Povežite se sa nama

MONITORING

Iznajmljene kulise

Objavljeno prije

na

Zato su i vrbovani iz vanpolitičke sfere: sa njima kriminal vladajuće partije, poput onog objelodanjenog aferom Snimak, dobija ljepši – ljudski lik. Na bini iza predsjedničkog kandidata DPS-a i njegovih partijskih kolega, muzičari, sportisti, kulturni radnici dođu kao iznjamljene kulise. To se, po pravilu, pozitivno odražava na njihove karijere. Idu Naprijed.

Dok je Filip Vujanović, u sklopu kampanje za predsjednika zemlje, u Kotoru govorio o tome kako „predsjednik mora da bude posvećen vrijednostima naše vječne i slobodarske Crne Gore”, a Svetozar Marović filozofski ubjeđivao okupljene kako će većina građana glasati ,,za Vujanovića, a ne za nekog drugog, jer ko će glasati protiv sebe” reditelj Petar Pejaković stajao je iza, povremeno aplaudirajući, sa, kako bi izgledao živopisnije i lojalnije – partijskim bedžom na grudima.

Direktor Kotorskog festivala pozorišta za djecu, očito, voli i političko pozorište. Priznao je Pejaković svom predsjedniku kako je aktivni član četiri partije: „Prva je moja porodica. Druga je partija moj grad Kotor. Treća je obrazovanje djece i mladih, a četvrta ali ne i poslednja – kultura.” A DPS?

Ubijeđen je da se moramo ,,okrenuti idejama prosvetiteljstva kao jedinom istinskom progresu”, ali i da ,,gospodin Vujanović iskreno baštini iste ove vrijednosti”. Prosvetiteljstvo i renesansa: juna 2001.godine Vujanović, tada premijer, držao je govor na otvaranju Luke Risan koju je upravo bio kupio Dragan Dudić Fric sumnjičen za šverc narkotika i pranje novca, te veze sa narko-klanom Darka Šarića, ubijen maja 2010. Svečanu traku presjekli su Vujanović i Dudić skupa. U sklopu prosvetiteljskih ideja o kojima govori reditelj, Vujanović je Dudića, pravosnažno osuđenog na četiri mjeseca zatvora, koncem 2009, u svojstvu predsjednika, pomilovao. Toga nema ni u Pejakovićevim bajkama za djecu.

Dobitnik nagrade 21. novembar za prošlu godinu nije se zaustavio na tome. Kao pravi umjetnik začinio je politiku DPS-a poezijom sjećanja: ,,Moj đed je govorio da su srećne noge koje gaze ovaj pločnik i da to nijesu koraci već poljupci. Gospodine Vujanoviću, želim Vam da kao predsjednik Crne Gore u narednih pet godina ponovo otvorite pozorište u našem gradu i da takvim koracima, poljupcima ovom pločniku, grad Kotor pretvorimo zajednički u oazu istinskih vrijednosti. Naprijed.” Ne brine Pejakovića što su tih ,,narednih pet godina” neustavne. Umjetnička sloboda.

U istom redu, iza Vujanovića, tokom kotorske predsjedničke konvencije ,,zadesio” se još jedan dobitnik nagrade 21. novembar, priznanja koje se uručuje na Dan tog grada. Kapetan duge plovidbe Zdravko Milošević, čovjek koji u biografiji bilježi i funkciju predsjednika Skupštine vaterpolo kluba Primorac, bio je izrazito nadahnut predstavnicima Demokratske partije socijalista, naročito predsjednikom Vujanovićem.

Dok iz džepa vadi govor i stavlja naočare, kaže: ,,O Filipu Vujanoviću je najbolje govoriti kada ne čitate, jer iz vas mogu da izviru samo lijepe riječi, jer kad pišete možete i da pogriješite.” Onda je osuo: ,,Poštovani predsjedniče, imate moju punu podršku i zato što znam da izazovi traže da plovimo naprijed da bismo stigli na cilj. Mi to umijemo, možemo zajedno. U ime tog cilja, bolje Crne Gore, evropske Crne Gore, sa vjetrom u krmu, naprijed… Ja vašu pobjedu vidim još od vaše kandidature, zato što je očigledno jasno da Vi, predsjedniče svih građana Crne Gore, nemate pravog i dostojanstvenog konkurenta na ovim predsjedničkim izborima. I zato, dragi predsjedniče, zaplovite punim jedrima, ka novim obavezama i znajte da je jedno jedro puno podrške uvijek uz vas. Od strane pomorskog Kotora.” Duga plovidba mu ne gine.

Ekipi je društvo pravila i mlada pjevačica Jelena Kažanegra. Odlično se snašla. ,,Kao i većina u Crnoj Gori poznajem vaše istinsko građansko opredjeljenje, vašu istinsku ljudskost, vjerujem Vam, znam da idemo naprijed 7. aprila, sa pouzdanim, časnim i pravednim predsjednikom, sa samopouzdanjem kao i do sada, sa osmjehom i pjesmom – naprijed za Kotor i za Crnu Goru.” U duhu imena svog albuma – Začarao si me.

Na konvenciji u susjednom Herceg Novom takođe je bilo začaranih politikom DPS-a. Tamo je Vujanovića, između ostalih, podržala i mlada profesorica u Muzičkoj školi Lenka Renić. Kao umjetnička duša, kazala je, ponosi se što podržava partiju koja spaja ljude. ,,Đe je muzika tu je harmonija, đe je harmonija tu je mir, jer harmonija kao kosmička pojava predstavlja suštinu svega na svijetu pa tako i u umjetnosti. Sigurni smo u našu harmoniju jer imamo reprezentativne ljude koji su uzdigli Crnu Goru na nivo koji joj s razlogom pripada. Za sadašnjeg i budućeg predsjednika Filipa Vujanovića glasajmo za broj jedan.” Umjetničko-politička ekstaza.

Kasnije se doznalo da je narečena (2004. godine) koristila i preprodavala drogu tipa ekstazi. Krivično vijeće sudije Radovana Mandića, u Višem sudu u Podgorici, osudilo je Sarajliju Adnana Bajrića na tri godine zatvora, i Lenku Renić (23) na osam mjeseci. U pitanju su dva krivična djela: stavljanje u promet i omogućavanje drugima uživanje opojne droge.

Ništa bez sporta. Tako je za Vujanovića stao i mladi Nikola Vico član savjeta boks ekipe Crne Gore. Pričao je dječak o tome kako je dužnost „svih nas da ohrabrimo djecu i mlade da se bave sportom”. Onda je prešao na ono zašto je i doveden: „Kao što to već duži niz godina uspješno čini, kako za njega kažu, naš čovjek iz naroda, naš sadašnji i naš budući predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, koji će nastojati da uz pomoć Vlade i ministarstva kroz razvojne planove omogući i pomogne mladim ljudima da valorizuju svoje potencijale i mogućnosti.” Dobro je počeo mladi Vico.

Gdje je Vico stao, nastavila je mlada odbojkašica Elza Hadžisalihović. Korektorka ženske odbojkaške reprezentacije na tribini u Baru, ovaj put, smečovala je politički. I pogodila. U društvu prekaljenih boraca za partiju, odbojkašica je, zato je i bila tu, bila osvježenje: em mlada, em žensko, em sportista. To se onda preliva na imidž Filipa Vujanovića. Potom – na glasačke listiće.

Prvo je smirila loptu riječima da joj je veoma drago što uopšte može da se obrati predsjedniku i kratko i jasno kaže da vjeruje da ,,ćete i dalje da dajete vašu podršku crnogorskom sportu.” Onda je raspalila po dijagonali: ,,Mi sportisti najbolje znamo šta znači ovaj slogan ispred mene, naprijed. Jer, dragi Barani, najbolji samo idu naprijed, i oni najbolji samo znaju za pobjedu. Srećno, dragi predsjedniče!”

Kako u Kotoru, tako u Baru. Kapetan duge plovidbe Predrag Vešović, poput kolege mu Miloševića, na bini ispred predsjednika Vujanovića podigao je politička jedra. Vjetar je, razumije se, odradio ostatak posla.

„Bilo bi mi najjednostavnije da kažem – mirno more, kako mi, pomorci, jedni drugima obično poželimo sreću… Ali još imamo nemirno more, bez obzira na to mi plovimo naprijed znalački, istrajno, pravim putem i znamo cilj. Taj cilj je izvjestan. Evropski Bar i evropska Crna Gora. Sedmog aprila pobjeđujemo svi zajedno u Crnoj Gori. Sa vjetrom u krmu, naprijed!” Zna dobro kapetan: sve zavisi od toga kako vjetar duva.

Dok su pomenuti svojom „nepolitičnošću” podržavali kampanju predsjednika države, desno krilo rukometne reprezentacije Crne Gore ( studentkinja UDG-a ) Radmila Miljanić pokrivala je dio političkog terena rezervisan za lokalne izbore u Nikšiću. Zlatna lavica odlučila je da lavovski pomogne pa je postala i kandidat za odbornika u Skupštini grada pod Trebjesom koalicije Za Evropski Nikšić – Milo Đukanović.

Na konvenciji je, praćena aplauzima cjelokupnog rukovodstva partije i publike, priznala da joj je čast što je u takvom društvu. Dodala je: „Od kada sam dio evropskog tima Budućnosti osvojila sam sve što jedan sportista može da sanja. Svaki naš uspjeh propratila je podrška države i vladajuće koalicije čak i u onim trenucima kada naši rezultati nijesu bili baš najbolji. Zato svoj glas dajem vodećoj partiji Za evropski Nikšić jer im vjerujem i podržavam njihove ideje i projekte… Uvijek sam bila dio velikih pobjeda, a sigurna sam da ću i ovoga puta biti.” Uz malu pomoć Draga Đurovića.

Politički angažman Miljanićevoj nekako dođe kao klupska tradicija. Prvi čovjek ženskog rukometa u Crnoj Gori, ministar Predrag Bošković, istaknuti je vojnik partije, dok je Radmilina bivša saigračica, kapitenka reprezentacije Bojana Popović, prekaljeni udarnik DPS-a – u glavnom je odboru stranke.

Zapaženu rolu u tekućoj političkoj euforiji imala je i manekenka Sandra Burić. Nikšićanka koja se nedavno slikala za italijansko izdanje magazina Vogue, na Facebook profilu je napisala: ,,Ko bude glasao za Demokratski front i ovo govno od Lekića dabogda crka! Pi!” To se zovu maniri. Onda je pojasnila otkud ljubav prema vladajućoj garnituri: ,,Zato što je jedina normalna partija u Crnoj Gori i zbog Mila, gospodina.”

Pečurke rastu poslije kiše, ikebane prije izbora. Da ukrase, da prikriju, da legitimišu. Mafiju.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

,,Nitko u ovo ne može povjerovati, toliko suludo, toliko besmisleno. Avioni koji prelijeću i mitraljeska paljba. U pravcu Cavtata sam vidio dim…”. Ovo je 1. oktobra 1991. godine zapisao Milan Milišić, dubrovački pjesnik, prevodilac i univerzitetski predavač. Srbin po nacionalnosti i jedna od prvih civilnih žrtava napada na Dubrovnik. Milišić je 3. oktobra, dva dana prije nego je ubijen, u svoj dnevnik zapisao: ,,Vrijeme je iz sadašnjosti kliznulo u prošlost, a mi smo ostali u nekakvom praznom prostoru, kroz koji fijuču neizvjesnost i strah. Ljudi preračunavaju koliko još hrane imaju, koliko vode. Čitanje Sartra nudi neku utjehu, ali ironičnu, nemilosrdnu…”.

Vlasti u Podgorici imale su tih dana drugih briga: JNA je, defakto, njoj prepustila da crnogorske građane – vojne obveznike mobiliše, organizuje i pošalje na dubrovačko ratište. ,,Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko”, poručivao je tadašnji premijer Milo Đukanović. Tadašnji Predsjednik Crne Gore Momir Bulatović, predsjednik Predsjedništva SFRJ Branko Kostić i general Pavle Strugar tvrdili su se da  vojne operacije prikažu kao odbrambene i nužne, nakon što su ustaše krenule na Crnu Goru.

Monitor je još tada pisao da to nije istina, i da je ratni pohod preduzet u cilju stvaranja tzv. velike Srbije, odnosno, izlaska vojske na njene prirodne granice. Potvrđeno je to kasnije sa mnogih adresa. Tadašnji savezni ministar za odbranu bivše SFRJ Veljko Kadijević, u knjizi Moje viđenje raspada – Vojska bez države, priznaje da je stvarni cilj napada bio okupacija dijela hrvatske teritorije, i dubrovačku operaciju opisuje kao ,,pripremne osnove za dalja dejstva prema Splitu”.

Isto je, prije devet godina, u razgovoru za Monitor potvrdio i Petar Poljanić,  tadašnji (ratni) gradonačelnik Dubrovnika a kasnije i hrvatski konzul u Crnoj Gori: “Dubrovnik je stradao samo i isključivo zahvaljujući činjenici što je bio na putu prema Karlobagu. Nije iz Dubrovnika nitko, ama baš nitko, ništa loše napravio ni Srbiji ni Crnoj Gori. Oni su krenuli prema Karlobagu i Virovitici (zapadne granice velike Srbije koje je javno promovisao Vojislav Šešelj – prim. Monitora), jer su htjeli stvoriti veliku Srbiju. Nikakav drugi razlog nije postojao za taj rat.”

Najteži dan rata u Dubrovniku pod opsadom bio je 6. decembar 1991. Tada su vojnici JNA, skupa sa crnogorskim i srpskim dobrovoljcima na grad pod Srđem ispalili više od 1.000 artiljerijskih granata raznog kalibra. Samo tog dana od granatiranja je poginulo 19, a ranjeno 60 ljudi. Spaljena je biblioteka Međunarodnog univerzitetskog centra sa 20.000 knjiga i znatno razoreno staro jezgro grada pod zaštitom UNESCO-a.

Međunarodni sud za ratne zločine na prostoru bivše SFR Jugoslavije u Hagu osudio je, zbog napada na Dubrovnik viceadmirala Miodraga Jokića i generala Pavla Strugara na sedam, odnosno sedam i po godina zatvora. Admiral Milan Zec oslobođen je optužbi, dok je suđenje kapetanu JNA Vladimiru Kovačeviću ustupljeno Srbiji. Proces pred Vijećem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu je obustavljen nakon što su ljekari Vojno medicinske akademije (VMA) svjedočili da je Kovačević psihički bolestan i nesposoban da prati suđenje. Nijesu svi povjerovali u ove tvrdnje.

“Da li je on bio lud u vreme kada je pucao na Dubrovnik?“, zapitala se predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko: „Za nas, kao društvo, postavlja se pitanje ko je sve učestvovao u rušenju i zločinima ’90-ih godina i da li su tada bile potrebne te medicinske potvrde o njihovom duševnom zdravlju. Ovde se dovodi u sumnju, čak, i reč VMA koja je i sama imala neku ulogu u svim tim zbivanjima. Da li je verodostojno to što oni tvrde? To je nešto što treba takođe proveriti jer s obzirom na moralni raspad ove zemlje i njenih institucija teško je iz prve poverovati u to što oni kažu.”

U Crnoj Gori nije pokrenut nijedan krivični postupak protiv bilo koje osobe zbog ratnih zločina izvršenih prilikom agresije na Dubrovnik. Zaboravljeni su i oni koji su se protivili tom sramotnom ratu, po cijenu vlastitog života.

Admiral Vladimir Barović izvršio je samoubistvo 29. septembra 1991. na Visu, na dan kada je preuzeo dužnost načelnika štaba Vojnopomorske oblasti. Barović je u oproštajnom pismu naveo da je agresija JNA na Hrvatsku suprotna crnogorskoj i vojničkoj časti, i da on u njoj ne želi da učestvuje. Prethodno je, kao učesnik pregovora o povlačenju JNA iz Pule, obećao: „Ovdje neće biti razaranja dok sam ja komandant, a ako, ipak, budem prisiljen narediti razaranja Pule i Istre, mene tada više neće biti”.

Tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović posthumno je odlikovao admiral Barovića na Dan državnosti 2016. godine. Orden je primio komandant Mornarice, jer je Barovićeva supruga Radmila to odbila uz obrazloženje ,,da je sve davno rečeno”. Po admiralu Baroviću se ne zove nijedna ulica u Crnoj Gori, nema biste niti obilježja, a o njegovom činu ne uči se ni u školama. Ipak, Crna Gora pamti. Književnik Momir M. Marković izrekao je 1996. rečenicu koja (još) nije ušla u čitanke ali jeste u usmeno predanje: “Jedini metak ispaljen u ovom ratu, na koji Crna Gora može biti ponosna, jeste onaj admirala Vladimira Barovića”.

Sedam dana po samoubistvu Barovića, i pet dana nakon napada na Dubrovnik i Konavle, život je okončao i komandant garnizona JNA u Kumboru admiral Krsto Đurović. Pod krajnje sumnjivim okolnostima. Zvanična verzija tadašneg Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu glasila je da je helikopter u kojem se nalazio Đurović oborila hrvatska strana i da je on podlegao povredama, dok su njegovi saputnici i pilot ostali nepovrijeđeni. Sa hrvatske strane stizale su drugačije priče. Po njima, Đurović je ubijen prije nego je dopremljen u zonu ratišta.

“Bili smo dobri prijatelji”, prisjeća se Poljanić u pomenutom razgovoru za Monitor. “Strahovito mi je žao što je možda razlog zašto je ubijen bio i jedan moj razgovor sa njim u Herceg Novom, a koji je slušao jedan oficir JNA. To je bilo 19. septembra 1991. Krsto mi je otvoreno rekao: nemojte sa vaše strane ništa poduzimati, jer dok sam ja zapovjednik Vojno-pomorskog sektora Boka mi nećemo napasti Dubrovnik. Šta se kasnije sa njim dogodilo dobro se zna u Crnoj Gori. Nije istina da nije istražen taj slučaj i da se ne zna šta se desilo, jer nijedan jedini naš vojnik nije bio u Konavlima kada je on poginuo…”.

Septembarsko istraživanje CGO pokazalo je da 45 odsto mladih u Crnoj Gori, koji su učestvovali u njihovoj anketi, ne zna za napad na Dubrovnik iz 1991. godine. Od onih koji znaju za agresiju, skoro dvije trećine “ne zna ili odbija da odgovori na pitanje o broju poginulih u tom napadu”. Dok svaki osmi od onih koji su čuli za rat za mir vjeruje/zna da je napad iz Crne Gore na Dubrovnik bio opravdan. I to neznanje je cijena prećutanog zločin.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Iz Vlade su, u sklopu brige za standard građana, najavili rigorozne kontrole trgovinskih lanaca. Krajem septembra dobili smo informaciju da je od početka sprovođenja ove državne akcije Uprava za inspekcijske poslove utvrdila 13 nepravilnosti tokom 89 izvršenih nadzora, a trgovcima su izdata 22 prekršajna naloga u iznosu od 60.000 eura.

„Inspekcija kaže u saopštenju, mi smo napisali rješenje, ta rješenja se obično izriču na minimalne iznose i na sudu ta rješenja padaju pod raznim okolnostima. Dakle, ona ne bivaju pravosnažna i naplativa. Jedno je što inspektor kaže da je napisao rješenje na 2.000 eura, vjerujte mi da mogu da vam garantujem danas da nijedno rješenje koje je napisano nije naplaćeno u tom iznosu. Plaćeno je u minimalnom iznosu, ako trgovac uopšte i plati“, objasnio je Jovo Rabrenović, nacionalni ekspert za zaštitu potrošača.

Iz Centra za zaštitu potrošača  izvjestili su  o brojnim žalbama građana, posebno u Podgorici i nakon početka akcije. Građani se žale na proizvode koji su na akciji, da cijene nijesu limitirane, da za neke cijene nijesu promijenjene ili da naznačena cijena ne odgovara stvarnoj.

Sredinom septembra, desetak dana nakon početka akcije Limitirane cijene, RTCG je uporedila cijene prehrambenih proizvoda u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji.

Po tom upoređenju ispalo je da su cijene u Srbiji niže, dok su u Crnoj Gori i Hrvatskoj slične. Napomenuto je i da je u Srbiji je 1. septembra počela akcija ,Najbolja cena u okviru koje su, do kraja oktobra, u oko 2.500 maloprodajnih objekata u zemlji, cijene oko 700 proizvoda niže u odnosu na dosadašnje akcijske cijene.

Ono što nije rečeno je da prosječna plata u Hrvatskoj iznosi 1.200 eura, dok su u Crnoj Gori i Srbiji na približno istom nivou od 800 eura. Uz obećanje o prosječnoj plati od 1.000 eura koja je dijelu zaposlenih isplaćena ovog mjeseca.

Kako god, osnovna životna namirnica – hljeb je jeftiniji i u Srbiji (0,50) i  Hrvatskoj (0,56). Sem domaćeg sira, koji je u Srbiji 5,80, u Hrvatskoj 4,35, a kod nas 5,29, sve ostale namirnice su u Crnoj Gori skuplje nego u Srbiji.

Zanimljivo je da su u Crnoj Gori najskuplje namirnice koje se mogu naći i u domaćoj proizvodnji. Tako kilogram jabuka kod nas košta 1,49, u Srbiji 0,85, a u Hrvatskoj 1,39 eura. I krastavac je najskuplji u Crnoj Gori 1,89, u Srbiji 1,19, a u Hrvatskoj 0,89. Zato su jeftinije banana – Crna Gora 1,33, Srbija 1,44, Hrvatska 1,75.

Iz RTCG su objasnili da su za Srbiju uzimali najmanje cijene iz velikih marketa, s tim što nije uračunat Lidl koji je znatno jeftiniji.

Na Lidl čekaju građani, a u njega se uzdaju političari, nadajući se da će to dovesti do smanjenja cijena i poremetiti ovdašnje monopole trgovinskih lanaca.

Dolazak ovog njemačkog trgovinskog lanca najavio je tadašnji ministar ekonomskog razvoja, sadašnji predsjednik države, Jakov Milatović još u decembru 2021. Do sada su kupili parcele u mnogim opštinama, a najavljeno je da če da otvore svoje markete u najmanje sedam opština.

Ove sedmice je u Beranama, ispred zgrade Opštine, nekoliko desetina vlasnika privremenih objekata koji se nalaze ne lokaciji preko puta Gimnazije, protestovalo i tražilo od Vlade da poništi saglasnost za prodaju zemljišta njemačkoj kompaniji Lidl.

Saopštili su da su premijeru Milojku Spajiću uputili zahtjev da nakon poništenja saglasnosti formira tim koji bi poveo razgovore sa kompanijom Lidl o ustupanju neke druge dobre lokacije a kakvih, tvde, u Beranama ima na desetine. Objasnili su da se raduju dolasku Lidla kako bi se uvela zdrava konkurencija, ali ne treba da bude na zemljištu koje je već zauzeto i gdje  „zarađujemo koru hljeba“.

Na pomenutom zemljištu se pored privremenih objekata nalazi i buvlja pjaca. Iz Opštine Berane su izjavili samo pet objekata obavlja djelatnost u skladu sa propisima, te da  vlasnici privremenih objekata na ime zakupa zemljišta duguju više od 70.000 eura. S druge strane, Lidl je do sada za to zemljište već uplatio skoro milion eura.

Pripreme za otvaranje Lidl-a u traju već tri godine. U Hrvatskoj su 2006. otvorili 13 prodavnica, pripreme su trajale od 2022. Danas u Hrvatskoj ima preko 100 trgovina i preko 3.000 zaposlenih. Lidl je u Srbiji svoje prve prodavnice otvorio u oktobru 2018. godine i trenutno ima 70 prodavnica u 40 gradova širom zemlje.

I dok građani ali i političari koji nisu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se  za političke obračune. Premijer Milojko Spajić je izračunao da se povećanje cijena proizvoda od 2020. do danas najviše desilo za vrijeme 43. Vlade, Dritana Abazovića, i to 80 odsto povećanja tih cijena, a samo mali dia vrijeme ove vlade.

Nakon nedavnih povećanja akciza šef poslaničkog kluba Građanskog pokreta URA Miloš Konatar je upozorio građane da će povećanje PDV-a i akciza dovesti do novih poskupljenja i rasta cijena, a sve preko leđa građana Crne Gore.

Potpredsjednik Skupštine Boris Pejović je na svom zvaničnom Fejsbuk profilu podijelio vijest da se i kandidatkinja za predsjednicu SAD-a Kamala Haris bavi temom svakodnevnog poskupljenja hrane i ostalih životnih namirnica. ,,Svakodnevno poskupljenje hrane i namirnica zahvatilo je i Sjedinjene Američke Države, a opozicija u Crnoj Gori bi vjerovatno imala argument da su poskupljenja u SAD posljedica programa Evropa sad 1 i 2”, napisao je Pejović.

Limitiranje cijena će trajati do kraja januara sljedeće godine. A u međuvremenu, predsjednik odbora direktora Elektroprivrede Milutin Đukanović izjavio je da još uvijek ne znaju da li će se povećati cijene struje u Crnoj Gori. Do januara ćemo saznati.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo