvaralaca, Lukšićeva Vlada 14 i u decembru prošle godine dva.

Iz Ministarstva kulture nijesu precizno odgovorili na naš upit koliko pojedinačno za svakog stvaraoca iznosi nacionalna penzija. Po onome kako je propisano Uredbom, najniža penzija je 479 eura, a najveća 958 eura. Ako se uzme najniža penzija, ispada da se mjesečno po ovom osnovu iz Budžeta izdvaja najmanje 25.000 eura, godišnje više od 300.000.

Većina uživalaca nacionalnih penzija, čast izuzecima, o hroničnim društvenim problemima uglavnom ćuti. Grickaju penziju.

Istaknuti kulturni stvaraoci

Vlada Crne Gore, na predlog Ministarstva kulture, na sjednici održanoj 23. septembra 2010. godine, donijela je Rješenje po kojem se Status istaknuti kulturni stvaralac dodjeljuje sljedećim umjetnicima i stručnjacima u kulturi:

Asanović Sreten, književnik iz Podgorice; Banjević Branko, književnik iz Podgorice; Bošković Radojica, književnik i publicista iz Podgorice; Brković Jevrem, književnik iz Podgorice; Cerović Rajko, književnik i TV stvaralac iz Podgorice; Dapčević Gojko, književnik iz Budve; Đokaj Đeljoš, slikar iz Podgorice; Đurić Miodrag Dado, slikar iz Pariza; Đurić Slobodan Puro, slikar sa Cetinja; Đurović Žarko, književnik iz Podgorice; Eraković Blagota, reditelj iz Podgorice; Gvozdenović Nikola, slikar iz Bara; Hodžić Zuvdija, književnik iz Podgorice; Janković Filip, likovni umjetnik iz Podgorice; Jovićević Mihailo, slikar sa Cetinja; Karadžić Dragan, slikar iz Podgorice; Lompar Mladen, književnik sa Cetinja; Malović Dragomir Drago, dramski umjetnik iz Podgorice; Mijušković Miodrag Mijo, skulptor iz Bara; Odalović Boško, slikar i scenograf iz Podgorice; Pavićević Milija, slikar iz Podgorice; Perović Sreten, književnik iz Podgorice; Plamenac Vladislav, arhitekta iz Budve; Radović Veljko, dramski pisac iz Podgorice; Slovinić Slobodan Bobo, slikar iz Podgorice; Stanić Vojo, slikar i skulptor iz Herceg Novog; Stojović Milorad, književnik iz Podgorice; Tatar Vojislav Vojo, slikar iz Podgorice; Todorović Rajko Todor, slikar iz Podgorice; Tomas Dragica, dramska umjetnica iz Podgorice; Tošković Uroš, slikar iz Podgorice; Vavić Nikola, reditelj iz Nikšića; Vujošević Nikola, likovni umjetnik iz Podgorice; Vuković Čedo, književnik iz Budve; Vulanović Vojislav, književnik iz Podgorice.

Za vrijeme mandata Igora Lukšića, Vlada je na sjednici održanoj 24.novembra 2011. godine status istaknuti kulturni stvaralac dodijelila: Aleksić Svetozar Purko, muzičar iz Podgorice; Burić Anka, likovna umjetnica iz Podgorice; Keković Aleksandar, arhitekta iz Danilovgrada; Kilibarda Novak, književnik iz Nikšića; Lagator Luka, karikaturista i slikar sa Cetinja; Matović Momir, filmski snimatelj i reditelj iz Podgorice; Milatović Slobodan, reditelj iz Podgorice; Mirković Žarko, kompozitor iz Podgorice; Pavlović Milika, književnik iz Podgorice; Pejović Pavle, vajar iz Podgorice; Popović Branimir, dramski umjetnik iz Podgorice; Popović Milorad, književnik sa Cetinja; Rotković Radoslav, književnik, književni kritičar i publicista iz Herceg Novog; Vojvodić Radmila, reditelj i dramski pisac iz Podgorice. Branko Baletić, reditelj iz Podgorice i Ratko Odalović, likovni umjetnik iz Podgorice su ovaj status stekli 26. decembra 2013. godine.

 

Vrhunski sportisti

Iz Uprave za Mlade i sport Monitoru je dostavljen spisak 42 vrhunskih sportista. Pravo na dvije prosječne mjesečne zarade u iznosu od 958 eura ostvaruju: Andrija Popović, Dragiša Blagojević, Dragoslav Božović, Ljubomir Radanović, Miomir Bakrač, Veselin Mićović, Željko Vičević, Zorica Pavićević, Blažo Lisičić, Božidar Vuksanović, Duško Ćirković, Marijana Bulatović, Mira Bjedov-Nikolić, Olga Sekulić, Slavenko Bajić, Vesna Durković, Dragan Adžić, Ranko Perović, Brajan Nenezić, Dragoljub Kopitović, Katarina Rolović, Milan Ivanović, Mirko Vičević, Petar Porobić, Svetlana Mugoša, Zoran Mustur, Katica Lješković, Božidar Ivanović, Danilo Karadžić, Dragomir Bečanović, Ljiljana Mugoša-Vučević, Miodrag Perunović, Momir Bakrač, Rajko Vujadinović, Veljko Uskoković i Zdravko Radulović. Pravo na jednu prosječnu mjesečnu zaradu (479 eura) ostvaruju: Nikola Adžić, Ranko Miranović, Dragoljub Fatić, Bogdan Đurović i Đorđije Vujičić, dok Vladimir Joković prima jednu i po mjesečnu zaradu 718,50 eura. Zvanje vrhunskog sportiste stekli su i Marko Blečić, Goran Đukanović, Dragutin Vujović, Milorad Gajović, Ratko Đurković, Igor Vušurović, Miroslav Petković, Petar Kapisoda i Vlado Šćepanović. Oni će pravo na naknadu početi da ostvaruju kada napune 40 godina.

 

Političari

Političari koji su pravo na državne penzije stekli neustavnim Zakonom (spisak je nepotpun jer Monitor nije od državnih organa uspio da dobije cjelokupnu listu uživalaca državnih penzije): Novak Kilibarda (NS), Omer Adžović (DPS), Radovan Bakić (DPS), Smajo Šabotić (DPS), Miodrag Živković (LSCG), Ramo Bralić (SDP), Ranko Kadić (SNS), Asim Dizdarević (DPS), Radoje Kontić (DPS), Danilo Vuksanović (DPS-SNP), Radoman Gogić (SNP), Harun Hadžić (SDA), Dejan Drobnjaković (SNP), Hasan Kurtagić (DPS), Branko Perović, Žarko Rakčević (SDP), Slavko Perović (LSCG), Radenko Bošković (SNP), Dragan Braunović (SNP), Branko Bujić (SNP), Miloš Bojović (SNP), Želidrag Nikčević (SNS), Pavle Čukić (NS), Ilija Darmanović (SRS), Ranko Đonović (LSCG), Vujadin Đuričanin (SNP), Dragiša Dožić (SNP), Šćepan Dragović (SNP), Đorđe Džuverović (DPS), Aleksandar Đurišić (DPS), Ljubo Glušac (NS), Božidar Ivanović (DPS), Gojko Janković (SNP), Čedomir Vračar (NS), Dejan Vučićević (NS), Dejan Vučinić (LSCG), Stanka Vučinić (LSCG), Budimir Dubak (NS), Vuksan Simonović (SNP), Srđa Božović (SNP), Predrag Drecun (NS), Savo Parača (DPS)…

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo