Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ISTRAŽIVANJE: I dalje nevidljivi

Objavljeno prije

na

Izuzev nekolicine visoko obrazovanih Roma, Egipćana i Aškalija većina pripadnika tih manjina u Crnoj Gori nema zapošljenje. Oni koji ga imaju najčešće rade poslove koje niko drugi ne želi – teške fizičke poslove ili poslove održavanja gradske čistoće. Broj Roma, Egipćana i Aškalija koji su u stalnom radnom odnosu neznatan je. To potvrđuje dostupna statistika, stručnjaci koji se tim problemom bave, i predstavnici Roma, Egipćana i Aškalija iz civilnog sektora.
BROJKE: U nedostatku zvaničnih podataka, svi dokumenti koji govore o položaju Roma i Egipćana u Crnoj Gori navode istraživanje UNDP i ISSP iz 2003. godine, prema kojem je stopa nezapošljenosti među tom populacijom – čak 43,3 odsto. ,,To je tri puta više u odnosu na ukupnu nezaposlenost u Crnoj Gori”, komentariše Vesna Simović asistentica na predmetu Radno pravo na Pravnom fakultetu u Podgorici. Radnu aktivnost tada je prijavilo tek 10,8 odsto Roma, Egipćana i Aškalija. Iako zvanični podaci kažu da je Roma, Egipćana i Aškalija u Crnoj Gori oko tri hiljade, nezvanično se procjenjuje da ih je mnogo više – od 11 do 20 hiljada. Prošle je godine državni Zavod za statistiku Monstat počeo sa projektom izrade baze podataka o Romima, Egipćanima i Aškalijama u Crnoj Gori. Podaci Monstata kažu da je 71 odsto muškog dijela te populacije ,,aktivno’’, dok je 70 odsto žena ,,izdržavano’’. Ti podaci, međutim, ne mogu se uzeti u obzir kad je riječ o zapošljavanju Roma, s obzirom da Zavod pod ,,aktivnim’’ podrazumijeva i one koji aktivno traže zaposlenje, te one koji primaju neke oblike socijalnih davanja. Bez obzira na značajan pad nezaposlenosti, konstatuje se u zvaničnim dokumentima, koji je u Crnoj Gori zabilježen tokom posljednjih godina, kod ovih zajednica nije evidentiran nikakav napredak. ,,Romi i Egipćani uglavnom rade u komunalnom sektoru, održavaju higijenu, sakupljaju sekundarne sirovine i obavljaju teške fizičke poslove. Radi se o slabo plaćenim poslovima koje drugi obično izbjegavaju, što dodatno afirmiše predrasude’’, kaže Aleksandar Saša Zeković iz Fonda za stipendiranje Roma. Nepotpuni podaci Uprave za kadrove pokazuju da Roma, Egipćana i Aškalija nema zaposlenih u državnoj upravi. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore Romi, Egipćani i Aškalije, pored lica sa invaliditetom, spadaju u dvije najugroženije kategorije teže zapošljivih lica. Prema istraživanju Zavoda i Fonda za stipendiranje Roma, iz 2007. godine, najveća stopa nezapošljenosti je u starosnoj grupi od 15 do 24 godine i iznosi 59 odsto kao i kod onih preko 55 godina – 58 odsto. Isti podaci kažu da oko 60 odsto domicilnih Roma nikada nije radilo, te da je oko 56 odsto Roma, evidentiranih na tržištu rada, bez ikakve školske spreme.

STANDARDI I DOMAĆI PROPISI: Više međunarodnih dokumenata na posredan način tretira zapošljavanje Roma, kroz propisivanje odredbi koje se odnose na zabranu diskriminacije po osnovu rase, nacionalne i etničke pripadnosti, te mogućnost afirmativne akcije. Izuzev Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te Konvencije MOR-a br. 111 o zabrani diskriminacije u oblasti zapošljavanja, tu su i akti Savjeta Evrope i Evropske unije, među kojima je i Direktiva Evropske unije 2000/43/EC- o sprovođenju ravnopravnog tretmana pojedinaca bez obzira na rasnu i etničku pripadnost. Vesna Simović podsjeća da su međunarodni pravni standardi dijelom inkorporirani u crnogorski pravni sistem, pa su zabrana diskriminacije i princip jednakosti šansi i postupanja sadržani u Ustavu Crne Gore, kao i u propisima koji se odnose na zapošljavanje. Mogućnost afirmativne akcije predviđaju Zakon o manjinama i novi Zakon o zabrani diskriminacije. Problem je, objašnjava ona,  što domaći propisine konkretizuju te odredbe kada su u pitanju manjine. ,,Ne postoji usaglašenost ostalih propisa koji se odnose na oblast zapošljavanja i rada, obzirom da u njima nijesu posebno naglašene mjere afirmativne akcije u odnosu na pripadnike nacionalnih manjina. Izmjena pomenutih propisa u ovom dijelu je preduslov za punu pravnu zaštitu i poboljšanje ukupnog položaja te populacije u Crnoj Gori”, komentariše Vesna Simović.

DISKRIMINACIJA I OBRAZOVANJE: I Ivana Jelić, profesorica Pravnog fakulteta u Podgorici napominje da je ,,potrebno ustanoviti jasne mjere afirmativne akcije’’ kada je u pitanju zapošljavanje Roma, Egipćana i Aškalija. ,,Dobro bi bilo, u tom smislu, propisati da određene poslove ekskluzivno mogu obavljati pripadnici Roma, Egipćana i Aškalija, i da to budu zanimanja koja proizilaze iz njihove tradicije, što ne smije uticati na njihovo ravnopravno uključivanje i u ostale poslove’’. Profesorica Jelić podsjeća na primjer Švedske gdje je zakonom određeno da pripadnici samijske etničke manjine imaju ekskluzivno pravo uzgoja irvasa. U Crnoj Gori takvih i sličnih zakonskih odredbi nema. Do prije pet godina, kada se Crna Gora kao jedna od zemalja učesnica regionalne konferencije Romi u proširenoj Evropi, izazovi za budućnost obavezala da će raditi na projektima za poboljšanje statusa Roma, Egipćana i Aškalija poput Dekade za uključenje Roma, 2005- 2015, nije bilo ni pojedinačnih projekata od strane države usmjerenih na poboljšanje statusa Roma, odnosno njihovo zapošljavanje. Od tada je Zavod za zapošljavanje realizovao nekoliko projekata kojima se pokušala povećati stopa zaposlenosti Roma, Egipćana i Aškalija, a koji se baziraju na Strategiji za poboljšanje položaja RAE populacije u Crnoj Gori 2008-2012, koja je zvanična politika Vlade Crne Gore prema tim manjinama. Ivana Jelić podsjeća da je Vlada za period od 2007. do 2011. godine usvojila i Nacionalnu strategiju zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa, čiji je jedan od ciljeva prevencija socijalne isključenosti pripadnika određenih etničkih i manjinskih grupa. Ta strategija kao jednu od mjera predviđa stimulisanje ove populacije na učešće u mjerama aktivne politike zapošljavanja. ,,Ali ciljevima nije predviđeno ravnomjerno zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina’’, komentariše profesorica Jelić. Projektima Zavoda za zapošljavanje, objašnjavaju u Zavodu i Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, zaposleno je 19 pripadnika Roma, Egipćana i Aškalija, dok je nešto veći broj bio angažovan na sezonskim, javnim radovima. Takođe, veći broj njih prekvalifikovani su u zanimanja koja se traže na tržištu. Opet, riječ je najčešće o neatraktivnim, slabije plaćenim poslovima. Ovi projekti potvrdili su ono što se već znalo: da su najveće prepreke zapošljavanja Roma nedovoljno obrazovanje, što opet proizilazi iz njihovog lošeg ekonomskog položaja, kulturnih specifičnosti ali i diskriminacija. I skorašnji Nacionalni izvještaj o razvoju po mjeri čovjeka, koje su uradili UNDP i Institut za strateške studije i prognoze pokazao je da Romi, Egipćani i Aškalije spadaju u pet najugroženijih, hronično siromašnih, grupa. U nekim slučajevima pokazalo se, međutim, da je diskriminacija mnogo veći problem u odnosu na nedovoljne kvalifikacije i siromaštvo. Tako je, recimo, projektom Zavoda za zapošljavanje koji je finansirao UNDP, nekoliko Roma i Egipćana dobilo grantove kako bi razvili sopstveni biznis. Desilo se međutim da je jedan od njih, koji je otvorio frizerski salon u Beranama, nakon samo pola godine morao prekinuti posao jer ,,niko nije želio da se šiša u tom salonu’’. Iz Zavoda su konstatovali da je frizeraj u potpunosti opremljen da pruža kvalitetne usluge. ,,Iako se radi na stručnom osposobljavanju Roma prilike za njihovo zapošljavanje, zbog diskriminatornog odnosa poslodavaca, su, još uvijek minimalne’’, komentariše Aleksandar Zeković. On podsjeća da su NVO registrovale više slučajava u kojima su poslodavci i građani odbili usluge Roma i Egipćana koja su završila obuku kroz programe Zavoda. Iz Fonda su i ranije upozoravali da poslodavci ne žele da zaposle Rome, Egipćane i Aškalije uz obrazloženje ,,da će izgubiti mušterije’’. Zoran Jelić, direktor Zavoda za zapošljavanje kao primjer da se stvari mijenjaju na bolje ističe anketu Zavoda koja je pokazala da je nešto oko hiljadu i po poslodavaca zainteresovano da zaposli Rome. Sokolj Beganaj iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava, inače prvi Rom zaposlen u državnoj upravi, nije optimista. On smatra da je anketa jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo. Beganaj smatra da država pomaže visoko obrazovane Rome da dođu do zapošljenja, ali da situacija sa ostalima nije tako dobra.

NEVIDLJIVI BEZ JAKE DRŽAVNE AKCIJE: Isen Gaši, predsjednik Romskog savjeta Crne Gore napominje da su izuzev nedovoljnog obrazovanja i diskriminacije česta realna prepreka zapošljavanju Roma -nedostatak ličnih dokumenta. ,,Kroz konkretne projekte posljednjih godina zapošljeno je 50 Roma, Egipćana i Aškalija’’, kaže on za Monitor. ,,Bilo bi ih zapošljeno bar još 150 da su imali lična dokumenta’’, kaže Gaši. Romski savjet ovih je dana od države dobio novac za projekat kojim se planira pomoć Romima i Egipćanima kako bi došli do potrebnih dokumenata. ,,Socijalna isključenost i ugroženost Roma, Aškalija i Egipćana, te njihovo siromaštvo i neobrazovanje, jasno govore da Crna Gora, kao i mnoge države regiona, ali i cijele Evrope, ima problem’’, ocjenjuje Ivana Jelić. ,,Radi se o često diskriminisanoj populaciji, čije se osobine i status pežorativno spominju, a ugrožavanje njihovih osnovnih ljudskih prava i sloboda je fakat, koji nažalost mnogi ne vide kao kršenje prava’’, kaže ona. Stručnjaci i predstavnici civilnog sektora saglasni su: pomaci su napravljeni, ali bez usaglašavanja i konkretizovanja propisa, te konkretnih mjera afirmativne akcije koje bi bile usmjerene da Rome, Egipćane i Aškalije dovedu u ravnopravan položaj kad je u pitanju zapošljavanje – oni će i dalje ostati nevidljivi na tržištu rada.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Biljana ALKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PO MILOSTI SPC-a: Ordenje za zaslužne političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ordeni SPC-a na grudima političara svjedoče o prevrtljivosti politike i promjenama težnji i interesa. I o kontinuitetu bliskosti SPC-a sa politikom

 

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uručio je, protekle sedmice, na Miholjskoj prevlaci kod Tivta Orden prvog stepena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca direktoru i predsednik odbora direktora Elektroprivrede – Nikoli Rovčaninu i Milutinu Đukanoviću, kao i predsjedniku i članici borda Rudnika uglja Dušanu Janjuševiću i Slavici Batinić.

Ordeni su dodijeljeni „za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno za nesebičnu pomoć Manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci”. Rovčanin i Janjušević su funkcioneri Demokrata, a Đukanović Demokratskog fronta.

Opozicija je reagovala i optužila funkcionere vladajućih partija da su dobili ordenje za uništavanje državne energetske kompanije. Mimo politike, primjetno je da je EPCG od preuzimanja kompanije od strane nove vlasti ukinula neka sponzorstva za sportske saveze, muzičke i kulturne manifestacije. S druge strane, crkvi se sve češće izlazi u susret sa donacijama. Tokom ove godine EPCG je donirala novac za izgradnju skulpture Svetog Save u Goliji (5.000 eura), obnovu hrama u selu Muževice (3.000 eur), renoviranje i adaptaciju prostorija Parohijskog doma u Toploj (5.000 eura), održavanje i tekuće potrebe za Hram Sv. Dimitrija u Kolašinu (3.000 eura), kupovinu zemljišta zbog ,,nastavka aktivnosti“ za izgradnju Sabornog hrama na Žabljaku (10.000 eura).

I tokom prošle godine, EPCG je pomagao brojnim crkvama i manastirima po Crnoj Gori. Kako piše Pobjeda nova donatorska strategija izlazi u susret i  organizacijama bliskim crkvi: Institutu za srpsku kulturu, Klubu dobrovoljnih davalaca krvi Sveti Sava Nikšić, Matici srpskoj, NVO Miholjski zbor Pljevlja, Časopis za književnost, istoriju i kulturu Glas Holmij iz Kolašina, Udruženju srpskih epskih pjesnika Crne Gore Radovan Bećirović Trebješki, Bratstvu pravoslavne omladine Sveti Pantelejmon Tivat…

Pomoć SPC-u i od strane bivše vlasti nije bila neuobičajena, kada je to trebalo. To pokazuje i slučaj funkcionera DPS-a Predraga Boškovića. Obavljajući jednu od brojnih funkcija, Bošković je dok je bio predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja pomogao izgradnju pravoslavnog hrama u Pljevljima. I za to je od SPC-a dobio Orden Svetog Save.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo