Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Atomski Jadran

Objavljeno prije

na

,,Vrijeme nuklearnih elektrana tek dolazi, jer će se povećavati potrebe za energijom, kao i njena cijena. Termoelektrane su stare i one će se zatvarati, a obnovljivi izvori energije neće biti dovoljni”, kaže predsjednik Hrvatskog nuklearnog društva Damir Subašić.

Isti je stav albanskog eksperta Perparim Fuge, koji je sada u Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA), sa sjedištem u Beču. On kaže da konačno treba shvatiti da je atomska energija na početku trećeg milenijuma nezamjenljiva alternativa.

„Za 20-30 godina ona će biti prihvaćena u mnogim zemljama u kojima trenutno nema nuklearki. Čak i one zemlje koje danas imaju dovoljno nafte, počele su da uviđaju prednosti atomske energije za svoje ekonomije”, dodaje on.

PLANOVI: Poslije 20 godina zabrane, koja je uslijedila nakon izjašnjavanja na referendumu, godinu dana iza tragedije u Černobilju, Italija se vraća proizvodnji nuklearne energije. Programom Vlade premijera Silvija Berluskonija predviđa se izgradnja čak 11 nuklearki, od kojih će većina biti na jadranskoj obali!

Od prošle godine ni u Hrvatskoj nema moratorijuma na izgradnju nuklearki. Takva mogućnost dopuštena je Strategijom energetskog razvoja te zemlje, o kojoj će se naredne godine odlučivati u hrvatskom parlamentu. Od 20 potencijalnih lokacija za gradnju atomskih centrala, čak njih sedam ucrtano je na obali Jadrana – dvije na šibenskom, jedna na zadarskom području, te po dvije na obali Istre i Kvarnera.

Čini se da se najdalje s realizacijom ovakvih planova odmaklo u Albaniji. Vlada premijera Salji Beriše donijela je sve neophodne uredbe kojima se to predviđa, a u januaru ove godine osnovala je i Nacionalnu agenciju za atomsku energiju. Ta institucija, koja će biti direktno potčinjena predsjedniku Vlade, treba da pripremi svu infrastrukturu za gradnju nuklearne centrale u Albaniji.

Funkcioneri Vlade u Tirani, nakon oštrih kritika javnosti, više ne pominju gradnju nuklearke na obali Skadarskog jezera. Sada se navodi da bi ona mogla biti na obali Jadranskog ili Jonskog mora. Ističe se tek da će ona proizvoditi 1200-1500 megavata električne energije, te da će koštati oko četiri milijarde dolara.

Albanski zvaničnici tvrde da su načelni razgovori o tome već vođeni s Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD).

GREŠKA: Ali, mnogo je otvorenih pitanja u vezi s ovim planovima i projektima. Osim Italije, nijedna zemlja nema dovoljno kadrova koji bi rukovodili nuklearnim programima, a još manje sredstava za takve megalomanske projekte, iako se novac za to lako pribavlja. Jer, u tom se sektoru vrte na desetine milijardi eura najmoćnijih ljudi na svijetu, među kojima je i engleska kraljica.

Otkad u SAD-u država ne subvencionira kapital, nuklearna proizvodnja energije ostaje najveći financijski rizik, tvrdi finansijska analitička kuća Standard & Poors. To je razlog da se nuklearke u SAD-u više ne grade. A tamo ih ima 110, ili četvrtina od ukupnog broja na svijetu. U Evropi ih je u pogonu 196.

Hrvatski nuklearni fizičar Ivo Derado smatra da Hrvatska nipošto ne bi smjela da gradi nuklearke. „U slučaju velike nesreće to bi bio kraj naše lijepe domovine. Zašto riskirati ako se i bez takvih objekata može riješiti problem energije”, ističe on.

To, naravno, znači da bi svaka eventualna havarija u nekoj od planiranih nuklearki u susjedstvu bila pogubna i za Crnu Goru!

Na opasnost od nuklearki hrvatsku je javnost ovih dana upozorio poznati američki fizičar Ernest Sternglas. On je rekao da bi izgradnja nuklearki na Jadranu bila velika, nepopravljiva greška. UPOZORENJA: „Ne samo da bi ste ugrozili zdravlje ovdašnjeg stanovništva, posebno djece, nego bi ste kontaminirali ostrva, kao i morsku vodu, te kompletan živi svijet u moru. Računajte da bi se to katastrofalno dugoročno odrazilo i na ribarstvo. Turizam da i ne spominjemo. Uvjeravaće vas, kao i svuda, da je ta tehnologija bezopasna. U početku možda i da. Ali, već nakon nekoliko godina, popuste oklopi, zaštita, metale nagrize korozija i započne tiho, nevidljivo curenje radioaktivnog materijala. Posljedice se spoznaju tek kada postane prekasno, kad se zbog niskih, ali dugotrajnih radijacija od nuklearnog reaktora počne prerano umirati, rađati mrtva ili osakaćena djeca, poraste broj oboljelih od leukemije, raka, dijabetesa, srca. Zato se morate oduprijeti takvom suicidnom projektu!”, istakao je ovaj naučnik!

Mnogi stručnjaci ukazuju i na činjenicu da su u ovom regionu česti tektonski poremećaji, što povećava rizik od izgradnje nuklearki.

Inače, svoje protivljenje atomskim centralama u regionu izrazio je i generalni sekretar Vijeća za regionalnu saradnju Hidajet-Hido Biščević. „Ja nijesam ekspert za atomske centrale, ali bih rekao da u ovim uslovima kada nijesmo iskoristili velike energetske mogućnosti regiona, bolje je da to učinimo nego da gradimo atomske centrale”, rekao je on.

Evropa i nuklearna energija

Svijet i Evropa ponovo se vraćaju atomskoj energiji, naročito nakon katastrofe u Meksičkom zalivu. Tako se danas u svijetu gradi 30, a u Evropi 16 nuklearki. Do 2020. godine na starom kontinentu planirano je još 15 do 20 novih atomskih elektrana, što znači da bi struja dobijena iz tih izvora pokrivala oko 40 odsto potreba evropskih zemalja za energijom. Plan je takođe da se trećina energije za deset godina dobija iz obnovljivih izvora.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo