Povežite se sa nama

MONITORING

KOLIKO CRNA GORA IZDVAJA ZA NACIONALNE PENZIJE I KO IH SVE PRIMA: Zemlja zaslužnih

Objavljeno prije

na

U januaru ove godine Fond PIO je po osnovu penzija državnim funkcionerima isplatio ukupno 122.737 eura. Pravo na mjesečna primanja od 800 do 1860 eura imaju 113 korisnika, od kojih je, prema podacima Fonda PIO, 93 korisnika starosne penzije i 17 korisnika porodične penzije. Državni funkcioneri su ovo pravo stekli Zakonom o zaradama i drugim primanjima državnih funkcionera iz juna 2008, koji je prestao da važi u februaru 2010. jer ga je Ustavni sud proglasio neustavnim.

Iako dobijene po neustavnom zakonu, penzije bivših funkcionera, koje poreske obveznike godišnje koštaju preko 14, miliona, ne ukidaju se. Pravnici tvrde da se sada ne mogu ukinuti zbog ustavnih normi koje sprečavaju zabranu jednom stečenih prava. Ispada da Ustav štiti stečeno neustavno pravo.

Prema Zakonu pravo na državne penzije stekli su predsjednik Crne Gore, predsjednici i potpredsjednici Skupštine i Vlade, poslanici i ministri. Za sticanje ovog prava bilo je potrebno da državni funkcioner obavlja funkciju najmanje u dva mandata i ima najmanje 20 godina staža i najmanje 55 godina života za muškarce, a 50 za žene. Ili da je državnu funkciju obavljao u najmanje tri mandata i imao najmanje 15 godina radnog staža, kazano je Monitoru iz Fonda PIO. Mandat je mogao da bude ostvaren od decembra 1990. u organima Crne Gore, SRJ ili SCG.

Poslanici su prije tri godine namjeravali da donesu novi zakon o zaradama državnih funkcionera kako bi i nova generacija poslanika i ministara dobila doživotno izdržavanje. Odustalo se krajem ljeta 2011. kada se javnost uzbunila.

Kada je sporni zakon donesen, poslanik DPS-a Miodrag Vuković se hvalio da je neprekidno poslanik u parlamentu 20 godina. Vuković je u međuvremenu sakupio još pet godina poslaničkog staža, pa bi mogao da ostvari i puni staž za penziju kao poslanik.

Iako je Monitor tražio spisak penzionera koji po neustavnom zakonu primaju penzije, nije ga dobio iz Skupštine Crne Gore niti iz Fonda PIO. Iz spiska koji je ranije objavljivan u medijima vidi se da je dobar dio državnih penzionera i dalje radno aktivan. Ima i primjera kao što je Novak Kilibarda koji prima državnu penziju za minuli politički angažman, a pride i penziju kao istaknuti kulturni stvaralac.

Pored političara nacionalne penzije u Crnoj Gori primaju i istaknuti sportisti i umjetnici.

Prema izmjenama Zakona o sportu iz decembra 2007. status vrhunskog sportiste stiče ,,lice koje je kao reprezent Crne Gore ostvarilo, u pojedinačnoj ili ekipnoj konkurenciji, prvo, drugo ili treće mjesto na Olimpijskim igrama, Paraolimpijskim igrama, svjetskom ili evropskom seniorskom prvenstvu koje su na programu olimpijskih igara, paraolimpijskih igara i mediteranskih igara. Izuzetno, vrhunski sportista može biti i lice koje dva i više puta ostvari međunarodno priznat sportski rezultat od posebnog značaja za Crnu Goru”.

Status vrhunskog sportiste utvrđuje organ državne uprave nadležan za poslove sporta, uz prethodno pribavljeno mišljenje COK-a. Vrhunski sportista ima pravo na doživotnu mjesečnu naknadu u visini od jedne do dvije prosječne mjesečne neto zarade u Crnoj Gori. Pravo na isplatu vrhunski sportista ostvaruje nakon navršenih 40 godina života.

Zoran Vujičić, bivši profesionalni bokser, već godinama upozorava javnost kako su zvanje vrhunskih sportista, zahvaljujući političkim vezama, dobili pojedini fudbaleri za učešće na amaterskoj smotri. Zahvaljujući njegovom pisanju promijenjena je odredba da se sportistima neolimpijskog sporta karatea dodjeljuje nacionalna penzija. Ipak po tom osnovu Božidar Vuksanović, kao bivši karatista, prima mjesečno 958 eura. Pored nacionalne penzije, Vuksanović prima i platu, doskora kao direktor Uprave policije, a sada kao direktor Uprave za inspekcijske poslove.

I predsjednik LP i poslanik u Skupštini Andrija Popović pored poslaničke plate od blizu 1500 eura, prima, od 2008, kao vrhunski sportista nadoknadu od 958 eura.

Monitor je iz Uprave za mlade i sport dobio spisak 42 sportista koji ostvaruju pravo na naknadu po osnovu ostvarenih sportskih rezultata i zvanja vrhunski sportista. Penziju u visini dvije prosječne mjesečne zarade u iznosu od 958 eura prima 36 sportista, dok njih pet prima 479 eura i jedan 718,50 eura.

Nacionalne penzije za sportiste i umjetnike isplaćuju se iz Budžeta Crne Gore. Za sportiste se mjesečno izdvaja 37.601, godišnje 451.212 eura.

Penzije u visini jedne do dvije prosječne zarade primaju i istaknuti kulturni stvaraoci. Kulturni poslenici su pravo na nacionalnu nadoknadu imali sve do 1993. kada je ono ukinuto. Najavljujući kao ispravljanje nepravde, Vlada je novembra 2009. donijela Odredbu o kriterijumima i načinu dodjeljivanja statusa istaknuti kulturni stvaralac.

U Uredbi se navodi da se status istaknuti kulturni stvaralac može dodijeliti umjetniku i stručnjaku čije je djelo i stvaralaštvo od izuzetnog značaja za kulturu Crne Gore. Uslovi za to su da je dobitnik najmanje pet relevantnih domaćih i/ili međunarodnih stručnih i društvenih nagrada, od kojih je jedna državna nagrada Crne Gore; stvaralaštvo, odnosno stručni rad ostvarivao kontinuirano u periodu od najmanje 20 godina…

Dobitniku Trinaestojulske nagrade za životno djelo dodjeljuje se status istaknuti kulturni stvaralac čak iako nije crnogorski državljanin.

Uredbom su određeni i Kriterijumi za utvrđivanje visine naknade. Istaknutom kulturnom stvaraocu pripada doživotna mjesečna naknada u iznosu: jedne prosječne mjesečne zarade dobitniku nagrade Miroslavljevo jevanđelje; jedne i jedne četvrtine prosječne mjesečne zarade dobitniku nagrade Petar Lubarda; jedne i po prosječne mjesečne zarade dobitniku Trinaestojulske godišnje nagrade; jedne i tri četvrtine prosječne mjesečne zarade dobitniku Njegoševe nagrade; dvije prosječne mjesečne zarade dobitniku Trinaestojulske nagrade za životno djelo.

Naknada istaknutom kulturnom stvaraocu je lično pravo i ne može se prenositi na drugo lice, a predviđeno je i da se prilikom prvog dodjeljivanja statusa istaknuti kulturni stvaralac prednost daje umjetnicima i stručnjacima u kulturi starijim od 75 godina života.

Ovo pravilo se uglavnom zaobilazi. Naruku ide i to što je za razliku od uslova koji je važio do 1993. da status može dobiti samo penzionisani kulturni stvaralac, sada u ,,nacionalnoj penziji” mogu uživati svi oni koji se bave kulturnim stvaralaštvom dvadeset godina.

Tako je Vlada Igora Lukšića u novembru 2011. status istaknuti kulturni stvaralac dodijelila i umjetnicima koji su prilično aktivni: glumcu i bivšem ministru Branimiru Popoviću i književniku Miloradu Popoviću… Vlada je na predlog Ministarstva kulture na čijem je čelu Branislav Mićunović, status istaknutog kulturnog stvaraoca dodijelila i ministrovoj supruzi rediteljki Radmili Vojvodić. Nadoknada od 720 eura koju po tom osnovu prima Vojvodićevoj dođe kao džeparac, ako se pogleda imovinski karton za prošlu godinu po kome ona u agenciji MAPA prima mjesečno 1.800 eura, kao član UO Univerziteta CG godišnje 2.800, honorari za naučno istraživački rad 2.500, primanja iz CNP-a nijesu navedena.

Do sada je Vlada ovu titulu dala 51 istaknutom kulturnom stvaraocu. Vlada Mila Đukanovića u septembru 2010. godine proglasila je 35 kulturnih stvaralaca, Lukšićeva Vlada 14 i u decembru prošle godine dva.

Iz Ministarstva kulture nijesu precizno odgovorili na naš upit koliko pojedinačno za svakog stvaraoca iznosi nacionalna penzija. Po onome kako je propisano Uredbom, najniža penzija je 479 eura, a najveća 958 eura. Ako se uzme najniža penzija, ispada da se mjesečno po ovom osnovu iz Budžeta izdvaja najmanje 25.000 eura, godišnje više od 300.000.

Većina uživalaca nacionalnih penzija, čast izuzecima, o hroničnim društvenim problemima uglavnom ćuti. Grickaju penziju.

Istaknuti kulturni stvaraoci

Vlada Crne Gore, na predlog Ministarstva kulture, na sjednici održanoj 23. septembra 2010. godine, donijela je Rješenje po kojem se Status istaknuti kulturni stvaralac dodjeljuje sljedećim umjetnicima i stručnjacima u kulturi:

Asanović Sreten, književnik iz Podgorice; Banjević Branko, književnik iz Podgorice; Bošković Radojica, književnik i publicista iz Podgorice; Brković Jevrem, književnik iz Podgorice; Cerović Rajko, književnik i TV stvaralac iz Podgorice; Dapčević Gojko, književnik iz Budve; Đokaj Đeljoš, slikar iz Podgorice; Đurić Miodrag Dado, slikar iz Pariza; Đurić Slobodan Puro, slikar sa Cetinja; Đurović Žarko, književnik iz Podgorice; Eraković Blagota, reditelj iz Podgorice; Gvozdenović Nikola, slikar iz Bara; Hodžić Zuvdija, književnik iz Podgorice; Janković Filip, likovni umjetnik iz Podgorice; Jovićević Mihailo, slikar sa Cetinja; Karadžić Dragan, slikar iz Podgorice; Lompar Mladen, književnik sa Cetinja; Malović Dragomir Drago, dramski umjetnik iz Podgorice; Mijušković Miodrag Mijo, skulptor iz Bara; Odalović Boško, slikar i scenograf iz Podgorice; Pavićević Milija, slikar iz Podgorice; Perović Sreten, književnik iz Podgorice; Plamenac Vladislav, arhitekta iz Budve; Radović Veljko, dramski pisac iz Podgorice; Slovinić Slobodan Bobo, slikar iz Podgorice; Stanić Vojo, slikar i skulptor iz Herceg Novog; Stojović Milorad, književnik iz Podgorice; Tatar Vojislav Vojo, slikar iz Podgorice; Todorović Rajko Todor, slikar iz Podgorice; Tomas Dragica, dramska umjetnica iz Podgorice; Tošković Uroš, slikar iz Podgorice; Vavić Nikola, reditelj iz Nikšića; Vujošević Nikola, likovni umjetnik iz Podgorice; Vuković Čedo, književnik iz Budve; Vulanović Vojislav, književnik iz Podgorice.

Za vrijeme mandata Igora Lukšića, Vlada je na sjednici održanoj 24.novembra 2011. godine status istaknuti kulturni stvaralac dodijelila: Aleksić Svetozar Purko, muzičar iz Podgorice; Burić Anka, likovna umjetnica iz Podgorice; Keković Aleksandar, arhitekta iz Danilovgrada; Kilibarda Novak, književnik iz Nikšića; Lagator Luka, karikaturista i slikar sa Cetinja; Matović Momir, filmski snimatelj i reditelj iz Podgorice; Milatović Slobodan, reditelj iz Podgorice; Mirković Žarko, kompozitor iz Podgorice; Pavlović Milika, književnik iz Podgorice; Pejović Pavle, vajar iz Podgorice; Popović Branimir, dramski umjetnik iz Podgorice; Popović Milorad, književnik sa Cetinja; Rotković Radoslav, književnik, književni kritičar i publicista iz Herceg Novog; Vojvodić Radmila, reditelj i dramski pisac iz Podgorice. Branko Baletić, reditelj iz Podgorice i Ratko Odalović, likovni umjetnik iz Podgorice su ovaj status stekli 26. decembra 2013. godine.

 

Vrhunski sportisti

Iz Uprave za Mlade i sport Monitoru je dostavljen spisak 42 vrhunskih sportista. Pravo na dvije prosječne mjesečne zarade u iznosu od 958 eura ostvaruju: Andrija Popović, Dragiša Blagojević, Dragoslav Božović, Ljubomir Radanović, Miomir Bakrač, Veselin Mićović, Željko Vičević, Zorica Pavićević, Blažo Lisičić, Božidar Vuksanović, Duško Ćirković, Marijana Bulatović, Mira Bjedov-Nikolić, Olga Sekulić, Slavenko Bajić, Vesna Durković, Dragan Adžić, Ranko Perović, Brajan Nenezić, Dragoljub Kopitović, Katarina Rolović, Milan Ivanović, Mirko Vičević, Petar Porobić, Svetlana Mugoša, Zoran Mustur, Katica Lješković, Božidar Ivanović, Danilo Karadžić, Dragomir Bečanović, Ljiljana Mugoša-Vučević, Miodrag Perunović, Momir Bakrač, Rajko Vujadinović, Veljko Uskoković i Zdravko Radulović. Pravo na jednu prosječnu mjesečnu zaradu (479 eura) ostvaruju: Nikola Adžić, Ranko Miranović, Dragoljub Fatić, Bogdan Đurović i Đorđije Vujičić, dok Vladimir Joković prima jednu i po mjesečnu zaradu 718,50 eura. Zvanje vrhunskog sportiste stekli su i Marko Blečić, Goran Đukanović, Dragutin Vujović, Milorad Gajović, Ratko Đurković, Igor Vušurović, Miroslav Petković, Petar Kapisoda i Vlado Šćepanović. Oni će pravo na naknadu početi da ostvaruju kada napune 40 godina.

 

Političari

Političari koji su pravo na državne penzije stekli neustavnim Zakonom (spisak je nepotpun jer Monitor nije od državnih organa uspio da dobije cjelokupnu listu uživalaca državnih penzije): Novak Kilibarda (NS), Omer Adžović (DPS), Radovan Bakić (DPS), Smajo Šabotić (DPS), Miodrag Živković (LSCG), Ramo Bralić (SDP), Ranko Kadić (SNS), Asim Dizdarević (DPS), Radoje Kontić (DPS), Danilo Vuksanović (DPS-SNP), Radoman Gogić (SNP), Harun Hadžić (SDA), Dejan Drobnjaković (SNP), Hasan Kurtagić (DPS), Branko Perović, Žarko Rakčević (SDP), Slavko Perović (LSCG), Radenko Bošković (SNP), Dragan Braunović (SNP), Branko Bujić (SNP), Miloš Bojović (SNP), Želidrag Nikčević (SNS), Pavle Čukić (NS), Ilija Darmanović (SRS), Ranko Đonović (LSCG), Vujadin Đuričanin (SNP), Dragiša Dožić (SNP), Šćepan Dragović (SNP), Đorđe Džuverović (DPS), Aleksandar Đurišić (DPS), Ljubo Glušac (NS), Božidar Ivanović (DPS), Gojko Janković (SNP), Čedomir Vračar (NS), Dejan Vučićević (NS), Dejan Vučinić (LSCG), Stanka Vučinić (LSCG), Budimir Dubak (NS), Vuksan Simonović (SNP), Srđa Božović (SNP), Predrag Drecun (NS), Savo Parača (DPS)…

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZBRKA U DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU: Ko je nadležan za bivše čelnike UP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić naredio je hapšenje dvojice policijskih rukovodilaca zbog sumnje da su „skidanjem“ zabrane ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću zloupotrijebili službeni položaj, ali je SDT preuzeo predmet i oslobodio ih

 

Hapšenje visokih policijskih službenika Aleksandra Boškovića i Saše Đurovića odjeknulo je prethodne sedmice. Lišenje slobode rukovodilaca u Upravi policije naredio je podgorički osnovni državni tužilac Vukas Radonjić. Nakon tog događaja nastala je opšta zbrka u državnom tužilaštvu, ali i u bezbjednosnom sektoru.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je, istog dana kada je objavljena vijest o hapšenju Boškovića i Đurovića, preuzelo slučaj od Radonjića i odlučilo da u njihovim postupcima nema elemenata krivičnog djela. Ono je naredilo Specijalnom policijskom odjeljenju da policijske rukovodioce pusti na slobodu.

Radonjića je zatvorio Boškovića i Đurovića zbog osnova sumnje da su krajem prošle godine zloupotrijebili službeni položaj nezakonitim ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću. Protiv njihove kriminalne grupe je u Srbiji podignuta optužnica zbog više ubistava i trgovine drogom, a važe za saradnike kavačkog klana i njihovog odbjeglog vođe Radoja Zvicera.

Belivuk i Miljković su optuženi i u Crnoj Gori za ubistvo pripadnika škaljarskog klana Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića. Oni su tada, prema sumnjama SDT-a, nelegalno ušli u Crnu Goru da bi počinili ovaj zločin. U to vrijeme im je kao bezbjednosno interesantnim licima, bio zabranjen ulaz u Crnu Goru. Krajem prošle godine, međutim, dozvoljeno im je da uđu u državu kao gosti kotorskih kriminalaca Slobodana Kašćelana i Zvicera. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ranije je pojasnio da je menadžment Uprave policije „skinuo“ zabranu ulaska na zahtjev srpskih bezbjednosnih službi, ali do danas nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju.

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić, ipak je sumnjao da zabrana ulaska opasnim beogradskim kriminalcima nije skinuta u skladu sa zakonom. Monitor nezvanično saznaje da je do osnova sumnje došao nakon saslušanja službenice Granične policije S.I. protiv koje je prijavu podnio državni sekretara u MUP-u Rade Milošević. Nakon toga odredio je zadržavanje policijskim službenicima zbog, kako saznaje Monitor, opasnosti da će uticati na svjedoke, saradnike, između ostalog, i na S.I.

Privođenje Boškovića i Đurovića izazvalo je, prema informacijama Monitora, veliko interesovanje kod tužilaca višeg ranga od Radonjića. Iste noći nazvala ga je predsjednica Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica. Milošević je na pres konferenciji kazao da je Medenica pokušala da vrši pritisak na Radonjića.

„Naređeno mu je kako da postupa, a postupajući tužilac je to odbio“, kazao je Milošević na pres konferenciji.

Pravnici objašnjavaju da Medenica nije imala zakonski osnov da direktno telefonom pozove Radonjića i naloži mu kako da postupa. Zakonom propisana komunikacija je da Medenica, kao predsjednica tužilaštva višeg ranga, pismenim putem šalje obavezujuće uputstvo rukovodiocu osnovnog tužilaštva. On dalje prosljeđuje uputstvo tužiocu nadležnom za taj predmet. Ovdje je očigledno bila riječ o žurbi da se neke radnje završe što prije.

V.d. vrhovnog državnog tužioca (VDT) Dražen Burić takođe je potvrdio da je postojala komunikacija između Medenice i Radonjića. Međutim, on tvrdi da na postupajućeg osnovnog tužioca niko iz državnog tužilaštva nije vršio nikakav pritisak. „Već je istom, u skladu sa pravima i obavezama propisanim Zakonom o državnom tužilaštvu, rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva Lepa Medenica ukazala da nenadležno postupa u predmetu, da je neosnovano lišio slobode policijske službenike i da spise mora dostaviti odmah nadležnom Specijalnom državnom tužilaštvu“, navodi Burić u reagovanju na izjavu Miloševića.

U tom reagovanju Burić kritikuje Radonjića da je preduzeo „radnje i mjere za koje nije nadležan“. Prema njegovim riječima, Radonjić je bio obavezan da prijavu odmah proslijedi nadležnom državnom tužilaštvu, što je on učinio tek po nalogu iz Višeg i Vrhovnog tužilaštva. Prema saznanjima Monitora, pismeni nalog podogričkom državnom tužilaštvu došao je samo od VDT-a, ne i od višeg tužilaštva.

„Da je postupajući tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici imao saznanja da postupa kao nenadležan tužilac i da ima saznanja da je SDT već zasnovalo nadležnost proizilazi i iz službene zabilješke koju je sam sačinio“, navodi Burić. „Postupajući tužilac je izdao obavezujući nalog Upravi policije za hapšenje njihovih službenika u kojem je naveo da je saučesnik u izvršenju krivičnog djela javni funkcioner E.B. (Enis Baković), pa je i iz tih razloga predmetne spise morao odmah dostaviti nadležnom SDT-u“.

Iz SDT-a je potom je saopšteno da nema osnovane sumnje da su Bošković i Đurović počinili krivično djelo. Oni su se njima, navodno, bavili u predmetu koji je formiran po prijavi poslanika Marka Milačića, a u kojoj optužuje Zorana Lazovića da je protivzakonito dopustio Belivuku i Miljkoviću da uđu u Crnu Goru. Tako su se u jednom trenutku istragom paralelno bavili i Specijalno i Osnovno tužilaštvo. Na kraju je SDT preuzelo predmet od nižeg tužilaštva i u objedinjenoj istrazi donio odluku da nema krivičnog djela.

Međutim, pravni eksperti smatraju da je Osnovno tužilaštvo bilo nadležno za policijske službenike Boškovića i Đurovića, ali ne i za javne funkcionere. Prema našim saznanjima, Radonjić se u svom predmetu bavio samo dvojicom policajaca koji su u njegovoj nadležnosti, dok istragom nije bio obuhvaćen javni funkcioner Baković. Njega je, saznaje Monitor, osnovno tužilaštvo prepustilo tužilaštvu nadležnom za visoku korupciju, odnosno zloupotrebu službenog položaja od strane javnog funkcionera. Radonjićeve kolege višeg ranga su, pak, smatrale da SDT treba da preuzme cijeli predmet.

Potpredsjednik Vlade i koordinator službi bezbjednosti Dritan Abazović rekao je da  je „sada sve jasno“ – zabranu su ukinuli bivši pomoćnici direktora UP – Enis Baković ili Zoran Lazović, i pozvao je SDT da utvrdi koji od njih je to uradio. Abazović je pohvalio rad Osnovnog tužilaštva u tom predmetu, navodeći da su njima podnijeli prijavu jer je SDT, da je htjelo, prethodno imalo dovoljno vremena da rasvijetli taj slučaj.

„Čudno kako je SDT u rekordnom roku preuzelo taj predmet od kolega iz ODT, kada su se pomenuli ljudi koji su u prijateljskim i kumovskim odnosima sa glavnim specijalnim tužiocem (Milivoje Katnić)“, kazao je Abazović.

Cijeli slučaj rezultirao je i krivičnom prijavom, koju su policajci Bošković i Đurović podnijeli protiv tužioca Radonjića. Oni prijavom terete Radonjića da je, iako je znao da za to nema osnova, neosnovano naložio njihovo hapšenje.

Tok ove krivične prijave mogao bi pokazati da li je Radonjić postupio u skladu sa zakonom ili je „radio na svoju ruku“. Javnost je stekla  utisak da su se rukovodioci u državnom tužilaštvu pobrinuli da se cijeli predmet što prije „otme“ iz Radonjićevih ruku, nakon što je on počeo da ga raspliće, od dna ka vrhu nekadašnjeg komandnog lanca Uprave policije.

 

Ko je tražio ukidanje zabrane

Pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Rade Milošević objasnio je da je internom kontrolom utvrđeno ko je skinuo zabranu ulaska Belivuku i Miljkoviću. „Mi sad jasno znamo da je gospodin Baković naredio (ukidanje zabrane)… što je takođe dokaz jasne zloupotrebe“, rekao je on.

Milošević je objasnio da je od direktora Policije Srbije dobio zvaničan odgovor da oni nijesu tražili ukidanje zabrane, i da su pokrenuli postupak da utvrde da li je to neko uradio „neformalno“ u direktnoj komunikaciji sa ovdašnjim kolegama. Ranije su svi, od SDT do policijskih službenika, tvrdili da je bila riječ o saradnji sa srpskim bezbjednosnim službama.

Baković je na Miloševićeve optužbe odgovorio da je sve radio po zakonu i da stoji na raspolganju tužilačkim organima. Kazao je da je „tužno ko nam vodi bezbjednosni sektor kada se bivši delinkvent (Milošević) stavlja u ulogu policajca i tužioca i sudije“.

Milošević je potom pozvao Bakovića da kaže po kom je zakonu i propisu ukinio zabranu ulaska beogradskim kriminalcima. Kazao je da je Baković svoju hrabrost pokazao klada je „kukavički ćutao“ i dozvolio da se hapse službenici UP „koji nijesu imali mrlju u karijeri“. Milošević je novinarima dostavio i odgovor direktora Policije Srbije Vladimira Rebića – da su pokrenuli istragu o tome i od Interpola, Europola i Seleka, zatražili da od kancelarije NCB Interpol Podgorica pribavi podatak o službeniku Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije koji je to, navodno, tražio.

„Kažite, gospodine Bakoviću, koji policijski službenik Republike Srbije Vam je tražio ukidanje zabrane Belivuku i Miljkoviću? Pomozite istragu Interpola“, pozvao je Milošević.

 

Sa Bigovićem o ubistvu Duška Jovanovića

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović našao se na meti koalicionih partnera zbog „posjete jednom osuđeniku u spuškom zatvoru“. Riječ je o Ljubu Bigoviću, osuđenom za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića. Abazović je odgovorio da je cilj posjete bila istraga ubistva glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića.

„Ja sam posjetio visokopozicioniranog kriminalca u Spužu, nakon što sam dobio njegovo pismo, povodom jako važnog slučaja koji neko želi da opstruira. Ako se predmet bude upropastio ja ću reći sve detalje”, rekao je Abazović.

On tvrdi da je „sprovedena sinhronizovana akcija u pokušaju da se uništi najznačajnija istraga koju vodi tužilaštvo“. Ta tema pokrenuta je kada su Demokrate pozvale Abazovića da saopšti javnosti ko je u zatvoru Spuž posjetio „jedno visoko kotirano lice u kriminalnom miljeu“ i na osnovu koje odluke.

„Ovim nisu samo ugrozili istragu ubistva koje Crnu Goru opterećuje duže od deceniju i po, nego i živote svih koji su uključeni u istragu na bilo koji način”, tvrdi Abazović.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Jedan od većih urbanističkih promašaja kojim je napravljen svojevrstan zločin u prostoru predstavlja hotelsko-apartmanski kompleks Kristal Rivijera u Petrovcu. Vladina firma HG Budvanska rivijera napravila je dil sa podgoričkim biznismenom Milošem Perovićem i njegovom kompanijom Euromix tours o zajedničkoj gradnji dva luksuzna hotela i apartmanskog bloka na „pjeni od mora”, ukupne površine 44.728m2. Više nego što ima Stari grad Budva. Betonska čudovišta visine 10 i 12 spratova poklopila su obalu Petrovca i trajno degradirala panoramu naselja.

Gradnja je započeta 2013. Do danas je završena samo jedna zgrada, objekat A, koji pripada Budvanskoj rivijeri, dok je veći dio kompleksa ostao u početnoj, sivoj fazi.

Projekat Kristal Rivijera predstavlja primjer kriminalnog udruživanja u kome je HG Budvanska rivijera uložila zemljište na najatriktivnijem dijelu obale sa „strateškim” investitorom iz Podgorice. Investicija je opterećena milionskim kreditima i divljom gradnjom te upitnim međusobnim odnosom uprave Budvanske rivijere i Perovića kome je hotelska kuća pozajmljivala na stotine hiljada eura za pojedine radove. Investitorima su rasli apetiti tokom gradnje, malo im bilo odobrenih 30.000 m2, pa su od Ministarstva održivog razvoja i turizma dobili dozvolu za rekonstrukciju zgrade u izgradnji, kojom je objektima dodato novih 15.000 kvadrata. Takvu vrstu dozvole Zakon o planiranju i izgradnji ne poznaje.

Ugovor o zajedničkom ulaganju dobijao je vrmenom niz aneksa, sporazuma, raznih dodataka kojima je nanijeta šteta državnom hotelskom preduzeću. Nova uprava HG Budvanska rivijera osnovala je komisiju sa zadatkom da preispita dokumentaciju koja je pratila gradnju ovog graditeljskog rugla u Petrovcu.

Nezavršeni soliter na morskoj obali Petrovca mnogi nazivaju Kostur Rivijera, kakav će najvjerovatnije još dugo ostati, jer se priča o elitnom kompleksu sa 5 zvjezdica pretvara u kriminalnu aferu sa milionima, dugovima i krivičnim prijavama.

Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata nema klauzulu kojom se određuje rok za završetak izgradnje objekta nakon izdavanja odobrenja za gradnju. A nema ni propisa kojima bi imaoci ružnih, nedovršenih zgrada u javnom prostoru, plaćali porez na ružnoću. Budva obiluje takvim objektima koji zauzimaju atraktivan obalni dio opštinske teritorije.

Zapuštena su i oronula mnoga radnička odmarališta iz vremena SFRJ, koje naseljavaju izbjeglice i beskućnici. Na tim lokacijama najavljivana je gradnja elitnih turističkih naselja i hotela, od koje nije bilo ništa.

Atlas grupa Duška Kneževića prezentirala je projekat luksuznog turističkog naselja Kamenovo sa dva hotela i 14 vila, uz mnogo pratećih sadržaja. Urađena je i Državna studija lokacije za Kamenovo. Atlas grupi su izdati UT uslovi za izradu tehničke dokumentacije, ali do realizacije ove investicije nije došlo, između ostalog i zbog neriješenih imovinskih odnosa na zemljišnim parcelama uvale Kamenovo.

Slično je i sa atraktivnom zemljišnom parcelom bivšeg odmarališta titogradske industrije tekstila Titeks u Bečićima. Odmaralište, koje se nalazi preko puta hotela Splendid, je privatizovano, opterećeno milionskim dugovima i kreditima kod Prve banke, čeka neka druga rješenja.

Zastareli hoteli privrednih preduzeća i insititucija iz Srbije zauzimaju neke od najvrednijih lokacija na rivijeri. Ruinirani hoteli sa najviše dvije zvjezdice, u koje se gotovo ništa decenijama ne ulaže, dio su turističke ponude Budve. U pitanju su stari hotel Park, na Slovenskoj plaži u Budvi i hotel Beograd pozicioniran na najljepšoj lokaciji u Bečićima, sagrađen daleke 1965. godine.

Propisima iz oblasti planiranja prostora i izgradnje objekata te odgovarajućim zakonskim rješenjima o turizmu i hotelijerstvu, nemar vlasnika hotela, apartmana ili odmarališta, mogao bi biti onemogućen.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZVJEŠTAJ O POSTUPANJU BEZBJEDNOSNOG SEKTORA NA CETINJU: Papir bez pravne snage

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

 

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Izvještaj, međutim, tvrde eksperti sam po sebi ne može da ima pravno dejstvo. Riječ je o komisiji koju ne prepoznaje sistem, niti zakoni. Međutim, ovaj Izvještaj može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu postupke. Jedan od njih je Skupština, koja vrši kontrolnu funkciju izvršne vlasti, i može da pokrene parlamentarnu istragu. Odbor za bezbjednost i odbranu je već obavio kontrolna saslušanja čelnika bezbjednosnog sektora na sjednici koja je trajala devet sati.

Na osnovu Izvještaja moglo bi da djeluje i državno tužilaštvo, ukoliko je stvarno bilo ,,veleizdaje” i ,,pokušaja državnog udara u Vladi” koji su se pominjali nakon 5. septembra. Međutim, Abazović od početka potencira ulogu tužilaštva koje nije regovalo uoči, tokom i nakon protesta na Cetinju. On će, prema saznanjima Monitora, inicirati da BOK u tom pravcu donese i jedan od zaključaka nakon rasprave o Izvještaju.

Ovaj dokument, čini se, neće otkriti ništa novo o postupanju policije, tužilaštva, Vlade, političara tokom protesta na Cetinju. Neće ni otkloniti neslaganja nosilaca vlasti u Crnoj Gori. Izvještaj konstatuje da su Sekulović i Brđanin predlagali da se, zbog bezbjednosnih razloga, odgodi ili izmjesti ustoličenje, što ide na ruku onih koji zagovaraju njihovu smjenu zbog protivljenja ustoličenju. Dok, sa druge strane, zaključuje i da je Uprava policije radila profesionalno što je argument onih koji brane ministra i prvog čovjeka policije. Međutim, iako je zakonska obaveza ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije da postupaju jedino na osnovu podataka koje prikupi policija (uniformisana i tajna), donosiocima odluka je, čini se, mnogo bitnija politička konotacija njihovih predloga, a ne zakonitost.

Abazović je više puta javno rekao da neće dozvoliti da ni na jedan način budu sankcionisani ljudi koji su dobro obavili svoj posao. Takođe je podsjetio da bi promjenama u sektoru bezbjednosti ova Vlada mogla izgubiti podršku država Kvinte. On naredne sedmice putuje u zvaničnu posjetu jednoj od tih država – Sjedinjenim Američkim Državama, gdje će upravo biti govora i o bezbjednosnim izazovima. Demokratski front, međutim, traži rekonstrukciju Vlade i da Abazovićevu ulogu u rekonstruisanoj izvršnoj vlasti preuzme lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Izvještaj svakako, čini se, neće značajno uticati na političke posljedice i neslaganja nakon događaja na Cetinju, ali pitanje je da li će i kakve pravne posljedice proizaći iz ovog dokumenta.

 

Formiran 21 predmet povodom postupanja policije na Cetinju

Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije, žalilo se 25 građana na postupanje službenika tog organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Na osnovu toga formiran je 21 predmet.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je četiri pritužbe proslijedilo Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove.

,,Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije je dostavljeno 25 pritužbi građana u vezi sa postupanjem policijskih službenika povodom predmetnog događaja, povodom kojih je formiran 21 predmet, dok su četiri pritužbe, imajući u vidu njihovu sadržinu, proslijeđene na uvid i dalje postupanje Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova. Osim navedenog, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije preduzima mjere i radnje iz nadležnosti i povodom šest zahtjeva za prikupljanje potrebnih obavještenja koje je, u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja u predmetnom događaju, Unutrašnjoj kontroli policije dostavilo Osnovno državno tužilaštvo Cetinje”, navode iz MUP-a.

 

U Vladi bili ljudi koji nijesu u lancu komande

U javnosti se ranije vodila polemika o ljudima koji su bili u Krivokapićevom kabinetu, a nijesu iz bezbjednosnog sektora. U Izvještaju Komisije konstantovano je da su ljudi koji nisu u lancu odgovornosti prisustvovali sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija.

U zgradi Vlade sastali su se Krivokapić, Abazović, Sekulović, Brđanin, ministarka odbrane Olivera Injac, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, šef diplomatije Đorđe Radulović, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, ministar ekologije i prostornog planiranja Ratko Mitrović, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić, generalna sekretarka Vlade Žana Praščević – Milačić, poslanik i lider Prave Crne Gore Marko Milačić i državna sekretarka u Ministarstvu poljoprivrede Nikolina Mišnić. Sastanci su trajali gotovo neprekidno tokom cijele noći. U zgradu Vlade kasnije su, u različitim terminima, ušli funkcioner Demokratske Crne Gore Momo Koprivica, a potom i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo