Država obećava UNESCO-u da će plaža u Baošićima biti vraćena u prvobitno stanje, a to se i pored sudskih odluka ne dešava. U pozadini, uz nove dozvole, radovi na megahotelu se privode kraju. Jedino što je izvjesno je da će vlasnik Carina Čedo Popović tužiti iste one koji su mu izdali dozvole zbog izmakle dobiti i dovođenja u zabludu

Rok o vraćanju plaže u Baošićima, koju je nasula kompanija Carine koja gradi megahotel u ovom malom primorskom mjestu, istekao je 17. jula i nije ispoštovan. Preko 8.000 kvadrata nasute plaže sada služi kao parking, a po najavama iz kompanije trebalo je već da primi prve turiste u jednom od najvećih hotela na našoj obali, na kojem se izvode završni radovi.

Carine su, zahvaljujući državnim i lokalnim vlastima, dobile skoro sve dozvole i nesmetano gradile hotel i nasipali plažu. Dio javnosti je oštro reagovao zbog devastacije obale i hotela koji se baš i ne uklapa u zaštićeni predio pod UNESCO zaštitom. Hotel bi, kako je najavljivao vlasnik Carina Čedomir Popović i bio otvoren tokom ove sezone, da se nije umješala Uprava za zaštitu kulturnih dobara.

Uprava je u maju dala kompaniji Carine rok od dva mjeseca da se plaža vrati u prvobitno stanje. Kompanija je tražila odlaganje ove odluke, a Upravni sud je to odbio. Nakon toga i Vrhovni sud donosi odluku kojom se odbija žalba Carina o odlaganju vraćanja plaže u prvobitno stanje i potvrđuje odluka Upravnog suda.

Kako Carine plažu u propisanom roku nijesu vratile kao što je bila,  Uprava za zaštitu kulturnih dobara im je izrekla maksimalnu kaznu od 5.000 eura, uz najavu da će država vratiti plažu u prvobitno stanje.

Država, tačnije većina institucija, je do sada dala sve od sebe da se hotel i plaža završe.

Početkom godine Sekretarijat za urbanizam Opštine Herceg Novi izdao je dozvolu koja je omogućila devastaciju mora i obale u Baošićima, a u februaru ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović je na sjednici nacionalne Komisije za UNESCO saopštio da je od „nadležne inspekcije tražio da se provjeri građevinska dozvola”, te da je „utvrđeno da je ona ispravna”. Saglasnost je dobijena i od Agencije za zaštitu prirode Crne Gore (EPA), koja je ocijenila da za enormno proširenje nije potrebno izraditi Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu.

„Kompanija Carine, radove na uređenju kupališta u Baošićima izvodila je isključivo na osnovu građevinske dozvole Sekretarijata za urbanizam i građevinsku inspekciju Opštine Herceg Novi i kategorično tvrdimo da nijedna aktivnost nije preduzeta mimo pomenute dozvole, što je potvrđeno zapisnicima nadležne građevinske inspekcije“, kazali su za  Carina.

Slično je i sa hotelom, koji je skoro završen iako je Urbanističko- građevinska inspekcija još u oktobru 2024. donijela rješenje o zabrani gradnje na više parcela na kojima se prostiru objekti hotela. Zabrana gradnje, odluke inspekcije, pa ukidanje istih od strane Radunovićevog ministarstva, ono su što je pratilo sagu o izgradnji hotela u Baošićima.

I pored skandala u javnosti oko plaže i hotela, Opština Herceg Novi, na čijem čelu je Stevan Katić, donijela je odluku kojom se kompaniji Carine omogućava izbođenje radova na hotelu i tokom turističke sezone. Kako je od 15. juna do 15. septembra na snazi Odluka o zabrani izvođenja građevinskih radova u ljetnjem periodu u prvoj zoni – 300 metara vazdušne linije od obale, ovakva odluka se može donijeti samo za projekte od značaja za Opštinu i državu. Tako je nastavak gradnje hotela u Baošićima rangiran kao završetak radova na školi, vrtiću i vodovodnoj mreži u Opštini Herceg Novi.

Da Popović ima dobre konekcije sa vlastima bilo je jasno i kada je u Skupštini Crne Gore tokom rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, poslanica Demokrata Zdenka Popović uputila javni apel Upravi za zaštitu kulrutnih dobara da ne obilaze objekte sa građevinskom dozvolom u završnoj fazi izgradnje i da im ne prijete zaustavljanjem projekta.

Ipak, krajem marta policija je uhapsila  Popovića i sekretara za urbanizam Opštine Herceg Novi Vladislava Velaša zbog sumnji u nelegalnu gradnju i zloupotrebu složbenog položaja, dok je podnijeta i krivična prijava protiv Carina. Iz Uprave policije su nakon hapšenja saopštili da sumnjaju da je Popović gradio rizorte u Kumboru, Đenovićima i Baošićima, i uređivao tamošnju plažu, suprotno zabrani građenja i bez potrebne propisane tehničke dokumentacije, dok su na više objekata prekoračeni dozvoljeni gabariti i spratnost. Popović je bio u pritvoru do kraja aprila, a Velaš je nakon saslušanja pušten da se brani sa slobode. Sredinom juna Velaš je izabran za potpredsjednika Opštine Herceg Novi.

U međuvremenu, uključio se i premijer Milojko Spajić, koji je i predsjednik Nacionalne komisije za UNESCO, naloživši da se podnesu krivične prijave zbog radova u Baošićima. Spajić je upozorio da se nasipanje mora u Baošićima mora pod hitno zaustaviti, jer veoma negativno utiče na očuvanje statusa dijela Bokokotorskog zaliva na listi svjetske prirodne i kulturne baštine pod patronatom UNESCO-a.

A UNESCO je problem Baošića uvrstio u svoj dokumenat pred  48. sjednicu Komiteta za svjetsku baštinu. „Kao odgovor na informacije trećih strana dostavljene 27. februara 2026. godine o neovlašćenim aktivnostima u Baošićima (katastarske parcele 771, 772, 773/1 i 774 KO), država članica je obavijestila Centar za svjetsku baštinu da je donijeta formalna odluka o obustavi radova i vraćanju lokaliteta u prethodno stanje. Pokrenuti su pravni mehanizmi radi ublažavanja mogućih negativnih uticaja na izuzetnu univerzalnu vrijednost (OUV) dobra“, navodi se u Nacrtu izvještaja UNESCO-a. Radilo se o odgovoru i obećanju Crne Gore koje za sada nije ispunjeno.

Iz kompanije Carine u žalbama sudovima navode „izmaklu korist i štetu mjerenu iznosom koji prelazi sedam miliona eura, ne računajući reputacionu štetu i negativne posljedice po turoperatore, turiste, zaposlene i javni interes“.

Vlasnik Carina Popović je nakon odluke Upravnog i Vrhovnog suda izjavio da poštuju odluke sudova, te da će iscrpiti sve domaće sudske instance, a nakon toga pravdu potražiti i kod međunarodnih sudova.

Advokat Veselin Radulović je podnio krivičnu prijavu SDT-u u kojoj se detaljno problematizuje postupanje državnih i lokalnih institucija u slučaju gradnje hotelskog kompleksa kompanije Carine u Baošićima. U prijavi se tvrdi da su postojali politički i institucionalni pritisci na nadležne organe sa ciljem da se investitoru omogući nastavak radova uprkos brojnim upozorenjima, zabranama i činjenici da se zahvat izvodi unutar zaštićenog područja UNESCO baštine.

Prijavom su, pored ostalih, obuhvaćeni funkcioneri Demokratske Crne Gore, predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, poslanica Zdenka Popović, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović, nekadašnji vršilac dužnosti glavnog državnog arhitekte Siniša Minić i više za sada nepoznatih službenika i funkcionera lokalne i državne uprave.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo je predmet povodom gradnje hotelskog kompleksa i nasipanja plaže u Baošićima. Od Uprave za zaštitu kulturnih dobara zatražilo je kompletnu dokumentaciju o inspekcijskim nadzorima, utvrđenim nepravilnostima i preduzetim mjerama. Tužilaštvo provjerava navode iz podnijete krivične prijave o mogućim političkim i partijskim pritiscima radi nepostupanja nadležnih organa po zakonu.

Očigledno postupanje državnih organa po nekim drugim pravilima dovelo je do pat pozicije u kojoj država obećava UNESCO da će plaža biti vraćena u prvobitno stanje, a to se i pored sudskih odluka ne dešava. A u pozadini, uz nove dozvole, radovi na megahotelu se privode kraju. Jedino što je izvjesno je da će Popović tužiti iste one koji su mu izdali dozvole zbog izmakle dobiti i dovođenja u zabludu.

Predrag NIKOLIĆ

Ekspanzija takozvanih „mix use resorta“ na obalama Crnogorskog primorja je rezultat državne politike razvoja turizma i planiranja prostora. Od obnove nezavisnosti Crne Gore napušten je koncept po kojemu je hotel bio osnovni sadržaj uz more jer stvara turističku vrijednost, zapošljava i puni državni budžet. Na snazi je model luksuznih rizorta sa velikim brojem privatnih rezidencija gdje prihod od prodaje postaje najvažniji dio poslovanja

Kompanija STORY Hospitality iz Abu Dabija nedavno je objavila  potpisivanje ugovora o partnerstvu u izgradnji luksuznog projekta STORY Budva Riviera, na lokaciji iznad turističkog naselja Pržno, u opštini Budva. Na stranici Journal des Palaces, francuskog medija koji donosi novosti iz hotelske industrije, navodi se da se radi o izuzetnom  kompleksu sa pogledom na Jadransko more, u prirodnoj eleganciji crnogorskog Miločerskog parka i blizini kultnog ostrva Sveti Stefan. Otvaranje kompleksa STORY Budva Riviera planirano je za kraj 2029. godine, četiri godine od početka građevinskih radova.

Najavljeno naselje koje će se uskoro nadviti nad uvalom Pržno i trajno promijeniti poznati pejzaž, sadrži oko 200 apartmana, uključujući studije, jednosobne, dvosobne i trosobne stanove, sa ograničenim brojem luksuznih penthausa, „koji će postati ključni dodatak luksuznom stambenom i ugostiteljskom tržištu na Jadranu“, navodi se na sajtu kompanije STORY. Ovo klasično stambeno naselje u zaleđu Pržna predstavlja drugi STORY projekat brendiranih rezidencija u svijetu, nakon debija u Egiptu.

Pripreme za gradnju stanova iznad malog turističkog mjesta obavljene su mnogo ranije, kada su odbornici vladajuće većine DPSSDP u budvanskom parlamentu 2009. godine usvojili DUP Pržno-Podličak kojim je izvršen urbicid nekadašnjeg ribarskog naselja. Brojne parcele u svojini mještana, placevi, naslijeđena imanja, maslinjaci i vrtovi, pa čak i oštro stijenje iznad mora, postale su građevinske zone sa ucrtanim gabaritnim objektima.

Jedan od takvih je i monstruozni kompleks sa 200 stanova za tržište u selu Podličak, kojim će operativno rukovoditi međunarodni brend STORY.

Nedavno je javnosti predstavljen i ekskluzivni projekat Nammos Resort Montenegro kao rezultat partnerstva brenda Nammos iza kojeg stoji biznismen Petros Statis i investitora kompanije Smokva Bay, o izgradnji hotelsko-apartmanskog resorta na lokaciji Smokvice u Reževićima, na površini koja zauzima oko 20 hektara zemljišta neposredno uz more.

Na lokaciji se planira gradnja velikog broja lusuznih vila i stambenih jedinica sa svega 47 hotelskih soba.

Kada se ovim projektima kojima se hektari neizgrađenog područja Paštrovića urbanizuju izgradnjom stanova i vila za prodaju, dodaju planovi o izgradnji ogromnog turističkog naselja Skočiđevojka, sa oko 150 komercijalnih jedinica uz 35 hotelskih soba, izgledno je da će ovaj dio budvanske rivijere postati gusto naseljena stambena zona, sa veoma malim brojem hotelskih kapaciteta. Priča o STORY, Nammos ili TN Skočiđevojka rezidencijama nije izolovan slučaj. To su simboli nove politike gradnje uz more i priča o tome kako se mijenja najvredniji prostor Crne Gore.

Ekspanzija takozvanih „mix use resorta“ na obalama Crnogorskog primorja ne treba nikoga da čudi. To su efekti državne politike razvoja turizma i planiranja prostora. Od obnavljanja nezavisnosti Crne Gore, napušten je  koncept koji je postojao u Regionalnom planu Južni Jadran i svim kasnijim planskim dokumentima po kojemu je hotel bio osnovni sadržaj uz more jer stvara turističku vrijednost, zapošljava i puni državni budžet. Sada je na snazi model luksuznih rizorta sa velikim brojem privatnih rezidencija gdje prihod od prodaje postaje najvažniji dio poslovanja.

U periodu od 2006 do 2015. godine pojavljuju se prvi veliki projekti koji uvode model luksuznih rezidencija uz hotele na tivatskoj i hercegnovskoj rivijeri.

Kompleksi Porto Montenegro, Portonovi, Luštica Bay, predstalvjeni su kao utemeljivači razvoja visokog turizma. Međutim, svaki od ovih resorta pored manjeg hotela uključuje daleko veći broj rezidencijalnih jedinica za prodaju. Kompleks Luštica Bay izgradiće oko 1.500 stanova u nizu novih sela i gradova pored mora, na 7 miliona kvadrata državnog zemljišta datog pod zakup na 99 godina.

Porto Montenegro i Luštica Bay postali su nova naselja na primorju koja mijenjaju postojeću geografiju, sa potrebom da se uvrste u spisak gradova ili naselja Crne Gore.

Izgradnja mješovitih resorta postao je dominantan model razvoja koji se širi duž Crnogorskog primorja. Talas takvih investiicja zapljusnuo je i ulcinjsku rivijeru. Kompleks Porta Rai Hotels&Residences na Velikoj plaži nudi više od 600 apartmana na tržištu nekretnina. U fazi izgradnje je i kompleks Otrant Reef mješovite namjene i drugi projekti u najavi.

Jedan od većih planiranih turističko-rezidencijalnih projekata mješovite namjene na crnogorskoj obali biće luksuzni kompleks Bigova Bay, lociran na poluostrvu Trašte, na prostoru od nekih 120 hektara. Za gradnju ovog kompleksa Vlada Crne Gore dala je saglasnost u maju prošle godine. Investicija se procjenjuje na oko 400 miliona eura, a podrazumijeva gradnju hotela, privatnih vila i stambenih zgrada. Ukupno 700 jedinica namijenjenih tržištu i 480 kreveta u hotelima.

Drastičan primjer gradnje i prodaje stanova na prvoj liniji uz more predstavlja kompleks Melia izgrađen u Bečićima. Ova nedolična građevina kojom upravlja međunarodni hotelski operater Melia Hotels, a koja je svojim  gabaritima ugrozila čitavo naselje i obalu Bečića, prodaje na tržištu oko 136 „brendiranih“ stanova na samoj obali mora. Raspolaže sa 154 hotelske sobe što je gotovo jednako broju privatnih rezidencija. To pokazuje da prodaja nekretnina predstavlja jedan od ključnih elemenata poslovnog modela a ne sporedna djelatnost. Investitor otvoreno koristi termine privatne rezidencije i privatnu plažu u tom dijelu Bečića.

Istovjetan scenario investicionog ulaganja u izgledu je u TN Slovenska plaža. Postoji opasnost da država dozvoli rušenje jedinog hotelskog kompleksa na rivijeri sa raskošnim parkovima i zelenilom, u zamjenu za gradnju ogromnog broja stanova i dva manja hotela, ukupne izgrađene površine od oko 300.000 kvadrata. Na čemu insistira manjinski akcionar, srbijanska MK Grupa.

Ako se u prvoj liniji uz more umjesto hotela grade turističko-rezidencijalni kompleksi sa stotinama privatnih stanova, postavlja se i pitanje kako se u takvom modelu štiti javni interes i pravo svih građana na korišćenje morskog dobra. Obala se postepeno pretvara u prostor koji je formalno dostupan svima ali ga u praksi dominantno koriste gosti hotela i vlasnici luksuznih nekretnina. Na taj način mali broj privilegovanih može nesmetano koristiti pojas morskog dobra i pristup plažama.

Ovakvi rizorti koji formalno ne mogu imati privatne plaže, stvaraju faktičku ekskluzivnost koroz kontrolu pristupa, sadržaja i preskupog plažnog mobilijara.

Kako se u praksi ostvaruje javni interes i pristup morskom dobru najbolje pokazuje slučaj zakupa hotela Sveti Stefan i Miločer. Tamo se decenijama mještanima zabranjuje pristup plažama i javnim stazama kojima naseljena mjesta gravitiraju. Poznate plaže protivno Zakonu o morskom dobru, zakupac okiva u metalne ograde, čije slike ovih dana obilaze svijet.

Širenje hotelskih kupališta, beach clubova i turističko-rezdencijalnih kompleksa, javni pristup morskom dobru u praksi postaje zanačajno ograničen. Transformacija  najvrednijih djelova obale od prostora namijenjenog razvoju hotelijerstva i elitnog turizma u prostor namijen stanovanju rezultat je promjene razvojne filozofije.

Jedan od glavnih promotera koncepta „mixed use resorta“ bio je Branimir Gvozdenović višegodišnji ministar u resoru prostornog planiranja i turizma.

On je tokom 2014. promovisao novu politiku Vlade i nove modele razvoja turizma kroz potrebu za gradnjom stanova i apartmana na primorju. Govorio je kako nema dovoljno interesovanja stranih investitora za realizaciju klasičnih hotela na ovom području, zato što je rok za povrat investicije veoma dug. On je tada potvrdio da će država izaći u susret potrebama investitora koji grade komercijalne komplekse nizom stimulativnih mjera. Najavio je nova zakonska rješenja koja treba da podrže izgradnju profitabilnih kapaciteta na primorju i uveo nove termine turističke ponude, mix use resorta, ili od svega po malo, te hibridnih hotela koji su u turističkoj terminologiji bili potpuna novost.

Bilo je to i zvanično odustajanje od dotadašnjih ciljeva najvažnije privredne grane u Crnoj Gori, priznanje realnosti u kojoj nema zainteresovanih investitora koji bi gradili hotel klasičnog tipa.

Međutim, postavlja se pitanje da li je tada, prije skoro 20 godina osmišljena nova strategija prilagođavanjem zakonskih rješenja i donošenjem planskih dokumenata u skladu sa potrebama investitora, za današnju privatizaciju obale i ekspanziju komercijalnih projekata na najatraktivnijim djelovima Crnogorskog primorja, iza kojih po pravilu stoji kapital (ne)poznatog porijekla.

Branka PLAMENAC

Crna Gora razmatra usvajanje zakona o zaštiti djece na internetu, odnosno zabrane korišćenja društvenih mreža u zavisnosti od uzrasta. Iako ima onih koji pozdravljaju ovu inciijativu, relevantne međunarodne organizacije za zaštitu prava djece ukazuju da zabrane nijesu rješenje

Djeca u Crnoj Gori mlađa od 13 godina neće moći da koriste digitalne platforme, a tinejdžeri od 13 do 16 godina samo  uz saglasnost roditelja, predviđa Predlog zakona o zaštiti djece u digitalnom prostoru, koji je u skupštinsku proceduru sredinom prošlog mjeseca predala poslanica Socijalističke narodne partije (SNP) Slađana Kaluđerović.

Predviđene su i velike kazne, do 40.000 eura, za digitalne platforme koje ne budu poštovale ovaj zakon.

U obrazloženju zakona Kaluđerović je kazala da djeca u Crnoj Gori sve ranije koriste internet i društvene mreže, a istovremeno su sve izloženija digitalnom nasilju, štetnim sadržajima i manipulativnim materijalima koje proizvodi vještačka inteligencija. Pozvala se na podatke koji govore da  73 odsto djece uzrasta od devet do 15 godina ima profil na društvenim mrežama, 41 odsto je vidjelo uznemirujući sadržaj, dok je 32 odsto doživjelo neki oblik digitalnog nasilja. Kaluđerović smatra da ovi podaci zahtijevaju hitnu reakciju države.

Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona bio bi u nadležnosti Agencije za audio-vizuelne medijske usluge.

Predlažu se kazne od 1.000 do 40.000 eura za preduzetnike, pravna lica i davaoce usluge digitalne platforme ukoliko dozvole korišćenje digitalnih platformi djeci mlađoj od 13 godina.

Istraživanje sprovedeno u Crnoj Gori između 2023. i 2025. godine, pokazalo je da 99 odsto djece uzrasta od 12 do 17 godina u Crnoj Gori koristi internet, 91 odsto koristi društvene mreže ili aplikacije za razmjenu poruka najmanje jednom sedmično, a 76 odsto djece igra onlajn igre najmanje jednom sedmično.

„Istraživanje je pokazalo da je 11 odsto djece koja koriste internet bilo izloženo najmanje jednom obliku seksualne eksploatacije i zlostavljanja putem tehnologije u periodu od jedne godine, što se procjenjuje na oko 4.900 djece“, navodi se u obrazloženju zakona.

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović je krajem juna u Skupštini podržao ovaj zakon. Objasnio je da je ideja je u zreloj fazi. „Mislim da će to doprinijeti snažnijem mehanizmu zaštite zloupotrebe maloljetnika, naročito u smislu konkretne teme – vrbovanju maloljetnika od organizovanih kriminalnih grupa”, kazao je Šaranović.

Objasnio je da je porastao broj maloljetnih izvršilaca krivičnih djela: „Imamo rast broja maloljetnih osoba u ukupnoj strukturi kad su u pitanju krivična djela, sa tri odsto 2021. godine na 5,5 odsto prošle godine“.

Psihološkinja Radmila Stupar Đurišić ocijenila je za portal RTCG da cilj zabrane nije kažnjavanje mladih, već zaštita njihovog mentalnog zdravlja i stvaranje uslova za zdraviji razvoj. „Kao što postoji starosno ograničenje za vožnju automobila, alkohol ili kockanje smatram da bi i društvene mreže trebalo koristiti tek kada osoba dostigne određeni nivo emocionalne i kognitivne zrelosti“, istakla je ona.

Sa njom je saglasan i IT stručnjak Dejan Abazović koji ističe da je jasno da nijedna mjera ne može biti stoprocentno efikasna. „Smatram da je takva inicijativa opravdana prije svega zbog zaštite mentalnog zdravlja djece, njihove koncentracije, kognitivnog razvoja i kvaliteta socijalizacije. Posljednjih godina svjedočimo porastu problema povezanih sa prekomjernom upotrebom društvenih mreža među djecom i adolescentima – od zavisnosti od ekranâ, poremećaja pažnje i sna, do izloženosti vršnjačkom nasilju, neprimjerenim sadržajima i različitim oblicima manipulacije algoritmima“, kaže Abazović.

Psihološkinja je navela da istraživanja pokazuju da pretjerano korišćenje društvenih mreža može biti povezano sa povećanim nivoom anksioznosti, depresije, poremećajima sna, smanjenim samopouzdanjem i osjećajem usamljenosti, a to je nešto što ne želimo da naša djeca razvijaju koristeći društvene mreže od najranijeg uzrasta.

Ima i onih koji smatraju da zabrana nije adekvatna mjera za rešavanje problema.

„Takvim odlukama suštinski se ne rješava problem bezbjednosti, već se kompletna odgovornost prebacuje isključivo na djecu. Na ovaj način institucije, platforme i odrasli zapravo ‘peru ruke’ od kreiranja bezbjednog digitalnog ambijenta i budućih aktivnosti djece”, kazao je za portal Kolektiv  Bojan Jušković  iz Fondacije za bezbjedniji internet.

„Zabrana nikada ne može i ne smije biti efikasnije sredstvo u odnosu na edukaciju. Moramo biti svjesni da ovoj djeci planiramo da uskratimo pristup digitalnom svijetu u kojem oni žive i rastu praktično od svog rođenja. Izolovati ih iz tog okruženja je nemoguća misija. Umjesto toga, moramo im pružiti adekvatne alate, vještine i znanje da se u tom svijetu zaštite. Ključ nije u starosnoj granici, već u digitalnoj pismenosti“, izjavio je Jušković.

U februaru, povodom Svjetskog dana bezbjednosti na internetu, šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Mikele Servadei izjavio je da same zabrane ne mogu riješiti problem, koji je sistemski. Pozvao je na jasno  definisane odgovornosti države, kompanija i roditelja, kao i na jasna pravila koja zaista štite najmlađe.

UNICEF razumije zabrinutost vlada i pozdravlja činjenicu da se bezbjednost djece na internetu konačno shvata ozbiljno, iako potpuna zabrana pristupa digitalnom svijetu danas nije izdvodljiva. Djeca su svakodnevno izložena stvarnim rizicima u digitalnom okruženju, međutim, sama starosna ograničenja nijesu rješenje, poručeno je iz ove organizacije.

„Stav UNICEF-a je da su djeci potrebne tri stvari: platforme koje su bezbjedne po dizajnu, sa sadržajem prilagođenim uzrastu i odgovarajućim filterima, jasna pravila koja pozivaju društvene mreže i IT kompanije na odgovornost i sistemi koji pružaju podršku porodicama i školama. Bez toga, sav teret se prebacuje isključivo na roditelje i djecu a to nije ni pravedno ni djelotvorno”, ocijenio je Servadei.

Početkom godine i iz Evropske unije su stigle vijesti o namjerama za  uvođenje minimalne starosti za društvene mreže i da više evropskih zemalja, uključujući Dansku, Francusku, Italiju, Grčku, planira zabranu upotrebe društvenih mreža za djecu do 15 ili 16 godina.

Iskustva

Velika Britanija je najavila zabranu pristupa društvenim mrežama za mlađe od 16 godina, s ciljem da zakon stupi na snagu u proljeće 2027. ako prođe parlamentarnu proceduru.

Britanskim tinejdžerima od 16. i 17. godina biće uvedeno noćno ograničenje korišćenja društvenih mreža, saopštila je ovog mjeseca,  vlada Ujedinjenog Kraljevstva. To znači da bi aplikacije poput Instagrama, TikToka i Jutjuba bile automatski nedostupne između ponoći i šest ujutru.

Novi planovi uslijedili su nakon najave u junu da će mlađima od 16 godina u Velikoj Britaniji biti potpuno zabranjen pristup određenom broju platformi.

I druge zemlje uvode ili najavljuju ograničenja. U Kini već važe stroga pravila za maloljetnike. Ova zemlja je ograničenja počela da uvodi 2021. godine kada je ograničila online videoigre za maloljetnike. Nakon toga ograničeno je i korišćenje određenih digitalnih sadržaja, kao i stroža kontrola sadržaja kojima maloljetni mogu pristupiti.

U Australiji je krajem 2025. donešen zakon kojim je propisano da platforme poput Facebooka, Instagrama, TikToka, Snapchata, X-a, YouTubea i Reddita imaju obavezu da preduzmu „razumne mjere“ kako bi spriječile osobe mlađe od 16 godina da otvore ili zadrže nalog. Međutim, istraživanja sprovedena sredinom 2026. godine pokazuju da čak preko 80 odsto tinejdžera pod zabranom i dalje aktivno koristi platforme kao što su Instagram, TikTok i Snapchat.

U SAD su pojedine savezne države donijele zakone koji ograničavaju pristup društvenim mrežama maloljetnicima, ali se pravila razlikuju po državama i dio njih je osporen na sudovima.

Strožu provjeru uzrasta za korišćenje društvenih mreža uvela je Francuska, a  najavile Španija i Norveška. Krajem prošle godine Danska je najavila uvođenje ograničenja pristupa internetu i društvenim mrežama za djecu mlađu od 15 godina, sa ciljem zaštite njihovog mentalnog zdravlja. Ova mjera obuhvata platforme poput Instagrama, TikToka, Snapchata i X-a, a planira se primjena kroz stroge sisteme za provjeru starosti.

Predrag NIKOLIĆ