Povežite se sa nama

FOKUS

Junaci zarobljene države

Objavljeno prije

16 godina

na

licnosti_intro

junac_2ANA KOLAREVIĆ Advokatica i članica familije. Istakla se ove godine kao pravna zastupnica brata, premijera Mila Đukanovića. Zastupala ga je u tužbi koju je pokrenuo protiv Željka Ivanovića, direktora Vijesti. Premijer je Ivanovića tužio zbog duševnih bolova, pošto je direktor Vijesti izjavio da iza napada na njega stoji Đukanovićeva „biološka i kriminalna porodica“. Sestra je za bratove duševne bolove tražila milion eura, na kraju je dobila proces, ali nije bila zadovoljna procijenjenom sumom ipak znatno manjom od miliona, pa je najavila žalbu. Kolarevićeva je bila sutkinja Vrhovnog suda kada je u sporu oko hotela Avala presudila u korist kompanije Bepler i Džejkobson, iza koje je stajao Zoran Ćoćo Bećirović, biznismen blizak porodici Đukanović. Presuda se nije ni osušila, a Kolarevićeva je napustila poziciju u sudu i otvorila advokatsku kancelariju, u kojoj je jedan od prvih klijenata bio Bepler i Džejkobson, koji je na temeljima Avale sagradio hotel znatno većih gabarita, ne poštujući planove, dozvole i autorska prava. Kolarevićevoj sjajno ide advokatski posao, posebno oko spornih privatizacija. Zastupala je i zastupa zvučne kompanije i imena – Jugopetrol, Telekom, Crnogorsku komercijalnu banku, Hipo banku, te pojedince kao što su Vadim Lejbenzon, odbjegli direktor Željezare, Piter Mank, novi vlasnik Arsenala i drugi. Iako joj je klijent Lejbenzon utekao, ostavljajući probleme i dugove, imenovana je za članicu borda nikšićke Željezare, pošto su kompaniju preuzeli novi vlasnici. Pred kraj godine našla se u neobičnoj ulozi. Sama je sebi i braći zaprijetila tužbom, kada je Željezara najavila da će tužiti Prvu banku, zbog zadržavanja desetine miliona eura. Ana, poput braće, posjeduje akcije u banci prve familije.

junaci_4ACO DJUKANOVIC.Biznismen i finansijski stručnjak. Počeo je skromno, kao veseli organizator muzičkih maratona i drugih svečanosti. Bio je zadužen i za ozvučenje na partijskim skupovima devedesetih, kada se uzdizala zvijezda njegovog brata Mila. Pored osmišljavanja partijskih promocija, mlađi Đukanović je razvijao i druge biznise. U teškim godinama rata i sankcija, bio je posebno zapažen u Herceg Novom i okolini, gdje su cvjetali poslovi s naftom i cigaretama. Zvanično, Aco je bio godinama nezaposlen, o čemu je više puta govorio premijer, ističući to kao porodični problem. Nezaposleni je brat napravio imperiju. Ova ga je godina zatekla kao vlasnika više kompanija i akcije. Sredinom godine je uveo stečaj u svoju Monte nova, iako je to preduzeće prema analizi završnih računa za 2006. bilo treće na rang listi sa najvećim ostvarenim profitom, odmah nakon Telekoma i Kombinata aluminijuma. Vrijednosti sa firme Aco Đukanović je prenio na sebe, da bi izbjegao buduće poreske obaveze. U popisu imovine koju će Đukanović naslijediti iz ,,propale’’ Monte nove su: 28 odsto akcija Prve banke Crne Gore, 4,5 odsto akcija Rudnika uglja u Pljevljima, 75 odsto akcijskog kapitala Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje, plac od 5.000 kvadrata na barskoj obali plaćen dva miliona eura… Pred kraj godine, znatno je povećao udio u Prvoj banci, na više od 40 odsto akcija. Zanimljivo, u banku nije uveo stečaj, iako ima ozbiljne probleme s likvidnošću. Đukanovićeva je banka izdala mnogo kredita bez pokrića i ugrozila finansijski sistem zemlje. Mlađem bratu u pomoć je pritekao premijer sa 44 miliona eura državnih para. Koliko će još našeg novca otići u banku prve familije, vidjeće se naredne godine.

junaci_5SVETOZAR MAROVIĆ, Potpredsjednik DPS-a i biznismen. Od kad je napustio državničke funkcije sav se posvetio biznisu. Odlično mu ide. Vizionar je preko svoje kompanije Moninvest kupio dio akcija Prve banke za pola miliona eura i preko noći napravio – tri. Krenuo je na počinak, a ujutro u novinama, prema sopstvenom priznanju, pročitao da mu se kapital umnožio. Opozicija je Marovićeve poslove ovako prokomentarisala: lider DPS-a Milo Đukanović ima privatnu državu Crnu Goru, a Marović sopstveni grad- Budvu. Svetozarevo na moru. Njegova kompanija Moninvest sa Mirax grupom ruskog milijardera Sergeja Polonskog na poluostrvu Zavala podiže 40 luksuznih vila i 30-spratni soliter. Ortaci su započeli gradnju bez građevinske dozvole, a zahvatili su i 25 hektara opštinske zemlje koja je pod sporom. Ljetos je, zajedno sa premijerom Milom Đukanovićem, svjedočio pred podgoričkim Višim sudom o deportaciji bosanskih izbjeglica. Marović je u vrijeme deportacija bio član Predsjedništva bivše SFRJ. Izjavio je da nije znao za taj slučaj. Nešto kasnije učestvovao je u DPS-ovoj kampanji za kotorske opštinske izbore. Tek toliko da se potpuno ne udalji od politike. Ulaznica za visoku politiku bila mu je podrška antibirokratskoj revoluciji, od koje se upravo ovih dana navršavaju dvije decenije. Pripadao je trojci ,,mladih, pametnih i lijepih” – Momir Bulatović – Milo Đukanović – Svetozar Marović. Nekad je rado citirao Marksov Kapital, vjerovatno i ne sluteći da će tvorac naučnog socijalizma ovih dana opet biti vrlo aktuelan. Da li je najpoznatiji Budvanin još tada sanjao da će po imovinskom kartonu postati buržuj?

junaci_7RADMILA VOJVODIĆ Nacionalna umjetni ca, omiljena rediteljka režima i finansijski stručnjak imala je plodnu godinu. Posli je brojnih predstava na nacionalne teme, ušla je u novu ulo gu i režirala operu Balkanska carica po libretu iz dra me crnogorskog kralja Nikole I Petrovića Nje­goša. Opera je pre mijerno izvedena ovog jula na Cetinju, u čast Dana državnosti. A rediteljka se pohvalila: ,,Ono što je pred publikom, sigurno je veliki kulturni podvig, a opera je kao i svaka teatarska izvedba, jedan živi organizam i ona će govoriti o sebi”. Rediteljka je za operu dobila izdašnu donaciju od Prve banke, u čijem je bordu bila done davno. Iako je po zakonu o bankama bord odgovo ran za poslovanje, Vojvodićeva kao ni ostali članovi borda, još nije odgovarala za brojne po slovne pro mašaje Prve banke braće Đukanović. Opozicija je, inače, slučaj Prve banke pre poručila državnoj tužiteljici. Radmila je i marke tinški guru. Njena agencija MAPA dobila je posao vrijedan 74.000 eura za savjetovanje Vlade u promociji evroatlanskih integracija i članstva u NATO-u i to bez tendera. Zbog umješnosti u beskonačnoj crnogorskoj tranziciji, Vojvodićeva jepoznata i po nadimku Tajkunica.

junaci_10PETAR IVANOVIĆ Direktor Agencije za promociju stranih investicija, donedavni član borda Hipo Alpe Adrija banke, desna ruka učenik i sljedbenik profesora Veselina Vukotića i uzdanica Mila Đukanovića, koji je na čelu Petrove Agencije i na čijem univerzitetu Ivanović radi, učeći studente predu zetništvu. Ivanović je krajem ove godine zapanjio javnost priznanjem da ga je u Hanoveru, gdje je promovisao Crnu Goru, privodila policija, pošto su Vije sti objavile priču. Ivanović priveden zbog sumnje da je na zabavi mladih industrijalaca krao mobilne i naočare. Jedan od svjedoka događaja zapanjeno je izjavio srpskim medijima: „Izgledao je tako evropski“. Ivanović je bio jedan od velikih igrača na crnogorskim berzama, na kojima je zahvaljujući insajderskim informacijama, okrenuo milione. Zbog incidenta u Hanoveru ni dlaka s glave nije mu falila. I dalje će promovisati Crnu Goru po svijetu. Zaslužio je, dok je bio u bordu Hipo Alpe Adrija banke, odobrio je Milu Đukanoviću kredit za kupovinu zemljišta u Budvi, i to više nego što je našem premijeru trebalo za 20.000 kvadrata uz Zavalu.

junaci_11AMFILOHIJE RADOVIĆ Mitropolit Srpske pravoslavne cr kve u Crnoj Gori, bio je i ove godine hiperaktivan. Zamjenjivao je srpskog patrijarha Pavla, pjevao i naricao za Kosovom na mitingu srpske opozicije u Podgorici, svađao se sa srpskim vla dikama, kleo i vrijeđao sveštenstvo i vjernike Crnogorske crkve, kritikovao crnogorsku vlast… ban Potpuno je oprav dao stari epitet ,,po litičar u mantiji”. Jesenas je uzbunio mještane nikšićkog sela Dragovoljići da spriječe mitro­polita Crnogorske pravoslavne crkve Mihaila da osvešta temeljac manastira u obližnjem Risjem Dolu. Morala je da interveniše i poli­cija. I zvanično je potvrđeno da je Amfilohije i vele posjednik – u Crnoj Gori upravlja i ze mljištem vrijednim stotine miliona eura. Prema listovima nepokretnosti, Amfi lohije je vlasnik po tituli 35 nekretnina u Podgorici, suvlasnik 15, a upisan je i kao korisnik šest nekretnina u podgoričkoj i bjelopoljskoj opštini. I po tome je SPC u Crnoj Gori država u državi. Nedavno je, na zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora, pokušao da se nametne za nasljed nika patrijarha Pavla. Poražen je od strane većine episkopa. Ovih dana episkop zahum skohercegovački Gri­gorije optužio ga je za loše stanje u SPC. Taj neočekivani napad mogao bi Amfilohiju definitvno pokopati sve šanse da sjedne na prijesto srpskog patrijarha.

junaci_13RADOVAN KARADŽIĆ Najtraženiji haški bjegunac, uhapšen je u julu. Ratnog vođu bosanskih Srba optu ženog u Hagu za ratne zločine uhapsila je policija u Beogradu. U bjekstvu je bio cijelih 12 godina. Sada se nalazi u Hagu, gdje mu se sudi. Karadžić se skrivao u Beogradu, po istom kalupu i scenariju srpskih obavještajnih službi kao i dosadaš nji haški optuženici, koji su uživali punu zaštitu Srbije. Promijenio je lični opis, dobio je lažna lična do kumenta, imao svoju firmu, slobodu kretanja… Karadžić će najvjerovatnije ostatak života provesti iza rešetaka. Optužnica Haškog tužilaštva tereti ga za genocid i saučesništvo u genocidu, zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja, teške povrede Ženevske konvencije… Crnogorska policija, kako je prije nekoliko godina objavio Monitor a niko nije demantovao, prva je uhap sila Karadžića i to prije dvanaest godina. Uhvatila, pa pustila. Akcija je počela 11. maja 1996. godine kada je Srpska pravoslavna crkva orga nizovala prenošenje moštiju svetog Vasilija Ostroškog po Hercegovini. U ranim devedesetim nikome u cr nogorskom vrhu nije padalo na pamet da će doći vrijeme kada će pozdravljati hapšenje Radovana Karadžića, kako je to učinio premijer Milo Đukanović. Prvi mandat devedesetih Đukanović je sa svojim drugom Bulatovićem potrošio pomažući Karadžiću i njegovoj ratnoj mašini.

ONI NIJESU ĆUTALI

junaci_3MILAN POPOVIĆ, univerzitetski profesor, crnogorski Čomski i ove je godine bio jedan od najžešćih kritičara Đukanovićevog režima. Predvodio je grupu koja je u otvorenom pismu javnosti u februaru, kada je aktuelni premijer preuzeo čelnu poziciju u Vladi, upozorila da će Đukanovićev konflikt interesa, ako se ne obuzda, ugroziti Crnu Goru. Iako su se ta predviđanja obistinila, Popović ističe da je malo vjerovatno da bi u Crnoj Gori na narednim parlamentarnim izborima mogla biti ugrožena vlast i to zbog mogućnosti DPS-a da ucijeni veliki dio populacije zbog siromaštva i zloupotreba vladajućih krugova. Međutim, kaže da „ima puno simptoma slabljenja same strukture vlasti zbog njene ultramono polističke parazitske prirode koja je sada u fazi da jede samu sebe. Kao što je Miloševićev režim pao u Srbiji onda kad je izgledao vrlo solidan i jak. Mislim da će se tako nešto desiti u narednih nekoliko godina u Crnoj Gori jer je ovaj režim iscrpio sve snage. Ako se to ne desi, onda mi frankistička Španija izgleda kao najvjerovatnija perspektiva“, ocjenjuje Popović. Prema Popoviću Crna Gora je zarobljeno društvo, o čemu najbolje svjedoči slučaj Prve banke: “Afera sa Prvom bankom donosi mnoštvo osnova sumnje da tu postoji jedna šema, jedna organizovana grupa na čelu sa predsjednikom Vlade koja je zarobila čitavo društvo – državu, parlament, vladu, Centralnu banku i da sprovodi svoj nelegitimni privatni interes. To se zove organizovani kriminal, čitavo društvo pati zbog toga, svi ćute“. Profesor Popović tvrdi da je na Univerzitetu 1980-tih bilo više slobode nego danas. Na svojoj je koži osjetio kako se sprovodi diskriminacija i to na Fakultetu političkih nauka. Raskinuo je stalni radni odnos na FPN-u, na kome dekan Srđan Darmanović umjesto kritičke misli njeguje jednoumlje. Zanimljivo, Darmanović je bio učenik Milana Popovića, a sada je jedan od stubova režima, koji je nekadašnji Centar za demokratiju i ljudska prava pretvorio u biro za pružanje statističkih usluga premijeru.


junaci_6VANJA ĆALOVIĆ, direktorka NVO MANS, prije nekoliko dana diplomirala je na Eko nomskom fakultetu u Podgorici na temu Ekonomski razvoj zarobljene države – studije slučajeva iz Crne Gore. Studija je ocijenjena desetkom, a Ćalović u njoj zaključuje da su ,,zahvaljujući sprezi biznisa, politike i kriminala, u Crnoj Gori formirane oligarhične strukture koje su omogućile uspostavljanje monopola i kartela, a unakrsno članstvo u odborima direktora u vlasništvu je stavljeno u funkciju zarobljavanja države”. Ćalović se i ove godine najviše bavila problemom korupcije. U većini anketa javnost je označila kao osobu kojoj najviše vjeruje. Paradoks je da Ćalovićeva ostaje najpopularnija, dok vladajuće stranke, na čije propuste ona ukazuje, takođe bilježe rast. U nedavnom ispitivanju javnog mnjenja Centra za demokratiju i ljudska prava, sa prosječnom ocjenom 3,03, Ćalovićeva je bila prva na listi političara i javnih ličnosti kojima se najviše vjeruje. I u prošlogodišnjoj anketi iza nje su se našli predsjednik Filip Vujanović i premijer Milo Đukanović. Ćalovićeva smatra da građani osjećaju teret korupcije bez obzira na političku pripadnost, ističući da nacionalne priče više nijesu interesantne.

 

junaci_8

SLOBODAN PEJOVIĆ, bivši inspektor iz Herceg Novog, godinama svjedoči o tome kako je crnogorska vlast u pro ljeće 1992. bosanske izbjeglice izručivala Radovanu Karadžiću. Godinama, zato što govori istinu o zločinu, trpi razne vrste pritisaka. Mirna savjest košta ga mirnog života. Samo tokom ove godine tri puta je bio meta nepoznatih počinilaca. U februaru mu je neko velikim kamenom razbio duplo balkonsko staklo na stanu. Nedavno je ispod brisača na automobilu našao listić na kom je flomasterom bilo is pisano „minirano“. Onda mu je razbijeno staklo na autu. Prošle godine napao ga je prolaznik metalnom šipkom. Jasno – opomene da ćuti o deportaciji. Od čega se boje oni koji ga proganjaju? ,,Na području Herceg Novog, to se zna, bilo je još zločina osim deportacije. Za razliku od deportacije o kojoj se sve zna, o drugim zločinima se ne govori… Postojala je paravojna grupa koja je, onako samoinicijativno, te nesrećne ljude noću odvodila iz kuća. Prvo bi ih opljačkali pa ih onda, neđe tamo, na koridoru smrti, na planinama Orijena, likvidirali. Broj im se ne zna, ne zna se ništa”, kazao je nedavno u intervuju Monitoru. Pejović tvrdi da nije tačno da su deportacije trajale jedan vikend, nego najmanje mjesec, čitavi maj. Ljetos mu je Upravni odbor Kongresa Bošnjaka Sjeverne Ame rike dodijelio plaketu.

 

junaci_9

GORAN KNEŽEVIĆ, zamjenik generalnog direktora Cen tralne banke Crne Gore za kontrolu bankarskog sistema i član Savjeta CB, podnio je ostavku početkom februara, najavljujući nastupajuću krizu u crnogorskom finansijskom sektoru. ,,Razlog mog podnošenja ostavke je kulminacija debalansa između ovlašćenja i odgovor nosti koja mi je data članom 20. Zakona o Centralnoj banci, i nemogućnosti da u ovakvom zakonsko-institucionalnom okviru dalje odgovaram za kvalitetno obavljanje supervizije banaka”, saopštio je Knežević. Stručnjake je zabrinula činjenica do ovakva ocjena dolazi od čovjeka koji je, po službenoj dužnosti, imao uvid u najvažnije informacije i transakcije u crnogorskim bankama. Najoprezniji su već tada najavljivali ono što se dešavalo ove jeseni. Mediji su cijenili da je Kneževićeva ostavka prizvod dvostrukog pritiska. Sa jedne strane, na njega i predsjednika Savjeta CBCG Ljubišu Krgovića okomio se ,,ban karski lobi’’ nezadovoljan odlukom o ograničenju kreditnog rasta tokom ove godine, što su oni tumačili kao direktan atak na njihov profit. Istovremeno, čelnici Centralne banke našli su se na meti vladajuće partije, koja je amandmanima na Zakon o bankama, usvojen neposredno nakon Kneževićeve ostavke, smanjila uticaj CBCG na finansijska kretanja u Crnoj Gori. Zahvaljujući tome, danas u Crnoj Gori imamo ,,slučaj Prva banka’’. Što stvari nijesu još gore, dobrim dijelom je zaslužna i prošlogodišnja odluka CBCG o ograničenju kreditnog rasta. Ipak, nakon Kneževićevog odlaska monetarne vlasti su, čini se, počele da gube kontrolu nad finansijskim tržištem. To ne znači da su ta dva događaja u direktnoj vezi, ali potvrđuje argumente koje je Goran Knežević naveo obrazlažući svoju ostavku.

 

junaci_12

MARIJANA MUGOŠA slijepa pravnica, danima ne može da uđe u zgradu Skupštine opštine Podgorica, gdje se nalazi njeno radno mjesto. Ne daju joj dalje od portirnice po naredbi gradonačelnika Miomira Mugoše. On ne dozvoljava da Marijana u kancelariju uđe sa psom vodičem, dresiranim za pomoć slijepim osobama. Marijana je prva osoba u Crnoj Gori koja je bijeli štap uspjela da zamijeni psom vo dičem. ,,Ja zovem mene i Ksenu – ledolomke,” kazala je Marijana Mugoša novinarima. Njih dvoje probijaju led predrasuda prema osobama s invaliditetom, nakon što je stupio na snagu Zakon o psima vodičima. Brojni pravnici ocijenili su da je gradonačelnik Mugoša pogazio zakon. I mnoga udru ženja osoba sa hendikepom i pojedinci iz cijelog regiona apelovali su na gradonačelnika, ljekara da poštuje propise. Gradonačelnik je i dalje neumoljiv. Kabadahije najnemilosrdnije udaraju one za koje misle da su najslabiji. Ali, Mugoša se malo preračunao. Marijana je svojom borbom da bude ravnopravna sa ostalim građanima, podigla javnost. Od ogormne je važnosti pomoći Marijani da izbori svoje pravo. Zbog nje i zbog nas.

Milka TADIĆ MIJOVIĆ

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

Objavljeno prije

6 dana

na

25 Aprila, 2025

Objavio:

Sve ovo oko Sporazuma i budućih investitora iz UAE moglo je biti  drugačije, bolje i lakše, samo kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ

 

 

Skupština Crne Gore usvojila je Zakone kojima su potvrđeni sporazumi Vlada Crne Gore i Ujedinjenih arapskih emirata (UAE) o ekonomskoj saradnji,  u oblasti turizma i razvoja nekretnina.

Sporazum su podržali poslanici partija koje predvode Milojko Spajić (PES), Aleksa Bečić (Demokrate), Andrija Mandić (NSD) i Ervin Ibrahimović (BS). Milan Knežević i njegov poslanički kub (NDP) bili su uzdržani, poslanici nacionalnih partija Albanaca i Hrvata bili su protiv, baš kao URA i Boris Mugoša (SD). Poslanici DPS nijesu bili u sali kada se glasalo. Da se bolje vidi ko je bio za, objašnjavaju.

Dobro upućeni zli jezici danima su najavljivali uzdržanost najjače opozicione partije. Razlog je, tvrde, lična zainteresovanost počasnog predsjednika DPS Mila Đukanovića za budući angažman investitora iz UAE. I njihove projekte koji, prema usvojenim Sporazumima, mogu biti finansirani sopstvenim sredstvima investitora, „bankarskim kreditima, ili kreditima od povezanih strana ili akcionara, prodajom, prethodnom prodajom, prihodima od ulaganja treće strane…“.

To znači da će biti teško ući u trag stvarnim izvorima novca za finasiranje dva projekta predviđena Sporazumom o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina. Jedan na jugu a drugi na sjeveru Crne Gore. Ali, da taj dio priče ostavimo za vrijeme kada pred nas dođu konkretni ugovori o  poslovima koji se, za sada, samo najavljuju. Pošto bi, opet prema najavama dobro obaviještenih, prvi posao („južni“) mogao krenuti ka realizaciji već narednog mjeseca.

Vratimo se, za sada, Sporazumima koji su u utorak potvrđeni u Skupštini u formi Zakona. Postajući, tako, „sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka“ koji „imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva“ (Ustav Crne Gore, član 9).

Samo će Ustav biti „stariji“ od Sporazuma koji su usaglašeni za pola sata, na tzv. telefonskoj sjednici Vlade, a onda usvojeni u formi zakona, bez javne rasprave, i uz zamjerke poslanika vladajuće koalicije (PES) na kvalitet prevoda na crnogorski jezik („odrađen nestručno“). Moguće je, znači, da između verzije koju je usvojena u parlamentu i zvanične verzije Sporazuma na engleskom jeziku, postoje i neke vrlo bitne razlike koje bi nas, u nekom neželjenom scenariju, mogle skupo koštati.

Ostalo je i nejasno kako se rješavaju eventualni nesporazumi između Crne Gore i investitora (entiteta, po slovu Sporazuma) koje će nam poslati Vlada UAE. „Bilo koji nesporazum između Strana ugovornica koji proističe iz tumačenja i primjene ovog Sporazuma ili dodatnih sporazuma i protokola biće prijateljski rješavan konsultacijama ili pregovorima između zvaničnika Mješovite komisije/Komiteta za ekonomsku saradnju (nije preciziran kada i kako će ona biti formirana – prim. Monitora). Ukoliko pregovori ne uspiju, predmet spora ili tumačenja biće riješen kroz konsultacije diplomatskim kanalima…“, navodi se u Sporazumu o ekonomskoj saradnji Vlada Crne Gore i UAE. Šta biva ako diplomatija ne uspije – ne zna se.

Konfuziju pojačava sadržaj drugog Sporazuma (o saradnji u turizmu i razvoju nekretnina). U prvom dijelu teksta piše kako Vlada Emirata garantuje za investitore (entitete) koje predloži za realizaciju projekata u Crnoj Gori. Onda, nekoliko pasusa niže, stoji da „UAE neće biti predmet bilo kakvih mehanizama za rješavanje sporova predviđenih ugovorima, programima i sporazumima zaključenim između Emirata i Vlade Crne Gore“. Šta onda, tačno, partneri iz Abu Dabija garantuju Crnoj Gori?

Ili su garancije tražene, i dobijene, samo od strane vlasti u Podgorici. Poput one da se u poslovima zaključenim po osnovu ovih Sporazuma, a ta lista će se prema Spajićevim najavama poprilično produžiti, neće primjenjivati (antikoruptivne) odredbe Zakona o javnim nabavkama, procedure o javnim tenderima ili bilo koji drugi postupci javnog nadmetanja.

Pride, država je dužna da investitoru obezbijedi zemljište za realizaciju projekta, a to mora uraditi odričući se, unaprijed, „procedura propisanih nacionalnim zakonodavstvom kojim se uređuje oblast državne imovine“.

Sporazum predviđa i da će svi  poslovi sa entitetima iz UAE imati status „strateških projekata od javnog interesa“.

Nije pojašnjeno zašto bi privatna gradnja stanova za prodaju, na zemljištu koje je obezbijedila Vlada, (uz pripadajuću infrastrukturu – vodu, struju, kanalizaciju, telekomunikacije, puteve…) imala status projekta od javnog interesa. To pitanje su,  pored mnogih drugih, problematizovali iz Agencije za sprječavanje korupcije (ASK). Podsjetili su na definiciju iz Zakona, prema kojoj je javni interes „materijalni i nematerijalni interes za dobro i prosperitet svih građana pod jednakim uslovima“. Zamjerili su Vladi  to što se nije preciznije odredila prema investicijama koje bi mogle dobiti takav status. Uz pripadajuće benefite.

ASK problematizuje i tvrdnje ovdašnjih zvaničnika da država neće prodavati zemljište za projekte, već će ga dati u dugoročni zakup (99 godina). Zato Vladi sugerišu da obrati pažnju na član 171 Zakona o svojinsko pravnim odnosima, kojim je propisano da „na urbanističkoj parceli na kojoj je stambena zgrada izgrađena, vlasnici posebnih djelova imaju zajedničku nedjeljivu cjelinu“.

Dakle,  Crna Gora nakon 99 godina izdavanja u zakup neće moći da u svoj posjed povrati zemljište na kome će se graditi stanovi, hoteli, restorani…. Samo što će njegovu vrijednost, kroz cijenu nekretnina, naplatiti neko drugi. Uostalom, kako je primijetio neko od  kritičara tog dijela Sporazuma, „zemljište nije tepih“, pa da sa njega otresete mrve i tako ga vratite u pređašnje stanje.

Usvojeni Sporazumi mogu imati elemente državne pomoći, zbog čega je Vlada, prije njihovog potpisivanja, morala konsultovati Agenciju za zaštitu konkurencije, smatra Dragan Damjanović, predsjednik Savjeta Agencije.

„S obzirom da nije ispoštovan ovaj korak, Savjet Agencije će dati precizne instrukcije stručnim službama i kroz postupak predispitnih radnji prikupiti svu neophodnu dokumentaciju za eventualno pokretanje postupka naknadne kontrole“, navodi Damjanović podsjećajući nadležne iz izvršne i zakonodavne vlasti „da bi pokretanje postupka naknadne kontrole dovelo do zaustavljanja svih procedura na planu sprovođenja Sporazuma sa UAE, sve do konačnog mišljenja Agencije“.

Umjesto zvaničnika vlasti na to je odgovorio Predrag Zečević, novinar i ekonomski analitičar blizak premijeru Spajiću. Po njegovom sudu, primjedbe AZK su neutemeljene. „Vlada je uradila ono što joj je Ustavom i zakonom dozvoljeno: potpisala je sporazum koji obavezuje obje strane, uz naknadnu kontrolu zakonitosti svake pojedinačne mjere koja iz njega proistekne. U krajnjem, o validnosti sporazuma odlučuje Skupština, a ne Agencija.“

Sličan optimizam provijava i iz izjava državnih zvaničnika koji su slijedili premijerovo ubrzanje u trci za investcijima. Kojih, usput pomenimo, skoro da nema od smjene vlasti 2020.

„Sporazumi koje je Crna Gora potpisala sa UAE u potpunosti su usklađeni sa Ustavom Crne Gore i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU“, tvrdi ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.

„Pravne analiza koje su prethodile potpisivanju Sporazuma jasno ukazuju da ovi sporazumi ne sadrže diskriminatorne odredbe, u skladu su sa principima transparentnosti i konkurencije i zakonom propisanim procedurama javnih nabavki“.

Da je neko, van Vlade, vidio te analize – bilo bi svima lakše. Ovako, sumnja da oni ne postoje nije odagnana.

Koalicija organizacija  civilnog društva iz Crne Gore obratila se  Evropskoj komisiji, izražavajući zabrinutost zbog potpisanih sporazuma.

„Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina omogućava sprovođenje velikih investicionih projekata putem direktnih pregovora s investitorima bez primjene transparentnih i nediskriminatornih procedura javnih nabavki. To je u direktnoj suprotnosti sa principima jednakog tretmana svih tržišnih učesnika, kako je propisano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Crne Gore i EU“, navodi se u njihovom pismu EK. „Ovaj sporazum otvara vrata preferencijalnom tretmanu investitora iz UAE, narušavanju fer konkurencije i potencijalno nezakonito državnoj pomoći, što je zabranjeno zakonima EU o konkurenciji. Još alarmantnije, sporazum uključuje odredbe o prilagođavanju nacionalnog zakonodavstva potrebama specifičnih investicionih projekata i investitora — pristup koji ozbiljno ugrožava pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom“.

Odgovor čekamo. U međuvremenu, parlament je ignorisao preporuku predsjednika države Jakova Milatovića da se o sporazumima sa UAE ne izjašnjava prije mišljenja zvaničnog Brisela. Milatović sada ima opciju da ne potpiše zakone usvojene u utorak. Iz iskustva znamo da će se, tako, konačna odluka samo prolongirati za 30-tak dana.

Sudeći po najavama, slijedi i nastavak građanskih protesta protiv takvog načina privlačenja investitora i investicija.

Sve bi to, možda, bilo drugačije, bolje i lakše kada bi Crna Gora imala Ustavni sud, sposoban da vaga i presuđuje u skladu sa propisima i javnim interesom. Ali ga nema. Tamo je sud partije važniji od prava i pravde. A možemo i da vjerujemo Milojku Spajiću kako će sve biti rađeno po redu i zakonu. Naučili smo koliko je to tvrda riječ.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

EHO IZBORA: Đukanović opet porazio DPS

Objavljeno prije

2 sedmice

na

18 Aprila, 2025

Objavio:

Đukanović je svojim i zvaničnim povratkom dokusurio  koalicioni kapacitet DPS-a , koji je, ipak, u vrijeme podgoričkih izbora počeo da raste. Poništio je ono što je napravio Nermin Abdić. I nastavio da gura Crnu Goru sve dublje u rascjep između dva identitetska bloka. U prošlost

 

 

Rezultati lokalnih izbora održanih u nedjelju u Nikšiću i Herceg Novom  pričaju dvije različite  priče.   U Nikšiću su najveći broj glasova odnijela dva suprotstavljena bloka, koja su i ovu predizbornu kampanju vodila insistirajući na identitetskim pitanjima. Za razliku, u Herceg Novom  vlast, matematički,  može  biti formirana bez Demokratske partije socijalista (DPS) i partija bivšeg Demokratskog fronta (DF). Najveći broj glasova, dovoljan za samostalno formiranje vlasti, osvojile su Demokrate i  Novska lista koju podržava PES.

Te dvije liste zabilježile su  istovremeno rast u Herceg Novom, a  DPS  i partije okupljene oko bivšeg DF pad povjerenja.

Lista koju je predvodio aktuelni gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić iz Demokrata osvojila je dva mandata više nego na izborima 2021., a Novska lista  tri mandata više.   Demokrate sa sadašnjih 12  i  Novska lista sa 10 mandata,  mogu bez problema formirati vlast, pošto je za većinu u lokalnom parlamentu potrebno 18 mandata. Oni imaju četiri više.  Vlast su u prethodnom mandatu obavljali  sa  partijama bivšeg DF, odnosno ZBHN (NSD, DNP,  Pravom Crnom Gorom i Ujedinjenom Crnom Gorom) kao i sa  SNP i GP URA.

ZBHN je na ovim izborima pao sa sedam na pet mandata, gotovo kao i DPS, koji je sa osam pao na  pet mandata.  SNP nije prešla cenzus, URA je osvojila jedan mandat. Jedan mandat pripao je Evropskom savezu i Građanskom pokretu Idemo, a Bokeški forum nije prešao cenzus.

Nikšićki izbori su u potpunosti zasijenili  Hercegnovske. I postizborno stanje je znatno  uzbudljivije.  Osim jačanja identitetskih glasova, na uštrb građanskih opcija,  Nikšiću predstoje komplikovaniji pregovori o formiranju vlasti.

Najbolji pojedinačni rezultat u tom gradu ostvario je DPS sa 35,12 odsto glasova, odnosno 16 mandata.  Na prethodnim lokalnim izborima DPS je u tom gradu išao sa SD, LP i PKS i osvojio 18 mandata, odnosno oko 40 posto podrške.  Evropski savez (SD, LP, SDP) sada je izašao samostalno i osvojio dva mandata.  DPS je, kad se tako pogleda, ostao  okvirno na istom nivou kao i prije tri godine.

Za DPS-om ide ZBNK, lista koju je predvodio aktuelni gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, koja je u odnosu na izbore iz 2021. osvojila oko 1.600 glasova više, ukupno 15 mandata.

Demokrate sa kojima je ZBNK vršio vlast, su drastično pale: sa deset na  tri mandata.  Neki analitičari ocjenjuju da ih je podrške koštala tragedija na Cetinju. Ipak, u Herceg Novom su porasli.

Partija premijera Milojka Spajića, PES, prvi put se oprobala u nikšićkoj izbornoj trci osvojivši pet mandata.  URA je ostala ispod cenzusa. Lider URA Dritan Abazović je na prethodnim izborima u Nikšiću, kada je  SDP ostao ispod cenzusa, kazao: “Cilj je ispunjen – DPS je pao s vlasti, SDP je nestao sa političke scene”. Sada nije imao komentar. Evropski savez,  svejedno, ima ozbiljne razloge da obnovi štivo: prevelika bliskost sa nereformisanim DPS-om, je – preveliki rizik.

Dosadašnja nikšićka vlast (ZBNK i Demokrate) izgubila je većinu u lokalnom parlamentu. U posljednjem sazivu, nakon izbora iz 2021. godine imali su ukupno 22 mandata, većinu u gradskom parlamentu. Skupa  sada imaju 18 mandata, a za formiranje vlasti neophodno je imati najmanje 21 ruku.   Pošto nedostaju tri mandata, analitičari  PES vide kao tas na vagi. Sa svojih pet mandata partija premijera Spajića imaće  značajnu ulogu u formiranju nove većine u Nikšiću.

ZBNK bi, naravno  sa Demokratama i PES-om, sa kojima na državnom nivou vrše  vlast, imao većinu u lokalnom parlamentu. Da li je to i konačni scenario  još nije definitivno saopšteno.  Iz PES-a se, dok se načelno ne dovodi u pitanje formiranje vlasti u Nikšiću sa ZBNK i Demokratama,  čuju različiti  glasovi kada je u pitanju izbor gradonačelnika , odnosno ostanak Kovačevića na toj poziciji.

Zoran Mrkić, koji je predvodio listu PES-a u Nikšiću saopštio je da je prirodno da ta stranka napravi lokalnu vlast s koalicionim partnerima s državnog nivoa, ali da nije siguran da će PES podržati ostanak nosioca liste Za budućnost Nikšića Marka Kovačevića na čelu Opštine. “Cijeneći određene aktivnosti koalicije koju predvodi Kovačević i možda neke njegove postupke, dozvolite da još uvijek razmislimo”, kazao je. Požalio se: “U okršaju velikih, radikalnih polova naše političke scene,  uvijek strada građanska Crna Gora i oni ljudi koji su umjereniji u svemu”.

Njegov kolega poslanik PES-a Darko Dragović bio je konkretniji. Otkrio je,  u nedjelju veče na RTCG,  da u toj partiji postoji neslaganje oko podrške Kovačeviću.’’U svoje ime kažem da PES niti treba, niti smije, kao građanski pokret, da u ovom momentu podrži Kovačevića”, rekao je. I on je napomenuo da ne postoji sumnja da li treba ili ne ići sa ZBNK ili Demokratama u Nikšiću.

Premijer Spajić se nije odredio po tom pitanju, dok predsjednik parlamenta Andrija Mandić inistira da neće odustati od Kovačevića kao lidera. Kovačević je u prethodnom periodu prepoznat po brojnim ispadima i govoru mržnje, te snažnim konekcijama, kao i njegovi partijski saborci, sa režimom Aleksandra Vučića u Srbiji i Milorada Dodika u RS.

Metodolog i analitičar Miloš Bešić ocijenio je da je jedna od važnih poruka nikšićkih izbora „to što su i dalje dominantna dva politička bloka, DPS i prosrpske partije, zbog čega, prema njegovim riječima, najviše gube građanske stranke”. . Prema njegovim riječima, Nikšić pokazuje da građanska Crna Gora mora da se probudi.  On je ocijenio i da ta dva bloka “rastržu PES”.

Dobar rezultat Kovačevića i ZBNK, Bešić  vidi i u izlaznosti koja je bila iznad očekivane. Izlaznost u Nikšiću bila je u nedjelju 71,04 odsto, na prethodnim izborima  81,8 odsto, a na parlamentarnim – 56,4 odsto.

’’Ta izlaznost  je suprotna mojim očekivanjima, što je odgovaralo ZBNK-u. To je posljedica mobilizacije birača  kod kojih je i dalje izražen anti-DPS osjećaj. Očigledno je da još postoji taj sentiment kod jednog dijela biračkog tijela, koji ne bih rekao da je zadovoljan rezultatima nakon smjene DPS-a, ali je taj sentiment još dovoljno snažan da neko može da ih mobiliše’’, ocijenio je Bešić.

Optužbe opozcije da  su se u Nikšiću spremali i glasači iz RS i Srbije, nijesu dokazane.

Još jedan je posebno važan eho ovih izbora  o kome se gotovo i ne govori. Milo Đukanović opet porazio DPS. Neposredno pred izbore, Đukanović se vratio na političku scenu i kroz formalnu titulu počasnog predsjednika DPS, a potom  preuzeo kampanju u rodnom Nikšiću. Igrao je na sve ili ništa. Pojavljivao se na predizbornim skupovima u tom gradu, uz snažne identitetske poruke, predstavljajući lokalne izbore kao presudnu borbu protiv srpskog sveta, odnosno borbu za Crnu Goru.

U DPS –u su navodno zadovoljni najvećim pojedinačnim rezultatom u Nikšiću (dok o hercegnovskom padu ne govore). Zavjetno ćute o tome da je Đukanović svojim i zvaničnim povratkom dokusurio koalicioni kapacitet DPS-a, koji je bio počeo da raste nakon njegovog formalnog odlaska sa čela te partije.

Iako nije bilo suštinske reforme Đukanovićeve partije, a novo rukovodstvo nije jasno napravilo otklon od Đukanovića i njegovih nekadašnjih najbližih saradnika,  nova lica bez hipoteke prošlosti ipak su uticala na, drugačiju vizuru prema partiji koja je tri decenije obnašala vlast, uspostavljajući neslućene monopole, i normalizujući organizovani kriminal srastao s državnom aparaturom.  Podgorički lokalni izbori, na kojima je ubjedljivi pobjednik bio nosilac liste DPS  Nermin Abdić, to su pokazali. Formiranje vlasti DPS-a i jednog dijela avgustovskih pobjednika, odnosno jednog dijela nekadašnjeg PES-a povezanog sa predsjednikom Jakovom Milatovićem, zamalo nije postalo realnost.

Đukanovićevim povratkom, to više nije ni  opcija.  O tome da bi PES u Nikšiću   mogao ući u koaliciju sa DPS-om, gotovo se i ne govori.  Đukanović je poništio ono što je nagovijestio  Abdić.

Lider Preokreta Srđan Perić, ocijenio je nakon ovih izbora da će zdravljenje političke scene početi onda kada svi ostali politički subjekti odbiju koaliranje i sa DPS i sa ZBCG. “I kada oni tako budu natjerani da sami naprave koaliciju DPS – ZBCG. Ova koalicija bi bila prirodna jer bi značila preuzimanje pune odgovornosti za podjelu koju sami stvaraju. Oni, naravno, ne žele preuzimanje pune odgovornosti – uvijek im je potrebno opravdanje koje imaju u onom drugom. Jednostavno je: ako su najveći, neka preuzmu i najveću odgovornost. Time bi nestao i ucjenjivački potencijal “malih” na koji se upravo oni neprestano žale”, napisao je Perić na svojoj FB stranici.  “Sve dok se to ne desi, Crna Gora će biti nesretno podijeljena zajednica i ništa novo neće moći da se održi. Dakle, hrabrosti treba. Ovo već može da krene od Nikšića, ali nemam iluziju da hoće”, kazao je.

Iz PES-a u tom pravcu za sada nijesu išli. Demokrate su, pojasnila je  funkcionerka te partije i ministarka kulture i medija Tamara Vujović, u statut upisale da neće u koaliciju sa DPS-om. O ZBCG  nijesu ništa upisivali.

„Većina građana Nikšića i Herceg Novog misli da Crna Gora ide u dobrom smjeru, i da su protiv politike DPS-a“, kazala je Vujović. Žmireći na jedno oko.  U Nikšiću se  ne bi reklo da birači misle da Demokrate idu u dobrom smjeru. A posebno pitanje je šta bi se desilo da se sada raspišu državni izbori. Kad bi se nikšićkim rezultatu, okvirno, na nivo države, pridodali i izborni rezutati manjinskih partija.

Sigurno je:  Dva bloka koja insistiraju na identitetskim pitanjima guraju Crnu Goru u prošlost. Formalni povratak Đukanovića na čelo DPS, pokazali su i nikšićki izbori, samo je dublje gura u taj rascjep. Herceg Novi,  uz mali broj drugih opština, , nagovještava,  da može i drugačije.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

TRAMPOVE IGRE CARINAMA: Globalno potčinjavanje ili globalni otpor

Objavljeno prije

3 sedmice

na

11 Aprila, 2025

Objavio:

Šta god da donesu naredna tri mjeseca, jedno izgleda neizbježno: period ekonomske globalizacije pod vođstvom SAD je završeno. Analitičari cijene da nastupa era geopolitičkih kalkulacija, protekcionizma i borbe za tehnološku prednost. Pa, ko se kako snađe

 

 

Obrt. Nakon prošlonedjelje revolucije uvođenjem većih, a ponegdje i drakonskih, carina za skoro 170 zemalja svijeta (rijetki izuzeci su Rusija, Bjelorusija, Kuba i Sjeverna Koreja, zemlje sa kojima SAD nemaju direktne trgovinske odnose zbog ranije uvedenih ekonomskih sankcija), predsjednik SAD Donald Tramp oglasio je u srijedu 90-dnevno carinsko primirje.

„Na temelju činjenice da je više od 75 zemalja pozvalo predstavnika SAD da pregovaraju o rješenju u vezi s trgovinom, trgovinskim barijerama, carinama, manipulacijom valutama i ne-monetarnim carinama, a te zemlje nijesu preduzimale nikakve mjere odmazde protiv SAD, autorizirao sam 90-dnevnu pauzu i znatno nižu recipročnu carinu od 10 odsto tokom ovog perioda“, poručio je Tramp.

Kini je dodatno uvećao carine, po treći put za osam dana. „Na temelju nedostatka poštovanja koje je Kina pokazala prema svjetskim tržištima, ovim putem povećavam carinu koju SAD naplaćuju Kini na 125 odsto, s trenutnim učinkom. Nadam se da će Kina, u nekom trenutku, shvatiti da su dani iskorištavanja SAD-a i drugih zemalja prošli i da to više nije održivo niti prihvatljivo“, saopštio je predsjednik SAD.

Dodatna pojašnjenja ponudio je Skot Besent, ministar finansija u Trampovom kabinetu.  Po njemu, Kina je bila primarna (jedina?) meta carinskog rata u najavi, dok je sve ostalo bila neka vrsta blefiranja. „Bila je to strategija od samog početka i može se reći da je gurnula Kinu da napravi grešku”, rekao je Besent. Mnogi mu ne vjeruju. On je prokomentarisao i  ideje sa ove strane Atlantika,   da bi se EU trebala približiti Kini kako bi smanjila potencijalnu štetu od američkog protekcionizma: “To bi bilo kao da sami sebi prerežete grlo.”

U najnovijoj (srijeda veče) analizi BBC-a navodi se da je Tramp  odlučio da se, umjesto borbe na svim frontama,  vrati na poznati teren: Amerika protiv Kine. Uz  podsjećanje kako Kina SAD-u „isporučuje sve“ od iPhonea do dječjih igračaka. I da to čini otprilike 14 posto ukupnog američkog uvoza.

Sve navedeno dešavao se tek nakon što se Tramp obratio  Nacionalnom republikanskom kongresnom odboru gdje je partijskim kolegama predočio da dobar dio svijeta od njega traži smanjenje carinskih stopa, nudeći štošta za uzvrat: “Ove zemlje me zovu, ljube mi guzicu. Umiru od želje da se dogovore”, kazao je ne krijući da uživa u ličnoj moći koju je priželjkivao i u prvom predsjedničkom mandatu.

Nakon proglašenog primirja u Vašingtonu, iz sjedišta EU je saopšteno da će i oni „pauzirati“ tek usvojeni program kontramjera koje su dogovorene ranije istog dana, uz protivljenje Mađarske. “Dok finalizujemo usvajanje protivmjera koje su dobile snažnu podršku država članica, odlučili smo ih staviti na čekanje na 90 dana. Ako pregovori ne budu zadovoljavajući, naše će protivmjere stupiti na snagu”, saopštila je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Lejen napominjući da rad na dodatnim mjerama protiv SAD i dalje traje.

Kao odgovor na Trampovu odluku da na Dan oslobođenja SAD na robu iz zemalja EU uvede carine od 20 odsto, uz prethodno uvedene carine na  automobile iz EU od 25 odsto, u Briselu su odlučili da stopom od 25 odsto ocarine dio roba koje na njihovo tržište stiže iz SAD. Na tom popisu su se našli: sok od naranče, bademi, živina, soja, čelik i aluminijum, duvan i duvanske prerađevine, luksuzne jahte… uz najavu daljeg širenja popisa roba (i usluga, prema nezvaničnim najavama) koje bi bile opterećene novim nametima.

Šta god da donesu naredna tri mjeseca, jedno izgleda neizbježno: period ekonomske globalizacije pod vođstvom SAD je završio. Analitičari cijene da doba potrage za jeftinom radnom snagom i neograničenog protoka jeftinih roba ustupa mjesto eri geopolitičkih kalkulacija, protekcionizma i borbe za tehnološku prednost. „ Izvoznik ideologije slobodne trgovine sada želi postati bastion industrijske i tehnološke autonomije“, navodi Maruša Vizek, naučna istraživačica  i bivša direktorica Ekonomskog instituta u Zagrebu. „Odluka da carinsku politiku pretvori u alat nove industrijske revolucije možda na prvi pogled djeluje radikalno, ali ona zapravo odražava rastuće nezadovoljstvo američkih birača dosadašnjim učincima globalizacije i sve veći osjećaj ranjivosti u svijetu koji se ubrzano mijenja. Hoće li ta politika dovesti do stvarnog industrijskog preporoda Amerike ili će pokrenuti lavinu trgovinskih protivmjera, inflacije i strateških pometnji, ostaje neizvjesno.“

Trampov carinski rat sa ostatkom svijeta jeste radikalan ali nije slučajan. SAD su, navode stručnjaci, zemlja dvostrukog deficita (baš kao i Crna Gora, ali kod nas to ne zavrjeđuje ozbiljniju pažnju). Budžetskog, pošto država troši više nego što prihoduje i trgovinskog, jer uvozi daleko više nego što izvozi. Ali, analitičari  kažu kako nijesu sigurni da je predsjednik SAD na pravom putu u potrazi za prihvatljivim i održivim rješenjem. Mada se,makar neki od njih, nadaju dobrom ishodu. „Mislim da će sve skupa na kraju voditi pravednijoj i logičnijoj ekonomiji“, kaže jedan od malobrojnih evropskih podržavalaca Trampovog pohoda na globalnu ekonomiju.

„To je oblik ekonomskog rata, ali sa stajališta SAD-a, mislim da je Trump napravio to na vrijeme, mada se možda može govoriti o prekomjernom granatiranju“, rekao je za HTV nekadašnji hrvatski ministar ekonomije Davor Štern. „Da bi se resetirala Amerika, tako velika zemlja s tako velikom industrijom, pogotovo bivšom industrijom, on je (Tramp – prim. Monitora) morao posegnuti duboko u arsenal oružja ekonomske prirode“.

Predsjednik SAD želi da promijeni postojeće ekonomske odnose na globalnom nivou, najavljujući novu industrijalizaciju u svojoj zemlji, iz koje su fabrički pogoni preseljeni na jeftinije destinacije, dominantno u Kinu i Meksiko. Ideja je da natjera proizvođače  (domaće i strane) da iz inostranstva svoje proizvodne pogone presele/vrate u SAD, kako bi tamo proizvodili robu namijenjenu ne samo američkom tržištu.

Nešto slično radile su, prije tri-četiri decenije, sada uz Japan, najrazvijenije ekonomije Azije (Kina, Južna Koreja…) koje su prodor na sopstvena tržišta uslovljavale otvaranjem fabrika na domaćem terenu i transferom tehnologija. Ali, oni su, uz veliko tržište, imali da ponude i izuzetno jeftinu radnu snagu. Sa SAD je situacija obrnuta. Rad je skup. Pa nije izvjesno da plan reindustrijalizacije može zaživjeti onako kako to predviđaju Tramp i njegovi saradnici.

To, kako vidimo, nije razlog da odustanu. Za početak, uz industriju aluminjuma i čelika, Tramp je kao glavnu metu za prinudnu seobu u SAD pikirao evropsku autoindustriju i azijsku elektroniku. Dodatno, neke se zemlje otvoreno uslovljavaju potencijalnim uklanjanjem američkog bezbjednosnog štita, što se u Evropi i Aziji, posebno među susjedima Rusije i Kine, doživljava kao vrlo ozbiljan bezbjednosni problem.

Državama koje se žele osloboditi (dijela) nametnutih carina, Tramp traži da ponude „nešto fantastičlno“. Najavljuje bilateralne pregovore gdje će pred svakoga postaviti specifične uslove. Za sada znamo da će na listi želja, uz seobu industrije, biti kupovina američkog oružja i energenata (nafta i gas), zahtjev da se ukinu „glupa pravila“ koja onemogućavaju izvoz genetski modifikovanih poljoprivrednih proizvoda iz SAD, insistiranje da se nastavi finansiranje američkog javnog duga (kupovina državnih obveznica) uz navodnu ideju da dio njih bude plasiran sa neograničenim rokom dospijeća. To bi značilo da ulagač ne očekuje povrat uloženog novca već samo isplatu godišnje kamate…

Pregovori oči u oči su, nakon straha od carinskog rata, naredna faza Trampovog plana objašnjava Janis Varoufakis, profesor ekonomije i nekadašnji ministar u grčkoj vladi.

„Svaki put kada neka strana vlada pristane na njegove zahtjeve, on bilježi još jednu pobjedu. A ako ga neka neposlušna država odbije, carine će ostati na snazi, što će generisati stalni priliv dolara kojima može raspolagati kako god želi (budući da Kongres kontroliše samo fiskalne prihode)“, navodi Varoufakis u tekstu Trampov masterplan. „Kada druga faza plana bude dovršena, svijet će ostati podijeljen na dva tabora: onaj zaštićen američkim bezbjednosnim štitom, po cijenu poskupljenja sopstvene valute, gubitka proizvodnih pogona i prisilne kupovine američkog izvoza, uključujući oružje, i onaj koji će strateški možda biti bliži Kini i Rusiji, ali će ostati povezan sa Amerikom kroz trgovinu umanjenog obima koja će Trumpu donositi redovne prihode od carina“.

Varoufakis spori tezu da je Trampov plan („sasvim solidan — mada riskantan“) globalni presedan.  On podsjeća kako je 1971. tadašnji predsjednik SAD Ričard Nikson izazvao „kontrolisani raspad svetske ekonomije“. Iz čega je proistekla era globalizacije i neoliberalizma. Grčki ekonomista citira riječi tadašnjeg ministra finansija SAD Jona Konelija, kojima je ovaj ubjeđivao Niksona da krene tim putem: „Moja filozofija, gospodine predsjedniče, kaže da stranci hoće da nas opljačkaju, a naš zadatak je da mi opljačkamo njih prije nego oni nas“. Najbliži saveznici SAD i tada su, kao i sada, ostali zatečeni razvojem situacije.

Šta ako Tramp ne dovede do kraja ono što je uspio Nikson – da svijetu nametne novi ekonomski model koji bi se, možda, nakon prvobitnih šokova, lomova, i skupog prilagođavanja, mogao pokazati kao „pravedniji i logičniji“?  Može se desiti da globalni otpor nametnutom danku nadvlada potrebu da se, pokornošću, sačuva privid sigurnosti, ne samo ekonomske. Prije nego se ime vaše zemlje (regiona) nađe na popisu na kome su Gaza, Ukrajina, Grenland, Panamski kanal… Ili će kasta milijardera okrenuti leđa predsjedniku SAD, kao što je to zamalo uradila minule nedjelje, dok su se gubici na berzama, uzrokovani neočekivanim carinskim stopama, mjerile hiljadama milijardi dolara/eura.

Bivši ministar ekonomije Francuske Alen Madelen, govoreći u parlamentu, nazvao je Trampove carine “huliganskim metodama”, koje gaze međunarodno pravo. „Više nema nikakvog prava. Sve je gotovo.“ Bilo je to prije carinskog primirja. Ali, još oštrija borba može se rasplamsati već na ljeto.

Tramp će u tom slučaju, smatra Varuofakis, „biti primoran da izda ili svoje pleme bijesnih finansijera i trgovaca nekretninama ili radničku klasu koja ga je dovela na vlast“. On upozorava da će se u međuvremenu  otvoriti još jedan front. „Ako sve zemlje bude tretirao zasebno, uskoro bi mogao da izazove njihove posebne reakcije. Peking bi mogao odustati od svoje oprezne politike i pretvoriti BRICS u novi Breton Voods, u kom bi juan imao ulogu stožera koju je dolar imao u izvornom sistemu. Možda će to biti najvažnije nasljeđe Trumpovog impresivnog masterplana, a ujedno i najteža kazna za njegovog tvorca.“

Gdje je Crna Gora u svoj toj priči? Odgovor treba potražiti kod Milojka Spajića i Andrije Mandića. Oni, valjda, znaju zašto su sa onoliko entuzijazma zimus slavili pobjedu novog/starog predsjednika SAD. Pride, premijer se pohvalio kako Tramp planira sprovesti modifikovanu verziju programa Evropa sad. Sada je srećan jer smo dobili dodatni carinski namet od „samo“ 10 odsto. Pa ne mora da zove Vašington i… ostalo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo