Čaršija kaže: za dvadesetak dana znaće se da li je predsjednik DPS-a Milo Đukanović uspio da smijeni Ranka Krivokapića, predsjednika Socijaldemokratske partije.

Kandidaturu za mjesto predsjednika stranke koji će biti izabran na VIII Kongresu SDP-a 3. juna predali su: Ranko Krivokapić, aktuelni predsjednik, Ivan Brajović, potpredsjednik i Merdin Markišić, član GO SDP iz Plava. Odluku će donijeti 356 delegata. Taj broj je zbir 275 delegata izabranih u opštinskim odborima, 73 člana aktuelnog Glavnog odbora, pet članova Statutarne komisije i tri člana Nadzornog odbora.

Najviše delegata iz opština dolazi iz Bara – 42, Podgorice – 34 i Petnjice – 31. Bijelo Polje i Rožaje imaju po 25 delegata, Plav 19, Cetinje 14, Tivat 13, Nikšić 12, Gusinje, Kolašin, Pljevlja i Danilovgrad po šest, Andrijevica i Herceg Novi po pet, Budva dva i Plužine, Šavnik, Žabljak i Berane po jednog. Predsjednik SDP-a biće onaj koji osvoji natpolovičnu većinu glasova delegata na Kongresu.

Prema procjenama Monitorovih izvora iz SDP-a, kako trenutno stoje stvari, Krivokapić može da računa na oko 210, Brajović na oko 140 glasova na Kongresu. Markišić, čija je kandidatura prema objašnjenjima naših sagovornika plod ličnih nerealnih ambicija, glasaće sam za sebe.

Glavna priča u krugovima oko SDP-a ovih dana je da li će Krivokapić uspjeti da održi prednost. ,,Treba čuvati taj odnos, ne samo da bi se nanijelo što manje štete partiji već i zato što nije lako prihvatiti da je DPS toliko jak u našoj partiji”, objašnjava jedan od Monitorovih sagovornika iz vrha SDP-a. Na terenu se vodi teška bitka. Nekome fali doktorat, nekome posao za člana familije, sve se može obezbijediti uz podršku ispravnom kandidatu. Nije lako odoljeti.

Po obećanjima, prepadanjima i kupovini, svjedoče naši sagovornici, sve liči na izbore u malom. Esdepeovci su imali kad da nauče od koalicionih partnera, kako se to radi.

U dio iznošenja prljavog veša koje je počelo ubraja se i fakat da je Dan objavio je dokumenta podgoričkog odbora SDP-a iz kojih se može zaključiti da su uoči parlamentarnih izbora 2012. godine, zloupotrebljavali državne resurse u partijske svrhe. Pitanje je koliko ta priča može da bude važna ako se ne zaboravi da je SDP oko raskrinkavanja afere Snimak bio stoički uzdržan.

Brajović je uz kandidaturu predao i program, ali o tom dokumentu javnost dosad ništa nije saznala. Nije ni važno, nema toga ko u Crnoj Gori ne zna – razlika između kandidata za predsjednika SDP-a nema veze sa programima, već isključivo u bliskosti odnosno udaljenosti od Mila Đukanovića. Iz svega što godinama gledamo, zna se samo da je razlika u – milimetrima.

Krivokapić je na čelu SDP-a od 2001. godine. Na tom kongresu protivkandidat mu je bio Dušan Simonović, nakon toga je biran kao jedini kandidat. Već 12 godina Krivokapić je na čelu crnogorskog parlamenta. Ta se činjenica pomalo gubi iz vida kada se govori o istim ljudima koji dugo vladaju Crnom Gorom.

Na istom kongresu kad i Krivokapić za predsjednika Ivan Brajović je izabran za potpredsjednika partije. Prije uvođenja višestranačkog sistema bio je, pored ostalog, potpredsjednik Skupštine Socijalističke Republike Crne Gore. Od 2003. do 2009. bio je poslanik, potom je postao ministar unutrašnjih poslova i javne uprave. Monitorovi izvori kažu da je bio nezadovoljan kad je, nakon izbora 2012. sa tog mjesta preseljen u Ministarstvo saobraćaja.

Krivokapić je svoju kandidaturu predao bez pompe, što se ne bi moglo reći za njegovog kolegu. Vujica Lazović, potpredsjednik SDP-a i Vlade, Mićo Orlandić, poslanik, Mladen Lompar, bivši ministar, Đorđe Suhih, dugogodišnji visoki funkcioner u podgoričkom SDP-u, Radoš Šućur, direktor Uprave za šume, Osman Subašić, predsjednik SO Bar i razni drugi, i fizički su stali iza Brajovića na početku njegovog pohoda na čelnu poziciju u SDP-u. Brajović je naglasio da ga u ovoj ozbiljnoj političkoj utakmici na dodatni stepen odgovornosti obavezuje činjenica da su iza njegove kandidature za predsjednika SDP-a gotovo nepodijeljeno, između ostalog, stali najveći opštinski odbori SDP-a u Baru i Podgorici.

Da ta slika nije baš čista govori podatak da 35 od 120 delegata Opštinske konvencije SDP-a Podgorice nijesu prisustvovali sjednici posvećenoj unutarstranačkim izborima. Upadljivo su nedostajali neki od osnivača partije, funkcionera, predsjednika mjesnih odbora i aktivista. Delegate je, kažu upućeni u zbivanja u SDP-u, Vujica Lazović birao svojeručno.

I kad je najavio kandidaturu Brajović je kazao kako je kolege iz partije ,,upoznao sa namjerom” da kampanju vodi unutar partijske organizacije i na partijskim tijelima, a ne dominantno u medijima.

Kampanjom u medijima bave se oni koji su za to plaćeni. Pink, državni i ostali mediji pod kontrolom Vlade, okapaše; manje diveći se Ivanu Brajoviću, više ocrnjujući Ranka Krivokapića.

Važeći predsjednik SDP-a požalio se gostujući u Radiju Crne Gore da je SDP ,,u centru medijske kampanje pojedinih stranih medija u Crnoj Gori”. Podsjećajući da je Socijaldemokratska partija jedina na političkoj sceni Crne Gore koja se nikad nije podijelila, kazao i da se to neće desiti ni nakon Kongresa 3. juna. Samo će se, kako je rekao, znati koja će politika imati podršku u SDP-u. ,,Politika nezavisnog SDP-a, politika kontinuiteta, strateška saradnja sa DPS-om. Mi imamo zajednički cilj, ali programske razlike moramo braniti i u parlamentu i u Vladi”, tako Krivokapić vidi svoj put. Nek mu je srećan, moglo bi se reći.

Kongres će imati i svečani karakter – održava se pod sloganom: Četvrt vijeka na pravoj strani istorije. Krivokapić je primijetio da ,,nekome” odgovara da uništi baš takav SDP. ,,Ovo nije bitka za predsjednika partije, nego za moralnu vertikalu u Crnoj Gori”, poručio je Krivokapić.

Uf, o tome bi se baš dalo diskutovati. Kao prvo, bio bi red da Krivokapić izgovori ko je taj neko. Samo, ne može jer u istom dahu kaže kako mu je, taj neko ko hoće da uništi SDP istovremeno strateški partner. Kao i obično – nije lako Ranku.

Osobito u predjelima bitke za moralnu vertikalu. Četrnaest godina na čelu partije, dvanaest na mjestu predsjednika Skupštine. Devet godina i jedno i drugo u nezavisnoj Crnoj Gori. Stalno u koaliciji sa DPS-om, redovno sa dovoljnom podrškom vladama Mila Đukanovića. Ministri ministruju, direktori direktoruju, funkcioneri finkcionišu. Ni malo loše ne bijaše biti kadar SDP-a.

„Mi jesmo bili u Vladi, ali njene razne odluke nijesmo podržavali”, da je pravde, bio bi refren himne SDP-a. Kad god je izgledalo da će ta partija omogućiti Crnoj Gori da iz ere Mila Đukanovića korakne ka demokratskom društvu SDP je podizao tenzije koliko god je mogao i na kraju ostajao u skutima vlasti. Jednoga ljeta bilo je – hoće li podržati rebalans budžeta. Onda su otišli na godišnje odmore i vratili se kao da ništa nije bilo. Rebalansa nije ni bilo, ko još u Crnoj Gori izistine mari o završnim računima kad i brojke i slova zavise samo od volje primusa. Bili su i podgorički izbori i čudesna koalicija sa Pozitivnom i klasična prodaja glasova, opet nakon ustalasanog ljeta. Demokratski kapacitet odglumio je Krivokapić i kad je opozicija predložila prelaznu vladu. Te i slične situacije vodile su ka pitanju ko će još glasati za SDP, osim onih koji od toga imaju direktnu korist.

Pomalo je tu sliku Krivokapić peglao, na kašičicu dijeleći vijesti o tome kako nam Vlada guli kožu, poput one o osamsto miliona za KAP. Iako su njegove informacije za javnost bile važne, zanimljivo je da nikad nijesu potkrijepljene bilo kakvim dokumentom, nijednim parčetom papira. Samo priča.

,,Ne možemo da se poubijamo ako su izbori za predsjednika” kaže za Monitor Džavid Šabović, poslanik SDP-a. Uz napomenu da mu je teško da to prihvati, objašnjava da se iz iskustva drugih partija vidi da suprotstavljene strane nijesu mogle da nastave da zajedno rade: ,,Mislim da se to može desiti i kod nas”.

Šabović koji je ranije kazao da podržava Krivokapića za partijskog predsjednika kaže: ,,Rekao sam za koga sam i zašto sam za njega. Ali, dan poslije kongresa spreman sam da od Krivokapića tražim da koaliciju sa DPS-om raskine posve, odmah i definitivno. Ivan to ne bi nikad uradio”.

Miloš BAKIĆ