Povežite se sa nama

FOKUS

Kadrovska osvježenja umjesto svježeg novca

Objavljeno prije

na

Kadrovska vrteška Aca Đuknovića, većinskog vlasnika Prve banke, zaustavila se tačno na onom mjestu na kome su je prije nekoliko mjeseci vidjeli dobro upućeni u dešavaja na ovdašnjem finansijskom tržištu. Nakon što je Oleg Obradović od njega preuzeo mjesto predsjednika borda Prve, Milan Perović je imenovan za glavnog izvršnog direktora banke, umjesto Predraga Drecuna. Drecun je, kažu, u ponedjeljak podnio ostavku. Do daljnjeg, on ostaje član odbora direktora Prve i, prema nezvaničnim informacijama, direktor preduzeća koje će pod okriljem banke pokušavati da naplati problematične dugove.

Iznenađenje?

NIJE NEGO: “Ostavku sam podnio zato što je zaokružen ciklus spasavanja banke, ukinute su mjere Centralne banke i sad je vrijeme da se aktivira mlađi menadžerski tim, da nova energija povede Banku” izjavio je Drecun Danu.

Samo petnaestak dana ranije na Monitorovo pitanje o predstojećoj ostavci (preciznije – smjeni) sada već bivši prvi operativac Banke kojom gazduju braća Aco i Milo Đukanović odgovorio je prijekorno: “Ne vidim elementarnu logiku u vašem pitanju…”.

Drecun, nije gledao dovoljno daleko, ili se samo pravio da ne zna šta mu se sprema. Monitor je o neminovnosti njegovog odlaska s mjesta izvršnog direktora Prve pisao u avgustu prošle godine, u vrijeme dok se Drecun javno hvalisao pobjedom nad tadašnjim guvernerom CBCG Ljubišom Krgovićem. Ne shvatajući da je ta pobjeda, zapravo, njegov profesionalni poraz.

“Drecun je vođen mišlju da iz sukoba sa CBCG izlazi kao pobjednik”, pisao je Monitor. “On neozbiljnim ponašanjem ugrožava ne samo banku u kojoj direktoruje, već čitav sistem. Rizikujući reputaciju i svoje i CBCG, Drecun javnosti saopštava: ‘Da je Krgović imao hrabrosti i znanja, još prije dvije godine bi sa svojim ljudima ušao u Prvu banku, ali se plašio neuspjeha’. Samo zbog ove rečenice on bi morao biti sklonjen sa odgovornog mjesta u finansijskom sistemu koji se, makar, pravi da je normalan. Ne bude li tako, Drecun bi mogao ostati čelni čovjek Prve, ali i jedine banke u Crnoj Gori…”.

Toliko daleko, srećom, još nijesmo otišli. Možda i zato što je u ljeto prošle godine Drecun zatečen u još jednoj nepreciznosti. Na njegove tvrdnje – da Prva banka “ni na koji način nije prepreka eventualnom zaduživanju kod MMF-a”, odgovor je stigao iz Ministarstva finansija. U Ministarstvu s nestrpljenjem čekaju da im CBCG preloži šta da rade sa Prvom, saopštila je portparolka ministarstva Gordana Jovanović, naglašavajući da je to “uslov za dalju komunikaciju i saradnju sa MMF-om i Svjetskom bankom o eventualnom aranžmanu”.

I zbog toga je Drecun morao da ode.

IZDAJA I POSLJEDNJI DANI: Uostalom, ni zvaničnici u crnogorskom Udruženju banaka nijesu s oduševljenjem gledali na činjenicu da su “višom silom” (čitaj – voljom Đukanovića) prinuđeni na profesionalnu kohabitaciju sa ljudima koji stoje iza nepotpisanih saopštenja i sadržaja, blago rečeno, neprimjerenog njihovom zanatu. O čemu je riječ pokazuje citat iz prošlogodišnjeg saopštenja Prve banke u kome se, tada odlazećem guverneru, Ljubiši Krgoviću spočitava izdaja: “Kakav je prvi čovjek Centralne banke koji svoju državu potkazuje stranim institucijama, dajući im neovlašćeno neusaglašene i nezvanične podatke, kao u Vašingtonu, januara ove godine prilikom pregovora Vladinog tima sa MMF-om?”

Konačno, nizu “neoprostivih” gafova bivšeg glavnog direktora Prve banke dodajmo i najavu da će banka tužiti Nebojšu Medojevića zbog izjave da se preko nje pere novac. “Medojević će dobiti šansu da na sudu dokaže da li je u Prvoj banci bilo pranja novca”, priprijetio je Drecun prošlog ljeta. Onda je proljetos potvrdio kako je, u međuvremenu, šansu da objasni dobio on. Tako što je razgovarao sa specijalnim državnim tužiocem povodom slučaja Šarić i optužbama o pranju novca pljevaljskog narko klana izmeđuo ostalih – i preko Prve banke. “Moj kontakt sa specijalnim tužiocem ostvaren prije nekoliko dana me uvjerio da banka nema apsolutno nikakvog problema, jer su sve informacije dostavljane na vrijeme i u roku i na zahtjev specijalnog tužilaštva…”, kaže Drecun u jednoj od svojih oproštajnih besjeda iz fotelje izvršnog direktora Prve. Ostaje da se vidi da li je bio u pravu.

Drecunu ostaje spoznaja da je kao direktor Prve uspio da naplati skoro 300 miliona kredita, odnosno, da je njegova parola vratite pare konačno naišla na adekvatan odjek kod onih kojima je bila namijenjena. Za razliku od vremena kada je kao jedan od opozicionih lidera, sa crnogorskih trgova, isti zahtjev postavljao premijeru Đukanoviću i njegovim saradnicima. Da bi im se potom pridružio.

POSLJEDNJI ADUTI: Za crnogorsku javnost je, ipak, od odlaska Predraga Drecuna interesantniji dolazak tandema Obradović-Perović na rukovodeća mjesta Prve banke.

Đukanovići to neće priznati, ali u pitanju je iznuđen potez u krajnje specifičnim uslovima u kojima posluje Prva banka. Čelnici Prve, skupa sa zvaničnicima CBCG i Vlade, svim silama se trude da pokažu kako je stanje u banci, nakon višegodišnje krize, normalizovano u zakonom propisanim rokvirima. Zato nas bombarduju podacima o aktivi, pasivi, kreditnom portfoliu, depozitima i ročnoj (ne)usklađenosti… pokušavajući da pobjegnu od suštine problema.

A ona je jednostvana. Teoretski, sa bankom je sve u redu. Praktično, njeno stanje je u odnosu na 2008. godinu popravljeno u tom smislu što u banci više nijesu primorani da varaju deponente i falsifikuju dokaze o izvršenom plaćanju po njihovim nalozima. Zbog nedostatka vlastitog kapitala, sudbina banke u rukama je tri najveća klijenta: države, Elektroprivrede i Elektroprenosa. Dok država svoj novac, polagano, izmješta sa računa Prve, sve su glasnije informacije da italijanske A2A i Terna, nijesu u prilici da sa istom slobodom raspolažu svojim novcem deponovanim na računima kompanija iz sistema nekadašnje EPCG. I to obje strane – i Italijane i njihove domaćine u Crnoj Gori i Prvoj banci čini sve nerevoznijima.

Đukanovići su ispucali svoje adute. Kako uvoznih bankara raznih profila – od Ljubomira Mihaljovića (poznatiji kako Ljuba Šiptar) do Kazimira Pregla, preko biznismena tipa Stanko Subotić, Darko Šarić, Sergej Polonski (vlasnik bankrotirale Mirax grupe) do domaćih tehnokrata i marketinških stručnjaka koji su afirmaciju stekli vodeći preduzeća u vlastitom ili državnom vlasništvu (Radmila Vojvodić, Sito Rakočević, Miodrag Ivanović, Srđan Kovačević…)

Sada se vlasnici Prve banke uzdaju u dva tandema. Jedan – Srđan Kovaćević i Masimo Sala, izuzev što sjede u bordu Banke rukovode i EPCG. Drugi par – Oleg Obradović i Milan Perović sarađivali su kao čelni ljudi Telekoma Crne Gore u vrijeme njegove privatizacije.

TREĆA SREĆA: Vlast (Milo Đukanović) pamti da je tada, i zaslugom menadžmenta, prvi put jedno crnogorsko preduzeće prodato za 100 miliona eura. Previđa se samo da iza Obradovića i Perovića tokom tog posla i u njegovoj pripremi nije stajao biznismen Aco Đukanović, nego univerzitetski profesor Milica Pejanović Đurišić. Obradović je, potom, kao predsjednik borda CKB, učestvovao u još jednoj privatizaciji većoj od sto miliona eura. Usput, to je momenat kada je Đukanović mlađi, kako akcionar CKB, stekao zvanje legalnog milionera.

Milan Perović je, potom, sticao bankarsko iskustvo u Londonu. A u novoj upravi Prve on je čovjek sa najvećim iskustvom iz bankarstva. Njegov, a ujedno i problem Banke, može biti nedostatak autoriteta među kolegama iz top menadžmenta i vlasnicima banke.

Tu bi mu pomoć Olega Obradovića mogla biti presudna. On se čeličio u poslovima na domaćem terenu. Iz borda privatizovanog Telekoma otišao je, skupa sa ostalim članovima uprave, praćen hipotekom sumnjivih (korupcionaških) ugovora o konsultantskim uslugama zbog kojih je Dojče Telekom platio astronomske kazne vlastima SAD. Nekadašnji prvi čovjek Lovćen osiguranja Drago Rašović pominjao je Oradovića kao jednog od aktera preotimanja HLT fonda od osnivača – Lovćena, Hipotekarne banke i slovenačkog Triglava. Misterija je ostao i Obradovićev angažman u bordu direktora nikšićke Željezare nakon što je to preduzeće prodato (tada britanskoj) kompaniji MNSS.

Konačno, Obradović se vraća u svijet bankarstva. Ponovo će, kao predsjednik borda, pokušati da jednu domaću banku proda za (priželjkivanih) 100 miliona eura. Nema sumnje, sav državni aparat biće mu na raspolaganju, ne bi li vlasnicima Prve povratio uloženi novac. I poljuljani poslovni ugled. Nema garancija da će to biti dovoljno. Ako se ne pronađe dovoljno vrijedna poslalstica da se njome nafiluju sasušene oblande Prve banke.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo