Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAD MINISTARSTVO UREĐUJE MORSKO DOBRO: Velelepne građevine na pijesku

Objavljeno prije

na

Jedna od najposjećenijih plaža budvanske rivijere, duga Slovenska plaža, cijelom svojom dužinom ozbiljno je ugrožena gradnjom velikog broja objekata koji niču na pijesku, ispod šetališne staze, uz samu morsku obalu.

Pod odrednicom privremenih objekata, čiji broj i raspored određuje Ministarstvo održivog razvoja i turizma dokumentom – Plan objekata privremenog karaktera u zoni morskog dobra- na plaži se grade prave zgrade, dvospratnice i lokali od betona, gvožđa i stakla, koji po izgledu i gabaritima ne odgovaraju zakonom utvrđenoj definiciji objekata privremnog tipa. Mnogobrojni zakupci iz godine u godinu proširuju i rastežu svoje ugostiteljske radnje na štetu pješčanog dijela morske obale namijenjenog sunčanju i kupanju.

Slovenska plaža je zakonom zaštićeno prirodno dobro, ali ta činjenica ne sprečava Ministarstvo održivog razvoja i turizma, Opštinu Budva, JP Morsko dobro i povlašćene investitore da kupalište pretvaraju u građevinsko zemljište. Sve je na kopnu zazidano, ostao je još taj uski obalni dio i dragocjeni, sitan pijesak Slovenske plaže koji se na varvarski način pretvara u beton na kome nezajažljivi zakupci i investitori postavljaju svoje roštiljnice i kafane.

Posljednji u nizu građevinskih incidenata na pješčanom žalu predstavlja izgradnja ogromnog plažnog kompleksa sa bazenima, šankovima, terasama sa baldahinima i ležaljkama i prostorima za sportske aktivnosti. Sa svim sadržajima potrebnim za organizovanje dnevnih i noćnih žurki, tih novih vidova zabava na plažama.

Investitor ove ugostiteljsko poslovne dvospratne skalamerije je firma Torch Platforms Montenegro, registrovana prije godinu dana sa osnivačkim kapitalom od 1 euro. U pitanju je crnogorska filijala istoimene britanske firme u kojoj manje učešće ima i of šor kompanija Boka Property Holding Ltd.

Prvi ovlašćeni zastupnik Torch-a bio je Džon Gvozdenović Kenedi, koji se u Crnoj Gori bavi kupoprodajom nekretnina preko firme Boka grupa. Odobrenja i sva potrebna logistika za uzurpaciju atraktivne lokacije na Slovenskoj plaži odrađena u Ministarstvu turizma i održivog razvoja, čiji je ministar Branimir Gvozdenović.

Projekat je započet tako što je u aprilu 2013. godine na javnom tenderu Morskog dobra za zakup kupališta pod brojem 8.3 od 130 metara širine, kao najbolja ponuda izabrana ona koju su dostavili Marija Maslovar, Dejan Ivanović i kompanija Safiro Beach Resort iz Kotora, sa iznosom od 49.400 eura bez PDV-a, na ime godišnje naknade.

Prema podacima iz registra Privrednog suda, iza ove kompanije stoji kiparska firma Expom Hotel Partners Ltd.

Kompanija Safiro pojavljuje se kao nosilac investicije izgradnje sajamskog kompleksa na Jadranskom sajmu u Budvi koji je u vlasništvu Atlas grupe Duška Kneževića. Dok se lokacija na kojoj se grade bazeni i šankovi nalazi tačno naspram Jadranskog sajma, razdvaja ih samo šetališna staza.

Ubrzo po dobijanju kupališta na tenderu, Safiro prenosi pravo korišćenja, odnosno djelatnosti na ovoj lokaciji društvu Torch, uz saglasnost uprave Morskog dobra.

Prema uvjeravanjima mnogih upućenih Budvana, pravi vlasnik ove britanske firme navodno je sin jednog od najuticajnijih državnih funkcionera. Zato je, vjeruje se, Ministarstvo ovoj lokaciji pripremilo ekskluzivnu namjenu, navedenu u uslovima javnog tendera.

Zakupcu je dozvoljena gradnja objekata na površini od preko 5.000 kvadrata, koji se uz šetalište protežu na oko 50 metara. Tokom proteklih mjeseci izvršeni su ogromni betonski radovi na plaži, podignut je objekat koji ima prizemlje i sprat.

Čitav posao oko izgradnje takozvanog privremenog objekta na pijesku odradilo je Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Izvršena je posebna razrada lokacije uz odgovarajući projekat na koji je data saglasnost.

Idejni projekat plažnog kompleksa potpisuje arhitektonski biro Studio Grad, arhitekte Branislava Gregovića, bivšeg pomoćnika ministra Branimira Gvozdenovića za resor prostornog planiranja.

Ovo je očigledan primjer kako se prostor zaštićenog prirodnog dobra urbanizuje i to na divlje, bez prethodno usvojenog planskog dokumenta, u ovom slučaju Državne studije lokacije za Slovensku plažu.

U JP Morsko dobro tvrde da je sve urađeno bez njihovog znanja.

„Mene niko nije pitao za ovaj projekat”, kazao je direktor Morskog dobra, Rajko Barović.

„U pitanju je trajna promjena prostora koja je izvršena kroz Plan privremenih objekata, umjesto na osnovu nekog detaljnog urbanističkog plana, odnosno Državne studije lokacije. JP Morsko dobro dobilo je gotov plan objekata na implementaciju, u čijoj izradi ne učestvuje,”naveo je Barović.

On je kazao kako Ministarstvo turizma definiše namjenu, donosi plan i program privremenih objekata na rok od tri godine, na osnovu predloga višečlane komisije, na koji saglasnost daju sve primorske opštine. Tako se može zaključiti da lokalna uprava u Budvi nema ništa protiv betoniranja Slovenske plaže i gradnje trajnih objekata koji glume kioske i tezge.

Na čelu komisije koja krčmi pijesak morske obale sjedi Stevo Davidović, iz Direkcije za monitoring i implementaciju planskih dokumenata.

Na osnovu detaljne razrade lokacije koju je izradilo Ministarstvo, Morsko dobro je izdalo urbanističko tehničke uslove i rješenje o postavljanju montažnog objekta, iako je jasno da nije riječ o montažnom već objektu čvrste gradnje sa armaturom i betonom.

Na naše pitanje zašto uprava Morskog dobra čija je osnovna djelatnost očuvanje, unapređenje i zaštita morskog dobra, nije odbila izdavanje rješenja o postavljanju objekta kojim se predviđa betoniranje velike površine zakupljenog kupališta, direktor Barović je kazao da su se protivili tome, ali ne javno. Ispada da je Morsko dobro puki izvršilac naloga Ministarstva održivog razvoja, služba za pečatiranje dozvola za gradnju na javnom dobru.

Barović je napomenuo da je zakupac u pravnom smislu na ovoj lokaciji privremeno, jer zakup ističe krajem tekuće godine.

Sudeći prema gabaritima i veličini investicije, te značaju likova koji stoje iza investicije, nikakav novi trogodišnji plan privremenih objekata neće pomjeriti vlasnike Torcha sa zauzetih pozicija.

Zanimljivo je da je da su kiparskom Safiru nedugo nakon uvođenja Torcha u posao na plaži, izdati urbanističko-tehnički uslovi za gradnju hotela, kongresnog centra i poslovnih zgrada na Jadranskom sajmu ukupne izgrađene površine od 68.000 kvadrata i spratnosti koja prelazi deset etaža. Rješenje je potpisala Sanja Lješković Mitrović, direktorica Direktorata za planiranje prostora, iako ova kompanija nije vlasnik nego korisnik zemljišta na kome se gradnja odobrava. Prostor je ograđen i od tada zvrji zapušten i prazan.

Zemljišne parcele Jadranskog sajma potražuju bivši vlasnici koji vode sudski spor za povraćaj svoje imovine koja nije privedena namjeni.

Obje kompanije, Torch Platforms i Safiro Beach Resorts stoluju na istoj adresi, P.C. Martinović-Radanovići, onoj na kojoj je i direkcija Boka grupe Džona Gvozdenovića Kenedija. Riječ je o povezanim of-šor firmama u kojima se isti likovi mijenjaju na odgovornim funkcijama, okupljenim oko gradnje na jednoj od najatraktivnijih lokacija u Budvi.

Ralević po Slovenskoj plaži

Plan DSL za djelove sektora 44 i 45 za prostor Slovenske plaže izrađen je u vidu nacrta i već dvije godine leži po fiokama Ministarstva održivog razvoja koje ga iz nepoznatih razloga ne izlaže na javani uvid. Prema uvjeravanjima onih koji su predlog DSL vidjeli, radi se o nevjerovatnoj degradaciji Slovenske plaže i ucrtavanju višespratnica na mjestu sadašnjih privremenih objekata duž cijele Slovenske obale. Plan je radio arhitekta Predrag Ralević, planer afirmisan po spremnosti da izađe u susret najuvrnutijim zahtjevima naručilaca plana, stručno dokazan na devastaciji Petrovca, Bečića i Budve.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo