Povežite se sa nama

Uncategorized

Zemaljske tajne teku

Objavljeno prije

12 godina

na

rasid

Otac Nini Tepiedi je otpušten sa mjesta sveštenika pošto je, ovog proljeća, niz transakcija crkvenih fondova, koji je načinila njegova parohija, privuklo pažnju tužilaca koji se bave istragama protiv mafije. Poslovi, koji uključuju milione eura, datiraju još od perioda između 2007. i 2009. godine.

Tužioci sumnjaju da je Tepiedi bio umiješan u operacije pranja novca povezane sa Mateom Mesnom Denarom, kumom mafije koji je u bjekstvu. Bivše namještenje ovog sveštenika u Aklamu, blizu Trapanija, smatra se jednom od najbogatijih parohija na Siciliji, koja je uporište mafije.

Tužilac Trapanija Marčelo Viola je uputio zahtjev za otkrivanjem podataka o Tepiedijevom računu prije više od šest nedjelja. Vatikan ostaje pri tvrdnji da ovo pitanje nije povezana sa mafijom, mada potvrđuje da je zahtjev primljen.

,,Pismo koje je Vatikan primio 9. maja ne govori ni o kakvom pranju novca ili pitanjima vezanim za mafiju. U njemu se izražava zabrinutost zbog nestašica i prevara koje su počinile crkvene vlasti u biskupiji Trapani,” izjavio je portparol Vatikana za Korijere dela Sera.

Prvi izvještaji o skandalu pojavili su se u italijanskim medijima dvije nedjelje nakon što su direktora Vatikanske banke Etore Goti Tedeska, poslije tajnog glasanja, smijenili kontrolori banke.

Šezdesetsedmogodišnjeg Italijana je doveo 2009. papin državni sekretar, kardinal Tarćisio Bertone, sa mandatom da promijeni stanje u banci koja je zapala u probleme i pomogne „olakšavanju transparentnosti” kako bi bile ugušene i glasine da banka ima probleme sa nelikvidnošću. Vatikan se nadao da bi pod rukovodstovom Goti Tedeska malena država-grad napokon stekla mjesto na globalnoj „bijeloj listi” Operativne grupe za finansijsku akciju (FATF) zemalja čijem se finansijkom poslovanju može vjerovati.

Goti Tedeski sada kaže da je utvrdio da je stanje mnogo gore nego što je mogao da zamisli, i da je proveo posljednje dvije godine u beskonačnoj borbi protiv moćnih snaga u Vatikanu, za koje kaže da su blokirale svaki njegov pokušaj za transparentnost. Tedeski je demonstrativno napustio posljednji sastanak upravnog odbora Vatikanske banke i prije nego što su mu izglasali nepovjerenje.

Iz Banke kažu da su ga otpustili zbog nesposobnosti rukovođenja i „veoma čudnog ponašanja”. Goti Tedeski uzvraća da je istjeran zato što se isuviše približio istini kad je riječ o navodnim spornim sporazumima banke. „Platio sam cijenu transparentnosti”, kazao je novinaru Rojtersa ubrzo pošto je otpušten.

Sedmicu pošto je otpušten, Goti Tadeski se ponovo našao u nevolji. Njegova kuća u Pjaćenci, glavnom gradu sjeverne italijanske pokrajine Emilia Romanja, i kancelarije u Milanu pretresla je italijanska policija, pod izgovorom da tragaju za dokazima da je on „potkazivač” u vezi sumnjivih poslovnih veza sa italijanskom državnom kompanijom iz domena odbrane i vazduhoplovstva Finmekanika, čiji je predsjednik njihov dobar prijatelj.

Goti Tadeski nije uhapšen, niti se zvanično nalazi pod istragom, i u policiji tvrde da je istraga oko Finmekanike poseban predmet koji ni na koji način nije povezan sa njegovim problemima u Vatikanskoj banci. No, tokom pretrage posjeda Goti Tadeska, isljednici su navodno pronašli skrivene dokaze koji bi mogli povezati Vatikan sa raznim nelegalnim poslovima i licima iz podzemlja.

I visoke starješine Vatikana očajnički žele da se dočepaju tih dokaza. Odlučno su upozorili Italijansku policiju da, pošto je Vatikan „suverena država”, njihovi dokumenti uživaju imunitet, čak i u slučaju da budu pronađeni tokom kriminalističke istrage izvan državnih granica. „Sveta Stolica je iznenađena i zabrinuta zbog nedavnih događaja u koje je umiješan profesor Goti Tedeski”, navodi se u izjavi koju je Vatikan objavio.

U Vatikanu su zabrinuti zbog tajnog dosijea koji je Goti, kako je rekao prijateljima, sastavio „za slučaj da mi se nešto dogodi”. U izvještajima lokalne štampe stoji da dosije obuhvata 47 različitih poglavlja sa e-mailovima od pape, pismima od kardinala i bilješkama i izvještajima sa različitih sastanaka povezenih sa poslovima Vatikanske banke.

Tedeski je, navodno, planirao da preda te dosijee papi Benediktu XVI.

Dosije navodno sadrži neoborive dokaze koji bi mogli da podrže tvrdnje da je IOR umiješana u pranje novca i izbjegavanje plaćanja poreza. Postoje dokumenti koji navodno pokazuju finansijske transakcije između Vatikana i nekih „zanimljivih likova” među kojima su političari i poznati posrednici šefova mafije. Ukoliko je to tačno, to bi pružilo italijanskim vlastima rijetku priliku da istraže bankarsko poslovanje Vatikana sa imenima, brojevima računa i datumima transakcija sporazuma sa finansijskim strukturama izvan istorijski osjetljive nadležnosti Svete stolice.

Goti Tedeska i generalnog direktora IOR Paola Kiprianija su italijanske vlasti 2010. stavile pod istragu zbog sumnje za navodno pranje novca u sumnjivim transakcijama oko računa Vatikanske banke. Više od 23 miliona eura je zamrznuto i kasnije odmrznuto pošto se Vatikan navodno očistio usvajanjem zakona protiv prevara. Dosije Goti Tedeska je, navodno, sadržao listu protivnika koji bi željeli da mu naude, među kojima je i Kipriani, koga italijanski pravosudni sistem i dalje drži pod istragom zbog predmeta iz 2010. Italijanska policija ozbiljno shvata bankarevu listu neprijatelja i razmatra da mu dodijeli policijsku zaštitu.

Tedeski ima razloga da bude zabrinut za bezbjednost. Prije tri decenije, još jedan od „Božjih bankara” Roberto Kalvi, nađen je obješen o omču ispod mosta Blekfrajers u Londonu. Njegovi džepovi su bili napunjeni ciglom i novcem. Kalvi nije bio predsjedavajući IOR poput Goti Tedeskija, ali je bio blisko povezan sa tajnom bankarskom strukturom Vatikana kao predsjedavajući Banco Ambrosiano, koja je u to vrijeme bankrotirala zbog optužbi za pranje novca, saradnju sa mafijom, i uopšte diskutabilnih bankarskih poslova. Vatikan je posjedovao mali udio u banci, ali je imao veliki uticaj preko Kalvija, koji je poznavao najveće finansijske tajne Vatikana.

Misterija Kalvijeve smrti nikad nije razriješena. Prvobitno se mislilo da je u pitanju samoubistvo, dok su dokazi kasnije ukazali na ubistvo. „Postoje određene sličnosti između situacije Goti Tedeska i onoga što je moja porodica preživjela tokom suđenja za novčane prekršaje 1981,” izjavio je ovih dana sin Roberta Kalvija Karlo.

Karlo Kalvi je rekao da njegov otac nije mogao da se brani bez otkrivanja čitave strukture i to je dovelo do njegove smrti.

Karlo Kalvi je kazao kako ne poznaje Goti Tedeska. ,,No, znam da ista struktura računa koja je postojala u vrijeme mog oca, i dalje na isti način koristi IOR i da je nesrazmjerno povećana.”

Za sada, Goti Tedeski sarađuje sa italijanskim vlastima. Prema tužiocu Đuzepeu Pinjatoneu, Tedeski je rekao istražiteljima da ,,ga drže za taoca jer je želio transparentnost, pogotovo kada su u pitanju određeni računi Vatikana. Sve je započelo kad sam zatražio da dobijem informacije u vezi računa koji nisu na ime crkve.”

Nered u sistemu

Skandal sa Goti Tedeskom je zasijenio raniji uzbudljivi let gavrana nad krovovima Rima, sa kljunom punim pokradenih pisama. Izgleda da je identitet osobe koja je otkrila desetine povjerljivih dokumenata, koji su uznemirili Vatikan posljednjih mjeseci, otkriven, pošto je uhapšen batler pape Benedikta. Niz otkrivenih pisama koji razotkrivaju Vatikan iznutra dominira u udarnim vijestima u Italiji ove godine.

Paolo Gabrijele, oženjeni svetovnjak koji je od 2006. lično služio 85-ogodišnjeg pontifa, zatvoren je u jednoj od vatikanskih tamničkih ćelija, pošto je uhvaćen na djelu u vezi sa ,,tajnim dokumentima”. Batleru će se vjerovatno suditi u Italiji, a prijeti mu kazna do 20 godina zatvora zbog krađe pisama od šefa države.

U medijima su ubrzo počela nagađanja da je Gabrijele, u stvari, ,,Marija”, cinkaroš koji se sastaje sa poznatim italijanskim novinarem Đanluiđi Nuzijem u sada već zloglasnom praznom tajnom stanu, u kome je tokom prošle godine odavao visoke povjerljive dokumente.

Nizijevi članci, i skandalozna knjiga koja je izdata prošle nedjelje, su zaljuljali Vatikan, prikazujući Svetu Stolicu kao zmijsko gnijezdo suparništava i korupcije na čelu sa nesposobnim Papom koji nije u stanju da disciplinuje one za koje je odgovoran.

Benedikt je žigosao knjigu kao ,,kriminalnu”, i obećao da će podnijeti tužbu.

Mnogi od dokumenata koje je Nazi otkrio su pisma adresirana lično na njegovu svetost, a pošto je jedan od nekolicine ljudi koji imaju stalni pristup papinim odajama, Gabrijeli se smatra najvjerovatnijim krivcem. Međutim, neki smatraju da je ,,Marija” više od usamljenog izvora. Do sada je Vatikan uložio više energije da utvrdi ko je ,,cinkaroš” nego da se pozabavi optužujućim tvrdnjama koje je pokrenuo novinar Nazi. Vatiliks pisma prikazuju precijenjene ugovore kojima su nagrađivani pajtaši, sumnjive bankarske transfere i ogromne donacije koje su poklanjali biznismeni i poznate ličnosti u zamjenu za prijem kod pontifa.

Čitajući italijansku štampu, više od svih konkretnih činjenica, upečatljiv je sveopšti utisak o Svetoj Stolici kao tajnom, nepouzdanom i haotičnom svijetu samom za sebe, koji može nanijeti dugoročnu štetu reputaciji u sjedištu katoličkog svijeta. ,,Osjećaj dezorijentisanosti u katoličkoj crkvi nikada do sada nije dosegao ovaj nivo”, piše Korijere dela Sera. ,,Ali sada postoji još nešto – osjećaj nereda u sistemu.”

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

2 mjeseca

na

15 Marta, 2024

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

8 mjeseci

na

27 Septembra, 2023

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

10 mjeseci

na

26 Jula, 2023

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo