Zato su i vrbovani iz vanpolitičke sfere: sa njima kriminal vladajuće partije, poput onog objelodanjenog aferom Snimak, dobija ljepši – ljudski lik. Na bini iza predsjedničkog kandidata DPS-a i njegovih partijskih kolega, muzičari, sportisti, kulturni radnici dođu kao iznjamljene kulise. To se, po pravilu, pozitivno odražava na njihove karijere. Idu Naprijed.
Dok je Filip Vujanović, u sklopu kampanje za predsjednika zemlje, u Kotoru govorio o tome kako „predsjednik mora da bude posvećen vrijednostima naše vječne i slobodarske Crne Gore”, a Svetozar Marović filozofski ubjeđivao okupljene kako će većina građana glasati ,,za Vujanovića, a ne za nekog drugog, jer ko će glasati protiv sebe” reditelj Petar Pejaković stajao je iza, povremeno aplaudirajući, sa, kako bi izgledao živopisnije i lojalnije – partijskim bedžom na grudima.
Direktor Kotorskog festivala pozorišta za djecu, očito, voli i političko pozorište. Priznao je Pejaković svom predsjedniku kako je aktivni član četiri partije: „Prva je moja porodica. Druga je partija moj grad Kotor. Treća je obrazovanje djece i mladih, a četvrta ali ne i poslednja – kultura.” A DPS?
Ubijeđen je da se moramo ,,okrenuti idejama prosvetiteljstva kao jedinom istinskom progresu”, ali i da ,,gospodin Vujanović iskreno baštini iste ove vrijednosti”. Prosvetiteljstvo i renesansa: juna 2001.godine Vujanović, tada premijer, držao je govor na otvaranju Luke Risan koju je upravo bio kupio Dragan Dudić Fric sumnjičen za šverc narkotika i pranje novca, te veze sa narko-klanom Darka Šarića, ubijen maja 2010. Svečanu traku presjekli su Vujanović i Dudić skupa. U sklopu prosvetiteljskih ideja o kojima govori reditelj, Vujanović je Dudića, pravosnažno osuđenog na četiri mjeseca zatvora, koncem 2009, u svojstvu predsjednika, pomilovao. Toga nema ni u Pejakovićevim bajkama za djecu.
Dobitnik nagrade 21. novembar za prošlu godinu nije se zaustavio na tome. Kao pravi umjetnik začinio je politiku DPS-a poezijom sjećanja: ,,Moj đed je govorio da su srećne noge koje gaze ovaj pločnik i da to nijesu koraci već poljupci. Gospodine Vujanoviću, želim Vam da kao predsjednik Crne Gore u narednih pet godina ponovo otvorite pozorište u našem gradu i da takvim koracima, poljupcima ovom pločniku, grad Kotor pretvorimo zajednički u oazu istinskih vrijednosti. Naprijed.” Ne brine Pejakovića što su tih ,,narednih pet godina” neustavne. Umjetnička sloboda.
U istom redu, iza Vujanovića, tokom kotorske predsjedničke konvencije ,,zadesio” se još jedan dobitnik nagrade 21. novembar, priznanja koje se uručuje na Dan tog grada. Kapetan duge plovidbe Zdravko Milošević, čovjek koji u biografiji bilježi i funkciju predsjednika Skupštine vaterpolo kluba Primorac, bio je izrazito nadahnut predstavnicima Demokratske partije socijalista, naročito predsjednikom Vujanovićem.
Dok iz džepa vadi govor i stavlja naočare, kaže: ,,O Filipu Vujanoviću je najbolje govoriti kada ne čitate, jer iz vas mogu da izviru samo lijepe riječi, jer kad pišete možete i da pogriješite.” Onda je osuo: ,,Poštovani predsjedniče, imate moju punu podršku i zato što znam da izazovi traže da plovimo naprijed da bismo stigli na cilj. Mi to umijemo, možemo zajedno. U ime tog cilja, bolje Crne Gore, evropske Crne Gore, sa vjetrom u krmu, naprijed… Ja vašu pobjedu vidim još od vaše kandidature, zato što je očigledno jasno da Vi, predsjedniče svih građana Crne Gore, nemate pravog i dostojanstvenog konkurenta na ovim predsjedničkim izborima. I zato, dragi predsjedniče, zaplovite punim jedrima, ka novim obavezama i znajte da je jedno jedro puno podrške uvijek uz vas. Od strane pomorskog Kotora.” Duga plovidba mu ne gine.
Ekipi je društvo pravila i mlada pjevačica Jelena Kažanegra. Odlično se snašla. ,,Kao i većina u Crnoj Gori poznajem vaše istinsko građansko opredjeljenje, vašu istinsku ljudskost, vjerujem Vam, znam da idemo naprijed 7. aprila, sa pouzdanim, časnim i pravednim predsjednikom, sa samopouzdanjem kao i do sada, sa osmjehom i pjesmom – naprijed za Kotor i za Crnu Goru.” U duhu imena svog albuma – Začarao si me.
Na konvenciji u susjednom Herceg Novom takođe je bilo začaranih politikom DPS-a. Tamo je Vujanovića, između ostalih, podržala i mlada profesorica u Muzičkoj školi Lenka Renić. Kao umjetnička duša, kazala je, ponosi se što podržava partiju koja spaja ljude. ,,Đe je muzika tu je harmonija, đe je harmonija tu je mir, jer harmonija kao kosmička pojava predstavlja suštinu svega na svijetu pa tako i u umjetnosti. Sigurni smo u našu harmoniju jer imamo reprezentativne ljude koji su uzdigli Crnu Goru na nivo koji joj s razlogom pripada. Za sadašnjeg i budućeg predsjednika Filipa Vujanovića glasajmo za broj jedan.” Umjetničko-politička ekstaza.
Kasnije se doznalo da je narečena (2004. godine) koristila i preprodavala drogu tipa ekstazi. Krivično vijeće sudije Radovana Mandića, u Višem sudu u Podgorici, osudilo je Sarajliju Adnana Bajrića na tri godine zatvora, i Lenku Renić (23) na osam mjeseci. U pitanju su dva krivična djela: stavljanje u promet i omogućavanje drugima uživanje opojne droge.
Ništa bez sporta. Tako je za Vujanovića stao i mladi Nikola Vico član savjeta boks ekipe Crne Gore. Pričao je dječak o tome kako je dužnost „svih nas da ohrabrimo djecu i mlade da se bave sportom”. Onda je prešao na ono zašto je i doveden: „Kao što to već duži niz godina uspješno čini, kako za njega kažu, naš čovjek iz naroda, naš sadašnji i naš budući predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, koji će nastojati da uz pomoć Vlade i ministarstva kroz razvojne planove omogući i pomogne mladim ljudima da valorizuju svoje potencijale i mogućnosti.” Dobro je počeo mladi Vico.
Gdje je Vico stao, nastavila je mlada odbojkašica Elza Hadžisalihović. Korektorka ženske odbojkaške reprezentacije na tribini u Baru, ovaj put, smečovala je politički. I pogodila. U društvu prekaljenih boraca za partiju, odbojkašica je, zato je i bila tu, bila osvježenje: em mlada, em žensko, em sportista. To se onda preliva na imidž Filipa Vujanovića. Potom – na glasačke listiće.
Prvo je smirila loptu riječima da joj je veoma drago što uopšte može da se obrati predsjedniku i kratko i jasno kaže da vjeruje da ,,ćete i dalje da dajete vašu podršku crnogorskom sportu.” Onda je raspalila po dijagonali: ,,Mi sportisti najbolje znamo šta znači ovaj slogan ispred mene, naprijed. Jer, dragi Barani, najbolji samo idu naprijed, i oni najbolji samo znaju za pobjedu. Srećno, dragi predsjedniče!”
Kako u Kotoru, tako u Baru. Kapetan duge plovidbe Predrag Vešović, poput kolege mu Miloševića, na bini ispred predsjednika Vujanovića podigao je politička jedra. Vjetar je, razumije se, odradio ostatak posla.
„Bilo bi mi najjednostavnije da kažem – mirno more, kako mi, pomorci, jedni drugima obično poželimo sreću… Ali još imamo nemirno more, bez obzira na to mi plovimo naprijed znalački, istrajno, pravim putem i znamo cilj. Taj cilj je izvjestan. Evropski Bar i evropska Crna Gora. Sedmog aprila pobjeđujemo svi zajedno u Crnoj Gori. Sa vjetrom u krmu, naprijed!” Zna dobro kapetan: sve zavisi od toga kako vjetar duva.
Dok su pomenuti svojom „nepolitičnošću” podržavali kampanju predsjednika države, desno krilo rukometne reprezentacije Crne Gore ( studentkinja UDG-a ) Radmila Miljanić pokrivala je dio političkog terena rezervisan za lokalne izbore u Nikšiću. Zlatna lavica odlučila je da lavovski pomogne pa je postala i kandidat za odbornika u Skupštini grada pod Trebjesom koalicije Za Evropski Nikšić – Milo Đukanović.
Na konvenciji je, praćena aplauzima cjelokupnog rukovodstva partije i publike, priznala da joj je čast što je u takvom društvu. Dodala je: „Od kada sam dio evropskog tima Budućnosti osvojila sam sve što jedan sportista može da sanja. Svaki naš uspjeh propratila je podrška države i vladajuće koalicije čak i u onim trenucima kada naši rezultati nijesu bili baš najbolji. Zato svoj glas dajem vodećoj partiji Za evropski Nikšić jer im vjerujem i podržavam njihove ideje i projekte… Uvijek sam bila dio velikih pobjeda, a sigurna sam da ću i ovoga puta biti.” Uz malu pomoć Draga Đurovića.
Politički angažman Miljanićevoj nekako dođe kao klupska tradicija. Prvi čovjek ženskog rukometa u Crnoj Gori, ministar Predrag Bošković, istaknuti je vojnik partije, dok je Radmilina bivša saigračica, kapitenka reprezentacije Bojana Popović, prekaljeni udarnik DPS-a – u glavnom je odboru stranke.
Zapaženu rolu u tekućoj političkoj euforiji imala je i manekenka Sandra Burić. Nikšićanka koja se nedavno slikala za italijansko izdanje magazina Vogue, na Facebook profilu je napisala: ,,Ko bude glasao za Demokratski front i ovo govno od Lekića dabogda crka! Pi!” To se zovu maniri. Onda je pojasnila otkud ljubav prema vladajućoj garnituri: ,,Zato što je jedina normalna partija u Crnoj Gori i zbog Mila, gospodina.”
Pečurke rastu poslije kiše, ikebane prije izbora. Da ukrase, da prikriju, da legitimišu. Mafiju.
Marko MILAČIĆ
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice