Povežite se sa nama

FOKUS

Ja sam zakon

Objavljeno prije

na

Kontroverzni političar i biznismen Milo Đukanović ponovo je sa komandnog mjesta podviknuo puku i pravosuđu zahtijevajući da njega, njegove saradnike, srodnike i poslovne partnere uzmu u zaštitu, i tako sačuvaju ugled države.

,,Imali smo aferu Snimak, imali smo izmišljenu aferu napada na novinare Vijesti u Podgorici, pa onda aferu Brajušković (misli se na aferu crne trojke, primjedba Monitora)”, prisjećao se Đukanović početkom nedjelje. ,,Zajedničko za sve to je da još ne postoji efikasan i profesionalni državni organ koji štiti državu od takvih ataka. Dok nema toga, pojaviće se i sljedeći jer je ovdje očigledno moguće blatiti državu. Znači, moramo se zapitati ko je u ovoj državi od institucija sistema zadužen da zaštiti državu od permanentnog blaćenja?”

Tu se premijer posebno pozabavio tvrdnjama Brajuška Brajuškovića o policijskim crnim trojkama koje su, pod okriljem mraka, napadale i prebijale protivnike režima – od pokojnog Duška Jovanovića pa dalje, sve do Željka Ivanovića i Tufika Softića.

,,Nemoguće je obaviti profesionalno posao prema državi, ako afera Brajušković za epilog ne bude imala ili hapšenje i presudu nekadašnjem direktoru Uprave policije Veselinu Veljoviću ili hapšenje i presudu nekog ko je sve to kazao za nečiji račun”, konstatovao je Đukanović. Njemu, izgleda, ne smeta to što državno tužilaštvo nije osporilo Brajuškovićeve navode. Oni su od ove priče pobjegli uz alibi da tvrdnje bivšeg pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) nijesu potkrijepljene materijalnim dokazima.

Da je pravosuđe kukavičko, Đukanović se uvjerio na vlastitom primjeru. Za razliku od Brajuškovića, koji imenovao samo osobe koje su pretukle Jovanovića, Đukanović je javnosti otkrio ime navodnog naručioca njegovog ubistva!

U martu ove godine, na konferenciji za štampu posvećenu rezultatima njegove vlade nakon 100 dana mandata, premijer je obznanio: ,,Jovanovića je ubio onaj ko ga je najviše koristio dok je bio živ. Taj čovjek koji, uzgred, ponekad zna i da zapali poneku ambasadu velike države u Beogradu, ima jednu gadnu naviku: kada zaključi da neko ko mu vjerno služi dok je živ – može više poslužiti kao mrtav – onda ga učini mrtvim”. Da bi odagnao sumnje dodao je detalj: ,,To je isti onaj koji nosi politički kišobran za ubistvo Zorana Đinđića”.

Prethodno je Vladimir Beba Popović, kontroverzni svjedok i tumač brojnih događaja vezanih za ubistvo srpskog premijera, pomenuti politički kišobran gostujući u Živoj istini smjestio u ruke Vojislava Koštunice. Nije bilo teško odgonetnuti koga optužuje Đukanović.

A ni on to nije tajio. ,,Ne mislite valjda da bih se služio ovakvim optužbama da bih konstruisao na nečiji račun”, bio je uporan. ,,Spreman sam da svakom državnom organu koji se time bavi ponovim ovo što sam kazao”.

Problem je što nadležni državni organi nijesu vjerovali u istinitost tvrdnji crnogorskog premijera. Ministar policije Raško Konjević izjavio je kako on drži da je Đukanović Koštunicu optužio ,,u kontekstu predsjedničke kampanje”. I u Državnom tužilaštvu su ignorisali Đukanovićevu priču. Premijeru za utjehu, makar hapšenje glasnika niko nije pominjao. A možda oni i ne znaju da postoje krivična djela lažno prijavljivanje i uznemiravanje javnosti.

Đukanoviću nije bilo za nauk što je nekada tvrdio da Dubrovčani pale stare gume kako bi optužili JNA za bombardovanje grada. Ne smetaju mu sve gadosti i laži kojima njegovi štitonoše pravdaju deportaciju bosanskohercegovačkih izbjeglica. Nije ga briga za torturu i šikanu kroz koju je prošao Slobodan Pejović, policijski inspektor koji je objelodanio taj ratni zločin. Đukanović nema objašnjenje za dokumenta crnogorskog DB-a, registarske tablice i oružne listove kojima su službe pod njegovom kontrolom snabdijevale zemunce Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića – izvršioce atentata na Zorana Đinđića…Ne zna za muke kroz koje prolazi Goran Stanković nakon što je odlučio da posvjedoči o policijskoj torturi nad pokojnim Aleksandrom Pejanovićem.

Đukanović ponovo, ne čekajući na nadležne, presuđuje kako je napad Vladimira Popovića na novinare Vijesti – izmišljen. ,,Teško mogu prokomentarisati napad koji se nije dogodio, jer sam razumio i da je državni tužilac ustanovio da nije bilo napada, što će reći da je to bilo medijska konstrukcija…”. Ne mari Đukanović ni za to što je njegov prijatelj priznao da je (psujući i pljujući) razoružao novinare oduzimajući im opremu za rad. Jednako je, svojevremeno, Đukanović u zaštitu uzimao još jednog uličnog nasilnika i napadača na novinare – Miomira Mugošu. Kada je ovaj osuđen zbog napada na novinare premijer je to prečuo i prešutao.

Poslovično selektivan, Milo Đukanović je i u Budvi zaboravio da pomene afere koje su zaista naštetile ugledu Crne Gore. I debelo je koštale. A bilo bi baš zgodno da je od Vesne Medenice i Veselina Vučkovića zatražio zaštitu od Ministarstva finansija SAD koje je, zbog korumpiranja crnogorskih i makedonskih zvaničnika, kaznilo Dojče telekom sa skoro 100 miliona dolara. Ta je vijest obišla zemaljsku kuglu, praćena tvrdnjom da je novac namijenjen korupciji otišao na račun ,,advokatice, sestre najvećeg državnog zvaničnika”. Svi znamo da je riječ o Ani Kolarević i Milu Đukanoviću.

Prećutao je aferu Prva banka i činjenicu da su on i njegov brat Aco Đukanović, kao njeni većinski vlasnici, kredit državi vraćali novcem poreskih obveznika. Taj su im novac obezbijedili ministri i članovi vlade, sadašnji i bivši, direktno potčinjeni premijeru Đukanoviću.

Čudo Đukanović ne traži da tužilaštvo, štiteći interese Crne Gore, procesuira briselski Komitet za operativno upravljanje i pouzdanost rada energetskog sistema koji je proljetos obznanio da je Crna Gora prva, a vjerovatno i posljednja država u Evropi, uhvaćena u krađi struje iz sistema Evropske interkonekcije. Premijer je tada, kaže, znao ,,da se neka struja troši”, da bi naknadno obznanio kako je njegova Vlada dala ,,prećutnu saglasnost” KAP-u da ne plaća utrošenu struju, a EPCG da uštedi na obaveznim porezima i doprinosima namijenjenim državnom budžetu.

Nije Đukanoviću prvi put da zahtijeva hapšenje neistomišljenika i političkih protivnika. Nekada bi on taj zahtjev provukao kao polu šalu-polu prijetnju. U aprilu prošle godine, na predizbornoj tribini u Tivtu, predložio je da ,,ukoliko se u Crnoj Gori moraju sprovesti hapšenja na kojima insistira EU”, u zatvore treba da idu čelnici opozicije i vlasnici nepodobnih medija. Jasno je aludirao na potencijalne osuđenike: Nebojšu Medojevića i Branka Radulovića iz PzP, bivšeg lidera SNP Predraga Bulatovića, čelnike NOVE Andriju Mandića i Gorana Danilovića i Miodraga Perovića, osnivača i suvlasnika Monitora i Vijesti.

Ne tako davno, slične prijetnje zaista su vodile u zatvor.

Aćim Višnjić, nekadašnji poslanik SRS u Skupštini Crne Gore našao se na optuženičkoj klupi u oktobru 1994. godine zato što je, prema optužnici osnovnog javnog tužioca u Podgorici, ,,javno izložio poruzi Vladu i predsjednika Vlade Crne Gore” (Mila Đukanovića – prim. Monitora) i izvršio krivično djelo povrede ugleda Republike Crne Gore tako što je, pored ostalog, tvrdio da su 12,5 miliona dolara ,,vlade Mila Đukanovića i Nikole Šainovića, preko Jugodrva, ukrale za naftu”. Da ,,Vlada lupeža” a da se ,,Zakon ne može sprovesti, jer u sudovima sjedi veliki broj kriminalaca …”. Višnjiću nije pomogao ni poslanički imunitet ni to što je u sudnicu donio ,,dva kila dokaznog materijala”. Poslije tri dana suđenja osuđen je na pet mjeseci zatvora.

Rijetki su već tada spoznali ono što danas postaje jasno mnogim mislećim ljudima u Crnoj Gori. Đukanović pokušava da sačuva vlast i porodično blago tako što se sa neistomišljenicima obračunava sljedeći svoje političke uzore – Aleksandra Karađorđevića i Slobodana Miloševića.

Prvi je 1920. godine, nakon što su se komunisti na izborima pokazali kao ozbiljna prijetnja monarhiji i krugu privilegovanih oko nje, inicirao donošenje Obznane kojom je naloženo da se ,,do rješenja Ustava Kraljevine SHS zabrani svaka komunistička i druga rastrojna propaganda, obustave njihove organizacije, zatvore njihova zborišta, zabrane njihove novine i svi drugi spisi koji bi mutili mir i spokojstvo Države”. Eto odakle prepisuje Šef. A Obznana je, bilježe istoričari, skupa sa naknadno donijetim Zakonom o zaštiti javne bezbjednosti i poretka u državi u zatvor odvela nekih deset hiljada ljudi. Da ne bi ,,mutili mir i spokojstvo države”. Konačno, Aleksandar je 1929. ukinuo Ustav i ozvaničio diktaturu.

Preselimo se sada u mart 1989. godine. Plato ispred Skupštine SFRJ. Malo više od godinu nakon što je u Crnoj Gori instalirao marionetski režim predvođen Momirom Bulatovićem, Svetozarom Marovićem i Milom Đukanovićem, Slobodan Milošević drži slovo okupljenima. Masa skandira: ,,Uhapsite Vlasija” (Azem Vlasi, visoki komunistički funkcioner sa Kosova). Milošević obećava: ,,Ne čujem dobro, ali želim da vam odgovorim da će oni koji manipulišu radi ostvarenja političkih ciljeva protiv Jugoslavije biti uhapšeni”. I koji dan kasnije Azem Vlasi je uhapšen.

Đukanović je, ne treba sumnjati, učio od velikih majstora despotija i diktature. Da li će to biti dovoljno?

Po izlasku sa robije u Spužu Aćim Višnjić je poručio da svoje zatvorske cipele ostavlja Milu Đukanoviću. Da li ga one još čekaju ne zna se. A mogle bi zatrebati. Pošto ni jedan strah nije vječan.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo