Povežite se sa nama

DRUŠTVO

BULJARICA, DRUGA RUNDA: Naše, a njegovo

Objavljeno prije

na

Nakon što je postalo očito da Prijedlog zakona o eksproprijaciji neće proći skupštinske procedure, Vlada je pronašla rješenje kako bi po kratkom postupku oduzela zemljište vlasnicima u Buljarici, projektu koji može postati još jedan Đukanovićev unosan posao. Možda unosniji od svih prethodnih.

U javnosti je procurio Vladin Predlog zakona o Buljarici, kojim se opet pokušava pojednostaviti procedura eksproprijacije privatnog zemljišta, sada konkretno na tom dijelu obale, ali i pojednostavljuje procedura gradnje unaprijed poznatom investitoru, iz Katara i ukidaju norme zakona o uređenju prostora i izgradnji.

Po istom modelu, kasnije bi se mogli donositi posebni zakoni za djelove Crne Gore koje Đukanović i njegovi investitori požele.

,,Ovim zakonom uređuje se postupak eksproprijacije, izdavanja građevinske i upotrebne dozvole, način izdavanja licenci potrebnih za građenje objekata i građenje objekata u okviru urbane cjeline na lokalitetu Buljarica”, navodi se u Predlogu.

Ukoliko predlog bude usvojen, zemlja privatnih vlasnika biće oduzeta za malo duže od sedmice, kao što se to pokušalo i prethodnim predlogom, ali ovoga puta i bez formalne procedure utvrđivanja javnog interesa od strane Vlade. Sada se u prijedlogu kaže da je ,,izgradnja kompleksa objekata na lokalitetu Buljarice od javnog interesa”. Javni interes tako je utvrđen bez detaljno opisanog projekta i studija njegove ekonomske opravdanosti, te uticaja na životnu sredinu.

Prema ovom predlogu, Vlada će mnogo brže upisati vlasništvo nad eksproprisanom imovinom. Državni organ nadležan za katastar u roku od osam dana nakon što korisnik eksproprijacije (Vlada) ,,podnese potvrdu o obezbjeđivanju finansijskih sredstava i predlog sporazuma o pravičnoj naknadi ” donosi rješenje na osnovu kog Vlada odmah stiče ,,pravo na vlasništvo”. Privatnim se vlasnicima ne ostavlja mnogo prostora. Ako ne pristanu da potpišu sporazum o ,,pravičnoj naknadi” sredstva namijenjena za to ,,deponuju se na račun Ministarstva finansija”, a Vlada odmah nakon toga upisuje vlasništvo nad otetom zemljom.

Prema ovom dokumentu ,,organ uprave nadležan za poslove izdavanja izgradnje građevinske dozvole” izdaje jednu građevinsku dozvolu za cijeli lokalitet Buljarice i to samo na osnovu Idejnog tehničkog nacrta građevinskog objekta. Po aktuelnom zakonu mora postojati detaljni urbanistički plan koji ide na javnu raspravu a građevinska dozvola se izdaje tek po izdavanju glavnog a ne idejnog projekta, koji je zapravo tek obična skica.

Prema predlogu, posao oduzimanja zemljišta biće nadziran od Đukanovića , ministra finansija (Radoje Žugić) i ministra uređenja prostora (Branimira Gvozdenovića). Vlada se obavezuje da će izgraditi infrastrukturu već određenom investitoru.

Đukanović je na Televiziji Atlas ustvrdio da je ,,notorna glupost” da je raniji Prijedlog zakona o eksproprijaciji koji je proglašen neustavnim zato što je duboko zadirao u pravo na privatno vlasništvo, napravljen upravo kako bi se eksproprisalo zemljište u Buljarici, o čemu je Monitor prvi pisao. Predlog zakona o Buljarici, kojim Vlada sada pokušava na brzinu ekspropisati privatno zemljište na tom dijelu obale, valjda je slučajnost. Premijera je opozicija demantovala da je Predlog zakona o Buljarici ranije najavljivan. Oni tvrde da su to prvi put čuli sada, nakon Đukanovićevog gostovanja na TV Atlas. Đukanović je na TV Atlas negirao i da je to porodični posao njega, njegove sestre i brata.

Dragan Šepelj, iz NVO Naše ognjište koja je okupila vlasnike zemljišta u Buljarici spremnih da brane imovinu kaže za Monitor da je najava forme lex specialisa za Buljaricu pokušaj kopiranja srbijanskog modela koji je tamošnja vlast primijenila za slučaj Beograd na vodi, a koji je direktno povezan sa investitorom sa iste adrese sa koje dolazi i u Crnu Goru.

,,Premijer je njemu poznatim manirom izjavio na televiziji kako On, Brat i Sestra nemaju nikakve veze sa Buljaricom iako je poznato da je sestra pravni zastupnik arapske kompanije, brat vlasnik RZUP koji izrađuje prostorno planiranje na tom području a on sjedi na čelu Vlade koja predlaže lex specialis o Buljarici. Buljarički trougao nalik Bermudskom, samo što kod nas nestaje privatna imovina a tamo brodovi. Kako je moguće da mrtav ladan izgovori takvu nebulozu o nemanju veze porodice Đukanović i Buljarice. To ne može proći”.

Šepelj podsjeća da su se i predstavnici DPS u budvanskom parlamentu ustali protiv pokušaja premijera da preuzme ulogu jedinog pregovarača u poslu sa Katarcima. ,,Odbili su glasati u budvanskom parlamentu prenos prava upravljanja tim prostorom sa skupštine na Vladu”.

Dejan Mijović, bivši menadžer EU projekta za razvoj Buljarice 2006 – 2008 kaže za Monitor da je polazna premisa Vlade da je eksproprijacija neizbježni preduslov valorizacije Buljarice – drska prevara.

,,Vlada nije ni pitala vlasnike da li žele da učestvuju u projektu, da li su spremni da se zajedno sa državnom na tenderu prodaje/ustupi i njihova zemlja. Premijer ih je nazvao reketašima a da riječ nije progovorio ni sa jednim vlasnikom. I kada se vlasnici udružuju i nude da u partnerstvu sa Vladom pregovaraju sa investitorima, Vlada to ignoriše i nameće eksproprijaciju kao jedino rješenje. Ako bi veći broj vlasnika i formalno dostavio ponudu Vladi da na partnerskoj osnovi učestvuje u budućim pregovorima sa investitorima, ne bi postojao ustavni osnov da im se ograniči to pravo”, kaže Mijović.

,,Niko, pa ni Katarci, ne može unaprijed znati da li bi takav zajednički nastup bio uspješan ili neuspješan dok ne provjeri na tržištu… tj. niko sem Vlade, čiji je tender jedinstven u svijetu po tome što se na njemu sve unaprijed zna – i kupac i cijena koju je spreman da plati Vladi, da isti sem Vlade ne želi druge partnere, kao i da niko drugi na kugli zemaljskoj sem Katarci nije zainteresovan za Buljaricu…”, navodi on.

Mijović podsjeća da su model privatno-javnog partnerstva u Buljarici 2008. godine detaljno razradili međunarodni eksperti uz pomoć EU granta od milion eura, a da su realizaciju tog projekta direktno sabotirali Milo Đukanović i Svetozar Marović time što su privatnim vlasnicima nudili svoje investitore i projekte, i tako nelojalno konkurisali projektu iza kojeg je stala država.

,,Najodgovorniji predstavnik države za neuspjeh projekta je bio Vujica Lazović, tadašnji potpredsjednik Vlade, predsjednik Savjeta za privatizaciju, predsjednik Tenderske komisije za Buljaricu i predsjednik Upravljačke komisije projekta EU projekta javnog privatnog partnerstva, koji nije zakazivao sjednicu Upravljačke komisije tokom čitavih poslednjih 12 mjeseci dvoipogodišnjeg projekta, što je navelo EU Delegaciju da zbog nesaradnje Vlade prekine dalje angažovanje svojih eksperata na ovom poslu (kopija u prilogu kao dokaz, ne mora da se objavi”, podsjeća Mijović.

Iz NVO Naše ognjište izdali su saopštenje u kom napominju da oni kao vlasnici zemljišta ne koče proces ulaganja ali da neće dozvoliti da im se otme zemljište.

,,Koristimo priliku da još jednom pozovemo domaće institucije na dogovor i stvaranje ozbiljnog investiciono-pravnog okvira za ulaganje i valorizaciju zemljišta u Crnoj Gori, nasuprot avanturizmu i neozbiljnosti koja je do sada pokazana, protiv koje su se izjasnili domaći ombudsman, Evropska komisja, stručna i opšta javnost”, navodi se u saopštenju.

Prema nekim tumačenjima Đukanović pokušava lex specijalisom za Buljaricu da ograniči, odnosno lokalizuje opšti bunt koji je izazvao prethodni predlog. Ako i uspije, pitanje je na koga sada računa u parlamentarnim klubovima. Kandidata ima.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo