Tijelo Vidosave Jovanović pronađeno je u nedjelju ujutro u Morači. Ona je u petak prisustvovala suđenju u Višem sudu u Podgorici, na kojem je Nenad Kaluđerović oslobođen optužbe da je ubio njenog sina Željka Jovanovića. Oslobađajuća presuda izazvala je burnu reakciju Vidosave Jovanović. Nakon što je negodovala u sudnici, Jovanovićevu je obezbjeđenje udaljilo van zgrade, gdje je još dvadesetak minuta plakala i klela. Mediji navode da je tada Jovanovićeva praktično i najavila svoju smrt, jer je vidno potrešena u nekoliko navrata kazala: „Ja više ne mogu ovako, ja ovo ne mogu preživjeti”. Muke je prekratila samoubistvom.
U Višem sudu u Podgorici krivično vijeće sudije Vesne Moštrokol zbog nedostatka dokaza oslobodilo je Cetinjanina Nenada P. Kaluđerovića (38) optužbe da je ubio Željka Jovanovića ispred kafe-bara Ambasador 13. avgusta 2006. godine na Cetinju.
,,Niko od prisutnih gostiju lokala nije vidio pištolj kod optuženog Nenada Kaluđerovića. Ni jedna činjenica ne upućuje na zaključak da je Nenad Kaluđerović ubio Željka Jovanovića”, kazala je sudija u obrazloženju presude. Ona je navela da provedenim dokazima nijesu potvrđeni navodi optužnice da je Nenad Kaluđerović 13. avgusta 2006. oko 22 sata, u Bajovoj ulici na Cetinju, ispred ugostiteljskog objekta Ambasador, s umišljajem ubio Željka Jovanovića.
Zbog apsolutne zastarjelosti vođenja krivičnog postupka, sud je odbio optužbu za krivično djelo učestvovanje u tuči protiv Cetinjana Zorana V. Jovanovića, Danka N. Đurovića i Predraga P. Kaluđerovića, te protiv Milana Đ. Stanojevića, koji je optužen da je počinio krivično djelo ,,nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija”.
Nenad Kaluđerović je prije dvije godine u Višem sudu bio osuđen na 10 godina zatvora, ali je presuda ukinuta.
Monitor je već pisao da su Jovanovići za ukidanje presude jula prošle godine saznali iz medija.
,,Treba li opisivati šok i beznađe Vidosave Jovanović kada je ugledala, nakon nepune tri godine pritvora, ubicu svog sina na slobodi”, navodi se u pismu porodice Jovanović upućenog predsjednici Vrhovnog suda Crne Gore Vesni Medenici.
Pored porodice, tada je i Više državno tužilaštvo za oslobađajuću presudu saznalo iz medija. Tužilaštvo je obavijestilo porodicu Jovanović da im nije dostavljeno rješenje o ukidanju pritvora, kao ni drugostepena odluka Apelacionog suda.
Nezadovoljni oslobađajućom presudom i neodgovornim postupanjem pravosuđa, porodica Jovanović je, osim Vesni Medenici, pisala i Dragutinu Čolakoviću, predsjedniku Apelacionog suda i iznijela sumnje da je ,,neko odlučio da ubicu oslobodi, a pravni osnov će se naći”.
Korespondencija Jovanovića sa državnim organima trajala je od ubistva 2006. godine. Odmah nakon tragedije na Cetinju, Nenad Kaluđerović je pobjegao. Porodica Jovanović se pismima obraćala nadležnim institucijama. U pismima se navodi da je Kaluđeroviću omogućeno bjekstvo, da cetinjska policija nije preduzela sve potrebne mjere poput blokade grada, da se Kaluđerović nalazi u Crnoj Gori ali da nema energične akcije MUP-a.
Odgovorio je jedino predsjednik Filip Vujanović, juna 2008. godine. Porodicu Jovanović obavijestio je da je za ,,Nenadom Kaluđerovićem raspisana lokalna, nacionalna i međunarodna potjernica preko Interpola Podgorice, te da operativni podaci policije ukazuju da je on jedno vrijeme boravio u BiH, te da se sada nalazi u Rusiji”.
Nakon više od dvije godine bjekstva Nenad Kaluđerović se prijavio pravosudnim organima Crne Gore u novembru 2008. Na suđenju je izjavio da se ne osjeća krivim i da nije ubio Željka Jovanovića. Naveo je da je ranije bio u pritvoru pod sumnjom za pokušaj ubistva, ali je na kraju oslobođen, tako da nije želio da bez razloga bude ponovo zatvaran.
U oktobru 2010. Viši sud u Podgorici osudio ga je na deset godina zatvora zbog ubistva Željka Jovanovića. U presudi se navodi da je ,,pri tuči između okrivljenih Kaluđerović Nenada i Predraga, te Danka Đurovića sa jedne, Željka i Zorana Jovanovića sa druge strane, okrivljeni Nenad Kaluđerović iz pištolja nepoznate marke, kalibra 9 mm, prema Željku Jovanoviću ispalio hitac koji ga je pogodio u glavu, nanoseći mu tešku tjelesnu povredu od koje je preminuo u 23,25 časova”.
Zoran Jovanović i Predrag Kaluđerović osuđeni su na po šest mjeseci zatvora, Danko Đurović na osam mjeseci, a Milan Stanojević na deset mjeseci.
Nakon sedam mjeseci od prvostepene presude Višeg suda, Apelacioni sud Crne Gore usvaja žalbe i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjenim vijećem. Apelacioni sud je utvrdio da ,,činjenice utvrđene u postupku iz posrednih dokaza-indicija nijesu dovoljne da bi se donio siguran zaključak da je optuženi Kaluđerović Nenad lišio života oštećenog Jovanović Željka, već se iz njih može donijeti i drugačiji činjenično pravni zaključak u odnosu na onaj koji je donio prvostepeni sud. Osim toga, razlozi u pobijenoj presudi za donijeti zaključak prvostepenog suda su nedovoljni, nejasni i protivurječni”.
Rješenje Apelacionog suda je doneseno 3. juna prošle godine, a isti dan je doneseno i rješenje o ukidanju pritvora Nenadu Kaluđeroviću. Zanimljivo je da se u ovom rješenju navodi da je Kaluđerović u pritvoru bio gotovo četiri i po godine. Ispada da su mu u Apelacionom sudu u pritvor računali i dvije godine koje je Kaluđerović proveo u bjekstvu. Apelacioni sud je u obrazloženju naveo da više ne postoji opasnost od bjekstva, te da je u međuvremenu Kaluđerović operisan i da mu je potrebno redovno liječenje i stalna kontrola.
Nakon saznanja iz štampe da je Kaluđerović pušten na slobodu, Vidosava Jovanović u pismu predsjedniku Apelacionog suda Dragutinu Čolakoviću pita se ,,kako možemo imati povjerenja u zakonitost rada Apelacionog suda”? Ona navodi da su ,,višegodišnje prijateljske veze pojedinih sudija sa Kaluđerovićima bile opredjeljujuće i više nego dovoljne da na slučaju moga sina umre i pravo i pravda u Crnoj Gori”.
U pismu Vesni Medenici, porodica Jovanović navodi da se iz Rješenja Apelacionog suda stiče utisak da se novom vijeću sugeriše da se Kaluđerović oslobodi. Na kraju se pitaju ima li smisla više učestvovati u tom sudskom postupku.
Posljednjom presudom, za Vidosavu Jovanović čekanje pravde je izgubilo smisao.
Predrag NIKOLIĆ