Povežite se sa nama

FOKUS

Jahači apokalipse

Objavljeno prije

na

Minu, eto, i ta istorija, osveštan je hram Hristovog vaskrsenja u Podgorici. Kad su patrijarsi otišli ostali su crveni tepisi oko hrama, ljudi što, uprkos kišnim danima, sa divljenjem i pomalo strahopoštovanja razgledaju raskošnu unutrašnjost bogomolje i, naravno, dvojica glavnih junaka koji, svaki na svom prijestolju zbrajaju dobitke. Svak u skladu sa prirodom sopstvenog posla, premijer Milo Đukanović i mitropolit Amfilohije zbrajaju šta je ko u najnovijoj romansi ućario. Važan je hram kao takav, ali su važni i naredni izbori, građevinski poduhvati, mjesto u istoriji, preporuke za vječno spasenje.

U predvečerje osveštanja hrama mitropolit Amfilohije dobio je status televizijske zvijezde. Mirotočivosti nije falilo. Bog mu je, kaže, svjedok i sveti Petar Cetinjski, da se u odnosu crkve prema državi ništa nije promijenilo. Samo je vlast prepoznala važnost hrama ne samo za duhovnu budućnost, nego i za čitavu Crnu Goru. Sa Đukanovićem se susrijeće kao prijatelj. Kad mitropolit kaže da je Miomir Mugoša bez ikakve sumnje „darovit gradonačelnik”, pravoslavnoj duši nekako lakše padne kad gaca po uličnim jezerima. U sferama koje posmatra Amfilohije, atmosferska i ostala kanalizacija odveć su prizeman posao. Drugo je kad Mugoša pripomogne oko granja pored hrama, pa zauzme prigodno mjesto na ceremoniji. Nije lako razlučiti je li izgledao kao da će da pukne od prirodne naduvenosti, ponosa zbog pohvale ili viška kilograma.

Prvu Svetu službu Božiju u osveštanom Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, objavila je crkva, odslužili su osmorica prvojeraha pomjesnih pravoslavnih crkava na čelu sa patrijarsima vaseljenskim Vartolomejem, ruskim Kirilom i srpskim Irinejem, uz sasluženje mnogobrojnih episkopa, prezvitera i đakona crkve Hristove. Prisustvovali su i crnogorski predsjednik Filip Vujanović, potpredsjednik Vlade Crne Gore i šef diplomatije Igor Lukšić, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, predstavnici drugih hrišćanskih crkava i vjerskih zajednica i svih crnogorskih opozicionih stranaka.

Širenje duha Nemanjića nije propustio ni najpoznatiji Nemanja našeg doba Emir Kusturica. Srećne oči vidjele su i Matiju Bećkovića.

Patrijarh moskovski i sve Rusije Kiril, ako nije neumjesno reć, osevapio se, i pomenuo Crnogorce. ,,U naše vrijeme, kada nastupa proces globalizacije, kad se granice brišu, neophodno je sačuvati svoju duhovnu, kulturnu, nacionalnu identifikaciju. Daj bože da Crnogorci i crnogorski narod sačuvaju svoj identitet i da se identifikuje na prvom mjestu sa velikom pravoslavnom vjerom”.

Nije bilo lako uočiti šta se sve u vezi sa pravoslavnim patrijarsima dešavalo tokom dva dana, pa je mnogima promaklo zvanično saopštenje da je ruski patrijarh ,,odmah po dolasku”, boravio u posjeti predsjedniku vlade Milu Đukanoviću. Razmijenili su izraze zadovoljstva zbog vjekovnog prijateljstva Crne Gore i Rusije. Vlada je službeno javila da je premijer posebno apostrofirao ,,spremnost za dijalog i traženje rješenja koja bi vodila prevazilaženju podjela u crnogorskom društvu, i izrazio očekivanje za pomoć i podršku u tom pravcu”. Patrijarh Kiril je, uz konstataciju da je izgradnja novog hrama u Podgorici svjedočanstvo o napretku moderne Crne Gore, poželio premijeru Đukanoviću uspjeh u vođenju državne politike i prosperitet crnogorskom narodu.

U vladinom saopštenju ne piše, ali je na zvaničnom sajtu Moskovske patrijaršije objavljeno kako je na sastanku bilo riječi o tome da je konstruktivan razvoj kanonske crkve u Crnoj Gori važan i za crnogorsko-ruske odnose. Đukanović je, kažu Rusi, iskazao poštovanje svoje vlade prema aktivnostima Crnogorsko-primorske mitropolije Srpske pravoslavne crkve i lično mitropolita Amfilohija.

Narednog dana premijer je primio sve patrijarhe. ,,Hrišćanske vrijednosti su dio identiteta Crne Gore i država je spremna da pomogne u uspostavljanju punijeg jedinstva, posebno među pravoslavnim vjernicima, u skladu sa ustavnim okvirom”, kazao je Milo Đukanović. Mitropolit Amfilohije uručio mu je povelju Velikog dobrotvora Sabornog Hrama i reprodukciju hrišćanskog diskosa koji se čuva u Ermitražu, kao priznanje Vladi za doprinos izgradnji hrama.

U međuvremenu je Đukanović, komentarišući ocjene da je položaj Crnogorske pravoslavne crkve ponižavajući, poručio kako nema ništa protiv da se svi vjernici, uključujući i vjernike CPC-a, bore za obnovu autokefalnosti ,,Ali, oni moraju uložiti potreban entuzijam, potrebno znanje i mudrost da ostvare ono što je njihov cilj”. Što se ne ugledaju na Amfilohija.

Ko može zamjeriti igraču koji je piona zamijenio, u prenesenom smislu, kraljicom.

Premijer se prigodno izrazio i o crkvi na Rumiji: nelegalna je, pa će biti ili legalizovana ili uklonjena. Za tu vrstu preciznosti braća Srbi imaju izraz: mož’ da bidne, al’ ne mora da znači.

Djeliće svoje vlade u vrijeme osvještavanja hrama u Podgorici, Đukanović je poslao na Cetinje. Za svaki slučaj, ali i zbog toga što će izbori u prijestonici skoro, a tamo ne ljube baš mitopolita Amfilohija. CPC je osveštala temelje crkve Svetog Ivana Crnojevića, koja će biti izgrađena u Lovćenskoj ulici, u blizini Novog groblja. Postavljanje kamena temeljca, kako je objašnjeno, simboličan je čin, ali ne i početak gradnje, koji se svečano očekuje nakon što se prikupe prva finansijska sredstva i pripremi odbor za izgradnju. Jednog lijepog i prigodnog dana. Osveštanju kamena temeljca na Cetinju prisustvovali su, između ostalih, gradonačelnik Aleksandar Bogdanović, ministarka nauke Sanja Vlahović i ministar kulture Branislav Mićunović, poslanaci DPS-a Milutin Simović i Daliborka Pejović, lider LP Andrija Popović, književnici Novak Kilibarda i Jevrem Brković, istoričar Živko Andrijašević. Na skupu su zatražili ostavku predsjednika Filipa Vujanovića. Siromah.

Dok prolazi pravoslavni zanos, ostaju prosti fakti. Na parlamentarnim izborima prije godinu i predsjedničkim proljetos, Đukanoviću se jasno pokazalo da je u dijelu biračkog tijela koji čine Crnogorci i drugi kojima je nezavisna Crna Gora na srcu – udario u zid. Sve što je mogao pomazio je, pokupovao, ucijenio ili zastrašio. Ono malo što se nije dalo obraditi – neobradivo je. Šta onda preostaje grešnoj duši nego da se vrati odakle je i došla.

U Crnoj Gori živi preko 72 odsto pravoslavnog stanovništva. Đukanović to vidi kao nedovoljno iskorišten resurs.

Kako se god okrene, pakt sa Amfilohijem za Đukanovića je dobitna kombinacija. Skoro je smiješna opoziciona ocjena kako su oni stameni i kako nijedna od partija sa te strane neće u koliciju sa DPS-om. Ne trebaju Đukanoviću njihove partije nego njihovi glasači. A glasačima, posebno u Crnoj Gori, pokazalo se toliko puta, potreban je samo izgovor za primicanje vlasti. Ne razlikuju se oko toga pretjerano Crnogorci i crnogorski Srbi. Već se okolo može čuti kako je dobro što se ,,Milo odrekao Miraša”. To je, pošteno govoreći, dobra vijest i za veliki dio dosadašnjih vjernika DPS-a. Srce im je stalo na mjesto, kad su se premijer i mitropolit izmirili. Zadatak režanja na Amfilohija uredno su, kao i svaki, izvršavali, ali to ni izdaleka ne znači da im je umrla želja da mu poljube ruku. Veći dio depeesovaca, kad se mrvicu zagrebe, dijeli mitropolitove stavove, kako onda zajedno sa premijerom, oko Dubrovnika, tako danas oko Kosova.

Postoji, naravno mogućnost da se ,,ljuti” Crnogorci naljute na premijera. Za tu vrstu nema logičnijeg poteza nego da se okrene SDP-u. Teško da je to, po svemu što je dosad pokazao Ranko Krivokapić sa svojima, gubitak za Đukanovića. Na kraju svih krajeva, pokazaće se kako za SDP, jao njima, nema na crnogorskoj političkoj sceni boljeg partnera od DPS-a. I tako sto godina.

,,Svi, ali baš svi, znaju da se DPS primiče Crkvi jer mu ona sada treba, a ne zato što ih je Duh sveti dotakao”, kazao je poslanik Demokratskog fronta Goran Danilović. ,,Pustimo ih da sami sebi zatvore krug. Ako bi uspjeli da zavedu sve koje su ostavili bez hljeba i progonili bez razloga trebalo bi im čestitati”. Kao toliko puta do sada. Možda je opoziciji najlakše i najudobnije da pusti da u tom zatvorenom krugu građani Crne Gore prožive svoj vijek.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo