Povežite se sa nama

DRUŠTVO

OTKAZI NA UNIVERZITETU ZBOG DUPLOG ZAPOŠLJENJA: Kad profesori varaju

Objavljeno prije

na

Monitor o tome piše odavno: kako su se profesori Univerziteta Crne Gore, nezakonito – kršeći Zakon o radu, uhljebili na više fakulteta istovremeno, u više država zasnivajući stalni radni odnos. Centar za građansko obrazovanje (CGO) takođe, duže vremena, upozorava na ovu praksu. U velikom broju slučajeva narečeni profesori-prestupnici su neki od najprepoznatljivijih profesora obuhvaćenih okom javnosti. Zamislite profesori, oni koji trebaju biti primjer, so zemlje, krše zakone. Šta onda očekivati od ostalih?

Prvo je, marta ove godine, po prijavi CGO-a podgoričko tužilaštvo pokrenulo provjere radnih angažmana više profesora Univerziteta Crne Gore za koje je postojala sumnja da su puno radno vrijeme zaposleni i na univerzitetima u regionu. Među njima je o i profesor Filozofskog fakulteta Srđan Vukadinović, koji se u tom kontekstu spominje duže vrijeme. I mediji iz BiH svojevremeno su pitali da li je moguće da Vukadinović, čija je supruga Nađa Avdibašić-Vukadinović u to vrijeme bila ministar obrazovanja Tuzlanskog kantona, može biti stalno zaposlen u dvije države.

Na pitanje Vijesti da prokomentariše pomenuto Vukadinović je tada odgovorio: ,,Savršeno me krivična prijava ne tangira nimalo, jer je sve u duhu zakona”.

Vukadinovićeva nadređena, nova rektorka Radmila Vojvodić ne misli tako: profesori Slavica Perović, Mihailo Mijanović i Srđan Vukadinović dobili su otkaze na Univerzitetu, zbog duplog angažmana. Vukadinović, profesor Filozofskog fakulteta u Nikšiću, u isto vrijeme bio je i redovni profesor i prodekan za nastavu i studentska pitanja na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli. Mijanović je, u periodu kada je bio prodekan za finansije na Filozofskom fakultetu, bio u stalnom radnom odnosu na Fakultetu za fizičko vaspitanje u Banjaluci. Profesorica Instituta za strane jezike Slavica Perović već duže je zaposlena i na Fakultetu za pravne i poslovne studije u Novom Sadu.

CGO je ranije podnio krivičnu prijavu i protiv profesora Borisa Brajovića i Rašida Hadžića, zbog istoga. Prema podacima CGO-a Brajović, koji je redovni profesor Filozofskog fakulteta, zaposlen je takođe i na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Foči. Tamo je bio i dekan. Hadžić prodekan nikšićkog Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje, zaposlen je i na Fakultetu za biomedicinske nauke Univerziteta u Novom Pazaru. Tužilaštvo provjerava još dvadesetak profesora Univerziteta, za koje se sumnja da su puno radno vrijeme zaposleni i na univerzitetima država regiona.

Iz CGO-a su pobrojali i sa kojih ovdašnjih fakulteta profesori najviše krše spomenute zakonske norme, ali i na kojim fakultetima, preovladavajuće, u inostranstvu pronalaze drugi stalni radni status. Ispostavilo se da najviše (nezakonitih) angažmana je sa: Filozofskog fakulteta – šest, po dva sa Instituta za strane jezike, Fakulteta likovnih umjetnosti, Ekonomskog fakulteta i Biotehničkog i po jedan sa Medicinskog i Mašinskog fakulteta.

Profesori sa pomenutih univerzitetskih jedinica dominantno imaju dodatne, a neodobrene, angažmane na: Univerzitetu u Istočnom Sarajevu (8), zatim na Fakultetu za pravne i poslovne studije u Novom Sad, Državnom univerzitetu u Novom Pazaru, Univerzitetu Mediteran, Univerzitetu u Banjaluci, Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru, Univerzitetu u Nišu i Panevropskom Univerzitetu Apeiron u Banjaluci, a jedan broj ima nejasne angažmane u drugim pravnim subjektima u Crnoj Gori.

Jedan od najzapaženijih primjera bio je onaj metodologa Miloša Bešića. On je, prije nego je – nakon pritisaka javnosti – napustio FPN, kršio Zakon o radu obje države u kojima je zasnovao stalni radni odnos: ni po zakonu Srbije, ni po zakonu Crne Gore nije dozvoljeno da ista osoba bude u punom radnom vremenu (40 sati sedmično) zapošljena kod dva poslodavca, bez obzira da li su oba poslodavca iz Crne Gore ili je samo jedan sa sjedištem van Crne Gore. Bešić je istovremeno stalno zaposlen (sa punim radnim vremenom) na FPN u Podgorici (od 2007. godine) i u Beogradu (od 16. 10. 2010. ). Na oba Univerziteta po osnovu ugovora na pet godina.

Bešić je dva puta bio duplo zapošljen, u dva navrata je kršio zakon po istom principu: od 2007. do 2009. godine istovremeno je bio zapošljen u Podgorici i Kruševcu, dok je od 2010. do odlaska sa FPN-a, istovremeno bio zapošljen u Podgorici i u Beogradu.

Sagovornik Monitora, profesor Univerziteta Crne Gore, koji je insistirao na anonimnosti smatra da iako treba pohvaliti potez nove rektorke ali ipak treba biti oprezan jer je ovo djelić nezakonitosti na Univerzitetu. ,,Nezakonito dvojno zaposlenje je ništa u odnosu na sumnje u finansijske malverzacije na Univerzitetu, na univerzitetskim jedinicama. To pothranjuje i netransparentno vođenje finansijske politike, što je nečuveno u demokratski uređenim državama.”

DALIBORKA ULJAREVIĆ, DIREKTORICA CGO
Dupli angažmani su vrh ledenog brijega

MONITOR: Kako komentarišete otkaze na Univerzitetu nakon što je dokazano da su pojedini profesori pored radnog angažmana na Univerzitetu bili i u stalnom radnom odnosu i na univerzitetima država regiona?
ULJAREVIĆ: Radi se o kršenju zakona koje mora biti adekvatno sankcionisano. Osim što je u sukobu sa zakonom ova praksa je u sukobu i sa logikom i naukom, jer nije moguće da jedna osoba bude paralelno na dva različita mjesta izvodeći nastavu, a što nije prirodno moguće ne može biti ni pravno moguće. Radi se i o kršenju internih akata UCG, kao i etičkih normi koje dovode u pitanje dostojnost predavača u akademskim ustanovama, njihovo poimanje društvenih vrijednosti i transfer tih vrijednosti na studente. Društvo koje ima problem poimanja vrijednosti u akademskim krugovoma ima veliki problem sa stvaranjem perspektive. Sklono je podaništvu i političkom sljepilu, a posljedice su teške i dugotrajne, i mi ih svi trpimo.

MONITOR: Koliko je ova praksa dvojnog zaposlenja uzela maha na Univerzitetu?
ULJAREVIĆ: Teško je doći do preciznim podataka i mi u CGO-u svaki slučaj pojedinačno obrađujemo i dokumentovano podnosimo rukovodstvu UCG, a nekoliko tih slučajeva obrađuje i Tužilaštvo. Radi se o jednom od pojavnih oblika urušenih društvenih normi i iskrivljenog doživljaja uspjeha, a sažima se u frazi ,,snašao se”. Posebno je zabrinjavajuće kad ovakva praksa pusti svoje korijene u akademskoj zajednici. Umjesto da se sa UCG čuo jasan glas otpora provincijalnom cunamiju i stalo u odbranu poštovanja zakona i pravila te institucije, a time i njenog kvaliteta i digniteta, mi smo dobili akademske tezge kao izraz artikukulacije parcijalnog interesa.

MONITOR: Koja su Vaša očekivanja u narednom periodu?
ULJAREVIĆ: Stvari su pomjerene sa mrtve tačke, a trebale su nam godine mukotrpnog rada da se to desi. Nemam iluziju da će nekolika otkaza riješiti stanje u visokoškolskim ustanovama, ali proces je počeo. Brojne su nepravilnosti u sistemu visokog obrazovanja, taj sistem mora početi da se liječi, to će zahtijevati još dosta napora, a izazivaće sigurno i brojne otpore.

MONITOR: Ima onih koji sumnjaju da je nova rektorka ovim potezom samo zamaglila oči javnosti sa drugih sumnjivih rabota?
ULJAREVIĆ: Treba pošteno naglasiti da je rektorka Vojvodić napravila hrabar potez. Mnogi od ovih slučajeva bili su i ranije poznati rukovodstvu UCG koje nije smjelo ili htjelo da se time bavi, zbog čega je CGO i podnio krivičnu prijavu protiv tog rukovodstva i po njoj se postupa. Brzo ćemo vidjeti dokle je rektorka Vojvodić spremna da ide. Dupli radni angažmani su samo vrh ledenog brijega. Moraju se još mnoga pitanja otvoriti, poput utvrđivanja autentičnosti određenih naučnih radova, finansijske kontrole fakultetskih jedinica i uspostavljanja odgovornosti tamo gdje se utvrde nepravilnosti, sankcionisanja različitih koruptivnih radnji zbog kojih najviše trpe studenti…To je težak posao, ali vraćanje ugleda Univerzitetu bio bi značajan korak za crnogorsko društvo.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo