Povežite se sa nama

Izdvojeno

JAVNE TAJNE POLICIJSKE TORTURE: Kriminalci sa značkom

Objavljeno prije

na

Nasilje i pokušaji da se ono zataška, prepoznatljiv su obrazac postupanja crnogorske policije duže od 30 godina. A možda i danas. Novitet su dokazi o sveprožimajućoj saradnji sa narkoklanovima

 

Crnogorska stvarnost. Dio visokorangiranih policajaca sarađivao je, a neki možda i dalje sarađuju, sa kriminalnim klanovima čiji se pipci protežu od Južne Amerike do Australije. Drugi su mučili ljude, snimali svoje iživljavanje nad uhapšenim/otetim i dijelili snimke na mrežama za koje su, nekada, računali da će ostati van vidnog polja kolega iz policije i konkurentskih organizovanih kriminalnih grupa.

Upućeni pretpostavljaju da su tim snimcima svojim šefovima dokazivali uspješno obavljen zadatak. Analitičari ukazuju kako je među kompromitovanim policajcima bilo i onih koji su pripadali i jednoj i drugoj grupi – korumpiranih i sadistički nastrojenih.

Od sredine marta, zbog navodne saradnje sa kavačkim narkoklanom,  uhapšeno je više bivših i sadašnjih pripadnika crnogorske policije. Počev od pomoćnika direktora Uprave policije zaduženog za borbu protiv organizovanog kriminala Dejana Kneževića, pa do službenika kriminalističko obavještajne analitike iz Bijelog Polja Dragana Kojovića koji je uhapšen u srijedu, dok je pokušavao da napusti Crnu Goru.

Prema dostupnim informacijama, prvi je sarađivao sa kavčanima  a drugi sa kriminalnom grupom specijalizovanom za šverc marihuane. Ta grupa nije koristila Skaj aplikaciju već Anom, konkurentski program koji je u međunarodni svijet kriminala podmetnula FBI, kako bi nadzirala njihove komunikacije i operacije. Otud su dešifrovani podaci stigli u Crnu Goru. Skupa sa onima koje je, vezano za Skaj aplikaciju, dostavio Europol.

Problem je što se u Podgorici ti podaci sporo čitaju a lako gube.

Tek zahvaljujući portalu libertaspress.me, saznali smo da postoje prepiska i fotografije koje pokazuju kako su pripadnici nekadašnjeg Odsjeka za posebnu operativnu podršku Uprave policije, pod komandom Mirka Banovića, tokom 2020. hapsili, otimali i zlostavljali ljude. I o tome izvještavali Radoja Zvicera, vođu kavačkog klana.  

Ovaj Odsjek je rasformiran 2021., nakon promjena u izvršnoj vlasti. Treba dodati kako je u to vrijeme (2020.) šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, bio Zoran Lazović jedan od najkontroverznijih pripadnika crnogorske državne i javne bezbjednosti (ANB i UP). On je, takođe,  smijenjen u martu 2021.

Ispostavilo se da je, dobrim dijelom, riječ o već prijavljenim slučajevima policijske torture. Neki su i procesuirani od strane suda. Ali, većina osumnjičenih i optuženih policajaca i dalje radi u UP-u.

,,Početkom ovog mjeseca je jedan od okrivljenih inspektora, Nemanja Vujošević, koji je morao biti suspendovan još u martu prošle godine kada je optužen, čak dva puta nastupio na televizijama kao predstavnik Uprave policije, pa se tako i saznalo da do suspenzije nije došlo, uprkos zahtjevu za njegovu suspenziju koju je Uprava policije ministru dostavila u julu prošle godine”, navodi se u današnjem (četvrtak) saopštenju Akcije za ljudska prava (HRA) u kome se odnos izvršne sudske vlasti prema policajcima optuženim za policijsku torturu opisuje i skorašnjim primjerom iz sudnice.

,,Podsjećamo da se na prethodnom ročištu u postupku po optužbama za torturu Marka Boljevića nijesu pojavili optuženi inspektori crnogorske kriminalističke policije, osim inspektora Dalibora Ljekočevića, koji je u pritvoru pod optužbom da je trgovao drogom, pa je prinudno doveden. Nije se pojavio ni bilo ko od njihovih advokata, kao ni nadležna državna tužiteljka, a izostanak nijesu opravdali. Nadležna sutkinja zatim nikoga nije kaznila zbog neopravdanog odsustva, iako je to bilo već četvrto ročište koje je odloženo, pa suđenje već skoro godinu dana nikako da počne”.

Zašto je to tako pokušao je objasniti ministar MUP-a Filip Adžić.

,,Ne mogu reći da nijesmo imali saznanja da neki ljudi prekoračuju ovlašćenja. Značajan dio tih predmeta je došao do tužilaštva…”, kazao je  neku noć, pred kamerama TV Vijesti. Onda je precizirao: ,,Ako imamo određene kriminalce koji se sumnjiče za teška krivična djela, vjerujem da tužilaštvo daje prioritet rasvjetljavanju tih događaja, pa tek onda torturi koja se eventualno sprovodila nad njima… Govorimo o ljudima koji su ozbiljni kriminalci. Ovakvim nastupima (medija i NVO koji traže kažnjavanje siledžija u policiji – prim. Monitora) kriminalce na neki način aboliramo ili predstavljamo žrtvama, ne gledajući širu sliku”.

Stigla je potom i šira slika. Upitan zašto nije ispunio zakonsku obavezu i suspendovao policajce (inspektore) koji su optuženi zbog  torture iz 2020. ministar Adžić odgovara: ,,Mi u toj grupi imamo pet ljudi koji se bave krvnim deliktima. Mi smo trebali da suspendujemo svih pet, da ostanemo bez i jednog službenika u glavnom gradu gdje se dešava najviše krvnih delikta. Ja nijesan bio spreman da dozvolim da urušimo sistem”.

Konačno, ministar je ustvrdio kako se ,,policijske torture u posljednje dvije godine ne dešavaju…”. Da li je to tačno?

Sredinom januara ove godine, na graničnom prelazu Sukobin, uniformisani pripadnici Granične policije CG maltretirali su i fizički zlostavljali putnike iz automobile sa albanskim tablicama. Jedan od njih bio je univerzitetski profesor i bivši savjetnik za javne finansije i monetarnu politiku u Vladi Albanije.

Krajem oktobra prošle godine uniformisani policajci su pretukli fudbalera, bivšeg reprezentativca Crne Gore Damira Kajoševića, koji je u to vrijeme nosio gips na ruci. Desilo se to oko podneva, ispred škole Marko Miljanov, gdje je Kajošević čekao sina da završi sa nastavom.

Oba slučaja bila bi zataškana da se na portalima nijesu pojavili snimci nemilih događaja. Nakon incidenta na Koniku rukovodstvo UP naložilo je ,,provjeru navoda” zlostavljanog građanina. To je urađeno tek kada se pojavio video snimak, ustvrdili su članovi Savjeta za građansku kontrolu rada policije. ,,To ukazuje da je i dalje u Upravi policije prisutna kultura ćutanja i da ništa, i pored obećanja, nije učinjeno na njenom prevazilaženju i jačanju odgovornosti”, navodi se u njihovom saopštenju.

Slučaj sa Sukobina završio je u tužilaštvu. Dok je osnovni tužilac u Ulcinju saslušavao policajce nasilnike, pred tužilaštvom su im njihove kolege, u uniformama crnogorske policije, ,,pružale podršku”.

Možda se ovo ne računa, pošto nije dovoljno brutalno?

Stigla je vijest: Vlada je smijenila direktora UP Zorana Brđanina i na njegovo mjesto imenovala Nikolu Terzića (v.d. direktora). Policajca koji je prije 7-8 godina hapšen zbog navodne krađe dokaznog materijala. Optužnica nije podignuta, i Terzić je napredovao u službi. Do vrha.

Premijer Dritan Abazović prethodno je poručio kako ministar policije ,,ima odriješene ruke” da se bori protiv policajaca koji zloupotrebljavaju policijsku značku. Jesu li im i zašto do sada ruke bile vezane, nije objasnio.

 

TEA GORJANC PRELEVIĆ, HRA

N: Ministar Adžić ne razumije suštinu svog posla

MONITOR: Izgleda kako u UPCG imamo policajce-kriminalce, policajce-siledžije i policajce koji nijesu u stanju, ili ne žele, da ih prepoznaju dok ne dobiju prepise poruka sa Sky aplikacije, ili dok se iste ne pojave u medijima. Kako izaći iz te pozicije?

GORJANC-PRELEVIĆ: Bojim se, na osnovu iskustva, da je vaša pretpostavka – da će sad biti voljni da ih prepoznaju – pogrešna. Zato smo i apelovali na glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, da on ne dozvoli da pobjegnu svi koji su sprovodili torturu i to i za račun organizovanih kriminalnih grupa.

Zamislite, ono što se sada saznaje sa Skaj aplikacije vezano je samo za jednu jedinu godinu – 2020., a svašta se sigurno dešavalo i prije i poslije. Međutim, iako policija već dosta toga zna, ona to skriva i odbija da kazni svoje službenike.

Ministar Adžić je rekao da je oko 100 policajaca trenutno ,,neraspoređeno” (ne rade a primaju platu), jer su nepouzdani, jer su na ovaj ili onaj način zloupotrijebili službeni položaj. Pa valjda je neophodno procesuirati ih na svaki način, krivično i/ili disciplinski, i hitno udaljiti iz državne službe i zasluženo kazniti?! A ovako su nagrađeni!

Drugo je temeljni veting, preispitivanje dostojnosti svih policajaca, prije svega onih na odgovornim pozicijama, koji imaju pristup podacima. Već postoje neki zakonski uslovi za to, a mogu se i dopuniti.

Državna bezbjednost je ugrožena korupcijom u policiji, i takvo stanje zahtijeva da se hitno preduzme sve što je potrebno da se policija pročisti. Naravno da je pitanje svih pitanja ko je taj koji je sposoban za to čišćenje – idealno bi bilo da Europol može da preuzme prinudnu upravu dok se to ne riješi. Ovako, dok neka nova vlast ne stekne legitimitet za tako složenu akciju, ostaje da SDT nosi metlu, a da im oni koji drže do svoje savjesti i svoje policijske profesije u tome i pomognu.

MONITOR: Ministar Adžić je u razgovoru sa Vama na TV Vijesti rekao, parafraziram, kako policajce optužene za torturu nije suspendovao da ne bi ugrozio proces rada. Kako to komentarišete?

GORJANC-PRELEVIĆ: Ministar je nažalost pokazao da ne razume suštinu svog posla, a to je da je on taj koji mora da obezbijedi zakonito djelovanje policije. Njega zakon obavezuje da ih suspenduje. Bahato odbijanje da to učini, pokazuje da se ,,odmetnuo” od zakona, da svakako nema razumijevanja za to da se tortura ni na koji način ne može opravdati i da je mnogo manja šteta da svako ko je i sumnjiv da je takvo nasilje vršio preda pištolj i značku, nego da neko ko to radi nastavi da primjenjuje ovlašćenja, da takav legitimiše, lišava slobode, primjenjuje prinudu. Ministar Adžić prkosi međunarodnom standardu zabrane torture, a to nikako ne priliči ministru demokratske države.

.

Policijska plata i za bjegunce

Policijski službenik Ljubo Milović, koji je u bjekstvu makar od 18. jula prošle godine, doskora je primao platu od crnogorske policije!? Iako je, u međuvremenu, sumnjičen pa i optužen kao pripadnik i organizator kriminalnih organizacija iz Crne Gore i Srbije koje su se bavile švercom narkotika i pranjem novca.

,,Milovića, uz sve napore i muke, ne možemo da uklonimo iz službe, a svi znamo da mu tamo nije mjesto”, požalio se nedavno ministar Adžić odgovarajući na upit portal libertaspress. U međuvremenu, procedura je okončanja pa Ljubo Milović više nije  službenik crnogorske policije. Ali je i dalje u bjekstvu.

 

Višedecenijska praksa

Policijska tortura u Crnoj Gori je stara priča. O tome svjedoče i međunarodna dokumenta. Evropski komitete za sprječavanje mučenja u izvještaju iz 2017. navodi da u crnogorskoj policiji ,,postoji kultura odobravanja zlostavljanja među kriminalistilčkim inspektorima”. Arhiva Monitora doseže i u malo dalju prošlost.

Početkom 1994. godine srpske i crnogorske vlasti uhapsile su 45 Bošnjaka, uglavnom aktivista Stranke demokratske akcije, optužujući ih da su spremali navodni oružani ustanak protiv tadašnje SRJ sa ciljem da odvoje Sandžak. Zvjerski su mučeni i osuđeni (kao inkriminišući material korišćeni su i primjerci Monitora pronađeni u njihovim domovim), pa abolirani krajem 1995. nakon snažnog pritiska međunarodne javnosti.

Među uhapšenima je bio i Ibrahim Čikić. I pored slabovidosti on je optužen kao terorista-snajperista. Čikić je torturu koju je preživio opisao u knjizi Gdje sunce ne grije, a tada i sada posebno je naglašavao ulogu Zorana Lazovića koji ga je uhapsio i predao mučiteljima u Foči.

Slijedilo je vrijeme tzv. crnih trojki. Njih su, prema deceniju starim svjedočenjima bivšeg specijalca i čuvara u ZIKS-u Brajuška Brajuškovića sačinjavali probrani policajci koji su, maskirani, sačekivali i prebijali opozicione političare i novinare. Brajušković je kao komandanta tih grupa imenovao bivšeg direktora UP Veselina Veljovića. Tužilaštvo je pokrenulko istragu i odbacilo njegove tvrdnje.

,,Čađenović me provocirao na saslušanju i tražio mi radne naloge za prebijanja”, oglasio se Brajušković nakon hapšenja specijalnog tužioca Saše Čađenovića, kako bi posvjedočio o njihovom poznanstvu tokom istrage crnih trojki.

U oktobru 2008. nakon odluke Vlade CG da prizna Kosovo pred parlamentom su organizovani nasilni protesti dijela opozicije i sveštenstva SPC-a. Među optuženima za nasilničko ponašanje našao se i bivši policajac Aleksandar Saša Pejanović.

Nekoliko dana nakon mitinga, Pejanović se u pratnju advokata predao policiji. Onda je brutalno pretučen u betonjerci CB Podgorica. Policija je pokušala da ospori njegove tvrdnje o torturi, iako su one bile bogato potkrijepljene ljekarskom dokumentacijom. Onda je njegovu priču, još detaljnije, potvrdio policajac Goran Stanković.

Stanković je ubrzo  kažnjen za iskazanu nelojalnost. Natjeran je da napusti Upravu policije samo sedam mjeseci prije sticanja uslova za odlazak u penziju. Prijetnje i pritisci su nastavljeni, pa je, skupa sa porodicom, potražio i dobio azil u inostranstvu. A Pejanović je ubijen 2011. Ubio ga je bivši kolega – policajac.

Slijedili su slučajevi Orlov let, Milić i Nikezić, masovna prebijanja zatvorenika u ZIKS-u… sve do protesta u oktobru 2015. i slučaj Martinović i Zlatarska ulica. I pored toga što se na snimku jasno vidi da je više maskiranih službenika UP učestvovalo u bezrazložnom prebijanju nekadašnjeg boksera Mija Martinoviće i demoliranju njegovog automobila, samo su dvojica osuđena i to na osnovu sopstvenog priznanja. Za takozvane dobrovoljce znamo još od napada na Željka Ivanovića i suđenja navodnim napadačima koji su se sami prijavili. Dok je Ivanović uporno tvrdio da to nijesu osobe koje su ga napale.   

Protesti 2020. donijeli su nove žrtve policijske torture u Pljevljima, Nikšiću, Budvi. Među njima bilo je i djece i osoba sa hendikepom. Neopravdano nasilje i pokušaji da se ono zataška ostali su prepoznatljiv obrazac postupanja crnogorske policije. Možda i do danas.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena. .

MONITOR:  Rezolucije GS UN-za razliku od onih koje se izglasaju u Savjetu bezbednosti, nemaju obavezujuću moć. Rezolucija o genocidu u Srebrenici je, ipak, specifična,  posebno što podrazumijeva i Dan sjećanja i promišljanja…Tu je i obaveza članica UN da ne dozvole negiranje genocida u Srebrenici. Da li je njen značaj prevashodno simbolički i omaž žrtvama ili bi njena snaga mogla nadmašiti neprinudni nivo rezolucija izglasanih u Generalnoj skupštini?

VELJAK: Hoće li učinci izglasavanja Rezolucije nadmašiti simboličku razinu – ovisi u prvom redu o zemljama članicama. Sasvim je sigurno da će značajan dio demokratskih država (a vjerojatno i nekih islamskih) zaista uvesti spomendan sjećanja na genocid, te unijeti u zakonodavstvo zabranu negiranja genocida (kao što je to već učinjeno sa zabranom negiranja holokausta i s kriminalizacijom antisemitizma), ali nije realno da će se išta od toga dogoditi u zemljama koje sponzoriraju režime u Beogradu i Banjaluci. Obilježavanje Dana sjećanja bit će još jedna globalna razdjelnica.

MONITOR: Nedavno je izabrana nova Vlada Hrvatske koju pobjednički HDZ ne bi mogao formirati bez ultra- desnog Domovinskog pokreta. Hoće  li ovo novo partnerstvo HDZ-a uticati na njen rezultat na izborima za Parlament EU?

VELJAK: U novoj vladi nema predstavnika srpske nacionalne zajednice, što predstavlja Plenkovićev ustupak Domovinskom pokretu. Ujedno, ova nova koalicija favorizira skretanje HDZ-a u desno. Ne mogu predvidjeti kako će se to odraziti na rezultate predstojećih izbora za Europski parlament, ali po svemu sudeći, neće imati značajnijeg utjecaja.

MONITOR: Kakva su Vaša predviđanja u vezi sa djelovanjem ove treće vlade Andereja Plenkovića ?

VELJAK: Vlada će do daljnjega biti stabilna, sve dok bude zadovoljavala financijske interese Pave Vujnovca, danas najznačajnijega hrvatskog tajkuna, financijera Domovinskog pokreta i navodno bliskoga Putinovim tajkunima. Naravno, to ograničava Plenkovićev utjecaj u sferi ekonomije. Usput, novi ministar privrede, čiji otac i brat posjeduju jednu značajnu firmu u Bosni i Hercegovini, dospio je ovih dana u centar pažnje javnosti, kad je otkriveno da je svoju diplomu stekao iz područja fizičke kulture na Univerzitetu u Travniku: tvrdi se da se u Travniku diploma može kupiti na lokanom buvljaku, te se iskazuje sumnja da je upravo to bio slučaj s dotičnom diplomom. Travnički rektor zaprijetio je tužbom zbog povrede ugleda institucije kojoj je na čelu, našto ga je jedna zastupnica u Hrvatskom saboru pozvala da iznese dokaze kojima bi se opovrgla sumnja u kupovinu diplome (čak magisterija!) na buvljaku.

Do eventualne destabilizacije vlade može doći u slučaju većih iznenađenja na izborima za parlament EU (u kojem god smjeru oni išli) ili pak u slučaju kakve nepredviđene krize (domaće ili globalne). Ne vjerujem da se tako nešto može dogoditi u bližoj budućnosti – ali nikad se ne zna!

 MONITOR:  Glavni tužilac MKS, Karim Kan, zatražio je od Pretpretresnog vijeća, izdavanje naloga za hapšenje Benjamina Netanjahua, Joava Galanta i trojice lidera Hamasa-Jahje Sinvara, Mohameda Deifa i Ismaila Hanijea koje smatra odgovornim za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti. Šta očekivati?  

VELJAK: Ukoliko MKS prihvati pokretanje postupka to će biti veoma značajan doprinos uspostavljanju kulture kažnjivosti ratnih zločina, a ujedno i jačanju uloge međunarodnog kaznenog i humanitarnog prava. Osobno sam skeptičan da će taj postupak doista biti pokrenut, veći je broj razloga koji govore u prilog toj skepsi, počevši od nevoljkosti SAD i Europske unije da izjednačavaju ratne zločine što ih izraelska vojska čini u Gazi sa zločinima što ih čini Hamas. To je velika šteta, jer pragmatični motivi (konkretno Bidenova bojazan da će podrškom progonu Netanyahua izgubiti značajan dio svojega biračkog tijela, koja će rezultirati pritiscima na sud) i dalje dominiraju nad prakticiranjem principa pravednosti, koje uključuje i kažnjivost svakog prekoračivanja humanitarnog prava.

 

Može se očekivati intenziviranje podrivačkih aktivnosti za  povratak Crne Gore u okvire „srpskog sveta“

MONITOR:   Vučić je diplomatsku akciju Crne Gore sa unošenjem amandmana u  tekst Rezolucije protumačio  kao nametanje Srbiji i Srbima političke i moralne odgovornosti. Da li je Vučić tek neprijatno iznenađen neposlušnošću Podgorice ili se radi i o nečem drugom?

VELJAK:  Radikali i nacionalsocijalisti doživjeli su emancipaciju Crne Gore kao težak udarac svojim velikosrpskim pretenzijama i do danas se nisu pomirili s činjenicom da je Crna Gora krenula putem euroatlantskih integracija. Danas su posebno uznemireni neposlušnošću aktualne crnogorske vlasti: niti je ona otpriznala Kosovo, niti se solidarizirala s beogradskim režimom u njegovom pokušaju odbacivanja spomenute rezolucije Generalne skupštine UN. Stoga se može očekivati da će ruska agentura u Crnoj Gori zajedno s domaćim kvislinzima intenzivirati podrivačke aktivnosti usmjerene na povratak Crne Gore u okvire „srpskog sveta“. A o sposobnostima i o odgovornosti racionalnog dijela političke elite i građanskoj podršci većinske Crne Gore emancipatorskoj politici ovisit će hoće li – i u kojoj mjeri – uspjeti projekt vraćanja Crne Gore u okrilje „srpskog sveta“ (koji inače nije ništa drugo neego proširenje politike „ruskog svijeta“ na ovu regiju).

 

Nije na Crnoj Gori da donosi rezoluciju o Jasenovcu, bar ne dok ne počisti vlastito dvorište

 MONITOR: Hrvatska je na predlog Rezolucije o Jasenovcu koji je podržala vladajuća većina u Crnoj Gori uputila  zvaničnu protestnu notu, a šef diplomatije Gordan Grlić Radman, izjavio je da bi izglasavanje te rezolucije moglo štetiti crnogorskim EU integracijama. Kolika je ne samo simbolička već i politička uloga narativa o Jasenovcu, u životu ljudi u Hrvatskoj?

VELJAK: Nervozna reakcija hrvatskih vlasti može se vjerojatno pripisati činjenici da je Domovinski pokret sada konstitutivni faktor nove vladajuće koalicije. A Domovinski pokret je stranka koja je s jedne strane obilježena utjecajem ruskih financijskih interesa a s druge strane snažnom prisutnošću historijskog revizionizma (koji relativizira ili čak i negira genocidni karakter ustaškog pokreta i pokušava pozitivno vrednovati kvislinšku NDH). Ta dvostrukost DP-a samo je prividno kontradiktorna: dovoljno je uzeti u obzir Putinovu podršku pokretima i strankama radikalne i ekstremne desnice na Zapadu. Podrška historijskom revizionizmu ekvivalentna je izbornom uspjehu Domovinskog pokreta i srodnih manjih stranaka koje nisu prešle izborni cenzus, dakle ne više od dvadesetak postotaka biračkog tijela.

Zločinački karakter NDH, koji je kulminirao u Jasenovcu, nije nažalost, nikad bio formaliziran nekom parlamentarnom rezolucijom, tako da bi na prvi pogled rezolucija crnogorskog parlamenta bila dobrodošla. Međutim, nije na Crnoj Gori da donosi takve rezolucije, bar ne prije nego što na adekvatan način osudi zločine etničkog čišćenja što su ga za vrijeme Drugoga svjetskog rata četnici provodili u Crnoj Gori protiv bošnjačkog naroda a devedesetih godina nastavili njihovi sljedbenici, ovaj puta uz direktnu podršku tadašnjih crnogorskih vlasti. Smeće treba čistiti u vlastitom dvorištu – i samo onaj tko je to učinio ima pravo prigovoriti susjedu koji u svom dvorištu uzgaja gamad (pa možda i ponuditi pomoć u čišćenju, ali samo nakon što je djelom pokazao kako se može izaći na kraj s glibom i gamadi u vlastitoj kući i vlastitom dvorištu).

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PORUKA SVIJETU REZOLUCIJE UN O GENOCIDU U SREBRENICI: Pamtiti, ne ponoviti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o genocidu u Srebrenici će, sasvim izvjesno,  biti izglasana. . Izvjesno je da će za usvajanje glasati i Crna Gora. Tu se drama Crne Gore i njeno suočavanje sa srpskim svetom, ne završava. Vrijeme će brzo pokazati da li  Spajićev Pokret Evropa sad Bečićeve Demokrate imaju volje i snage da se odupru velikosrpskim pritiscima i manipulacijama. Ili će sudbinu Crne Gore opet vezati za totalitarne i krimogene vlasti u Beogradu i Banja Luci, kao što je to početkom 90-tih uradio jedinstveni DPS

 

Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima, vjerovatno će se znati  ishod glasanja o Rezoluciji UN kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Pamtiti, ne ponoviti – tako se može sažeti poruka koju Rezolucija šalje svijetu. Međutim, male su šanse da će se u dogledno vrijeme išta promijeniti na bolje.  U srijedu je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska (RS), izjavio svojoj Radio Televeviziji (RTRS) da je odlukom o Rezoluciji u Generalnoj skupštini UN „potpisan kraj Bosni i Hercegovini“ i najavio da će sa sjednice Vlade RS u Srebrenici Federaciji BiH biti predložen mirni razlaz. Dodik godinama najavljuje secesiju tog entiteta i razbijanje Bosne i Hercegovine (BH) pa je i najnovija manifestacija već viđeno. Istovremeno,  režimski mediji u RS-u i Srbiji su prepuni raznih komemoracija tokom ratova 90-tih i Drugog svjetskog rata u kojima se preuveličavaju nesporna srpska stradanja a nekad i potpuno izmišljaju. Uz to ide umanjivanje ili negiranja zločina počinjenih u ime velikosprstva. Regionalni mediji bilježe porast broja fizičkih napada i paljevina imovine Bošnjaka povratnika u opštinama istočne RS gdje su prije agresije 1992. godine  činili apsolutnu većinu i odakle su etnički očišćeni, a dio pobijen.

U srijedu  su i desničarske NVO u Podgorici održale slabo posjećeni protest ispred Vlade i državne Skupštine, koji je nastavljen u četvrtak u nadi da će možda vremenom dobiti reprizu litija pred pad režima Demokratske patrije socijalista (DPS) 2020. Iza neprijavljenih okupljanja stoji 11 prosrpskih i proruskih NVO-a. Iza nekih NVO-a stoje funkcioneri Demokratske narodne partije (DNP), čiji lider Milan Knežević se lično pojavio, Nove srpske demokratije (NSD) i još nekih manjih provučićevskih stranaka. Prva na listi NVO organizatora protesta pod sloganom „zaustavite izdaju“ je Srpski kulturni centar Patrijarh Varnava koji nosi ime po nekadašnjem patrijarhu SPC-a Varnavi Rosiću – otvorenom simpatizeru Adolfa Hitlera i nacističke partije. Varnava je jedini Pljevljak za kojim je lično Adolf Hitler izrazio saučešće po smrti 1937. Aktivista ove NVO je bio i sadašnji nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Pljevalja Dario Vraneš. Vraneš, član NSD-a, je osim nacionalističke retorike postao poznat i po izlivima berspogovorne lojalnosti Srbiji i njenoj Prvoj Familiji. I neke druge NVO, manje ili više poznate imaju elemente klerofašizma pod maskom tobožnjeg pravoslavlja i borbe za srpstvo. Milutin Mirjačić, direktor Osnovne škole Bajo Pivljanin u Plužinama se obratio “predsjednicima Vlade i Republike jer državu ne priznaje”. Za njega je Crna Gora i dalje „republika u saveznoj državi“. Mirjačić je naglasio da on ne prihvata „ni individualnu krivicu“ za zločine jer „niko nije odgovarao za ubistva Srba” dodavši da će on i slični „možda biti primorani“ na „rušenja i blokade“. Nadležno ministarstvo prosvjete se ogradilo od njega i pozvalo na ispitivanje odgovornosti.

Posljednja potpisana NVO su proputinovski Noćni vukovi koji javno podržavaju agresiju na Ukrajinu i takođe se predstavljaju kao „pravoslavni vernici“. Okupljanjima su prisustvovali i neki sveštenici SPC poznatim po pročetničkom aktivizmu. Pisanu poruku je poslao preko vučićevskih portala militantni gornjegrbaljski paroh Miajlo Backović, poznat po čestom pojavljivanju u uniformi i podršci totalitarnom ruskom režimu. Backović je bogohulno poručio da će glas Vlade u UN-u za „sramnu odluku biti istinski genocid nad voljom i časnom istorijom naroda CG, i za to će pred Gospodom i narodom morati da se odgovara“.

Lažnom narativu o proglašenju Srba za genocidni narod se, na žalost, pridružio prije četiri dana i Sveti arhijerejski sabor SPC-a koji je razmatrao ovozemaljske teme među kojima su „Kosovo i Metohija – rak rana srpskog naroda“ koje je uz Jasenovac i Srebrenicu „u naše dane“ – stalni „žalac u telu naše Crkve“. U ime Sabora je objavljeno saopštenje da je na djelu „istorijski revizionizam koji bi dao legitimitet istorijskoj inverziji“ i da su shodno tome „pravoslavni Srbi, žrtve višekratnih genocida i etničkog čišćenja treba da budu proglašeni ne samo za zločince nego i za izvršitelje genocida“. Da li je Sabor  konsultiran oko ovakvog saopštenja je prilično maglovito. Ranije je bilo slučajeva da uzdanice ruskih službi ili domaće UDBE (sada BIA) napišu saopštenja u ime svih a da nikoga i ne pitaju osim možda patrijarha.

Patrijarh Porfirije Perić je pred odlazak gospodara Srbije Aleksandra Vučića za Njujork održao moleban u Hramu Svetog Save i ponovio djelove saopštenja. Takozvanom molebanu su iz Crne Gore prisustvovali Milan Knežević i Dario Vraneš. Predsjednik Srbije je na Instagramu rekao da ide u Njujork da se „bori svom snagom i srcem za budućnost naše zemlje“i da je „zatražio blagoslov od patrijarha srpskog Porfirija i pomolio se Bogu u našoj svetinji“. Patrijarh je objasnio da su se sabrali da se pomole pred Vučićev put u Njujork, „gde u UN-u velike sile sveta nameravaju da donesu rezoluciju o takozvanom genocidu u Srebrenici“ što je za njega „neistina i nepravda u odnosu na srpski narod“. Patrijarh se već duže vrijeme ponaša kao službenik ureda predsjednika Srbije. Pojavio se u predizbornom spotu Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS), išao je u Podgoricu po zadatku da agitira da se Crnogorci izjasne kao Srbi na popisu, dok se i sam  bavi istorijskim revizionizmom i politikom. Istovremeno, patrijarh ćuti na kriminal i korupciju koji razaraju Srbiju i RS i propagiranje nemorala na udarnim terminima režimskih medija. Kao vjerski poglavar kome Jevanđelje zapovijeda da poštuje zemaljske vlasti, on ne priznaje odluku Međunarodnog suda pravde (ICJ) iz 2007. god. o genocidu u Srebrenici kao i sedam presuda za genocid UN-ovog Haškog tribunala i 13 presuda za genocid sudova BH. Istovremeno se često poziva na rezoluciju 1244 iz 1999. kada je Kosovo opisano kao dio tadašnje Jugoslavije i na međunarodno pravo. Opštoj histeriji se pridružio i ruski patrijarh Kiril Gunđajev (ujedno i basnoslovno bogati službenik i agent bogoboračkog KGB-a – sada FSB) koji je „naložio da se u svim ruskim crkvama u otadžbini i rasijanju u noći između 22. i 23.maja služi svenoćno bdenije za spas bratskog srpskog naroda“.

Istovremeno ne prestaje vrijeđanje Crne Gore od strane srpskih političara zbog namjere Vlade da se dodatno individualizira krivica kroz amandmane koji su u bitnom uvršteni u tekst Rezolucije. Srpski predsjednik Vučić je izjavio da su „vrlo prljavu ulogu odigrali crnogorski amandmani, ali tu nije kriva Crna Gora ona je samo nečiji potrčko jer je to rađeno po nečijem nalogu”.  Premijer Miloš Vučević, koga srbijanska opozicija smatra marionetom i batlerom porodice Vučić i akterom brojnih korupcionaških afera, opet je ponovio neistinu da se „rezolucijom žigoše srpski narod kao genocidni“ dok amandmani Crne Gore „suštinski ništa ne menjaju već to predstavlja bacanje prašine u oči“. Crnogorski sljedbenici Vučića i dalje ponavljaju horski istu mantru iz Beograda. Izuzetak je donekle predsjednik parlamenta Andrija Mandić koji pokušava umjerenijom retorikom napraviti kakav takav otklon od „bratskog zagrljaja“. Upitno je šta će od toga ispasti.  Svojevremeno je to nekoliko puta bezuspješno pokušao bivši šef države Momir Bulatović u odnosu na Slobodana Miloševića.

Srbijanski predsjednik gura crnogorsku rezoluciju o Jasenovcu koju sam nije htio donijeti u svom parlamentu u decembru 2021. godine. U intervjuu za FACE TV sa novinarom Senadom Hadžifejzovićem iz aprila 2021. godine Vučić je dva puta izbjegao odgovor na pitanje da li se u Jasenovcu desio genocid rekavši da on kao šef države nema pravo da to kaže jer bi to značilo „narednih 100 godina loših odnosa sa Hrvatima“. Na insistiranje novinara da ipak odgovori, Vučić je rekao da je „jasno šta ja mislim privatno, ali  kao predsednik države imam mnogo veću odgovornost i moram da vodim računa o interesima celog regiona i moje zemlje“.  Vučićeva „potrčkala“ u Crnoj Gori vidno imaju „naloge“ uprkos izjavi Vučića u Kotoru  koji je formalno i neznaveno rekao da je „rezolucija o Jasenovcu pitanje za crnogorske građane, a naravno da ćemo to podržati“.

Očigledna je namjera da se isprovocira Hrvatska da blokira crnogorski evropski put i pozitivan Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (Interim Benchmark Assessment Report – IBAR) Evropske komisije. Potpisnici prijedloga rezolucije o Jasenovcu iz vučićevskog DNP-a, SNP-a i NSD-a, istovremeno ne priznaju genocid u Srebrenici, kao ni četnički genocid u Crnoj Gori nad Bošnjacima 1943. godine. O mirnodopskom masakru u Šahovićima kod Bijelog Polja iz 1924. godine se nisu ni oglašavali osim Milana Kneževića koji je rekao da njegov DNP neće podržati rezoluciju o pokolju u Šahovićima jer „to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. To što su potpisima  podršku da se rezolucija o Jasenovcu nađe u parlementu, dali i poslanici PES- a i Demokrata, samo može biti znak Vučiću i njegovima, da budu još agresivniji prema Crnoj Gori.

Rezolucija o genocidu u Srebrenici će,  sasvim izvjesno,  biti izglasana u UN. Izvjesno je da će za usvajanje glasati i Crna Gora. Ali,  tu se drama Crne Gore i njeno suočavanje sa srpskim svetom, ne završava. Vrijeme će brzo pokazati da li Pokret Evropa sad (PES) i Demokrate imaju volje i snage da se odupru velikosrpskim prtiscima i manipulacijama. Ili će sudbinu Crne Gore opet vezati za totalitarne i krimogene vlasti u Beogradu i Banja Luci, kao što je to početkom 90-tih uradio jedinstveni DPS.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

U ogledalu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o Srebrenici i reakcije na nju, samo su još jedno upozorenje da je krajnje  vrijeme da se suočimo i sa prošlošću i sa današnjicom. Sve dok naše političke klase budu negirale prošlost ili ćutale o ulozi Crne Gore u ratnim devedesetim,  dok budu selektivno pamtile i pokazivale prstom u tuđa dvorišta umjesto da se zagledaju u svoje,uzalud nam IBAR, evropske strategije i evropski zakoni. Nećemo mi nigdje

Predsjednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić u stvari je, Evropejac. I nije to bilo nešto tipa kafkijanskog preobražaja, ono – „Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u krevetu pretvorio u golemog kukca.“ Ne, Mandić je Evropejac, kaže, oduvijek bio. Uputio je nevjernike da pogledaju program njegove Nove srpske demokratije, gdje leži navodni dokaz da je ta partija od samog osnivanja “istinski evropski orijentisana stranka”.  Ni tu nije kraj. Mandić i njegovi su, tvrdi predsjednik parlamenta,  u stvari preteča, jer su “Evropsku uniju zagovarali dok su neki govorili o posljednjem ostrvu komunizma na Balkanu”.

Šta reći.  Uzdah je recimo prigodan. Mandić to govori dok nas sa svojim partnerima iz srpskog sveta, gura od Evrope. Dok negira genocid u Srebrenici, potvrđen na Međunarodnom sudu u Hagu i poziva premijera Spajića da ne glasa za Rezoluciju UN o Srebrenici ovog četvrtka, jer je to “opasno” po Crnu Goru. Poštovanje sudskih presuda, suočavanje sa prošlošću i poštovanje žrtava, a Rezolucija je upravo to, ne bi trebalo biti opasno  za “istinski evropski orijentisane partije”. Baš suprotono.  Mandić nas ubjeđuje da je oduvijek evropski orijentisan dok srebreničke žrtve pokušava da prekrije jasenovačkim žrtvama,  dijeleći ne samo žive, nego i  mrtve na naše i njihove.  Dok to čini za partijski  i interes  Aleksandra Vučića, srpskog autokrate, najboljeg učenika Vojislava Šešelja, koji želi i Crnu Goru da usisa u svoj srpski svet,. U svijet krvi i tla.  Mandić je, pri tom, kako i sam primjećuje, malo umjereniji od svog kolege Milana Kneževića. Blago Evropi.

Blago i nama.  Na evropskim programima svih ovdašnjih političkih partija. Ko bi čitajući program DPS-a, mogao da zamisli da će program jedne socijalističke partije iznjedriti jednog od najbogatijih državnika svijeta, rame uz rame sa šeicima,  koji će u svoj sivi višedecenijskog vlastodršca  upisati  ratne pohode, opustošenu zemlju, sistemsku korupciju i spajanje podzemlja i nadzemlja u jedno. I ko bi, na kraju,  mogao zamisliti da će mu sve to proći, toliko da se danas njegov podmladak predstavlja kao da nastavlja tradiciju nepokolevljivog antiratnog ljevičara.  Zato je njihov povik da se Crna Gora suoči sa ratnom prošlošću tek licemjerje.  Oni da bi se isačim suočili, moraju se suočiti sa sobom.

Ko bi čitajući programe Demokrata i Pokreta Evropa sad mislio da će te “građanske” i “proevropske” partije svoj rijetki glas za suočavanje sa prošlošću, dati za Rezoluciju o Jasenovcu. Da će se baviti nekadašnjim zločinima susjedne zemlje, dok ćute o svježim zločinima počinjenim u naše ime u toj istoj zemlji. Rizikujući pri tom i dobijanje svetog IBAR-a, u koji se kunu.  Ili da će tražiti, kao što to čine Demokrate, da jedna od ulica u glavnom gradu nosi ime ministra unutrašnjih poslova koji je stavio potpis na naredbu da se deportuju bosankohercegovačke izbjeglice pod nož Radovanu Karadžiću.

Rezolucija UN o Srebrenici i reakcije na nju, samo su još jedno upozorenje da je krajnje  vrijeme da se suočimo i sa prošlošću i sa današnjicom. Sve dok naše političke klase budu negirale prošlost ili ćutale o ulozi Crne Gore u ratnim devedesetim, dok budu selektivno pamtile i pokazivale prstom u tuđa dvorišta umjesto da se zagledaju u svoje, uzalud nam IBAR, evropske strategije i evropski zakoni. Nećemo mi nigdje.

Glas Crne Gore za Rezoluciju UN o Srebrenici samo je minimum neophodan da bi jednom možda bili normalno evopsko društvo. Reakcije na najavu tog glasa, pokazatelj su koliko smo daleko od njega.

Posljednja vijest: Rezolucija o genocidu u Srebrenici  usvojena je na Generalnoj skupštini UN . Crna Gora je glasala – za. Prvi je korak napravljen.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo