Povežite se sa nama

Uncategorized

Na red došao Miločer

Objavljeno prije

na

Četiri mjeseca prije svečanog ovjeravanja jednog od najznačajnijih poslova u turističkoj privredi Crne Gore, ugovora o davanju u dugoročni zakup elitnih hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža singapurskoj kompaniji Aman resorts, u dalekoj Maleziji u arhitektonskom birou Denniston već su bili napravljeni projekti budućeg hotelsko-apartmanskog kompleksa u Miločeru. Ugovor o zakupu tri ekskluzivna hotela potpisan je u januaru 2007. godine dok idejni projekat pod nazivom The Chedi at Queens Beach koji potpisuje glavni dizajner Amana, arhitekta Jean Michael Gaty, nosi datum iz septembra 2006.

Planovima iz Kuala Lumpura u koje je novinar Monitora imao uvid, predviđena je gradnja novog i većeg hotela Kraljičina plaža na mjestu postojećeg, dok je na novoj lokaciji, desno od hotela, u prostranom parku koji se pruža prema naselju Pržno, projektovano stambeno naselje sa 60 luksuznih stanova od kojih svaki raspolaže sa 120 kvadrata. Stanovi su raspoređeni u više zgrada od kojih neke dostižu visinu i do 30 metara. U sredini naselja predviđen je veliki otvoreni bazen kao i niz pratećih objekata sa podzemnim garažama. Same terase ovih stambenih jedinica koje investitor naziva apartmanima, imaju od 18-30 kvadrata.

Projektovani u prostoru nekadašnjeg parka dinastije Karađorđević, u gustoj šumi egzotičnog drveća i rastinja, apartmani su namijenjeni posebnoj vrsti prodaje ili korišćenja sa vremenski ograničenim vlasništvom u okviru 30 godina zakupa.

Za potrebe budućeg kompleksa u maju ove godine započeta je izgradnja većeg SPA centra u zaleđu male Kraljičine plaže. Velelepni hamam sa šest paviljona, objektima od jednog ili dva sprata, gradi se nezakonito jer prostor Miločera nije urbanizovan ni „pokriven” odgovarajućim urbanističkim planom. To nije smetalo ministru održivog razvoja i turizma Predragu Sekuliću da izda građevinsku dozvolu za gradnju wellness centra koju izvodi firma Neksan iz Nikšića, Miodraga-Dake Davidovića. Čitav Miločer pretvoren je u veliko prašnjavo gradilište. Na potezu od male Kraljičine plaže do naselja Pržno, ispod lokalnog puta, planirana je izgradnja oko 30.000 m2 raznovrsnih sadržaja.

Ovaj dio pogodbe Vlada je prikrila od javnosti. Nije bilo preporučljivo priznati da je dogovor o zakupu poznatih hotela postignut uz uslov urbanističke degradacije Miločera.

Gradnja u Miločeru nije predviđena niti jednim od važećih planova višeg reda. Zato je Opština Budva odlučila da da svoj doprinos devastaciji jedinog očuvanog prirodnog rezervata na Crnogorskom primorju i važeći Prostorni plan Opštine prilagodi potrebama zakupca, grčkog brodovlasnika Viktora Restisa i njegove investicione grupe Restis, koja je naslijedila Aman.

Prostorni plan Opštine usvojen je 2007. godine i djelimično izmijenjen već naredne godine kako bi se građevinskoj namjeni privele sve prethodno propuštene parcele maslinjaka, njiva i voćnjaka u selima i uvalama pitomih Reževića. Apetiti građevinske mafije u stalnom su porastu, pa je promjena prostornog plana ponovo na dnevnom redu.

Potrebe crnogorsko-grčko-belgijskog građevinskog lobija u ovom trenutku su takve da je potrebno povećati predviđene kapacitete planiranih objekata na lokacijama u Miločeru, naselju Sveti Stefan, Bijeli Rat i Galije kod Svetog Stefana i brdu Spas iznad Budve.

Posao usklađivanja urbanističkih planova navedenih lokacija sa PPO lokalna je uprava najprije ponudila beogradskom arhitekti i profesoru Branislavu Mitroviću, autoru izrade DUP-a Sveti Stefan-Šumet koji nije usvojen.

Arhitekta Mitrović je odbio ponuđeni posao sa obrazloženjem da ne može prihvatiti degradaciju Miločera.

„Nisam mogao da prihvatim kapacitete koji se pojavljuju u UP Miločer, dispoziciju i geometrijski raspored objekata u prostoru pored postojećeg hotela Kraljičina plaža do naselja Pržno. Takvo povećanje kapaciteta je katastrofalno jer taj prostor ne može to da podnese. Gori od toga je raspored objekata koji će svojom visinom potpuno pritisnuti i uništiti okolne kuće mještana Pržna. Gornja kota novih objekata je 32, što smatram neprihvatljivim”, kazao je Mitrović.

Ako jedan profesor beogradskog Arhitektonskog fakulteta odustaje od posla zbog etičkih ili profesionalnih predrasuda, zna se ko je uvijek spreman na saradnju. Crnogorskoj javnosti dobro poznati junak urbanizacije budvanske rivijere, profesor Miodrag Ralević, autor kontroverznih detaljnih urbanističkih planova za Budvu, Bečiće i Petrovac. U poslu povećanja kapaciteta svake vrste i zadovoljenja najluđih želja vlasti i građevinske mafije, Ralević se snalazi kao riba u moru.

Posao izrade Izmjena i dopuna PPO dobila je firma Dea home iz Podgorice, čiji je vlasnik i osnivač upravo Ralević. Što znači da se beogradski profesor osamostalio u poslu planiranja prostora poznate turističke opštine i ne radi više u ime Arhitektonskog fakulteta nego za sopstveni račun.

Ralević je u Budvi otkrio pravi rudnik zlata. Dobija poslove izrade prostornih i urbanističkih planova u koje ucrtava objekte poštujući potrebe investitora a zatim za iste pravi idejne i glavne projekte. Ovaj očigledan primjer sukoba interesa i nezakonitih aranžmana nadležni organi ne registruju, pa ni ministar održivog razvoja Predrag Sekulić koji je onomad Ralevića označio glavnim krivcem za urbanistički haos u turističkoj metropoli.

Izmjenama Prostornog plana treba da se izvrši nova prenamjena prostora i legalizuje čitav niz nezakonitih radnji koje su Grci izveli na Svetom Stefanu i Miločeru. Dvije divlje podignute zgrade u maslinjaku u zaleđu Sveca, nove saobraćajnice probijene kroz miločersku šumu, bespravnu izgradnju SPA centra-Kraljičina plaža. I što je najvažnije, Ralević se obavezao da u PPO „uđene” dogovor predstavnika Vlade i Amana o gradnji apartmana i vila u Miločeru iz 2006. na desetine hiljada kvadrata bruto razvijene građevinske površine u starom miločerskom parku. Gusta koncentracija predimenzioniranih građevina u Miločeru sa arhitekturom koja je u potpunoj suprotnosti sa tradicionalnim načinom gradnje ugroziće prepoznatljiv ambijent vodeće turističke regije Sveti Stefan, Miločer i Pržno, ocjenjuju nezadovoljni mještani.

Planira se povećanje kapaciteta na brdu Spas za potrebe investitora iz Belgije, počasnog konzula te zemlje u Crnoj Gori, Žan Luk Dumortijea i Opštine Budva koji su osnovali zajedničku firmu za gradnju hotela, nekoliko apartmanskih naselja, kompleksa sa vilama, bazenima i poslovnim prostorima na uzvišenju iznad grada, uz gradnju golf terena sa 18 rupa.

Slična je situacija i sa izmjenama planova za turistički kompleks Galije i Bijeli Rat u Reževićima. Takozvani turistički kompleksi, koji su zapravo apartmanska naselja sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina, pokrili su svaki kutak atraktivne morske obale. Komercijalizaciji prirodnih resursa pod okriljem vladajuće koalicije DPSDP nije odolio ni Miločer.

Ministarska se poriče

Zanimljivo je da je nedavno usvojenom Lokalnom studijom lokacije za Spas dozvoljena gradnja 68.000 m2 smještajnih kapaciteta. Investitor je zahtijevao oko 200.000 kvadrata što tadašnji ministar uređenja prostora Branimir Gvozdenović nije odobrio. Kao razlog odbijanja navedena je ocjena o prenatrpanosti prostora i megalomaniji stranog investitora.

Novi ministar Predrag Sekulić ima očigledno drugačiji stav po tom pitanju.

Izgradnja golf terena na brdu Spas nije primarni cilj udruženih partnera. U pitanju je najveći graditeljski zahvat na teritoriji Opštine Budva koji po svojoj veličini, zoni zahvata i degradaciji zakonom zaštićene prirodne baštine prevazilazi sve do sada viđeno.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo