Uncategorized
Na red došao Miločer

Četiri mjeseca prije svečanog ovjeravanja jednog od najznačajnijih poslova u turističkoj privredi Crne Gore, ugovora o davanju u dugoročni zakup elitnih hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža singapurskoj kompaniji Aman resorts, u dalekoj Maleziji u arhitektonskom birou Denniston već su bili napravljeni projekti budućeg hotelsko-apartmanskog kompleksa u Miločeru. Ugovor o zakupu tri ekskluzivna hotela potpisan je u januaru 2007. godine dok idejni projekat pod nazivom The Chedi at Queens Beach koji potpisuje glavni dizajner Amana, arhitekta Jean Michael Gaty, nosi datum iz septembra 2006.
Planovima iz Kuala Lumpura u koje je novinar Monitora imao uvid, predviđena je gradnja novog i većeg hotela Kraljičina plaža na mjestu postojećeg, dok je na novoj lokaciji, desno od hotela, u prostranom parku koji se pruža prema naselju Pržno, projektovano stambeno naselje sa 60 luksuznih stanova od kojih svaki raspolaže sa 120 kvadrata. Stanovi su raspoređeni u više zgrada od kojih neke dostižu visinu i do 30 metara. U sredini naselja predviđen je veliki otvoreni bazen kao i niz pratećih objekata sa podzemnim garažama. Same terase ovih stambenih jedinica koje investitor naziva apartmanima, imaju od 18-30 kvadrata.
Projektovani u prostoru nekadašnjeg parka dinastije Karađorđević, u gustoj šumi egzotičnog drveća i rastinja, apartmani su namijenjeni posebnoj vrsti prodaje ili korišćenja sa vremenski ograničenim vlasništvom u okviru 30 godina zakupa.
Za potrebe budućeg kompleksa u maju ove godine započeta je izgradnja većeg SPA centra u zaleđu male Kraljičine plaže. Velelepni hamam sa šest paviljona, objektima od jednog ili dva sprata, gradi se nezakonito jer prostor Miločera nije urbanizovan ni „pokriven” odgovarajućim urbanističkim planom. To nije smetalo ministru održivog razvoja i turizma Predragu Sekuliću da izda građevinsku dozvolu za gradnju wellness centra koju izvodi firma Neksan iz Nikšića, Miodraga-Dake Davidovića. Čitav Miločer pretvoren je u veliko prašnjavo gradilište. Na potezu od male Kraljičine plaže do naselja Pržno, ispod lokalnog puta, planirana je izgradnja oko 30.000 m2 raznovrsnih sadržaja.
Ovaj dio pogodbe Vlada je prikrila od javnosti. Nije bilo preporučljivo priznati da je dogovor o zakupu poznatih hotela postignut uz uslov urbanističke degradacije Miločera.
Gradnja u Miločeru nije predviđena niti jednim od važećih planova višeg reda. Zato je Opština Budva odlučila da da svoj doprinos devastaciji jedinog očuvanog prirodnog rezervata na Crnogorskom primorju i važeći Prostorni plan Opštine prilagodi potrebama zakupca, grčkog brodovlasnika Viktora Restisa i njegove investicione grupe Restis, koja je naslijedila Aman.
Prostorni plan Opštine usvojen je 2007. godine i djelimično izmijenjen već naredne godine kako bi se građevinskoj namjeni privele sve prethodno propuštene parcele maslinjaka, njiva i voćnjaka u selima i uvalama pitomih Reževića. Apetiti građevinske mafije u stalnom su porastu, pa je promjena prostornog plana ponovo na dnevnom redu.
Potrebe crnogorsko-grčko-belgijskog građevinskog lobija u ovom trenutku su takve da je potrebno povećati predviđene kapacitete planiranih objekata na lokacijama u Miločeru, naselju Sveti Stefan, Bijeli Rat i Galije kod Svetog Stefana i brdu Spas iznad Budve.
Posao usklađivanja urbanističkih planova navedenih lokacija sa PPO lokalna je uprava najprije ponudila beogradskom arhitekti i profesoru Branislavu Mitroviću, autoru izrade DUP-a Sveti Stefan-Šumet koji nije usvojen.
Arhitekta Mitrović je odbio ponuđeni posao sa obrazloženjem da ne može prihvatiti degradaciju Miločera.
„Nisam mogao da prihvatim kapacitete koji se pojavljuju u UP Miločer, dispoziciju i geometrijski raspored objekata u prostoru pored postojećeg hotela Kraljičina plaža do naselja Pržno. Takvo povećanje kapaciteta je katastrofalno jer taj prostor ne može to da podnese. Gori od toga je raspored objekata koji će svojom visinom potpuno pritisnuti i uništiti okolne kuće mještana Pržna. Gornja kota novih objekata je 32, što smatram neprihvatljivim”, kazao je Mitrović.
Ako jedan profesor beogradskog Arhitektonskog fakulteta odustaje od posla zbog etičkih ili profesionalnih predrasuda, zna se ko je uvijek spreman na saradnju. Crnogorskoj javnosti dobro poznati junak urbanizacije budvanske rivijere, profesor Miodrag Ralević, autor kontroverznih detaljnih urbanističkih planova za Budvu, Bečiće i Petrovac. U poslu povećanja kapaciteta svake vrste i zadovoljenja najluđih želja vlasti i građevinske mafije, Ralević se snalazi kao riba u moru.
Posao izrade Izmjena i dopuna PPO dobila je firma Dea home iz Podgorice, čiji je vlasnik i osnivač upravo Ralević. Što znači da se beogradski profesor osamostalio u poslu planiranja prostora poznate turističke opštine i ne radi više u ime Arhitektonskog fakulteta nego za sopstveni račun.
Ralević je u Budvi otkrio pravi rudnik zlata. Dobija poslove izrade prostornih i urbanističkih planova u koje ucrtava objekte poštujući potrebe investitora a zatim za iste pravi idejne i glavne projekte. Ovaj očigledan primjer sukoba interesa i nezakonitih aranžmana nadležni organi ne registruju, pa ni ministar održivog razvoja Predrag Sekulić koji je onomad Ralevića označio glavnim krivcem za urbanistički haos u turističkoj metropoli.
Izmjenama Prostornog plana treba da se izvrši nova prenamjena prostora i legalizuje čitav niz nezakonitih radnji koje su Grci izveli na Svetom Stefanu i Miločeru. Dvije divlje podignute zgrade u maslinjaku u zaleđu Sveca, nove saobraćajnice probijene kroz miločersku šumu, bespravnu izgradnju SPA centra-Kraljičina plaža. I što je najvažnije, Ralević se obavezao da u PPO „uđene” dogovor predstavnika Vlade i Amana o gradnji apartmana i vila u Miločeru iz 2006. na desetine hiljada kvadrata bruto razvijene građevinske površine u starom miločerskom parku. Gusta koncentracija predimenzioniranih građevina u Miločeru sa arhitekturom koja je u potpunoj suprotnosti sa tradicionalnim načinom gradnje ugroziće prepoznatljiv ambijent vodeće turističke regije Sveti Stefan, Miločer i Pržno, ocjenjuju nezadovoljni mještani.
Planira se povećanje kapaciteta na brdu Spas za potrebe investitora iz Belgije, počasnog konzula te zemlje u Crnoj Gori, Žan Luk Dumortijea i Opštine Budva koji su osnovali zajedničku firmu za gradnju hotela, nekoliko apartmanskih naselja, kompleksa sa vilama, bazenima i poslovnim prostorima na uzvišenju iznad grada, uz gradnju golf terena sa 18 rupa.
Slična je situacija i sa izmjenama planova za turistički kompleks Galije i Bijeli Rat u Reževićima. Takozvani turistički kompleksi, koji su zapravo apartmanska naselja sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina, pokrili su svaki kutak atraktivne morske obale. Komercijalizaciji prirodnih resursa pod okriljem vladajuće koalicije DPSDP nije odolio ni Miločer.
Ministarska se poriče
Zanimljivo je da je nedavno usvojenom Lokalnom studijom lokacije za Spas dozvoljena gradnja 68.000 m2 smještajnih kapaciteta. Investitor je zahtijevao oko 200.000 kvadrata što tadašnji ministar uređenja prostora Branimir Gvozdenović nije odobrio. Kao razlog odbijanja navedena je ocjena o prenatrpanosti prostora i megalomaniji stranog investitora.
Novi ministar Predrag Sekulić ima očigledno drugačiji stav po tom pitanju.
Izgradnja golf terena na brdu Spas nije primarni cilj udruženih partnera. U pitanju je najveći graditeljski zahvat na teritoriji Opštine Budva koji po svojoj veličini, zoni zahvata i degradaciji zakonom zaštićene prirodne baštine prevazilazi sve do sada viđeno.
Branka PLAMENAC
Komentari
Uncategorized
Knjige i vatra
Možemo se složiti ili ne složiti sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili
Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.
Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.
Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.
“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.
Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.
Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.
Iz vlade su pitanja ignorisali. Ostalo je samo da nagađamo jesu li premijer Abazović, koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).
Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je tužilaštvu predložio da tog građanina, po službenoj dužnosti, goni zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog. Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.
Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.
Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”
Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati. “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.
Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Uncategorized
DNEVNI BORAVAK ZA STARE U KOLAŠINU ZATVOREN: Godine čekanja, mjesec i po radovanja

Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama
Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku. Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo, koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.
Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze u funkcionisanju tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese. Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.
„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.
Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…
Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.
„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.
Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.
„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.
U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.
„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.
Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.
„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.
Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Uncategorized
JAVNI POZIV ZA NOVINARSKA ISTRAŽIVANJA IZ OBLASTI ŽIVOTNE SREDINE I POGLAVLJA 27

Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?
Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.
Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.
Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.
Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).
Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.
Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.
Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU
Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na assistantcincg@gmail.com.
Komentari
-
INTERVJU4 sedmice
SRĐAN PERIĆ, PREOKRET: Mimikrija politike
-
FOKUS4 sedmice
SLUČAJ MILATOVIĆ I SPAJIĆ: Zaokruživanje vlasti
-
Izdvojeno4 sedmice
EPISKOPI SPC U PROMOCIJI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Parastosi podjela
-
DRUŠTVO4 sedmice
NEBOM OD KOTORA DO LOVĆENA: Žićara za bogate
-
FOKUS3 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
Izdvojeno4 sedmice
DR ŽARKO TREBJEŠANIN, PSIHOLOG, TIHI ČOVJEK KOJI SE GLASNO BUNI PROTIV NEPRAVDI: Ideje koje nose nešto novo uvijek su bile u manjini
-
Izdvojeno4 sedmice
DRŽAVNICI, ESTRADA I PODZEMLJE: Diskoteka, malboro, suzuki
-
Izdvojeno2 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali