Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Iznevjerena očekivanja

Objavljeno prije

na

U opštoj navalici Rusa na Crnu Goru prije tri-četiri godine, dvojica su nenadano zalutala na sjever, investirajući u nekretnine u Beranama. Alan Alikov kupio je tada Ski-centar Lokve, a Nikolaj Šehovcov hotel Jelovicu na istoimenoj planini. Jedan, petnaest kilometara od grada prema Rožajama, drugi, petnaest u suprotnom pravcu, lokalnim putem prema Kolašinu. Na internet pretraživačima o prvom nekoliko novinskih tekstova iz vremena početka investicije i najave ulaganja, o drugom – ništa.

BRDA I DOLINE: Kada je Alikov platio nešto više od 500 hiljada eura za hotel Lokve, sa sve ski terenima i liftovima, to je iz sirotinjske vizure radnika uništenog hotelsko-turističkog preduzeća, koji su čekali otpremnine, izgledalo kao veliko ulaganje. Posebno kada je Rus taj svoj poslovni potez ocijenio kao „mini biznis”, koji će mu poslužiti kao baza za dalja investiranja u Berane i Crnu Goru.

Ruski biznismen obznanio je kako mu hotelijerstvo i zimski turizam nijesu strani, te da njegova porodica na Kavkazu posjeduje ski centar i hotelski kompleks sa hiljadu ležajeva.

„U Rusiji se, pored toga, bavimo građevinskim poslovima i trgovinom nekretninama. Odlučili smo da u Crnoj Gori preko ovog posla u koji smo već ušli, ispitamo teren za dalja ulaganja i investicije”, otkrio je Alikov.

Odmah je obećao da će u Ski centar Lokve „do kraja godine uložiti milion eura u rekonstrukciju, te da će spremno dočekati narednu zimsku sezonu”, s osnovnim ciljem da se u prvoj fazi sanira postojeći kapacitet od 180 ležajeva. U drugoj fazi, najavljivao je, biće izgrađen zatvoreni bazen, fitnes centar i svi drugi prateći sadržaji koji će garantovati visok kvalitet usluge. „Računamo da ćemo moći da ovom hotelskom kompleksu obezbijedimo četiri zvjezdice”, obećavao je Alikov.

Berance je obradovalo i njegovo obećanje da će svu radnu snagu potražiti među lokalnim stanovništvom, dok će samo rukovodeće kadrove i stručnjake dovesti iz Rusije, ako ih ne nađe u Crnoj Gori.

RUSKA BAJKA: Zvučalo je bajkovito, a u bajku se poslije četiri godine, na žalost, i pretvorilo. Na hotelu Lokve promijenjeni su prozori i vrata. Prekrečen je iznutra, ali još nije počeo da radi. Od najavljenih milionskih ulaganja do sada nije bilo ništa. Ni starih, ni novih ski-liftova. Ni fitnes centara, ni zatvorenih bazena. Ni upošljavanja lokalnog stanovništva. Alikov se sve rjeđe pojavljivao u Beranama, mada je u međuvremenu kupio preduzeće Klanica AD, na dobroj lokaciji, i porušio zgradu u namjeri da napravi manji hotel i u gradu. Onda su, kako se priča, iskrsli problemi s bivšim vlasnicima zemljišta i sve je ostalo tako kako jeste. Porušeno. Šta će biti u nastavku priče, znaće se valjda na jesen. U petoj fazi. Investicije nijesu zaokružene, ali, za utjehu, Alan Alikov nije u Beranama ostao nikome dužan ni eura.

Ruska bajkovitost i zagonetnost mnogo više su pratili i prate ime drugog biznismena na sjeveru Crne Gore Nikolaja Šehovcova. Ovaj mladić je Hotel Jelovicu kupio od poznatog crnogorskog preduzimača Radomira Raičevića. Rus se pokazao vrlo uspješan u krečenju, iako je obećavao da će od ove planine, koja čini ogranak Bjelasice, napravi crnogorski Zlatibor. Oduševljen je bio i ministar Predrag Nenezić, koji je prisustvovao svečanom otvaranju hotela. Zadovoljstvo nije krio ni gradonačelnik Berana Vuka Golubović.

„Ovaj objekat, koji je dugo bio zatvoren, počinje ponovo da živi. Ako tome dodamo da uskoro treba da se krene s realizacijom planske dokumentacije za put Berane – Lubnice – Kolašin, koji će sigurno dovesti nove turiste, nove investitore i nova ulaganja, Jelovica bi mogla da postane stjecište ljubitelja zimskih sportova”, nadao se Golubović.

Čudno je bilo, ali se niko tada nije zapitao zašto se Nikolaj nastanio u usamljenom planinskom hotelu, s djevojkom koju je predstavljao kao suprugu, Anželu, i zbog čega skoro dvije godine nije išao nigdje dalje od Berana. Istina je da je tu stekao mnoga poznanstava. Onako agilan i u stalnoj „borbenoj gotovosti”, s gojzericama na nogama i ruksakom na leđima, djelovao je uvijek spremno za akciju. Mnogi su povjerovali u njegove priče da će pored starog hotela izgraditi još čitav kompleks novih, žičare, uspinjače i sve što uz to ide.

SUDSKI POSTUPAK: Tek kada se krajem prošle godine izgubio, iznenada kao što je i došao, počele su da kruže priče kako se on, navodno, od nekoga krio u Crnoj Gori. Pričalo se i da je u Beranama boravio ilegalno, i kako je trebalo da bude protjeran, ali da je uslijedila intervencija s visokih adresa „da se ne dira, jer je u pitanju investitor”.

Prodavac hotela Radomir Raičević danas tvrdi da mu ovaj „strateški investitor”, osim kapare, nije dao novac, i zato vodi sudski postupak za poništenje kupoprodajnog ugovora. Budući da je sudski postupak pri kraju i ne želeći da bilo šta prejudicira, on za Monitor samo kaže da želi natrag svoju imovinu.

„Ne zanima me ko je, šta je, i čime se bavi. Ne zanima me gdje je sada. To su pitanja i posao za nekog drugog. Kupoprodajni ugovor je nevažeći jer nije ispoštovan. Tu su svi papiri. Ne dam svoju imovinu. Želio sam da neko to razvije, i da nešto od toga napravi. Učinilo mi se da je on taj koji to može. Sada se osjećam prevareno. Nadam se da će i sud to utvrditi”, kaže Raičević.

On se prisjeća kako se upoznao s Nikolajem, i šta je prethodilo prodaji hotela Jelovica.

„Najprije je došao u Srbiju s namjerom da kupi Rekreaturs, s dvadesetak hotela, vrijednosti nekoliko stotina miliona. Tada je ministar za kapitalne investicije bio Velja Ilić. Meni ga je doveo zemljak Tihomir Petrić. Ugovorili smo posao vrijedan tri do četiri miliona eura. Primio sam ga u kuću. Dao mu vozača. I na kraju mu samo uz kaparu, na povjerenje, dok on navodno ne prebaci novac, omogućio da prevede imovinu na sebe. Ja sam mu lično osnovao preduzeće u Podgorici, Jelovica banja. Sve bi bilo u redu da sam dobio ostatak novca, ali nijesam nikada”, priča Raičević.

Danas za Nikolajem tragaju i desetine drugih prevarenih Beranaca, koji su u poslovanju s njim ostali kratkih rukava. Dok je on ko zna gdje, dobavljači dolaze po svoju imovinu, i iz hotela čupaju što mogu, od kamina do drvne građe.

Zanimljivo je da se država još nije umiješala u čitav slučaj, iako ima elemenata i razloga da se preispita poslovanje ovog Rusa u Crnoj Gori. Ako nema nikakvog razloga za sumnje, zašto se Nikolaj jednostavno ne pojavi i riješi sve kontroverze koje su se vezale za njegovo ime, i sve nesuglasice, počevši od prodavca hotela, do drugih brojnih privatnih preduzetnika koji su hotel na riječ opremali. Ova ruska bajka mogla bi da ima neveseo kraj, s podužim lancem uvezanih u kupoprodajni posao.

Obrni okreni, ruski investitori u Beranama, uprkos očekivanjima, nijesu nadomjestili beransko hotelsko-turističko preduzeće koje su prije toga privatizovali i rasturili domaći igrači i njihovi visoki pomagači. Veliki planovi za turističku valorizaciju planina na sjeveru, posebno regiona Bjelasice, ostali su mrtvo slovo na papiru.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo