Povežite se sa nama

INTERVJU

JANKO VUČINIĆ, PREDSJEDNIK SINDIKATA ŽELJEZARE NIKŠIĆ: Prljavština je otkrivena

Objavljeno prije

na

Doveli su nas do zida i mi nemamo kud’ nego naprijed, kaže za Monitor Janko Vučinić, predsjednik Sindikata nikšićke Željezare nakon odluke radnika da sljedeće nedjelje započnu ulične proteste. „Trpjeli smo i ranije i sada. Sve dok nijesu zaprijetili da će nam oduzeti i posljednje što imamo – platu. A ako nam nju oduzmu dovešće nas ispod praga izdržljivosti. Tu je kraj strpljenju.”

MONITOR: U čemu je srž problema sa kojima se suočavaju radnici Željezare?
VUČINIĆ: Srž problema za radnike Željezare je nesigurnost i neizvjesnost, strah za goli biološki opstanak. Trenutno se nalazimo u poziciji davljenika. Nijesmo još potonuli, ne daj Bože, kao Obod i Metalac i od svakoga tražimo pomoć i spas.

Oni koji su mogli da žive bez Željezare davno su je napustili. Ostali su oni kojima je Željezare jedina alternativa. Oni imaju četiri zida i terasu u gradu ili okolnim naseljima i radno mjesto u Željezari. Može to nekome da zazvuči socrealistički, ali – mi smo proleteri. I zato će ovo sa Željezarom ići veoma teško. Biće pakleno.

Poslije niza neuspješnih privatizacija, potvrđuje se da Željezaru nije trebalo privatizovati, odnosno, da nije bila spremna za privatizaciju. Državu bi mnogo manje koštalo da je Željezara ostala u njenom vlasništvu. Ovako su korist imali samo oni koje je zapalo da na kratko vrijeme rukovode Željezarom, iskoriste tu priliku da je opljačkaju tako što su se ugrađivali u mnogobrojne poslove, a kad dođe voda do poda pobjegnu bez ikakvih posljedica.

MONITOR: Kakvo je, zapravo, stanje u Željezari?
VUČINIĆ: Katastrofalno. Nijedan proizvodni pogon ne radi, radnici dolaze u fabriku a nemaju nikakvog posla. Većinski vlasnik, MNSS, je potrošio novac od kredita za koji je garantovala Vlada i sada nemaju centa. Ne mogu da pokrenu proizvodnju jer nemaju osnovnih sirovina: starog željeza, ferolegura, elektroda, mazuta i ostalih energenata.Za javnost plasiraju lažnu priču o tome kako se sa većim obimom proizvodnje povećavaju i gubici.

Smiješno je da su za prvih šest mjeseci ove godine prikazali gubitke od 20 miliona eura. To je priča za malu djecu. U navodni gubitak ostvaren u poslovanju su uračunali i otpremnine za radnike Livnice u iznosu od 1,3 miliona, otpremnine za 70 radnika Željezare koji su otišli na osnovu socijalnog programa, uračunali su i obezvrjeđivanje rezervnih djelova, postrojenja, zgrada i ostale infrastrukture koju su, kao da ne postoji, otpisali i knjižili kao gubitak u poslovanju u iznosu od nekoliko miliona eura. Sve to ima za cilj istjerivanje radnika. Pretpostavljam da nekome treba fabrika sa novom peći, ali bez nas.

MONITOR: Da li je prošlonedjeljno „osvajanje” upravne zgrade bilo jedino rješenje? Osjećate li se Vi i vaše kolege kao, citiram, uzurpatori privatne svojine?
VUČINIĆ: Naprotiv. Osjećamo da je zapravo MNSS uzurpator našeg ljudskog i profesionalnog dostojanstva. Snaga Željezare je u znanju i sposobnostima njenih radnika. To je ono što je za sve ovo vrijeme promašenih privatizacija održalo.Menadžeri iz MNSS-a su se pokazale kao neznalice. Na ključna mjesta su dovođeni ljudi koji ne znaju elementarne stvari i onda je moralo ići naopako. Željezara je radila praktično po zakonu inercije, a sada je zaustavila sila trenja koja se zove neznanje ili namjerno gašenje fabrike.

Sagledajmo činjenice: kupoprodajnim Ugovorom bilo je precizirano da MNSS u Željezaru uloži 117 miliona za pet godina, da se proizvodnja povećava iz godine u godinu tako da na kraju tog investicionog perioda dostigne nevjerovatnih 600.000 tona specijalnih čelika. MNSS se Ugovorom obavezao da zaposli 1500 naslijeđenih i još 200 mladih radnika i da godišnje uplaćuje 800 hiljada eura za rješavanje stambenih i drugih potrebe zaposlenih. Danas, gotovo četiri godine nakon potpisivanja tog Ugovora, imamo najmanju proizvodnju od postanka Željezare od 35.000 tona, imamo 1395 zaposlenih u stalnom radnom odnosu od kojih su polovina tehnološki višak i treba ih istjerati napolje. Ministar široke ruke i ekonomije Branko Vujović oslobodio je MNSS, na račun radnika Željezare, obaveze da uplaćuju novac za stambeni fond Država im je, zahvaljujući našim prošlogodišnjim protestima, žirirala za kredit od 30 miliona eura koje će, kako stvari stoje, vraćati poreski obaveznici.

Ugovorom su se, takođe, obavezali da tokom ovog perioda od pet godina ne mogu uvest stečaj u Željezaru. Njime nam danas prijete oni koji su protiv radnika Željezare.

I pored ovoga, svjedoci smo klasične zamjene teza. Radnici Željezare postadoše nasilnici, huligani, radnička milicija, zadrigli bikovi… I za jedno popodne rastjeraše sve kupce Željezare i uništiše dalja investiciona ulaganja u Crnoj Gori. Sami prosudite da li je to tako.

MONITOR: Da li su ovonedjeljni pregovori u Vladi pomogli pronalaženju rješenja ili produbili probleme?
VUČINIĆ: Pregovori su samo otkrili ono što se duže vremena vješto skrivalo.Prljavština je trpana pod tepih i mi smo, odlaskom u Podgoricu ispred Ministarstva ekonomije, podigli i zavrnuli taj tepih. Prljavština je otkrivena.

MONITOR: Da li Vas je iznenadio premijerov „apel” pravosuđu i munjevita reakcija tužilaštva?
VUČINIĆ: Premijer kao da ne živi u Crnoj Gori. On ne shvata da su radnici bukvalno gladni. To kako je reagovao, pozvao i dao inspiraciju državnim organima da se obračunaju sa radnicima Željezare je za antologiju. Premijer je pozvao tužilaštvo da nas hapsi, a policiju da nas tuče. Jeste da je sve to fino oblikovao i ufilovao, ali obični radnik kao što sam ja je to tako razumio i doživio.

MONITOR: Šta je sa podrškom sindikata i crnogorskih radnika?
VUČINIĆ: Nije izostala. Imali smo jaku podršku od naših kolega i braće rudara. Veliku podršku smo imali i od svih kolega iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo